Tražilica


Izaija 33. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 33,1Teško tebi, haračlijo, koji sam nijesi još iskusio haranja, nevjerniče, koji sam nijesi još trpio nevjere! Kad prestaneš pustošiti, bit ćeš sam opustošen, kad prestaneš činiti nevjeru, činit će se i tebi nevjera.
Izaija 33,2Gospode, budi nam milostiv, ufamo se u tebe, budi mišica naša svako jutro, pomoć naša u nevoljno vrijeme!
Izaija 33,3Od jake vike pobjegoše narodi, kad ti ustaneš, plemena se rasprše.
Izaija 33,4Pokupit će se plijen vaš, kao što kupe skakavci, skočit će se na njega, kao što skaču skakavci.
Izaija 33,5Gospod je uzvišen; jer stoji u visini, On će napuniti Sion pravom i pravednošću.
Izaija 33,6On će biti tvrd temelj sudbini tvojoj, bit će punina spasenja, mudrosti i znanja. Strah je Gospodnji blago njegovo.
Izaija 33,7Eto, junaci njihovi vani viču, gorko plaču glasnici mira.
Izaija 33,8Pusti leže putovi, putnik ne putuje, ukinuo se savez, gradovi se slabo cijene, za ljude se ne mari.
Izaija 33,9Zemlja gine u žalosti, Libanon se stidi i vene; šaronska je ravnica postala kao jordanska pustara, Bašan i Karmel otresaju lišće svoje.
Izaija 33,10"Sada ću ustati", veli Gospod, "sada ću se uspraviti, sada ću se podignuti.
Izaija 33,11Idete trudni slamom i rađate samo strnjiku; naprasitost vaša proždrijet će vas kao oganj.
Izaija 33,12Narodi će biti kao peći krečne, izgorjet će ognjem kao trnje, posječeno.
Izaija 33,13Čujte, koji ste daleko, što sam učinio, spoznajte, koji ste blizu, junačko djelo moje!"
Izaija 33,14U Sionu dršću grješnici. Drhat spopada zlikovce. "Tko od nas može ostati kod ognja što proždire? Tko od nas može ostati kod vječne žege?"
Izaija 33,15Tko je pravedan i govori iskreno; tko mrzi na dobitak od nasilja; tko otresa ruku svoju da ne primi poklona; tko zatiskuje uši svoje, da ne čuje za krv; tko zatvara oči svoje, da ne vidi zla s dopadanjem:
Izaija 33,16Taj će stanovati na visinama, gradovi su na hridinama utočište njegovo, kruh njegov ne ponestaje, voda njegova neće nikada presušiti.
Izaija 33,17Kralja u sjaju njegovu gle dat ćeš, vidjet ćeš zemlju daleku.
Izaija 33,18Srce tvoje neka se još spomene strašnoga vremena: "Gdje je sada, koji je brojio, gdje je, koji je mjerio novce, gdje je, koji je brojio kule?"
Izaija 33,19Nećeš više vidjeti drskoga naroda; naroda s jezikom tepavim, nerazumljivim, koji tepa nerazumnim govorom.
Izaija 33,20Pogledaj na Sion, grad blagdana naših! Oči tvoje neka vide Jerusalem, sigurno mjesto, šator, koji ne putuje, kojemu se kolje nikada ne istrgava, kojemu se uža nikada ne rastrgaju.
Izaija 33,21Jer tamo je kod nas Gospod, Sjajni, na mjesto rijeka i širokih potoka, po njima se ne njihaju lađe s veslima, niti lađa ponosita prolazi onuda.
Izaija 33,22Jer je Gospod naš sudac, Gospod je nas gospodar, Gospod je naš kralj, On je, koji nas spasava.
Izaija 33,23Tvoja su sad uža popustila, te ne drže tvrdo jarbola, i jedra nijesu razapeta, ali će se jednoć dijeliti golem plijen, tako da će hromi učiniti obilan plijen.
Izaija 33,24I ni jedan stanovnik neće reći: "Stradam". Narodu što prebiva tamo, oprostit će se krivnja zlodjela.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje