Tražilica


Izaija 47. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 47,1Siđi i sjedi u prah, djevojko kćeri babilonska! Bez prijestolja sjedi na zemlju, kćeri kaldejska, jer se ubuduće ne zoveš više nježna i lijepa.
Izaija 47,2Uzmi mlin i melji brašno, podigni natrag koprenu svoju, zagrni skute, otkrij noge i pregazi rijeke!
Izaija 47,3Neka je otkrivena sramota tvoja, neka se vidi golotinja tvoja! Osvetit ću se, i da nitko ne zaštiti Babilon!
Izaija 47,4"Otkupitelj naš zove se Gospod nad vojskama, Svetac Izraelov."
Izaija 47,5Sjedi tiho i skrij se u mrak, kćeri kaldejska, jer te u buduće nitko više ne zove gospodaricom kraljevstvima.
Izaija 47,6Razgnjevio sam se na narod svoj, oskvrnio sam baštinu svoju. Predao sam je tebi, ali joj se ti nijesi smilovala. Na starca si mećala preteški jaram svoj.
Izaija 47,7Mislila si: "Ostajem dovijeka, gospodarica sam zauvijek." Nijesi to primila k srcu, nijesi pomišljala na svršetak svoj.
Izaija 47,8Sada čuj ovo, vična na raskoš, koja si sjedila bez brige, koja si mislila u svojemu srcu: "Nema mi jednake, neću sjediti kao udovica, i neću ostati bez djece!
Izaija 47,9A to će oboje doći na te u jedan dan iznenada: gubitak djece i udovištvo! To će te stići u punoj mjeri svojoj zbog mnogobrojnih prijevara tvojih, zbog bezbroja prokletinja tvojih!
Izaija 47,10Osjećala si se sigurnom u zloći svojoj, mislila si: "Nitko me ne vidi! Prevarilo te mudrovanje tvoje, znanje tvoje, mislila si u sebi ovako: "Nema mi više jednake."
Izaija 47,11Ali će te stići zlo, što ga ne možeš odbiti. Propast će te stići, što je ne možeš zaklinjati. Najedanput će ti stići uništenje, kojemu se nijesi nadala.
Izaija 47,12Pa dođi ovamo sa svojim prokletinjama, sa svojim bezbrojnim prijevarama, što si ih činila od mladosti svoje; možda mogneš sebi pomoći, možda utjeraš strah u me!
Izaija 47,13Umorila si se od svojih mnogih vijećanja. Neka ustanu koji mjere nebo, koji motre zvijezde, koji proriču svakoga mjeseca mlađaka, da te izbave od onoga, što će te stići!
Izaija 47,14Jest, oni će biti jednaki strnjici, što ju je spalio oganj. Oni ne mogu same sebe izbaviti iz plamena silnoga. Nije to ugalj, da se tko ogrije na njemu, niti ognjište, da se sjedne uza njega.
Izaija 47,15Tako će biti onima, s kojima si se trudila i trgovala od mladosti svoje. Razbjeći će se svaki na svoju stranu, nitko ti ne pomože.
Izaija 47,1 Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, kćeri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, kćeri kaldejska! Jer, neće te više zvati nježnom i tankoćutnom.
Izaija 47,2Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prijeđi preko rijeke!
Izaija 47,3Nek` se golotinja tvoja otkrije, nek` se sramota tvoja pokaže! Ja ću se osvetiti, odvraćat` me nitko neće.
Izaija 47,4Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže:
Izaija 47,5"Sjedi šutke, u mrak se povuci, kćeri kaldejska. Jer, neće te više zvati vladaricom kraljevstava.
Izaija 47,6Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izručih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški.
Izaija 47,7Govorila si: `Dovijeka gospodaricom ću ostati.` Nikad nisi to k srcu uzela ni pomislila kako će se završiti.
Izaija 47,8A sad poslušaj, razvratnice, koja sjediš bezbrižno i u srcu svom govoriš: `Ja, i nitko drugi! Nikad neću obudovjeti, neću djece izgubiti!`
Izaija 47,9Stići će te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ćeš djecu, obudovjet ćeš! Punom će te mjerom snaći oboje, pokraj svega tvojeg vračanja i množine tvojih zaklinjanja!
Izaija 47,10U zloću si se svoju uzdala, govorila si: `Nitko me ne vidi!` Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: `Ja i nitko drugi!`
Izaija 47,11Zlo će te snaći - nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća - nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada - nećeš je predvidjeti.
Izaija 47,12Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati?
Izaija 47,13Izmoriše te mnogi tvoji savjetnici! Nek` ustanu samo da te spase oni koji premjeravaju nebesa, koji promatraju zvijezde i koji svakog mjeseca proriču ono što će te snaći.
Izaija 47,14Gle, oni će biti poput pljeve, oganj će ih sažeći. Ni sami sebe neće izbaviti iz zagrljaja plamenoga. Neće ostat` ni žerave da se tko ogrije, ni ognjišta da uza nj posjedne!
Izaija 47,15Takvi će ti biti vrači tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Poći će svaki svojim putem, i nikog neće biti da te spasi.
Izaija 47,1Padaj vrlo nisko, sruši se u prašinu, djevice, kćeri Babilonije, stropoštaj se na zemlju, lišena prijestolja, kćeri Kaldejaca, jer nikad ti više nećeš dobiti da te se nazove ”tankoćutna i Sladostrasnica“.
Izaija 47,2Uzmi mlin, samelji brašno, otkrij pletenice svoje, posuvrati svoju haljinu, otkrij svoja bedra, prijeđi rijeke:
Izaija 47,3nek bude otkrivena tvoja nagost, nek bude viđeno to što ti izlažeš podsmijehu! Osveta, ja ću ju uzeti, i neću se poslužiti čovjekom:
Izaija 47,4Onaj koji nas iskupljuje, njegovo ime je GOSPOD, svemogući, : *Svetac Izraelov.
Izaija 47,5Sruši se ne rekavši ni jednu riječ, uđi u tmine, kćeri Kaldejaca, jer nikad ti više nećeš dobiti da te se nazove ”Gospodarica kraljevstava“.
Izaija 47,6Ja sam bio gnjevan protiv svog naroda: ja sam obeščastio svoj posjed, izručio sam ih bio u tvoje ruke; ali, ti im nisi pokazala nikakve milosti, na starca si stavila svoj *jaram da ga prekomjerno tišti!
Izaija 47,7Ti govoriše: ” Ja ću zauvijek biti, vječita gospodarica! “ Ti nisi razmišljala u svom srcu o smjeru događaja, ni mislila o njihovom slijedu.
Izaija 47,8Ali sada, slušaj ovo, pohotljivice, stolujuća s uvjerenjem, ti koja sebi u *srcu govoriše: ”Ja sam ta koja vrijedi, a ostalo, ništavilo je! Ne, ja neću nikad ostati udovica, ja neću znati za gubitak svoje djece. “
Izaija 47,9Bogovi koji čine par doći će ti, u samo jedan dan: gubitak tvoje djece, obudovjelost također potpunost! stići će na tebe, iako se tvoji mađijski recepti nagomilavaju i što ti preobiluješ svojim čarolijama, prekomjerno .
Izaija 47,10Ti si vukla korist iz svoje pakosti, ti si govorila: ” Nitko me ne vidi.“ To je tvoja ”mudrost“ i to je tvoja ”znanost“, to su one koje su te obmanule. A ti, u svom srcu, ti govoriše : ”Ja sam ta koja vrijedi, a ostatak je ništavost! “
Izaija 47,11Evo će na tebe stići jedna nesreća: nećeš ju moći odvratiti, evo ća na tebe pasti užas: ti se nećeš moći zaštititi; da, na tebe će doći iznenada jedno pustošenje o kojem ti nemaš pojma.
Izaija 47,12Stražari u sred svojih čarolija, na hrpi mađijskih recepata s kojima si se umarala od svoje mladosti: možda ćeš otud moći izvući korist, i može biti poplašiti!
Izaija 47,13Ti si uznemirena gomilom savjetnika: nek se dakle predstave, i nek te spase, oni koji razvrstavaju nebesa, čitaju u zvijezdama i spoznaju u svakom mladom mjesecu ono što se treba zbiti!
Izaija 47,14Evo da će oni biti kao od slame, jedna će ih vatra spržiti, oni se neće moći sačuvati od ruke plamena: neće to više biti žeravica za ogrijati se, plamen za sjesti ispred njega!
Izaija 47,15Tako su oni za tebe, oni za koje si se ti umarala, koji te iskorištavaju od tvoje mladosti: svaki je od njih jedna lutalica, nitko nije za tebe spasitelj!
Isaija 47,1Siđi i sjedi u prah, djevojko, kćeri Vavilonska; sjedi na zemlju, nema prijestola, kćeri Haldejska; jer se nećeš više zvati nježna i ljupka.
Isaija 47,2Uzmi žrvnje, i melji brašno otkrij kosu svoju, izuj se, zagali golijeni, idi preko rijeka.
Isaija 47,3Otkriće se golotinja tvoja, i vidjeće se sramota tvoja; osvetiću se, i niko mi neće smetati.
Isaija 47,4Ime je izbavitelju našemu Gospod nad vojskama, svetac Izrailjev.
Isaija 47,5Sjedi mučeći, i uđi u tamu, kćeri Haldejska; jer se nećeš više zvati gospođa carstvima.
Isaija 47,6Razgnjevih se na narod svoj, oskvrnih našljedstvo svoje i predadoh ga tebi u ruke; a ti im ne pokaza milosti; na starce si metala preteški jaram svoj;
Isaija 47,7I govorila si: dovijeka ću biti gospođa; ali nikad nijesi to uzimala na um, niti si pomišljala šta će biti na pošljedak.
Isaija 47,8Sada dakle čuj ovo, koja živiš u slastima i bez brige sjediš i govoriš u srcu svom: ja sam, i nema druge osim mene, neću biti udovica niti ću osirotjeti.
Isaija 47,9To će ti oboje doći ujedanput, u isti dan, da osirotiš i obudoviš, doći će ti potpuno, radi mnoštva čini tvojih i radi velike sile čaranja tvoga.
Isaija 47,10Jer si se pouzdala u zloću svoju govoreći: niko me ne vidi. Mudrost tvoja i znanje tvoje prevariše te, te si govorila u srcu svom: ja sam, i osim mene nema druge.
Isaija 47,11Zato će doći na te zlo, a nećeš znati odakle izlazi, i popašće te nevolja, da je nećeš moći odbiti, i doći će na te ujedanput pogibao, za koju nećeš znati.
Isaija 47,12Stani sada s vračanjem svojim i s mnoštvom čini svojih, oko kojih si se trudila od mladosti svoje, ne bi li se pomogla, ne bi li se okrijepila.
Isaija 47,13Umorila si se od mnoštva namjera svojih; neka stanu sada zvjezdari, koji gledaju zvijezde, koji proriču svakoga mjeseca, i neka te sačuvaju od onoga što će doći na te.
Isaija 47,14Gle, oni su kao pljeva, oganj će ih spaliti, ni sami sebe neće izbaviti iz plamena; neće ostati uglja da se ko ogrije, ni ognja da bi se posjedjelo kod njega.
Isaija 47,15Taki će biti oni s kojima si se trudila i s kojima si trgovala od mladosti svoje, razbjeći će se svaki na svoju stranu; neće biti nikoga da te izbavi.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje