Tražilica


Rimljanima 9. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Rimljanima 9,1Istinu govorim u Kristu, ne lažem, savjest moja to mi svjedoči u Duhu Svetom:
Rimljanima 9,2Da mi je vrlo žao, i srce me boli bez prestanka.
Rimljanima 9,3Jer bih želio da ja sam budem odvučen od Krista za braću svoju, što su mi rod po tijelu.
Rimljanima 9,4Oni su Izraelci, imaju posinjenje i slavu, i zavjete i zakonodavstvo, i bogoštovlje i obećanja;
Rimljanima 9,5Njihovi su oci, i od njih je Krist po tijelu, koji je nada sve Bog blagoslovljen u vijeke. Amen.
Rimljanima 9,6A ne kao da bi bila propala Riječ Božja, jer nijesu svi Izraelci, koji su od Izraela.
Rimljanima 9,7Niti su svi djeca, koji su potomci Abrahamovi, nego: "U Izaku zvat će se potomstvo tvoje."
Rimljanima 9,8To jest, nijesu ono djeca Božja, što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja računaju se u potomstvo,
Rimljanima 9,9Jer je ovo riječ obećanja: "U ovo vrijeme doći ću, i Sara imat će sina."
Rimljanima 9,10A ne samo ona, nego i Rebeka, koja je začela od jednoga, Izaka oca našega.
Rimljanima 9,11Jer dok se još nijesu bili rodili, ni učinili ni dobra ni zla, da ostane Božja odluka po izboru,
Rimljanima 9,12Koja nije zbog djela, nego zbog onoga, koji poziva, bilo joj se reklo: "Veći će služiti manjemu."
Rimljanima 9,13Kao što je pisano: "Jakova sam ljubio, a na Ezava zamrzio."
Rimljanima 9,14što ćemo dakle reći: "Zar je nepravda u Boga? Bože sačuvaj.
Rimljanima 9,15Jer Mojsiju govori: "Koga ću pomilovati, pomilovat ću, i kojemu ću se smilovati, smilovat ću se."
Rimljanima 9,16Tako dakle niti stoji do onoga, koji hoće, niti do onoga, koji trči, nego do Boga, koji se smiluje.
Rimljanima 9,17Jer Pismo govori Faraonu: "Zato sam te upravo podigao, da na tebi pokažem silu svoju, da se razglasi ime moje po svoj zemlji."
Rimljanima 9,18Tako dakle kojemu hoće, smiluje se, a koga hoće, učini otvrdnutim,
Rimljanima 9,19Reći ćeš mi dakle: "Što onda još kori? Jer tko se može protiviti volji njegovoj?
Rimljanima 9,20O čovječe, tko si ti, da pregovaraš Bogu Zar da rukotvorina govori majstoru svojemu: "Što si me tako načinio?"
Rimljanima 9,21Ili zar lončar nema vlasti nad glinom, da od iste tvari načini jednu posudu za čast, a drugu za sramotu 'S
Rimljanima 9,22Što dakle ako je Bog posude gnjeva, što su pripravljene za propast, podnio s mnogom strpljivošću, da pokaže na njima gnjev SVOJ i objavi silu svoju?
Rimljanima 9,23I ako na posudama milosrđa, Što ih je predodredio za slavu, hoće da pokaže bogatstvo milosti svoje?
Rimljanima 9,24K ovima on nas zove, ne samo od Židova, nego i od neznabožaca.
Rimljanima 9,25Kod Hošea govori: "Nazvat ću narodom svojim koji nije narod moj; i neljubljenu ljubljenom, i nepomilovanu pomilovanom.
Rimljanima 9,26I dogodit će se na mjestu gdje im je rečeno: "Vi nijeste narod moj, kamo će se nazvati sinovi Boga živoga."
Rimljanima 9,27A Izaija viče za Izraela: "Ako bi bio broj sinova Izraelovih poput pijeska morskoga, samo će ostatak spasiti.
Rimljanima 9,28Jer će potpuno i brzo riječ svoju ispuniti Gospodin u pravdi; jest, brzo će je izvršiti na zemlji."
Rimljanima 9,29Isto je tako prorekao Izaija: "Da nam nije Gospodin nad vojskama ostavio ostatka, bili bismo kao Sodoma i slični Gomori."
Rimljanima 9,30Što ćemo dakle reći? Da su neznabošci, koji nijesu išli za pravdom, postigli pravdu, i to pravdu od vjere.
Rimljanima 9,31A Izrael, koji je išao za zakonom pravde, nije dostigao Zakona.
Rimljanima 9,32Zašto? Jer nije tražio pravde iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše na kamen spoticanja.
Rimljanima 9,33Kao što je pisano: "Evo mećem u Sionu kamen da se spotaknu hridinu da padnu; ali tko vjeruje u njega, neće se postidjeti."
Rimljanima 9,1 Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom:
Rimljanima 9,2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu.
Rimljanima 9,3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu.
Rimljanima 9,4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja;
Rimljanima 9,5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen.
Rimljanima 9,6Ali ne kao da se izjalovila riječ Božja. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela;
Rimljanima 9,7i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku će ti se nazivati potomstvo;
Rimljanima 9,8to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obećanja računaju se u potomstvo.
Rimljanima 9,9Evo doista riječi obećanja: U ovo ću doba doći i Sara će imati sina.
Rimljanima 9,10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela.
Rimljanima 9,11Pa kad još blizanci ne bijahu rođeni niti učiniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju:
Rimljanima 9,12ne po djelima, nego po onome tko poziva - rečeno joj je: Stariji će služiti mlađemu,
Rimljanima 9,13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.
Rimljanima 9,14Što ćemo dakle reći? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto!
Rimljanima 9,15Ta Mojsiju veli: Smilovat ću se komu hoću da se smilujem; sažalit ću se nad kim hoću da se sažalim.
Rimljanima 9,16Nije dakle do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
Rimljanima 9,17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju moć i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
Rimljanima 9,18Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.
Rimljanima 9,19Da, reći ćeš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro?
Rimljanima 9,20Čovječe, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim načinio?
Rimljanima 9,21Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta načini posudu sad časnu, sad nečasnu.
Rimljanima 9,22A što ako je Bog, hoteći očitovati gnjev i obznaniti svoju moć u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast,
Rimljanima 9,23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosrđa, koje unaprijed pripravi za slavu,
Rimljanima 9,24na nama koje pozva ne samo između Židova nego i između pogana?
Rimljanima 9,25Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ću narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom.
Rimljanima 9,26Na mjestu gdje im je rečeno: Vi niste moj narod prozvat će se sinovi Boga živoga.
Rimljanima 9,27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova će Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak će se spasiti;
Rimljanima 9,28jer riječ će ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji.
Rimljanima 9,29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik.
Rimljanima 9,30Što ćemo dakle reći? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri.
Rimljanima 9,31Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro.
Rimljanima 9,32Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja,
Rimljanima 9,33kao što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, neće se postidjeti.
Rimljanima 9,1U Kristu ja govorim istinu, ja ne lažem, po Duhu Svetom moja mi savjest svjedoči:
Rimljanima 9,2ja imam u srcu jednu veliku žalost i jednu bol neprekidnu.
Rimljanima 9,3Da, ja bih želio biti proklet ja sam odvojen od Krista za svoju braću, on iz mog roda po tijelu,
Rimljanima 9,4 onu koji su Izraeliti, kojima pripada usvojenje, slava, *savez, *zakon, bogoslužje, obećanja
Rimljanima 9,5i očevi, one, najzad, iz kojih je potekao *Krist koji je iznad svega, Bog vječno blagosiljan. *Amen.
Rimljanima 9,6A ipak, riječ Božja nije propala: naime, svi oni koji su potomstvo Izraelovo nisu Izrael
Rimljanima 9,7i, za biti potomstvom Abrahamovim, svi nisu njegova djeca. Ne: Potomstvo Izakovo bit će zvano potomstvom tvojim.
Rimljanima 9,8Što znači: nisu tjelesna djeca ona koja su djeca Božja; kao potomstvo, samo djeca obećanja ulaze u red računa.
Rimljanima 9,9Jer, to bijaše obećanje kao ova riječ: U isto doba ja ću se vratiti i Sara će imati jednog sina.
Rimljanima 9,10 I to nije sve; ima također i Rebeka. Ona bijaše začela od Izaka, našeg oca;
Rimljanima 9,11i ipak njena djeca još ne bijahu rođena i ne bijahu još učinila ni dobra ni zla kad već da bi se ovjekovječio nacrt Božji, nacrt koji se ostvaruje kroz slobodni izbor
Rimljanima 9,12i ne ovisi o djelima već o onome koji poziva on njoj reče: Stariji bit će podvrgnut mlađem,
Rimljanima 9,13prema onom što je pisano: Ja sam volio Jakova i mrzio Ezava .
Rimljanima 9,14Što reći? Da nema nepravde u Bogu? Sigurno ne!
Rimljanima 9,15On kaže, naime, Mojsiju: Ja ću biti milosrdan kome ja hoću podijeliti milosrđe i smilovat ću se onome kome ja hoću smilovati se.
Rimljanima 9,16To, dakle, ne ovisi o volji ni o naporima čovjekovim, već o milosrđu Božjem.
Rimljanima 9,17Tako Pismo kaže *Faraonu: Ja sam te uzdigao doista za pokazati u tebi svoju snagu i da moje *ime bude proglašeno po svoje zemlji.
Rimljanima 9,18Tako on, dakle, čini milosrđe kome on hoće a prekorjeva koga on hoće.
Rimljanima 9,19Ali tada, hoćeš li ti reći čime se još žaliti? Jer, najzad, tko bi se odupro volji njegovoj?
Rimljanima 9,20Tko si ti, dakle, čovječe, da uđeš u osporavanje s Bogom? Hoće li tvorevina reći tvorcu: Zašto si me načinio takvom?
Rimljanima 9,21Nije li lončar gospodar svoje gline za izraditi, od istog tijesta, jednu posudu plemenitu, drugu posudu prostu?
Rimljanima 9,22Ako dakle Bog, hoteći pokazati svoj gnjev i dati upoznati svoju moć, podnosio je s mnogo strpljenja posude gnjeva već pripravne za uništenje,
Rimljanima 9,23i to da bi dao spoznati bogatstvo svoje slave spram posuda milosrđa koje, unaprijed, on je pripremio za slavu,
Rimljanima 9,24nas koje je pozvao, ne samo između Židova već još i između pogana…
Rimljanima 9,25to je ono što on kaže u Ozeju: Onog koji ne bijaše moj narod, ja ću nazvati Moj Narod i onu koja ne bijaše moja ljubljena ja ću nazvati Ljubljena;
Rimljanima 9,26i isto ondje gdje im bijaše rekao: ` Vi niste moj narod `, oni će biti nazvani sinovima Boga živoga.
Rimljanima 9,27Izaija, sa svoje strane, povika glede Izraela: Čak onda kad broj sinova Izraelovih bude kao pijesak morski, ostatak je taj koji će biti spašen;
Rimljanima 9,28jer, Gospodin ispunjava potpuno i spremno svoju riječ na zemlji.
Rimljanima 9,29To je još ono što bijaše prorekao Izaija: Da Gospodin vojski vama ne bijaše ostavio potomstvo mi bismo bili postali kao Sodoma, slični Gomori.
Rimljanima 9,30Što zaključiti? Ovo: *pogani koji ne istraživaše pravednost primiše ju ja razumijem pravednost koja dolazi iz vjere
Rimljanima 9,31dok Izrael, koji istraživaše jedan *zakon moćan pribaviti pravednost prošao je pokraj zakona.
Rimljanima 9,32Zašto? Zato što tu pravednost, oni ne očekivaše iz vjere, već ju mišljaše dobiti iz djela. Oni su se spotakli o kamen spoticanja,
Rimljanima 9,33prema onom što je pisano: Evo ja postavljam na *Sion jedan kamen spoticanja, stijenu koja obara; ali, onaj koji vjeruje u nju neće biti smeten.
Rimljanima 9,1Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom svetijem:
Rimljanima 9,2Da mi je vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;
Rimljanima 9,3Jer bih željeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po tijelu,
Rimljanima 9,4Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja;
Rimljanima 9,5Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven vavijek. Amin.
Rimljanima 9,6A nije moguće da riječ Božija prođe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja;
Rimljanima 9,7Niti su svi djeca koji su sjeme Avraamovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se sjeme.
Rimljanima 9,8To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja primaju se za sjeme.
Rimljanima 9,9Jer je ovo riječ obećanja: u ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.
Rimljanima 9,10Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega.
Rimljanima 9,11Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru,
Rimljanima 9,12Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reče joj se: veći će služiti manjemu,
Rimljanima 9,13Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.
Rimljanima 9,14Šta ćemo dakle na to reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj!
Rimljanima 9,15Jer Mojsiju govori: koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se.
Rimljanima 9,16Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji pomiluje.
Rimljanima 9,17Jer pismo govori Faraonu: za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
Rimljanima 9,18Tako dakle koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi.
Rimljanima 9,19Reći ćeš mi: zašto nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?
Rimljanima 9,20A ko si ti, o čovječe! Da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: zašto si me tako načinio?
Rimljanima 9,21Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu?
Rimljanima 9,22A kad šćaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao.
Rimljanima 9,23I da pokaže bogatstvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu;
Rimljanima 9,24Koje nas i dozva ne samo od Jevreja nego i od neznabožaca,
Rimljanima 9,25Kao što i u Josiji govori: nazvaću narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom.
Rimljanima 9,26I biće na mjestu, gdje im se reče: vi nijeste moj narod; tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.
Rimljanima 9,27A Isaija viče za Izrailja: ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti.
Rimljanima 9,28Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro riječ svoju na zemlji.
Rimljanima 9,29I kao što proreče Isaija: da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.
Rimljanima 9,30Šta ćemo dakle reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vjere.
Rimljanima 9,31A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakona pravde.
Rimljanima 9,32Zašto? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja,
Rimljanima 9,33Kao što stoji napisano: evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje neće se postidjeti.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje