Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Kraljevima 17. poglavlje

1. Kraljevima 17. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 17,1Jednoga dana reče Ahabu Tišbićanin Ilija, jedan od žitelja u Gileadu: "Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov; u čijoj službi stojim: Idućih godina neće pasti ni rosa ni dažd, osim da ja to sam zapovjedim!"
1. Kraljevima 17,2Potom dođe njemu riječ Gospodnja:
1. Kraljevima 17,3"Otidi odavde, okreni na istok i skrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana!
1. Kraljevima 17,4Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam naredio, da te hrane ondje."
1. Kraljevima 17,5On posluša Gospoda, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana.
1. Kraljevima 17,6Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako uveče. Iz potoka je pio.
1. Kraljevima 17,7Iza nekoliko vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji.
1. Kraljevima 17,8Tada dođe njemu riječ Gospodnja ovako:
1. Kraljevima 17,9"Hajde, idi u Sarfatu, što je kod Sidona, i ostari tamo! Zapovjedio sun tamo jednoj udovici, da te hrani."
1. Kraljevima 17,10Tako on zaputi u Sarfatu, Kad dođe na vrata gradska, a to jedna udovica kupi drva, On je dozva i zamoli: "Donesi mi malo vode u sudu, da se napijem!"
1. Kraljevima 17,11Kad ona pođe da donese, viknu on za njom: "Donesi mi i kruha malo!"
1. Kraljevima 17,12Ona odgovori: "Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nemam ništa pečeno, nego samo još pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo kupim drvaca, da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti."
1. Kraljevima 17,13A Ilija joj reče: Ne brini se! Idi i učini, kako si rekla! Ali prije načini meni od toga jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i sinu svojemu.
1. Kraljevima 17,14Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Brašna u ćupu neće nestati i krčag s uljem neće se isprazniti do onoga dana, kad Gospod opet pošlje dažd na zemlju."
1. Kraljevima 17,15Ona otide i učini, kako je bio rekao Ilija, i imali su jesti dugo vremena, ona, on i kuća njezina.
1. Kraljevima 17,16Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije.
1. Kraljevima 17,17Poslije toga dogodi se, da se je razbolio sin žene, kojoj je pripadala kuća. Kako je bolest njegova tako okrenula na gore, da je izdahnuo dušu svoju,
1. Kraljevima 17,18Reče ona Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni, da u pamet dozoveš moje grjehote i da mi umoriš sina?"
1. Kraljevima 17,19On joj odgovori: "Daj mi sina svojega!", uze ga tada iz naručja njezina, odnese ga u gornju sobu, gdje je stanovao, i položi ga na postelju svoju.
1. Kraljevima 17,20Tada se pomoli Gospodu ovako: "Gospode, Bože moj, hoćeš li doista tako ucvijeliti udovicu, kod koje sam gost, da joj umoriš sina?"
1. Kraljevima 17,21Nato se pruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodu: "Gospode, Bože moj, daj ipak da se život dječakov opet vrati u njega!"
1. Kraljevima 17,22I Gospod usliši vapaj Ilijin. Život dječakov vrati se opet u njega, i posta živ.
1. Kraljevima 17,23I Ilija uze dječaka, donese ga iz gornje sobe u kuću i predade ga materi njegovoj i reče: "Evo, tvoj sin opet živi!"
1. Kraljevima 17,24Tada žena reče Iliji: "Sada znam, da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina."
1. Kraljevima 17,1 Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reče Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed.
1. Kraljevima 17,2Upućena mu je riječ Jahvina ovako:
1. Kraljevima 17,3"Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.
1. Kraljevima 17,4Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.
1. Kraljevima 17,5Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.
1. Kraljevima 17,6Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio.
1. Kraljevima 17,7Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.
1. Kraljevima 17,8Tada Iliji dođe riječ Jahvina:
1. Kraljevima 17,9"Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani.
1. Kraljevima 17,10Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: "Donesi mi malo vode u vrču da pijem!
1. Kraljevima 17,11Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!
1. Kraljevima 17,12Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo.
1. Kraljevima 17,13Ali joj Ilija reče: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.
1. Kraljevima 17,14Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.`
1. Kraljevima 17,15Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.
1. Kraljevima 17,16Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.
1. Kraljevima 17,17Poslije ovih događaja razbolio se sin domaćičin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.
1. Kraljevima 17,18Tada ona reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!
1. Kraljevima 17,19On joj reče: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.
1. Kraljevima 17,20Tada zavapi Jahvi i reče: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?
1. Kraljevima 17,21Zatim se tri puta pružio nad dječakom zazivajući Jahvu: "Jahve, Bože, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!
1. Kraljevima 17,22Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.
1. Kraljevima 17,23Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj materi; i reče Ilija: "Evo, tvoj sin živi!
1. Kraljevima 17,24Žena mu reče: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!
1. Kraljevima 17,1Eli, Tišbit, iz pučanstva Galadovog, reče Akhabu: ” živ GOSPOD, Bog Izraelov u čijoj sam ja službi: neće ove godine biti ni rose ni kiše osim na moju riječ. “
1. Kraljevima 17,2Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju:
1. Kraljevima 17,3” Otiđi odavde, uputi se prema istoku i sakrij se u tjesnacu Kerita koji je na istoku od Jordana.
1. Kraljevima 17,4Tako ćeš ti moći piti iz potoka, a ja ću zapovjediti gavranima da te ondje snabdijevaju. “
1. Kraljevima 17,5On pođe i učini prema riječi GOSPODOVOJ; on ode stanovati u klancu Keritovom koji je na istoku od Jordana.
1. Kraljevima 17,6Gavranovi mu donosiše kruha i mesa jutrom, kruha i mesa s večeri; a pijaše on iz potoka.
1. Kraljevima 17,7Na izmaku jednog stanovitog vremena, potok presuši, jer ne bi kiše nad zemljom.
1. Kraljevima 17,8Riječ GOSPODOVA mu bi upućena:
1. Kraljevima 17,9” Digni se, idi u Sarepta koji pripada Sidonu, tu ćeš se nastaniti; ja sam ondje zapovjedio jednoj ženi, jednoj udovici, da te prehranjuje. “
1. Kraljevima 17,10On se diže, pođe za Sarepta i stiže k ulazu u grad. Bijaše ondje jedna žena, jedna udovica, koja skupljaše drva. On ju pozva i reče: ” Idi mi tražiti, molim te, malo vode u vrču da se napijem! ”
1. Kraljevima 17,11Ona ju ode potražiti. On ju pozva i reče: Idi mi potražiti, molim te, jedan komad kruha u tvojoj ruci! “
1. Kraljevima 17,12On odgovori: ” živ Gospod, tvoj Bog! Ja nemam ništa pripravljeno, imam tek jednu šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču; kad budem nakupila nekoliko komada drveta, ja ću se vratiti i pripraviti tu hranu za mene i za mog sina; mi ćemo ju pojesti i potom umrijeti. “
1. Kraljevima 17,13Eli joj reče: ” Ne boj se! Vrati se i uradi to što si rekla; samo, s tim što ti imaš, napravi mi najprije jednu malu pogaču i donesi mi ju; potom ćeš ju napraviti za tebe i tvojeg sina.
1. Kraljevima 17,14Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ćup brašna neće se isprazniti vrč ulja neće presušiti sve do dana kad GOSOPOD bude dao kiše na povr- šini tla. “
1. Kraljevima 17,15Ona ode i učini kako Eli bijaše rekao; ona danima jede, ona, on, i njena obitelj.
1. Kraljevima 17,16Ćup brašna ne presahnu i vrč ulja ne presuši, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao posredništvom Elijevim.
1. Kraljevima 17,17Evo što se dogodi nakon tih događaja : sin te žene, vlasnice kuće, razbolje. Njegova bolest bi veoma teška tako da ne ostade više daha u njemu.
1. Kraljevima 17,18žena reče Eliju: ” što ima između mene i tebe čovječe Božji? Ti si došao kod mene da me opomeneš na grijeh i usmrtiš sina mog. “
1. Kraljevima 17,19On joj odgovori: ” Daj mi svog sina! “ On ga uze iz ruku ženinih, odnese ga u gornju sobu gdje je on boravio, i poleže ga na svoj krevet.
1. Kraljevima 17,20Potom on zazva GOSPODA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, hoćeš li ti zlo čak ovoj ženi kod koje sam došao kao izbjeglica, tako da usmrtiš njenog sina? “
1. Kraljevima 17,21Eli se opruži tri puta na dijete i zazva GOSPODA govoreći: ” GOSPODE, moj Bože, nek se dahovog djeteta vrati u njega! “
1. Kraljevima 17,22GOSPOD začu glas Elijev, i dah djetetov se povrati u njega, on oživje.
1. Kraljevima 17,23Eli uze dijete, snese ga iz gornje sobe u kući, i dade ga njegovoj majci; Eli reče: ” Pogledaj! Tvoj sin je živ. “
1. Kraljevima 17,24žena reče Eliju: ” Da, sada, ja znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODOVA zaista u tvojim ustima. “
1. Carevima 17,1Tada reče Ahavu Ilija Tesvićanin, jedan od naseljenika Galadskih: tako da je živ Gospod Bog Izrailjev, pred kojim stojim, ovijeh godina neće biti rose ni dažda dokle ja ne rečem.
1. Carevima 17,2Potom dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
1. Carevima 17,3Idi odavde, i obrati se na istok, i sakrij se kod potoka Horata prema Jordanu.
1. Carevima 17,4I iz onoga potoka pij, a gavranima sam zapovjedio da te hrane ondje.
1. Carevima 17,5I on otide i učini po riječi Gospodnjoj, i otišav stani se kod potoka Horata, koji je prema Jordanu.
1. Carevima 17,6I ondje mu gavrani donošahu hljeba i mesa jutrom i večerom, a iz potoka pijaše.
1. Carevima 17,7Ali poslije godinu dana presahnu potok, jer ne bješe dažda u zemlji.
1. Carevima 17,8Tada dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
1. Carevima 17,9Ustani, idi u Sareptu Sidonsku, i sjedi ondje; evo zapovjedio sam ondje ženi udovici da te hrani.
1. Carevima 17,10I ustavši otide u Sareptu; i kad dođe na vrata gradska, gle, žena udovica kupljaše ondje drva; i on je dozva i reče joj: donesi mi malo vode u sudu da se napijem.
1. Carevima 17,11I ona pođe da donese; a on je viknu i reče: donesi mi i hljeba malo.
1. Carevima 17,12A ona reče: tako da je živ Gospod Bog tvoj, nemam pečena hljeba do grst brašna u zdjeli i malo ulja u krčagu; i eto kupim drvaca da otidem i zgotovim sebi i sinu svojemu, da pojedemo, pa onda da umremo.
1. Carevima 17,13A Ilija reče joj: ne boj se, idi, zgotovi kako si rekla; ali umijesi prvo meni jedan kolačić od toga, i donesi mi, pa poslije gotovi sebi i sinu svojemu.
1. Carevima 17,14Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev: brašno se iz zdjele neće potrošiti niti će ulja u krčagu nestati dokle ne pusti Gospod dažda na zemlju.
1. Carevima 17,15I ona otide i učini kako reče Ilija; i jede i ona i on i dom njezin godinu dana;
1. Carevima 17,16Brašno se iz zdjele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po riječi Gospodnjoj, koju reče preko Ilije.
1. Carevima 17,17A poslije toga razbolje se sin ženi domaćici, i bolest njegova bi vrlo teška, tako da izdahnu.
1. Carevima 17,18I ona reče Iliji: šta je tebi do mene, čovječe Božji? jesi li došao k meni da spomeneš bezakonje moje i da mi umoriš sina?
1. Carevima 17,19A on joj reče: daj mi sina svojega. I uzev ga iz naručja njezina odnese ga u gornju klijet, gdje on sjeđaše, i položi ga na postelju svoju.
1. Carevima 17,20Tada zavapi ka Gospodu i reče: Gospode Bože moj, zar si i ovu udovicu kod koje sam gost tako ucvijelio umorivši joj sina?
1. Carevima 17,21I pruživ se nad djetetom tri puta zavapi ka Gospodu govoreći: Gospode Bože moj, neka se povrati u dijete duša njegova.
1. Carevima 17,22I Gospod usliši glas Ilijin, te se povrati u dijete duša njegova, i oživje.
1. Carevima 17,23A Ilija uzev dijete snese ga iz gornje klijeti u kuću, i dade ga materi njegovoj, i reče Ilija: vidi, živ je tvoj sin.
1. Carevima 17,24A žena reče Iliji: sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje