Tražilica


Suci 21. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Suci 21,1Sinovi Izraelovi bili su se zakleli u Mispi: Ni jedan od nas neće dati kćeri svoje za ženu sinu Benjaminovu."
Suci 21,2Kad je onda narod bio otišao u Betel i tamo do večera boravio kod Svetišta, podigoše glas svoj, stadoše glasno plakati,
Suci 21,3I rekoše: "Zašto se, Gospode, Bože Izraelov, moralo ovo dogoditi u Izraelu, da danas nestane jednoga cijelog plemena iz Izraela?"
Suci 21,4Sutradan rano napraviše ondje žrtvenik i prinesoše žrtve paljenice i žrtve mirotvorne,
Suci 21,5Tada upitaše sinovi Izraelovi: "Tko od svih plemena Izraelovih nije došao na skupštinu Gospodu?" Bili su se naime svečanom zakletvom zaprijetili svakomu, koji ne bi došao u Mispu Gospodu: "Ima se kazniti smrću!"
Suci 21,6A sad se sinovima Izraelovim sažali za njihovim bratskim plemenom Benjaminovim, i jadikovali su: "Jedno se eto pleme istrijebi iz Izraela.
Suci 21,7Kako da pomognemo onima, što su preostali, da bi imali žene, kad se zaklesmo kod Gospoda, da im ne damo kćeri svojih za žene?"
Suci 21,8I kad su pitali, nije li tko iz plemena Izraelovih došao u Mispu Gospodu, opazilo se, da nije bio nitko došao iz Jabeša u Gileadu u tabor na skupštinu.
Suci 21,9Prebrojiše narod i pokaza se, da nije bilo ondje nijednoga od onih, što su stanovali u Jabešu u Gileadu,
Suci 21,10Tada posla zajednica onamo dvanaest tisuća od najhrabrijih ljudi i naloži im: "Idite i pobijte stanovnike u Jabešu u Gileadu mačem, i žene i djecu!
Suci 21,11Imate pritom ovako postupati: "Sve muško i sve žensko, što je poznalo čovjeka, pobijte!"
Suci 21,12Nađoše tada među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine djevojaka, koje nijesu bile poznale čovjeka. Dovedoše ih u tabor u Šilo u zemlji kanaanskoj.
Suci 21,13Tada posla sva zajednica, uze ugovarati sa sinovima Benjaminovim, koji su bili u pećini Rimonu, i ponudi im slobodno područje.
Suci 21,14Nato istom vratiše se sinovi Benjaminovi natrag. Dadoše im djevojke, koje ostaviše na životu između žena iz Jabeša u Gileadu. Ali ih nije bilo dosta za njih.
Suci 21,15Jer je narodu bilo žao sinova Benjaminovih, što Gospod okrnji plemena Izraelova,
Suci 21,16Upitaše starješine zajednice: "Kako ćemo pomoći ovima, što su preostali, da bi imali žene, izakako su istrijebljene žene iz plemena Benjaminova?"
Suci 21,17Rekoše: "Preostalim sinovima Benjaminovim ostaje još samo posjed, Ali ne smije pleme iščeznuti iz Izraela.
Suci 21,18Mi im ipak ne možemo dati žena između kćeri svojih, jer su se zakleli sinovi Izraelovi; Neka je proklet, tko dadne ženu sinovima Benjaminovim!
Suci 21,19Potom rekoše: "Eto svake je godine blagdan Gospodnji u Šilu, koji leži sjeverno od Betela, istočno od puta, što vodi od Betela u Šekem, i južno od Lebone,"
Suci 21,20I naložiše sinovima Benjaminovim: "Idite i poskrivajte se u vinogradima!
Suci 21,21I čim vidite, da djevojke od Šila izlaze, da igraju, skočite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između djevojaka od Šila! Onda se vratite u zemlju Benjamin natrag!
Suci 21,22Ako li dođu njihovi oci i braća njihova, da podignu tužbu kod nas, tada im kažimo: "Darujte nam ih, jer u ratu nijesmo dobili žene za svakoga. Ako im ih ne dadnete, griješite,"
Suci 21,23Sinovi Benjaminovi izvršiše zapovijed. Dovedoše sebi potrebni broj žena od djevojaka igračica, koje oteše, vratiše se natrag u svoj baštinski posjed, sazidaše opet gradove i naseliše se u njima.
Suci 21,24I sinovi Izraelovi vratiše se odanle u ono vrijeme kući svaki k svojemu plemenu i k svojoj porodici. Svaki otide odanle na svoj baštinski posjed.
Suci 21,25U ono vrijeme nije bilo još kralja u Izraelu. Svaki je činio, što mu je bilo drago.
Suci 21,1 Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neće dati svoju kćer za ženu Benjaminovu sinu.
Suci 21,2I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do večeri, naričući i jecajući.
Suci 21,3Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreća morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?
Suci 21,4Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice.
Suci 21,5Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga među svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se svečano zakleli da će pogubiti onoga tko ne dođe u Mispu k Jahvi.
Suci 21,6Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.
Suci 21,7Kako ćemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im nećemo dati svojih kćeri za žene?"

Suci 21,8Zato zapitaše: "Ima li koga među Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronađe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu.
Suci 21,9Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu.
Suci 21,10Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuća hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim mačem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom.
Suci 21,11Evo što ćete učiniti: izručit ćete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa čovjekom, ali ćete sačuvati život djevicama." Tako i učiniše.
Suci 21,12I našli su među stanovnicima Jabeša u Gileadu četiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s čovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.
Suci 21,13Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir.
Suci 21,14Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one među ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.
Suci 21,15Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve načinio prazninu među Izraelovim plemenima.
Suci 21,16"Kako ćemo naći žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?
Suci 21,17Rekoše još: "Kako sačuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela?
Suci 21,18A ne možemo im dati svoje kćeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!
Suci 21,19"Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istočno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.
Suci 21,20I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.
Suci 21,21Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziđu da plešu u kolu, vi iskočite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu između šilskih kćeri pa otiđite u Benjaminovu zemlju.
Suci 21,22A kad njihovi očevi ili njihova braća dođu da se prituže na vas, mi ćemo im reći: `Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.`
Suci 21,23Benjaminovci učiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.
Suci 21,24Izraelci se tada raziđoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.
Suci 21,25U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo.
Sudci 21,1Ljudi Izraelovi bijahu načinili ovu prisegu u Mispi : ”Nitko od nas neće davati svoju kćer na udaju jednom Benjaminitu. “
Sudci 21,2Puk dođe u Betel i, ondje, oni ostadoše sjedjeti sve do navečer, pred Bogom . Oni zavikaše i obilne suze proliše. “
Sudci 21,3GOSPODE, Bože Izraelov, rekoše oni, zašto se učinilo da danas uzmanjka jedno pleme u Izraelu? “
Sudci 21,4Sutradan, narod se diže rano jutro, i podigavši jedan *oltar na tom mjestu, oni podigoše holokauste i *žrtve mira.
Sudci 21,5Sinovi Izraelovi rekoše: ” Koje je između nas ono pleme Izraelovo koje nije došlo na sabor kod GOSPODA? “ U stvari, bijaše ta velika prisega protiv nekog tko ne bi došao ka GOSPODU u Mispu: ”Bit će pogubljen!“
Sudci 21,6Sinovi se Izraelovi imađaše milosti za Benjamina, svojeg brata. ” Danas, rekoše oni, jedno pleme bijaše odstranjeno iz Izraela.
Sudci 21,7Što ćemo učiniti da priskrbimo žene onima koji su ostali, jer smo mi prisegli po GOSPODU da im nećemo davati naših kćeri za ženidbu? “
Sudci 21,8Oni rekoše tada: ” Ima li tko među plemenima Izraelovim da nije došao kod GOSPODA u Mispu? “ Kad evo iz Javeša Galadskog nitko nije došao u tabor, na sabor.
Sudci 21,9Kad se puk prikupi na popis, vidje se da ne bijaše ni jednog stanovnika grada Javeša Galadskog.
Sudci 21,10Zajednica posla onamo 12.000 ljudi između bojovnika i dade im ovu zapovijed: ” Idite i posijecite stanovnike Javeša Galaadskog oštricom mača, ubrojivši i žene i djecu!
Sudci 21,11Evo što će te učiniti: vi će te posvetiti zabrani sve muško i sve žensko što je upoznalo muškarca, ali vi će te ostaviti djevice žive. “ I to je ono što oni učiniše .
Sudci 21,12Između stanovnika Javeša Galadskog oni nađoše 400 mladih djevica koje ne bijahu poznale ležaj muškarčev i oni ih odvedoše u Silo, koji je u zemlji Kanaan.
Sudci 21,13Sva zajednica posla glasonošu sinovima Benjaminovim koji bijahu na stijeni Rimon i objaviše im mir.
Sudci 21,14Benjaminiti se vratiše u onaj čas, i dadoše im žene ostavljene na životu između onih iz Javeša Galadskog, ali ih ne nađoše dovoljno za njih.
Sudci 21,15Puk se smilova spram Benjamina, jer GOSPOD bijaše napravio jednu ustavu u plemenima Izraelovim.
Sudci 21,16*Starješine zajednice rekoše tada: ” Što ćemo učiniti da oni koji ostadoše imaju ženu, jer su žene Benjaminove istrijebljene?
Sudci 21,17Može li Benjamin imati jednog preostalog, rekoše oni, da jedno pleme ne bi bilo izbrisano iz Izraela?
Sudci 21,18Mi sami ne možemo im dati naših kćeri za ženidbu.“ U stvari, sinovi Izraelovi bijahu načinili ovu prisegu: ” Proklet bio onaj koji bude dao ženu Benjaminu. “
Sudci 21,19Ali, oni rekoše: ” Ima svake godine blagdan GOSPODOV u Silu, koji je sjeverno od Betela, istočno od ceste koja vodi od Betela u Sišem, i na jug iz Levona. “
Sudci 21,20Potom oni dadoše ovu zapovijed sinovima Benjaminovim: ” Idite u zasjedu u vinograde! “
Sudci 21,21Promatrajte, i čim djevojke iz Siloa iziđu plesati u zboru, vi iziđite iz vinograda i dograbite svaki po jednu ženu među kćerima Sila, potom otiđite u zemlju Benjaminovu.
Sudci 21,22Ako slučajno njihovi očevi ili njihova braća dođu zapodijevati svađu, mi ćemo im reći: Budite velikodušni prema njima, jer oni nisu mogli uzeti ženu svatko za sebe tijekom rata; osim toga, vi sami, ne biste im mogli dati, jer bi inače bili krivi. “
Sudci 21,23Sinovi Benjaminovi učiniše tako. Između plesačica koje bijahu otete, oni odvedoše žena u jednakom broju sebi. Oni odoše, vratiše se u svoju baštinu, ponovo podigoše grad i tu živješe.
Sudci 21,24U onaj čas, sinovi Izraelovi se raziđoše svatko prema svojem plemenu i u svoj klan i, otuda, odoše svatko k svojoj baštini.
Sudci 21,25U one dane, ne bi kralja u Izraelu. Svatko činjaše što mu je godilo.
Sudije 21,1A sinovi Izrailjevi bijahu se zakleli u Mispi rekavši: nijedan između nas da ne da kćeri svoje za ženu sinu Venijaminovu.
Sudije 21,2Zato otide narod k domu Božijemu, i ostaše ondje do večera pred Bogom, i podigavši glas svoj plakaše vrlo,
Sudije 21,3I rekoše: zašto se, Gospode Bože Izrailjev, dogodi ovo u Izrailju, danas da nestane jednoga plemena iz Izrailja?
Sudije 21,4I sjutradan urani narod, i načini ondje oltar, i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne.
Sudije 21,5Tada rekoše sinovi Izrailjevi: ima li ko da nije došao na zbor iz svijeh plemena Izrailjevijeh ka Gospodu? Jer se bijahu teško zakleli za onoga ko ne dođe u Mispu ka Gospodu rekavši: da se pogubi.
Sudije 21,6Jer se sinovima Izrailjevijem sažali za Venijaminom bratom njihovijem, i rekoše: danas se istrijebi jedno pleme iz Izrailja.
Sudije 21,7Šta ćemo činiti s onima što su ostali da bi imali žene, kad se zaklesmo Gospodom da im ne damo kćeri svojih za žene?
Sudije 21,8Pa rekoše: ima li ko iz plemena Izrailjevijeh da nije došao u Mispu ka Gospodu? i gle, ne beše došao na vojsku, na zbor, niko iz Javisa Galadova.
Sudije 21,9Jer kad se narod prebroji, gle, ne bješe ondje nijednoga od onijeh koji žive u Javisu Galadovu.
Sudije 21,10Zato posla zbor onamo dvanaest tisuća hrabrijeh ljudi, i zapovjedi im govoreći: idite i pobijte stanovnike u Javisu Galadovu oštrijem mačem i žene i djecu.
Sudije 21,11Ovo ćete dakle učiniti: sve muškinje i sve ženskinje što je poznalo čovjeka pobijte.
Sudije 21,12I nađoše među stanovnicima Javisa Galadova četiri stotine djevojaka, koje ne bjehu poznale čovjeka, i dovedoše ih u oko u Silom, koji je u zemlji Hananskoj.
Sudije 21,13Tada posla sav zbor, te govoriše sinovima Venijaminovijem koji bjehu u stijeni Rimonu, i objaviše im mir.
Sudije 21,14Tako se vratiše sinovi Venijaminovi u to vrijeme, i dadoše im žene koje ostaviše u životu između žena iz Javisa Galadova; ali ih ne bješe dosta za njih.
Sudije 21,15A narodu bješe žao Venijamina što Gospod okrnji plemena Izrailjeva.
Sudije 21,16Pa rekoše starješine od zbora: šta ćemo činiti s ovima što su ostali da bi imali žene? jer su izginule žene u plemenu Venijaminovu.
Sudije 21,17Potom rekoše: našljedstvo Venijaminovo pripada onima što su ostali, da se ne bi zatrlo pleme iz Izrailja.
Sudije 21,18A mi im ne možemo dati žena između kćeri svojih; jer su se zakleli sinovi Izrailjevi rekavši: da je proklet ko da ženu sinovima Venijaminovijem.
Sudije 21,19Potom rekoše: evo, godišnji je praznik Gospodnji u Silomu, koji je sa sjevera Vetilju, k istoku, na putu koji ide od Vetilja u Sihem, i s juga Levoni.
Sudije 21,20I zapovjediše sinovima Venijaminovijem govoreći: idite, i zasjedite po vinogradima.
Sudije 21,21I pazite: pa kad izidu kćeri Silomske da igraju, izidite iz vinograda i otmite svaki sebi ženu između kćeri Silomskih; i idite u zemlju Venijaminovu.
Sudije 21,22A kad dođu oci njihovi ili braća njihova k nama da se sude, mi ćemo im kazati: smilujte im se nas radi, jer u ovom ratu nijesmo zarobili žene za svakoga njih; a vi im nijeste dali, i tako nećete biti krivi.
Sudije 21,23Tada sinovi Venijaminovi učiniše tako, i dovedoše žene prema broju svom između igračica koje oteše, i otišavši vratiše se na našljedstvo svoje, i sazidaše opet gradove i naseliše se u njima.
Sudije 21,24I tako razidoše se sinovi Izrailjevi odande u ono vreme svaki u svoje pleme i u porodicu svoju, i otidoše odande svaki na svoje našljedstvo.
Sudije 21,25U ono vrijeme ne bješe cara u Izrailju; svaki činjaše što mu bješe drago.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje