Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Kraljevima 18. poglavlje

1. Kraljevima 18. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 18,1Poslije mnogo vremena, u trećoj godini, dođe riječ Gospodnja Iliji: "Idi, stupi pred Ahaba; jer hoću da pošljem dažd na zemlju!"
1. Kraljevima 18,2Ilija zaputi, da se pokaže pred Ahabom, Kad je glad u Samariji bivala sve jača,
1. Kraljevima 18,3Ahab dade do zvati upravitelja dvora Abdiju. Abdija je bio vjeran štovatelj Gospoda.
1. Kraljevima 18,4Kad je htjela Jezebela da istrijebi proroke Gospodnje, uzeo je Abdija što proroka i skrio ih po pedeset u jednu pećinu i hranio ih jelom i pilom.
1. Kraljevima 18,5Ahab dakle zapovjedi Abdiji: "Potraži sve izvore i potoke po zemlji Možda nađemo još trave i mognemo uzdržati na životu konje i mazge i ne moradnemo pustiti, da ugine ijedna od životinja."
1. Kraljevima 18,6I podijeliše se po zemlji, da je prođu. Ahab otide jednim pravcem sam, i Abdija otide drugim pravcem sam.
1. Kraljevima 18,7Dok je Abdija bio na putu, dođe mu u susret Ilija. Kad on prepoznade ovoga, baci će ničice na svoje lice i upita: "Jesi li to ti, gospodaru moj Ilija?"
1. Kraljevima 18,8On mu odgovori: "Ja sam. Idu, kaži gospodaru svojemu: "Eto Ilije!"
1. Kraljevima 18,9Ali onaj odgovori: "Što sam počinio, da slugu svojega predaješ u ruke Ahabu, da me pogubi?
1. Kraljevima 18,10Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, nema naroda ni kraljevstva, gdje te gospodar moj ne bi dao tražiti. Kad mu se reklo: Nema ga, onda on zakle kraljevstvo ili narod, da te nijesu našli.
1. Kraljevima 18,11Sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije!
1. Kraljevima 18,12Kad ja sad otidem od tebe, tko zna, kamo će tebe međutim odnijeti Duh Gospodnji. Dođem li ja tada k Ahabu, da mu javim, a on te ne nađe, ubit će me. A sluga tvoj štuje Gospoda od mladosti svoje.
1. Kraljevima 18,13Pa nije li poznato gospodaru mojemu, što sam učinio, kad ono Jezebela dade ubijati proroke Gospodnje? Kako sam skrio stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednoj pećini, i hranio ih jelom i pilom?
1. Kraljevima 18,14A sad ti tražiš: Idi, kaži gospodaru svojemu: Eto Ilije! On će me ubiti!"
1. Kraljevima 18,15Ali Ilija reče: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi, još danas ću mu se pokazati!"
1. Kraljevima 18,16I tako otide Abdija pred Ahaba i javi mu. Ahab zaputi, da se sastane Ilijom.
1. Kraljevima 18,17Kad ugleda Ahab Iliju, povika mu Ahab: "Jesi li ti onaj, što donosiš nesreću na Izraela?"
1. Kraljevima 18,18On odgovori: "Nijesam ja donio nesreću na Izraela, nego ti i obitelj tvoja, jer ste ostavili zapovijedi Gospodnje, i ti si pristao za baalima.
1. Kraljevima 18,19A sada raspošlji i daj sa brati k meni svega Izraela na gori Karmelu i četiri stotine i pedeset proroka baalovih i četiri stotine proroka aštartinih, koji jedu za stolom Jezebelinim!"
1. Kraljevima 18,20I rasposla Ahab k svima sinovima Izraelovim i dade skupiti proroke na gori Karmelu.
1. Kraljevima 18,21Tamo stupi Ilija pred sav narod i reče: "Kako ćete još dugo hramati na obje strane? Ako je Gospod pravi Bog, onda držite uz njega! A je li to baal, onda idite za njim!" Ali narod ne dade nikakva odgovora.
1. Kraljevima 18,22Tada reče Ilija narodu: "Jedini sam ja još ostao kao prorok Gospodnji. Baalovih proroka ima četiri stotine i pedeset.
1. Kraljevima 18,23Neka nam se dadnu dva junca! Oni neka sebi izaberu jednoga junca, neka ga raskomadaju i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću! Ja ću priugotoviti drugoga junca i metnuti ga na drva, a da ne podmetnem ognja.
1. Kraljevima 18,24Tada prizovite ime svojega boga, a ja ću prizvati ime Gospodnje. Bog, koji odgovori ognjem, pravi je Bog." I sav narod odgovori: "Tako je pravo!"
1. Kraljevima 18,25Potom reče Ilija prorocima baalovim: ""Izaberite sebi jednoga od junaca i priugotovite ga najprije, jer vi ste većina. Onda prizovite ime boga svojega; ali ognja ne podmećite!"
1. Kraljevima 18,26Oni uzeše junca, kojega im dade, priugotoviše ga i prizivali su od jutra do podne ime baalovo vičući: "baale, usliši nas!" Ali nije dolazio nikakav glas i nikakav odgovor. Pritom su igrali oko žrtvenika, što su ga bili načinili,
1. Kraljevima 18,27Kad je bilo u podne, naruga se Ilija govoreći: "Vičite glasnije, jer je on bog, Možda je zaposlen ili je otišao na stranu ili je na putu, Možda i spava i mora se probuditi."
1. Kraljevima 18,28Tada su vikali iza glasa i parali se, kako je u njih običaj, mačevima i kopljima, dok ih ne obli krv.
1. Kraljevima 18,29Kad je prošlo podne, padoše u bjesnilo, dokle dođe vrijeme da se prinese žrtva. Ali nije došao nikakav glas, nikakav odgovor, nikakvo uslišenje.
1. Kraljevima 18,30A sada pozva Ilija sav narod: "Pristupite ovamo k meni!": "Sav narod pristupi k njemu. On podiže opet porušen žrtvenik Gospodnji.
1. Kraljevima 18,31Prema broju plemena sinova Jakova, kojemu je bila došla riječ Gospodnja: "Izrael bit će tvoje ime", uze Ilija dvanaest kamenova.
1. Kraljevima 18,32Od toga kamenja načini žrtvenik u ime Gospodnje i oko žrtvenika iskopa jarak, dosta velik, da uzme dvije mjere žita.
1. Kraljevima 18,33Tada naslaga drva, raskomada junca i metnu ga na žrtvenik.
1. Kraljevima 18,34Potom zapovjedi: "Napunite četiri vrča vode i izlijte je na žrtvu paljenicu i na drva!" On zapovjedi: "Učinite to još jedanput!" Učiniše još jedanput. Nato zapovjedi: "Učinite to po treći put!" I učiniše po treći put,
1. Kraljevima 18,35Tako da je potekla voda oko žrtvenika. Dade i jarak napuniti vodom.
1. Kraljevima 18,36Kad je onda došlo vrijeme, da se prinese žrtva, postupi Ilija i pomoli se: "Gospode, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, danas daj objavi, da si ti Bog Izraelov i ja sluga tvoj, i da sam ja sve ovo učinio po tvojoj zapovijedi!
1. Kraljevima 18,37Usliši me, Gospode, usliši me i daj, da upozna ovaj narod, da si ti, Gospode, pravi Bog i da si obratio srca njihova!"
1. Kraljevima 18,38Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva, kamenje i zemlju i popi vodu u jarku.
1. Kraljevima 18,39Kad to vidješe svi ljudi, baciše se ničice na svoje lice i povikaše: "Gospod je pravi Bog, Gospod je pravi Bog!"
1. Kraljevima 18,40A Ilija im zapovjedi: "Pohvatajte te proroke baalove! Ne dajte da i jedan od njih uteče!" Oni pohvataše, i Ilija ih odvede na potok Kišon i tamo ih smaknu,
1. Kraljevima 18,41Potom reče Ilija Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem već hujanje dažda"
1. Kraljevima 18,42Ahab ode gore, da jede i da pije. A Ilija se pope navrh Karmela, prignu se k zemlji i skrije lice svoje među koljena.
1. Kraljevima 18,43Tada zapovjedi slugi svojemu: "Idi gore i pogledaj prema moru!" On ode gore, pogleda i javi: "Ništa se ne vidi." On odgovori: "Idi još sedam puta!"
1. Kraljevima 18,44Kad bi sedmi put, javi: "Eno, diže se od mora oblačić, malen kao ruka čovječja." I on zapovjedi: "Idi, reci Ahabu: "Upregni i silazi, da te ne uhvati dažd!"
1. Kraljevima 18,45A u najkraće vrijeme zamrači se nebo od vjetra i oblaka, i pade jak dažd. Ahab se uspe na kola i odveze se u Jezreel.
1. Kraljevima 18,46A nad Iliju dođe ruka Gospodnja, opasa bedra svoja i otrča pred Ahabom do u blizinu Jezreela.
1. Kraljevima 18,1 Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje.
1. Kraljevima 18,2I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža,
1. Kraljevima 18,3pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve;
1. Kraljevima 18,4jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom.
1. Kraljevima 18,5I reče Ahab Obadiji: "Hajde, obići ćemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ćemo naći trave da sačuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka.
1. Kraljevima 18,6Podijelili su zemlju koju će pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem.
1. Kraljevima 18,7I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade ničice i reče: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!
1. Kraljevima 18,8On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: `Evo Ilije!`
1. Kraljevima 18,9Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije?
1. Kraljevima 18,10Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: `Nema ga!` zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli.
1. Kraljevima 18,11I sada mi naređuješ: `Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!`
1. Kraljevima 18,12Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet će te ne znam kamo, a ja ću doći i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne nađe, ubit će me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!
1. Kraljevima 18,13Zar nije poznato mome gospodaru što sam učinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom.
1. Kraljevima 18,14I sada ti naređuješ: `Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!` Pa on će me ubiti!
1. Kraljevima 18,15Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ću mu se danas pokazati.
1. Kraljevima 18,16Obadija pođe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab pođe u susret Iliji.
1. Kraljevima 18,17Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: "Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?
1. Kraljevima 18,18Ilija odgovori: "Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.
1. Kraljevima 18,19Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i četiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim.
1. Kraljevima 18,20Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu.
1. Kraljevima 18,21Ilija pristupi svemu narodu i reče: "Dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio.
1. Kraljevima 18,22Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka četiri stotine i pedeset.
1. Kraljevima 18,23Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeću ognja. Ja ću spremiti drugoga junca i neću podmetati ognja.
1. Kraljevima 18,24Vi zazovite ime svoga boga, a ja ću zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!
1. Kraljevima 18,25Potom reče Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i počnite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja.
1. Kraljevima 18,26Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreći: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su načinili.
1. Kraljevima 18,27U podne im se Ilija naruga i reče: "Glasnije vičite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!
1. Kraljevima 18,28A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih običaj, sve dok ih nije oblila krv.
1. Kraljevima 18,29Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.
1. Kraljevima 18,30Tada Ilija reče svemu narodu: "Priđite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen.
1. Kraljevima 18,31Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael će biti ime tvoje!
1. Kraljevima 18,32I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice.
1. Kraljevima 18,33Složi drva, rasiječe junca i stavi ga na drva.
1. Kraljevima 18,34Tada reče: "Napunite vodom četiri vrča i izlijte na paljenicu i na drva!" Učiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reče: "Učinite i treći put." Oni tako i treći put.
1. Kraljevima 18,35Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.
1. Kraljevima 18,36Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reče: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj učinio sve ovo.
1. Kraljevima 18,37Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.
1. Kraljevima 18,38I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, čak i vodu u jarku isuši.
1. Kraljevima 18,39Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!
1. Kraljevima 18,40Ilija im reče: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.
1. Kraljevima 18,41Ilija reče Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer čujem šumor kiše.
1. Kraljevima 18,42Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena.
1. Kraljevima 18,43Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reče: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta.
1. Kraljevima 18,44Ali sedmoga puta reče momak: "Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora." Tada reče Ilija: "Idi, kaži Ahabu: `Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.`
1. Kraljevima 18,45Odjednom se nebo zamrači od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.
1. Kraljevima 18,46Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrča pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.
1. Kraljevima 18,1Brojni dani prođoše i riječ Božja bi upućena Eliju, treće godine : ” Pođi, pokaži se Akhabu; ja ću dati kišu na površinu zemlje. “
1. Kraljevima 18,2Eli ode pokazati se Akhabu. Glad je pustošila tada u Samariji.
1. Kraljevima 18,3Akhab pozva Obadijahua koji bijaše upravitelj palače: No Obadijahu se jako bojaše GOSPODA;
1. Kraljevima 18,4tako, kad Jezabel bijaše pobila *proroke GOSPODOVE, Obadijahu bijaše uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u dvije pećine i snabdjevao ih kruhom i vodom.
1. Kraljevima 18,5Akhab reče Obadijahu: ” Idi po zemlji, k svim izvorima vode, u sve klance: možda ćeš nam naći trave pa ćemo moći održati na životu konje i mule i ne budemo morali poklati jedan dio stoke. “
1. Kraljevima 18,6Oni si razdijeliše zemlju za prokrstariti. Akhab pođe sam jednim putem, a Obadijahu pođe sam drugim putem.
1. Kraljevima 18,7Dok Obadijahu bijaše na putu, Eli mu dođe u susret. Obadijahu ga prepozna; on se baci licem prema zemlji i reče: ” Jesi li to zaista ti, moj gospodaru Eli? “
1. Kraljevima 18,8On mu odgovori: ” Ja sam to! Idi reći svom gospodaru: Evo Elija! “
1. Kraljevima 18,9Obadijahu reče: ” što sam zgrješio da ti izručiš svog slugu u ruke Akhabu i da me on pogubi?
1. Kraljevima 18,10živ GOSPOD, Tvoj Bog, nema naroda ni kraljevstva kamo moj gospodar Akhab nije poslao tražiti te; kad su mu govorili: On nije ovdje, on zaklinjaše to kraljevstvo i taj narod da te ne bijahu našli.
1. Kraljevima 18,11A sada: idi reći svom gospodaru: Evo Elija!
1. Kraljevima 18,12Ali, čim te ja budem napustio, duh GOSPODOV odnijet će te ne znam kamo; a ja ću ići upozoriti Akhaba koji te neće naći i tada će me on ubiti. Ipak tvoj sluga boji se GOSPODA od mladosti svoje.
1. Kraljevima 18,13Nisu li izvijestili mog gospodara što sam ja učinio kad Jezabel ubijaše proroke GOSPODOVE? Ja sam sakrio stotinu proroka, po pedeset u dvije pećine i snabdjevao ih kruhom i vodom.
1. Kraljevima 18,14A sada ti mi kažeš: ” Idi reći svom gospodaru: Evo Elija!®Ali on će me ubiti! “
1. Kraljevima 18,15Eli reče: ” živ GOSPOD, svemogući, u čijoj sam službi, danas isto, ja ću se pokazati Akhabu. “
1. Kraljevima 18,16Obadijahu ode u susret Akhabu i izvijesti ga; Akhab ode u susret Eliju.
1. Kraljevima 18,17Kad Akhab vidje Elija, on mu reče: ” Jesi li to ti, donositelju nesreće Izraelove?“
1. Kraljevima 18,18On mu reče: ” Nisam ja donositelj nesreće Izraelu, veće si to ti i kuća tvojeg oca, jer ste vi napustili zapovijedi GOSPODOVE i što si ti slijedio *Baale.
1. Kraljevima 18,19Sada sazovi kod mene sav Izrael na brdu Karmel; kao i 450 proroka Baalovih i 400 proroka Ašeravljevih koji jedu za stolom Jezabelinim. “
1. Kraljevima 18,20Akhab posla tražiti sve sinove Izraelove i sakupi *proroke na Brdu Karmel.
1. Kraljevima 18,21Eli se primaknu svem puku i reče: ” Dokle će te vi plesati s jedne noge na drugu . Ako je GOSPOD taj koji je Bog, slijedite ga! “, a ako je to *Baal, slijedite ga! “ Ali, puk mu ne odgovori ni jedne riječi.
1. Kraljevima 18,22Eli reče puku: ” Ja sam sam ostao prorokom GOSPODOVIM, dok je proroka Baalovih 450.
1. Kraljevima 18,23Nek nam se daju dva junca: nek oni izaberu jednog junca za sebe, nek ih rasijeku i stave na cjepanicu, ali da se ne zapali, a ja, napravit ću isto s drugim juncem; ja ću ga staviti na cjepanicu, ali neću zapaliti vatre.
1. Kraljevima 18,24Potom vi će te zazvati ime svojeg boga, dok ću ja zazvati ime GOSPODOVO. Bog koji odgovori vatrom, to je onaj koji je Bog.“ Sav puk odgovori: ” Ta je riječ dobra. “
1. Kraljevima 18,25Eli reče Baalovim prorocima: ” Izaberite si jednog junca i stavite se na posao prvi jer ste brojniji; zazovite ime vašeg boga, ali ne stavljajte vatre. “
1. Kraljevima 18,26Oni uzeše junca kojeg im bijahu dali, staviše se na posao i zazivaše ime boga Baala, od jutra sve do podneva, govoreći: ” Baale, odgovori nam! “ Ali, ne bi niti glasa niti ikoga da im odgovori. I oni plesaše ispred *oltara kojeg bijahu načinili.
1. Kraljevima 18,27Tada u podne, Eli im se naruga i reče: ”Kričite jače, to je bog: on ima obveza, morao je odsustvovati, morao je otputovati; možda on spava i treba ga probuditi. “
1. Kraljevima 18,28Oni zavikaše snažnije i, prema svojem običaju, zarezaše se udarcima mačeva i kopalja, sve dok ne biše posve natopljeni krvlju.
1. Kraljevima 18,29A, kad podne bi prošlo oni gataše sve do časa ponude Ali, ne bi ni glasa niti ikoga tko bi odgovorio, niti ikakve posljeedice .
1. Kraljevima 18,30Eli reče puku: ” Primaknite se k meni!“ I sav se narod primaknu k njemu; On popravi oltar GOSPODOV koji bijaše porušen:
1. Kraljevima 18,31on uze dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakovljevih kojem ova GOSPODOVA riječ bijaše upućena: ”Tvoje ime bit će Izrael.“
1. Kraljevima 18,32Ovim kamenjem, Eli ponovo podiže jedan oltar imenu GOSPODOVOM; potom uokolo oltara, on načini jednu jamu zapremine od dva seasa zrnevlja;
1. Kraljevima 18,33on rasporedi drva, rasječe junca i postavi ga odozgo.
1. Kraljevima 18,34On reče: ”Napunite četiri vrča vodom i pospite na holokaust i na drva! On reče: ”Još jedanput ! “ I oni to učiniše po drugi put; on reče: ”Po treći put! “ I oni to učiniše po treći put.
1. Kraljevima 18,35Voda se prosu uokolo oltara, i napuni samu jamu.
1. Kraljevima 18,36U vrijeme ponude, prorok Eli se primaknu i reče: ” GOSPODE, Bože Abrahamov, Isakov i Izraelov, učini da se zna danas da si ti taj koji Bog u Izraelu, da sam ja tvoj sluga i da je to po tvojoj riječi što ja činim sve ove stvari.
1. Kraljevima 18,37Odgovori mi, GOSPODE, odgovori mi: nek ovaj narod zna da si ti, GOSPOD, onaj koji je Bog, da si ti koji vodiš prema sebi srce ovog puka. “
1. Kraljevima 18,38Oganj GOSPODOV pade i proždera holokaust, drva, kamenje, prašinu, i upi vodu koja bijaše u jami.
1. Kraljevima 18,39Na taj pogled, sav se puk baci licem prema zemlji i reče: ” GOSPOD je taj koji je Bog; GOSPOD je Bog! “
1. Kraljevima 18,40Eli im reče: Pohvatajte proroke Baalove! nek ni jedan jedini ne umakne! “ I oni ih pohvataše. Eli ih svede u klanac Kišon gdje ih pokla
1. Kraljevima 18,41Eli reče Akhabu: ” Uspni se, jedi i pij . Jer grmljavina pljuska odzvanja! “
1. Kraljevima 18,42Akhab se uspe za jesti i piti, dok se Eli uspinjaše k vrhu planine Karmel i klanjaše se do zemlje, licem među koljenima.
1. Kraljevima 18,43On reče svojem sluzi: ” Uspni se dakle gledati u smjeru mora! “ Ovaj se uspe, pogleda i reče: ” Nema ništa. “ Sedam puta, Eli njemu reče: ” Vrati se!“
1. Kraljevima 18,44Sedmi put, sluga mu reče: ” Evo kako se jedan mali oblak, veličine šake, diže s mora. “ Eli odgovori: ” Uspni se, i reci Akhabu: Upregni, i siđi da te pljusak ne zapriječi. “
1. Kraljevima 18,45Nebo se zamrači još više i više pod utecajem oblaka i vjetra i bi jedan veliki pljusak. Akhab se uspe u svoja kola i pođe za Izreel.
1. Kraljevima 18,46Ruka GOSPODOVA bi na Eliju koji si opasa struk i potrča ispred Akhaba sve do Izreela.
1. Carevima 18,1Poslije mnogo vremena, treće godine, dođe riječ Gospodnja Iliji govoreći: idi, pokaži se Ahavu, i pustiću dažd na zemlju.
1. Carevima 18,2I otide Ilija da se pokaže Ahavu, i bijaše velika glad u Samariji.
1. Carevima 18,3I Ahav dozva Avdiju, koji bijaše upravitelj dvora njegova; a Avdija se bojaše Gospoda veoma.
1. Carevima 18,4Jer kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje, uze Avdija sto proroka, i sakri ih, po pedeset u jednu pećinu, i hrani ih hljebom i vodom.
1. Carevima 18,5I reče Ahav Avdiji: pođi po zemlji na izvore i na potoke, eda bismo našli trave da sačuvamo u životu konje i mazge, da nam ne izgine stoka.
1. Carevima 18,6I podijeliše među se zemlju kuda će ići; Ahav otide jednijem putem sam, a Avdija otide drugim putem sam.
1. Carevima 18,7A kad Avdija bijaše na putu, gle, srete ga Ilija; i on ga pozna, i pade ničice, i reče: jesi li ti, gospodaru moj Ilija?
1. Carevima 18,8A on mu reče: ja sam; idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije.
1. Carevima 18,9A on reče: šta sam zgriješio, da slugu svojega predaš u ruke Ahavu da me pogubi?
1. Carevima 18,10Tako da je živ Gospod Bog tvoj, nema naroda ni carstva kuda nije slao gospodar moj da te traže: i rekoše: nema ga. A on zakle carstva i narode da te ne mogu da nađu.
1. Carevima 18,11A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije.
1. Carevima 18,12A kad ja otidem od tebe, duh će te Gospodnji odnijeti, a ja neću znati kuda; pa da otidem i prokažem Ahavu, a on da te ne nađe, ubiće me; a sluga se tvoj boji Gospoda od mladosti svoje.
1. Carevima 18,13Nije li kazano gospodaru mojemu šta sam učinio kad Jezavelja ubijaše proroke Gospodnje? Kako sakrih stotinu proroka Gospodnjih, po pedeset u jednu pećinu, i hranih ih hljebom i vodom.
1. Carevima 18,14A ti sada kažeš: idi, kaži gospodaru svojemu: evo Ilije. Ubiće me.
1. Carevima 18,15A Ilija reče: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, danas ću mu se pokazati.
1. Carevima 18,16Tada otide Avdija pred Ahava, i kaza mu; i Ahav otide pred Iliju.
1. Carevima 18,17A kad vidje Ahav Iliju, reče mu Ahav: jesi li ti onaj što nesreću donosiš na Izrailja?
1. Carevima 18,18A on reče: ne donosim ja nesreće na Izrailja, nego ti i dom oca tvojega ostavivši zapovijesti Gospodnje i pristavši za Valima.
1. Carevima 18,19Nego sada pošlji i saberi k meni svega Izrailja na goru Karmilsku, i četiri stotine i pedeset proroka Valovijeh i četiri stotine proroka iz luga, koji jedu za stolom Jezaveljinim.
1. Carevima 18,20I posla Ahav k svijem sinovima Izrailjevijem, i sabra one proroke na goru Karmilsku.
1. Carevima 18,21Tada pristupi Ilija ka svemu narodu i reče: dokle ćete hramati na obje strane? Ako je Gospod Bog, idite za njim; ako li je Val, idite za njim. Ali narod ne odgovori mu ni riječi.
1. Carevima 18,22A Ilija reče narodu: ja sam sam ostao prorok Gospodnji; a proroka Valovijeh ima četiri stotine i pedeset.
1. Carevima 18,23Dajte nam dva junca, i neka oni izaberu sebi jednoga, i neka ga isijeku na komade i metnu na drva, ali ognja da ne podmeću; a ja ću prigotoviti drugoga junca, i metnuću ga na drva, ali ognja neću podmetati.
1. Carevima 18,24Tada prizovite ime svojih bogova, a ja ću prizvati ime Gospodnje, pa koji se Bog odzove ognjem onaj neka je Bog. I sav narod odgovori i reče: dobro reče.
1. Carevima 18,25Potom reče Ilija prorocima Valovijem: izaberite sebi jednoga junca i prigotovite ga prvo, jer je vas više; i prizovite ime bogova svojih, ali ognja ne podmećite.
1. Carevima 18,26I uzeše junca, kojega im dade, i prigotoviše, i stadoše prizivati ime Valovo od jutra do podne govoreći: Vale, usliši nas! Ali ni kaka glasa ni koga da odgovori. I skakahu oko oltara, koji načiniše.
1. Carevima 18,27A kad bi u podne, stade im se rugati Ilija govoreći: vičite većma; jer je on bog! valja da se nešto zamislio, ili je u poslu, ili na putu, ili može biti spava, da se probudi.
1. Carevima 18,28A oni stadoše vikati iza glasa, i parati se nožima i šilima po svom običaju, dokle ih krv ne obli.
1. Carevima 18,29A kad dođe podne, stadoše prorokovati dokle dođe vrijeme da se prinese dar, ali ni kaka glasa ni koga da odgovori, ni koga da čuje.
1. Carevima 18,30Tada reče Ilija svemu narodu: pristupite k meni. I pristupi k njemu sav narod. Tada on opravi oltar Gospodnji koji bješe razvaljen.
1. Carevima 18,31I uze Ilija dvanaest kamena prema broju plemena sinova Jakova, kojemu dođe riječ Gospodnja govoreći: Izrailj će ti biti ime.
1. Carevima 18,32I načini od toga kamenja oltar u ime Gospodnje, i oko oltara iskopa opkop širok da bi se mogle posijati dvije mjere žita.
1. Carevima 18,33I namjesti drva, i junca isječena na komade metnu na drva.
1. Carevima 18,34I reče: napunite četiri vijedra vode, i izlijte na žrtvu u na drva. Pa opet reče: učinite još jednom. I učiniše još jednom. Pa opet reče: učinite i trećom. I učiniše trećom,
1. Carevima 18,35Te voda poteče oko oltara, i napuni se opkop vode.
1. Carevima 18,36A kad bi vrijeme da se prinese žrtva, pristupi Ilija prorok i reče: Gospode Bože Avramov, Isakov i Izrailjev, neka danas poznadu da si ti Bog u Izrailju i ja da sam tvoj sluga, i da sam po tvojoj riječi učinio sve ovo.
1. Carevima 18,37Usliši me, Gospode, usliši me, da bi poznao ovaj narod da si ti Gospode Bog, kad opet obratiš srca njihova.
1. Carevima 18,38Tada pade oganj Gospodnji i spali žrtvu paljenicu i drva i kamen i prah, i vodu u opkopu popi.
1. Carevima 18,39A narod kad to vidje sav popada ničice, i rekoše: Gospod je Bog, Gospod je Bog.
1. Carevima 18,40Tada im reče Ilija: pohvatajte te proroke Valove da nijedan ne uteče. I pohvataše ih, i Ilija ih odvede na potok Kison, i pokla ih ondje.
1. Carevima 18,41I reče Ilija Ahavu: idi, jedi i pij, jer uji veliki dažd.
1. Carevima 18,42I otide Ahav da jede i pije; a Ilija se pope na vrh Karmila, i saže se k zemlji i metnu lice svoje među koljena svoja.
1. Carevima 18,43A momku svojemu reče: idi, pogledaj put mora. A on otišav pogleda, pa reče: nema ništa. I reče mu: idi opet sedam puta.
1. Carevima 18,44A kad bi sedmi put, reče: eno, mali oblak kao dlan čovječiji diže se od mora. Tada reče: idi, reci Ahavu: preži i idi, da te ne uhvati dažd.
1. Carevima 18,45U tom se zamrači nebo od oblaka i vjetra, i udari veliki dažd. A Ahav sjedavši na kola otide u Jezrael.
1. Carevima 18,46A ruka Gospodnja dođe nad Iliju, i on opasavši se otrča pred Ahavom dokle dođe u Jezrael.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje