Tražilica


Ivan 11. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ivan 11,1A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte.
Ivan 11,2- A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona, što pomaza Gospodina pomašću i otrla noge njegove svojom kosom. -
Ivan 11,3Tada mu poručiše sestre njegove: "Gospodine, evo, koga ljubiš, bolestan je."
Ivan 11,4Kad je to čuo Isus reče: "Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji."
Ivan 11,5A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu Mariju i Lazara.
Ivan 11,6Kad je dakle čuo, da je bolestan, tada ostade još dva dana na mjestu, gdje je bio.
Ivan 11,7Istom tada reče učenicima svojim: "Hajdemo opet u Judeju!"
Ivan 11,8Učenici mu odgovoriše: "Učitelju, sad su Židovi gledali da te kamenuju, pa opet hoćeš da ideš onamo?"
Ivan 11,9Isus reče: "Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Ivan 11,10A tko ide noću, spotiče se, jer mu fali svjetlost."
Ivan 11,11Tako reče. Onda nastavi: "Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem da ga probudim od sna."
Ivan 11,12Učenici mu odgovoriše: "Gospodine, ako spava, ozdravit će."
Ivan 11,13A Isus im reče za smrt njegovu; a oni su mislili, da govori za spavanje sna.
Ivan 11,14Tada im Isus reče otvorene: "Lazar je umro,
Ivan 11,15I radujem se zbog vas, što nijesam bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k njemu!"
Ivan 11,16Onda Toma, koji se zove Didim, (znači blizanac) reče suučenicima: "Hajdemo i mi, da umremo s njim!"
Ivan 11,17Kad dođe Isus, nađe ga, da je već četiri dana u grobu.
Ivan 11,18Betanija je bila blizu Jerusalema, jedno petnaest stadija, (potrkališta) udaljena od njega.
Ivan 11,19I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim.
Ivan 11,20Kad je Marta čula, da dolazi Isus, izađe mu u susret. A Marija je sjedila kod kuće.
Ivan 11,21Onda reče Marta Isusu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
Ivan 11,22Ali i sad znam, da štogod zaišteš od Boga, dat će li Bog."
Ivan 11,23Isus joj reče: "Brat će tvoj uskrsnuti."
Ivan 11,24Marta mu odgovori: "Znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan."
Ivan 11,25Isus joj reče: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će.
Ivan 11,26I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?"
Ivan 11,27Ona mu odgovori: "Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji, koji je imao doći na ovaj svijet."
Ivan 11,28I kad to reče, otide, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: "Učitelj je ovdje i zove te."
Ivan 11,29Jedva je ona bila to čula, ustade brzo i ode k njenu.
Ivan 11,30Isus naime nije još, bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu, gdje ga je bila susrela Marta.
Ivan 11,31Kad Židovi, što su bili kod nje u kući, vidješe, gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili, da ide na grob, da plaće ondje.
Ivan 11,32"Čim Marija dođe na mjesto, gdje je bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim nogama i reče mu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat."
Ivan 11,33Kad Isus vidje, gdje ona plače i gdje plaču Židovi, što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzbudi se.
Ivan 11,34I upita: "Gdje ga metnuste?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i vidi!"
Ivan 11,35Udariše suze Isusu.
Ivan 11,36Tada rekoše Židovi "Vidite, kako ga ljubio!"
Ivan 11,37A neki od njih rekoše: "Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti, da onaj ne umre?"
Ivan 11,38Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen ležao na njoj.
Ivan 11,39Isus zapovjedi: "Odvaljajte kamen!" Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu: "Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana."
Ivan 11,40Isus joj reče: "Ne rekoh li ti: "Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?"
Ivan 11,41Tada odvaljaše kamen. Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem ti, što si me uslišio.
Ivan 11,42Ja sam, istina, znao, da me svagda uslišiš. Ali rekoh zbog naroda, koji ovdje stoji, da vjeruju, da si me ti poslao."
Ivan 11,43Iza ovih riječi povika iza glasa: "Lazare, izađi van!"
Ivan 11,44I odmah izađe pokojni, obavit povojima po rukama, nogama i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: "Razvežite ga i pustite da ide!"
Ivan 11,45Mnogi zidovi, što su bili došli k Mariji i Marti i vidjeli što učini Isus, vjerovaše u njega.
Ivan 11,46A neki od njih otidoše k farizejima i rekoše im, što učini Isus,
Ivan 11,47Tada glavari svećenički i farizej sazvaše visoko vijeće i rekoše: "Što da činimo, jer čovjek ovaj čini mnoga čudesa?
Ivan 11,48Ako ga ostavimo tako, svi će vjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod."
Ivan 11,49A jedan od njih, Kaifa, koji je one godine bio veliki svećenik, odgovori im: "Vi ne znate ništa,
Ivan 11,50I ne mislite, da je bolje za vas, da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne."
Ivan 11,51A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče, da Isusu valja umrijeti za narod.
Ivan 11,52I ne samo za narod, nego da i razasutu djecu Božju skupi u i jedno.
Ivan 11,53Od toga dakle dana bili su nakanili da ga ubiju.
Ivan 11,54Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego odanle otide u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efraim. Ondje je boravio s učenicima svojim.
Ivan 11,55A bio je blizu židovski blagdan Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jerusalem prije blagdana Pashe, da se posvete.
Ivan 11,56Tada su tražili Isusa, i dok su zajedno stajali u hramu, govorili su među sobom: "Što mislite, neće li doći na blagdan?"
Ivan 11,57A glavari svećenički i farizeji bili su izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da javi, da ga uhvate.
Ivan 11,1 Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte.
Ivan 11,2Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan.
Ivan 11,3Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je.
Ivan 11,4Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.
Ivan 11,5A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.
Ivan 11,6Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio.
Ivan 11,7Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!
Ivan 11,8Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?
Ivan 11,9Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta.
Ivan 11,10Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu.
Ivan 11,11To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga.
Ivan 11,12Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će.
Ivan 11,13No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu.
Ivan 11,14Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro.
Ivan 11,15Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!
Ivan 11,16Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!
Ivan 11,17Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu.
Ivan 11,18Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija.
Ivan 11,19A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova.
Ivan 11,20Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući.
Ivan 11,21Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.
Ivan 11,22Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.
Ivan 11,23Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!
Ivan 11,24A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.
Ivan 11,25Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.
Ivan 11,26I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?
Ivan 11,27Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!
Ivan 11,28Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te.
Ivan 11,29A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu.
Ivan 11,30Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela.
Ivan 11,31Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati.
Ivan 11,32A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.
Ivan 11,33Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen
Ivan 11,34upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!
Ivan 11,35I zaplaka Isus.
Ivan 11,36Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!
Ivan 11,37A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?
Ivan 11,38Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen.
Ivan 11,39Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.
Ivan 11,40Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?
Ivan 11,41Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao.
Ivan 11,42Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.
Ivan 11,43Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!
Ivan 11,44I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide!
Ivan 11,45Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj.
Ivan 11,46A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini.
Ivan 11,47Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja.
Ivan 11,48Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!
Ivan 11,49A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate.
Ivan 11,50I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!
Ivan 11,51To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod;
Ivan 11,52ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno.
Ivan 11,53Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Ivan 11,54Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Ivan 11,55Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste.
Ivan 11,56Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?
Ivan 11,57A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate.
Ivan 11,1Bijaše jedan bolestan čovjek; bijaše to Lazar iz Betanije, sela Marije i njene sestre Marte.
Ivan 11,2Radi se o onoj istoj Mariji koja bijaše pomazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojim kosama; bijaše to njen brat Lazar koji bijaše bolestan.
Ivan 11,3Sestre poslaše reći Isusu: ` Gospodine, onaj kojeg ti voliš bolestan je. `
Ivan 11,4Čim to saznade, Isus reče: ` Ova bolest neće završiti smrću, služit će ona slavi Božjoj: putem nje Sin Božji treba biti slavljen. `
Ivan 11,5A Isus voljaše Martu i njenu sestru i Lazara.
Ivan 11,6Međutim, iako on znaše da Lazar bijaše bolestan, on ostade još dva dana u mjestu gdje se nalaziše.
Ivan 11,7Nakon čega, on reče učenicima: ` Vratimo se u Judeju. `
Ivan 11,8Učenici njemu rekoše: ` Rabbi, još tu nedavno *Židovi tražite kako te kamenovati; a ti se hoćeš vratiti onamo? `
Ivan 11,9Isus im odgovori: ` Nema li dan dvanaest sati? Ako netko hoda danju, on ne posrće jer ima svjetlo ovog* svijeta za vidjeti;
Ivan 11,10ali, hoda li netko noću, on posrće jer svjetlosti nema u sebi. `
Ivan 11,11Nakon što je izgovorio te riječi, on dodade: ` Naš prijatelj Lazar je zaspao, ali ja ću ga probuditi. `
Ivan 11,12Učenici mu dakle rekoše: ` Gospodine, ako je zaspao bit će spašen. `
Ivan 11,13Naime, Isus bijaše htio govoriti o smrti Lazarovoj, dok si oni zamišljaše da je on govorio od njegovoj utonulosti u san.
Ivan 11,14Isus im tada reče otvoreno: ` Lazar je mrtav,
Ivan 11,15i ja sam sretan da nisam bio ondje, da biste vjerovali. Ali, hajdemo k njemu! `
Ivan 11,16Tad Toma, onaj kojeg su zvali Didim, reče drugim učenicima: ` Hajdemo, mi također, i umrimo s njim.`
Ivan 11,17Po svom dolasku, Isus pronađe Lazara u grobu; on bijaše ondje već četiri dana.
Ivan 11,18kako Betanija bijaše udaljena od Jeruzalema otprilike petnaest stada,
Ivan 11,19mnogo *Židova bijaše došlo kod Marte i Marije da ih utješe zbog njihovog brata.
Ivan 11,20Kad Marta saznade da Isus dolažaše, ona ode pred njega, dok Marija bijaše sjedjela u kući. `
Ivan 11,21Marta reče Isusu: ` Gospodine, da ti bijaše ovdje, moj brat ne bi bio umro.
Ivan 11,22Ali sada opet, ja znam da sve što ćeš ti tražiti od Boga, Bog će tebi to dati. `
Ivan 11,23Isus joj reče: ` Tvoj će brat uskrsnuti. `
Ivan 11,24` Ja znam, odgovori ona, da će uskrsnuti na dan uskrsnuća, posljednjeg *dana. `
Ivan 11,25Isus joj reče: ` Ja sam Uskrsnuće i *Život: onaj tko vjeruje u mene, čak i ako umre, živjet će;
Ivan 11,26a tko živi i vjeruje u mene neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ti to? `
Ivan 11,27` Da, Gospodine, odgovori ona, ja vjerujem da si ti *Krist, ja vjerujem da si ti Sin Božji, onaj koji dolazi u svijet. `
Ivan 11,28Na to ona ode zvati svoju sestru Mariju i reče joj tiho: `Učitelj je ondje i poziva te.`
Ivan 11,29Na te riječi, Marija se odmah diže i ode k njemu.
Ivan 11,30Isus, naime, ne bijaše još ušao u selo; on se još uvijek nalaziše na mjestu gdje ga Marta bijaše susrela.
Ivan 11,31Židovi bijahu s Marijom u kući, i nastojaše ju utješiti. Oni nju vidješe iznenadno ustati za izići, oni ju slijeđaše: oni zamišljaše da ona ide ka grobu za žaliti.
Ivan 11,32Kad Marija stiže na mjesto gdje se nalaziše Isus, čim ga ugleda, ona pade k njegovim nogama i reče njemu: ` Gospodine, da ti bijaše ovdje moj brat ne bi bio mrtav. `
Ivan 11,33Kad on njih vidje žaliti, nju i Židove koji ju praćaše, Isus uzdrhta u sebi, i uznemiri se.
Ivan 11,34On reče: ` Gdje ste ga ostavili? ` Oni odgovoriše: ` Gospodine, dođi vidjeti. `
Ivan 11,35Tad Isus zaplaka;
Ivan 11,36a Židovi rekoše: ` Gledajte kako ga on voljaše! `
Ivan 11,37Ali, nekolicina između njih rekoše: ` Onaj koji je otvorio oči slijepcu, ne bijaše sposoban spriječiti Lazara umrijeti. `
Ivan 11,38Tada, ponovo, Isus u sebi uzdrhta, i ode ka grobu; bijaše to jedna špilja kojoj jedan kamen prekrivaše ulaz .
Ivan 11,39Isus tada reče: ` Odignite ovaj kamen. ` Marta, sestra pokojnikova, njemu reče: `Gospodine, on bi trebao već vonjati… ima, naime, već četiri dana.`…
Ivan 11,40ali, Isus njoj odgovori: ` Nisam li ti rekao, ako vjeruješ, da ćeš vidjeti slavu Božju?`
Ivan 11,41Skidoše dakle kamen. Tada, Isus diže oči i reče: ` Oče, ja ti zahvaljujem štio si me uslišao.
Ivan 11,42Sigurno, ja sam znao da ćeš me ti uvijek uslišati, ali ja sam govorio o ovom mnoštvu koje me okružuje, da bi vjerovali da si me ti poslao. `
Ivan 11,43Budući tako rekao, on kriknu jednim snažnim glasom: ` Lazare, izlazi! `
Ivan 11,44I onaj koji bijaše mrtav, iziđe, nogu i ruku povezanih povojima, i lica obavijenog jednim pokrovom. Isus reče ljudima: ` Odvežite ga i pustite ga ići! ` ( Mt 26.1-5; Mk 14.1-2; Lk 22.1-2)
Ivan 11,45Mnogi od tih Židova koji bijahu došli kod Marije i koji bijahu vidjeli što Isus bijaše učinio, povjerovaše u njega.
Ivan 11,46Ali, drugi odoše pronaći *farizeje i ispričaše im što Isus bijaše učinio.
Ivan 11,47*Veliki svećenici i farizeji sastadoše se tada na jedno savjetovanje i rekoše: ` Što ćemo učiniti? Taj je čovjek načinio mnogo *znakova.
Ivan 11,48Ako ga pustimo nastaviti tako, svi će povjerovati u njega, Rimljani će posredovati i uništit će naše Sveto mjesto i naš narod . `
Ivan 11,49Jedan od njih, Kajfa, koji bijaše veliki svećenik te godine, reče: ` Vi ne razumijete ništa
Ivan 11,50i vi čak ne opažate da je to vaša prednost da jedan čovjek umre za narod, a da narod ne propadne u cjelini. `
Ivan 11,51On te riječi ne izgovori sam od sebe, već, već kako on te godine bijaše velikim svećenikom, on učini to *proročanstvo kako bi Isus umro za narod
Ivan 11,52i ne samo za njega već za ujediniti u jedno jedinstvo djecu Božju koja su raspršena.
Ivan 11,53Tog dana, oni, odlučiše pogubiti njega.
Ivan 11,54Sa svoje strane, Isus se uzdrža od tada odlaziti slobodno među Židove: on se skloni u područje blizu pustinje, u jedan grad zvan Efraim, gdje boraviše s učenicima. ( Mt 26.6-13; Mk 14.3-9; Lk provj. 7.36-38)
Ivan 11,55Međutim židovska *Pasha bijaše blizu. Uoči te Pashe, mnogi se ljudi uspeše iz sela u Jeruzalem za *očistiti se.
Ivan 11,56Oni tražaše Isusa, i, u *templu gdje se nalaziše, oni govoraše između sebe: ` Što vi mislite o tome? Nikad on neće doći na blagdan! `
Ivan 11,57*Veliki svećenici *farizeji bijahu dali zapovijed: tko bude znao gdje se on nalaziše bijaše ga morao prijaviti da bi ga se oni domogli. `
Jovan 11,1Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
Jovan 11,2(A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
Jovan 11,3Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
Jovan 11,4A kad ču Isus, reče: ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
Jovan 11,5A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
Jovan 11,6A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
Jovan 11,7A potom reče učenicima: hajdemo opet u Judeju.
Jovan 11,8Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
Jovan 11,9Isus odgovori: nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
Jovan 11,10A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.
Jovan 11,11Ovo kaza, i potom im reče: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
Jovan 11,12Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
Jovan 11,13A Isus im reče za smrt njegovu a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
Jovan 11,14Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
Jovan 11,15I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete; nego hajdemo k njemu.
Jovan 11,16Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: hajdemo i mi da pomremo s njim.
Jovan 11,17A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
Jovan 11,18(A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
Jovan 11,19I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
Jovan 11,20Kad Marta dakle ču da Isus ide, izađe preda nj, a Marija sjeđaše doma.
Jovan 11,21Onda reče Marta Isusu: Gospode! da si ti bio ovdje ne bi moj brat umro.
Jovan 11,22A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.
Jovan 11,23Isus joj reče: brat će tvoj ustati.
Jovan 11,24Marta mu reče: znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
Jovan 11,25A Isus joj reče: ja sam vaskrsenije i život; koji vjeruje mene ako i umre življeće.
Jovan 11,26I nijedan koji živi i vjeruje mene neće umrijeti vavijek. Vjeruješ li ovo?
Jovan 11,27Reče mu: da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebalo da dođe na svijet.
Jovan 11,28I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.
Jovan 11,29A ona kad ču, usta brzo i otide k njemu.
Jovan 11,30Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
Jovan 11,31A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
Jovan 11,32A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat.
Jovan 11,33Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duhu, i sam postade žalostan.
Jovan 11,34I reče: gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
Jovan 11,35Udariše suze Isusu.
Jovan 11,36Onda Judejci govorahu: gledaj kako ga ljubljaše,
Jovan 11,37A neki od njih rekoše: ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?
Jovan 11,38A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
Jovan 11,39Isus reče: uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umro: Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umro.
Jovan 11,40Isus joj reče: ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
Jovan 11,41Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: oče! hvala ti što si me uslišio.
Jovan 11,42A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
Jovan 11,43I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi napolje.
Jovan 11,44I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: razdriješite ga i pustite nek ide.
Jovan 11,45Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
Jovan 11,46A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
Jovan 11,47Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? Čovjek ovaj čini mnoga čudesa.
Jovan 11,48Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati; pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
Jovan 11,49A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: vi ne znate ništa;
Jovan 11,50I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne.
Jovan 11,51A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
Jovan 11,52I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi ujedno.
Jovan 11,53Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
Jovan 11,54A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima.
Jovan 11,55A bješe blizu pasha Jevrejska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste.
Jovan 11,56Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi zašto ne dolazi na praznik?
Jovan 11,57A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje