1. Kraljevima 22,1 | Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela. |
1. Kraljevima 22,2 | Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. |
1. Kraljevima 22,3 | Kralj Izraela reče svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja. |
1. Kraljevima 22,4 | Zatim reče Jošafatu: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji. |
1. Kraljevima 22,5 | Tada Jošafat reče kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom. |
1. Kraljevima 22,6 | Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke. |
1. Kraljevima 22,7 | Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo? |
1. Kraljevima 22,8 | Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako! |
1. Kraljevima 22,9 | Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja. |
1. Kraljevima 22,10 | Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. |
1. Kraljevima 22,11 | Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: `Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš`. |
1. Kraljevima 22,12 | Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke. |
1. Kraljevima 22,13 | Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: "Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh! |
1. Kraljevima 22,14 | Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže! |
1. Kraljevima 22,15 | Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve. |
1. Kraljevima 22,16 | Ali mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime? |
1. Kraljevima 22,17 | Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: `Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.` |
1. Kraljevima 22,18 | Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo! |
1. Kraljevima 22,19 | A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. |
1. Kraljevima 22,20 | Jahve upita: `Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?` Jedan reče ovo, drugi ono. |
1. Kraljevima 22,21 | Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. `Ja ću ga`, reče, `zavesti.` Jahve ga upita: `Kako?` |
1. Kraljevima 22,22 | On odgovori: `Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.` Jahve reče: `Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!` |
1. Kraljevima 22,23 | Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo. |
1. Kraljevima 22,24 | Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio? |
1. Kraljevima 22,25 | Mihej odgovori: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ. |
1. Kraljevima 22,26 | Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu. |
1. Kraljevima 22,27 | Reci im: Ovako veli kralj: `Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.` |
1. Kraljevima 22,28 | Mihej reče: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Čujte, svi puci! |
1. Kraljevima 22,29 | Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. |
1. Kraljevima 22,30 | Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!" Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj. |
1. Kraljevima 22,31 | Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja! |
1. Kraljevima 22,32 | Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. |
1. Kraljevima 22,33 | A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. |
1. Kraljevima 22,34 | Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro. |
1. Kraljevima 22,35 | Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola. |
1. Kraljevima 22,36 | O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! |
1. Kraljevima 22,37 | Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. |
1. Kraljevima 22,38 | Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve. |
1. Kraljevima 22,39 | Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? |
1. Kraljevima 22,40 | Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. |
1. Kraljevima 22,41 | Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. |
1. Kraljevima 22,42 | Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva. |
1. Kraljevima 22,43 | Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim. |
1. Kraljevima 22,44 | Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama. |
1. Kraljevima 22,45 | Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. |
1. Kraljevima 22,46 | Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? |
1. Kraljevima 22,47 | Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. |
1. Kraljevima 22,48 | Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. |
1. Kraljevima 22,49 | Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. |
1. Kraljevima 22,50 | Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: "Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama." Ali Jošafat to ne prihvati. |
1. Kraljevima 22,51 | Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. |
1. Kraljevima 22,52 | Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. |
1. Kraljevima 22,53 | On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh. |
1. Kraljevima 22,54 | Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac. |