Tražilica


1. Kraljevima 19. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 19,1Ahab pripovjedi Jezebeli sve, što je učinio Ilija i kako je poubijao mačem sve proroke.
1. Kraljevima 19,2Tada posla Jezebela glasnika k Iliji i zaprijeti: "Neka meni bogovi učine što hoće, ako ja sutra u ovo doba ne učinim s tobom isto onako, kako si ti s njima!"
1. Kraljevima 19,3On se poboja, ustade i otide odatle, da se zakloni na sigurnu mjestu. Kad je došao u Beer-Šebu u zemlji Judinoj, ostavi tamo slugu svojega.
1. Kraljevima 19,4Sam ode dan hoda daleko u pustinju i sjede onda pod jednu smreku. Imao je još samo želju da umre i molio se: "Dosta je toga. Uzmi, Gospode, život moj; jer nijesam bolji od otaca svojih!"
1. Kraljevima 19,5Potom leže i zaspa pod smrekom. Najedanput taknu ga anđeo Gospodnji i reče mu: "Ustani i jedi!"
1. Kraljevima 19,6Kad pogleda, ugleda pokraj glave pržen kolač i vrč vode. Jede, napi se i leže opet da spava.
1. Kraljevima 19,7Ali anđeo dođe još jedanput, taknu ga i reče: "Ustani i jedi, jer ti je put dalek."
1. Kraljevima 19,8Ustade, jede i napi se i putovao je, okrijepljen ovim jelom, četrdeset dana i četrdeset noći sve do gore Božje Horeba.
1. Kraljevima 19,9Ondje potraži pećinu i nastani se u njoj. Tada dođe njemu riječ Gospodnja. On ga upita: "Što radiš ovdje, Ilija?"
1. Kraljevima 19,10On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše zavjet tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi."
1. Kraljevima 19,11On odgovori: "Izađi i stani na gori pred Gospoda!" Tada prođe Gospod pokraj njega, Pred Gospodom je hodio silan, žestok vihor, koji je brda razdirao i hridine lomio. Ali Gospod nije bio u vihoru.
1. Kraljevima 19,12Iza vihora dođe potres, dođe oganj. Ali Gospod nije bio ugnju. Iza ognja dođe tiho, blago lahorenje.
1. Kraljevima 19,13Kad je to čuo Ilija, pokri lice svoje plaštem svojim, stupi van i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas, što je pitao: "Što radiš ovdje, Ilija?"
1. Kraljevima 19,14On odgovori: "Pun sam revnosti za stvar Gospoda, Boga nad vojskama; jer sinovi Izraelovi ostaviše zavjet tvoj, žrtvenike tvoje porušiše i proroke tvoje pobiše mačem. Jedini ja ostadoh, ali i meni rade o glavi."
1. Kraljevima 19,15Nato mu zapovjedi Gospod: "Idi, vrati se istim putem u pustinju Damaska, i, kad dođeš tamo, pomaži Hazaela za kralja Sirije!
1. Kraljevima 19,16Jehuu, unuka Nimšijeva, pomaži za kralja nad Izraelom! A Elišeja, sina Šafatova, iz Abel-Mehole, pomaži za proroka mjesto sebe!
1. Kraljevima 19,17Tko tada uteče maču Hazaelovu, njega će pogubiti Jehu, i tko uteče maču Jehuovu, njega će pogubiti Elišej.
1. Kraljevima 19,18Ali ja ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća: sve, koji ne saviše koljena svojega pred baalom, i sve, koji ga ustima svojim ne poljublše."
1. Kraljevima 19,19Na povratku naiđe na Elišeja, sina Šafatova, kad je upravo orao. Dvanaest jarmova imao je pred sobom, sam je bio kod dvanaestoga, Ilija prođe pokraj njega i baci plašt svoj na njega.
1. Kraljevima 19,20Tada on zaustavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Daj mi da se još oprostim od oca i matere; onda ću poći za tobom." On mu odgovori "Idi samo kući, jer ja nemam više ništa da učinim na tebi."
1. Kraljevima 19,21Onaj ode od njega, uze jaram volova i zakla ih. Drvima od pluga skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Onda ustade, otide za Ilijom i postade mu sluga.
1. Kraljevima 19,1 Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke.
1. Kraljevima 19,2Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!
1. Kraljevima 19,3On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.
1. Kraljevima 19,4A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: "Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.
1. Kraljevima 19,5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: "Ustani i jedi.
1. Kraljevima 19,6On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao.
1. Kraljevima 19,7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!
1. Kraljevima 19,8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.
1. Kraljevima 19,9Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: "Što ćeš ti ovdje, Ilija?
1. Kraljevima 19,10On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život.
1. Kraljevima 19,11Glas mu reče: "Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;
1. Kraljevima 19,12a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.
1. Kraljevima 19,13Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: "Što ćeš ovdje, Ilija?
1. Kraljevima 19,14On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.
1. Kraljevima 19,15Jahve mu reče: "Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog.
1. Kraljevima 19,16Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.
1. Kraljevima 19,17Koji utekne od mača Hazaelova, njega će pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova mača, njega će pogubiti Elizej.
1. Kraljevima 19,18Ali ću ostaviti u Izraelu sedam tisuća, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala.
1. Kraljevima 19,19Ode on i na povratku naiđe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija prođe kraj njega i baci na nj svoj plašt.
1. Kraljevima 19,20On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti učinio?
1. Kraljevima 19,21On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.
1. Kraljevima 19,1Akhab govoriše s Jezabel o svemu što bijaše napravio Eli, i o svim onima koje bijaše pobio mačem, svim *prorocima.
1. Kraljevima 19,2Jezabel posla jednog glasonošu Eliju da mu kažu: ” Nek mi bogovi učine to i opet tako ako sutra, u isti čas, ja ne budem učinila od tvog života to što si ti učinio od njihovog! “
1. Kraljevima 19,3Videći to Eli se diže i pođe spasiti svoj život; on stiže u Ber-Ševu koja pripadaše Judi i ostavi ondje svog slugu.
1. Kraljevima 19,4On sam ode u pustinju, na jedan dan hoda. Budući stigao onamo, on sjede pod jednu usamljenu brnistru. On zamoli smrt govoreći: ” Ne mogu više! Sada GOSPODE, uzmi moj život, jer ja ne valjam više od mojih otaca. “
1. Kraljevima 19,5Potom on leže i zaspa pod usamljenom brnistrom. Međutim*anđeo GOSPODOV ga dodirnu i reče mu: ” Diži se i jedi! “
1. Kraljevima 19,6On pogleda: na njegovom uzglavlju bijaše jedna pogača pečena na vrelom kamenju, i jedan vrč vode; on jede, pijaše, potom ponovo leže.
1. Kraljevima 19,7Anđeo GOSPODOV ponovo dođe, dodirnu ga i reče: ” Digni se i jedi, jer inače put bi bio predug za tebe. “
1. Kraljevima 19,8Eli se diže, jede i potom pi, okrijepljen tom hranom, on hodaše 40 dana i 40 noći sve do Božje planine, u Horebu .
1. Kraljevima 19,9On stiže ondje, u pećinu i provede. Riječ GOSPODOVA bi mu upućena: ” Zašto si ti ovdje, Eli? “
1. Kraljevima 19,10On odgovori: ” Ja sam ostrašćen GOSPODOM, Bogom sila: sinovi Izraelovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *proroke; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život. “
1. Kraljevima 19,11GOSPOD reče: ” Iziđi i stani na planinu, pred GOSPODA; evo, GOSPOD će proći. “ Bi jedan vjetar pred GOSPODOM jak i snažan koji izloka planinu i polomi stijene; GOSPOD ne bijaše u vjetru. Poslije vjetra, bi jedan potres zemlje; GOSPOD ne bi u potresu zemlje.
1. Kraljevima 19,12Poslije potresa zemlje, bi jadna vatra; GOSPOD ne bijaše u vatri. A poslije vatre jedan tanani povjetarac.
1. Kraljevima 19,13Tada, slušajući ga, Eli si pokri lice svojim ogrtačem; on iziđe i stade na ulazu pećine. Jedan mu se glas obrati: ” Zašto si ti ovdje Eli? “
1. Kraljevima 19,14On odgovori: ” Ja sam ostrašćen GOSPODOM, Bogom sila: sinovi Izraelovi su napustili tvoj *savez, oni su porušili tvoje *oltare i mačem pobili tvoje *proroke; samo sam ja ostao i traže me da mi oduzmu život.“
1. Kraljevima 19,15GOSPOD mu reče: ” Idi, pođi ponovo svojim putem u smjeru pustinje Damask. Kad budeš stigao, ti ćeš *pomazati Hazaela kao kralja nad *Aramom .
1. Kraljevima 19,16I ti ćeš pomazati Jehia, sina Nimšijeva, kao kralja nad Izraelom; i pomazat ćeš Elizeja, sina šafatova, iz Abel-Mehola kao proroka na svoje mjesto.
1. Kraljevima 19,17Svakog čovjeka koji će izmaći maču Hazaelovu, ubit će Jehi, a svakog čovjeka koji će izmaći maču Jehijevom, ubit će Elizej,
1. Kraljevima 19,18Ali, ja ću ostaviti Izraelu ostatak od 7.000 ljudi, to su svi oni čija se koljena nisu savila pred *Baalom i čija mu usta nisu dala cjelova “.
1. Kraljevima 19,19On pođe odatle i nađe Elizeja, sina šafatova, koji oraše; imao je dvanaest jutara za orati, i bijaše na dvanaestom. Eli pođe do njega i baci svoj ogrtač .
1. Kraljevima 19,20Elize napusti goveda, potrča k Eliju i reče: ” Dopusti mi da zagrlim svog oca i svoju majku i ja ću te slijediti.“ Eli mu reče: ” Idi! Vrati se! što sam ti ja dakle učinio . “
1. Kraljevima 19,21Elize se vrati ne slijedeći ga, uze par goveda koje ponudi u *žrtvu; sa zapregom goveda, on dade ispeći meso koje dade pojesti svojima. Potom on se diže, slijediše Elija i bi u njegovoj službi.
1. Carevima 19,1A Ahav pripovjedi Jezavelji sve što je učinio Ilija i kako je sve proroke isjekao mačem.
1. Carevima 19,2Tada Jezavelja posla glasnike k Iliji i poruči mu: tako da učine bogovi i tako da dodadu, ako sjutra u ovo doba ne učinim od tebe što je od kojega od tijeh.
1. Carevima 19,3A on videći to usta i otide duše svoje radi, i dođe u Virsaveju Judinu, i ondje ostavi momka svojega.
1. Carevima 19,4A sam otide u pustinju dan hoda; i došav sjede pod smreku, i zaželje da umre, i reče: dosta je već, Gospode, primi dušu moju, jer nijesam bolji od otaca svojih.
1. Carevima 19,5Potom leže i zaspa pod smrekom. A gle, anđeo taknu ga i reče mu: ustani, jedi.
1. Carevima 19,6A on pogleda, i gle, čelo glave mu hljeb na ugljenu pečen i krčag vode. I jede i napi se, pa leže opet.
1. Carevima 19,7A anđeo Gospodnji dođe opet drugom, i taknu ga govoreći: ustani, jedi, jer ti je put dalek.
1. Carevima 19,8A on ustavši jede i napi se; potom okrijepiv se onijem jelom ide četrdeset dana i četrdeset noći dokle dođe na goru Božiju Horiv.
1. Carevima 19,9A ondje uđe u jednu pećinu i zanoći u njoj; i gle, riječ Gospodnja dođe mu govoreći: šta ćeš ti tu, Ilija?
1. Carevima 19,10A on reče: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu.
1. Carevima 19,11A on reče: izidi i stani na gori pred Gospodom. I gle, Gospod prolažaše, a pred Gospodom velik i jak vjetar, koji brda razvaljivaše i stijene razlamaše; ali Gospod ne bješe u vjetru; a iza vjetra dođe trus; ali Gospod ne bješe u trusu;
1. Carevima 19,12A iza trusa dođe oganj; ali Gospod ne bješe u ognju. A iza ognja dođe glas tih i tanak.
1. Carevima 19,13A kad to ču Ilija, zakloni lice svoje plaštem i izašav stade na vratima od pećine. I gle, dođe mu glas govoreći: šta ćeš ti tu Ilija?
1. Carevima 19,14A on reče: revnovah veoma za Gospoda Boga nad vojskama; jer sinovi Izrailjevi ostaviše zavjet tvoj, tvoje oltare razvališe, i proroke tvoje pobiše mačem; a ja ostah sam, pa traže dušu moju da mi je uzmu.
1. Carevima 19,15Tada mu reče Gospod: idi, vrati se svojim putem u pustinju Damaštansku, i kad dođeš pomaži Azaila za cara nad Sirijom.
1. Carevima 19,16A Juja sina Nimsijina pomaži za cara nad Izrailjem, a Jelisija sina Safatova iz Avel-Meole pomaži za proroka mjesto sebe.
1. Carevima 19,17Jer ko uteče od mača Azailova njega će pogubiti Juj; a ko uteče od mača Jujeva njega će pogubiti Jelisije.
1. Carevima 19,18Ali sam ostavio u Izrailju sedam tisuća, koji nijedan ne saviše koljena pred Valom, niti ga ustima svojim cjelivaše.
1. Carevima 19,19I otide od njega, i nađe Jelisija sina Safatova gdje ore, a dvanaest jarmova pred njim, a sam bijaše kod dvanaestoga; i idući mimo nj Ilija baci na nj plašt svoj.
1. Carevima 19,20A on ostavi volove, i otrča za Ilijom i reče: da cjelujem oca svojega i mater svoju; pa ću ići za tobom. A on mu reče: idi, vrati se, jer šta sam ti učinio?
1. Carevima 19,21I on se vrati od njega, i uze jaram volova i zakla ih, i na drvima od pluga skuha meso i dade ga narodu, te jedoše; potom ustavši otide za Ilijom i služaše mu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje