Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Kraljevima 2. poglavlje

1. Kraljevima 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 2,1Kad se približilo vrijeme Davidu da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove naputke:
1. Kraljevima 2,2"Ja idem sada kamo ide sve, što je zemaljsko. A ti budi jak s pokaži se kao čovjek!
1. Kraljevima 2,3Drži zakon Gospoda, Boga svojega, idi putovima njegovim i obdržavaj njegove zakone, zapovijedi, propise i naputke, kako to stoji napisano u zakonu Mojsijevu, da imadneš sreću u svemu, što činiš i preduzimaš!
1. Kraljevima 2,4Tada će dati Gospod, da se ispuni njegovo obećanje, što ga je dao meni, kad je rekao: Ako sinovi tvoji budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom dušom, onda će uvijek jedan od tvojih sjediti na prijestolju Izraelovu.
1. Kraljevima 2,5Nadalje znaš sam, što mi je učinio Joab, sin Serujin: "kako je radio na obojici vojskovođa Izraelovih, na Abneru, sinu Nerovu, i na Amasi, sinu Jeterovu, kad ih ubi i u miru počini krvoprolića, kao što bivaju u ratu, i krvlju, što se smije proliti samo u ratu, natopi pojas oko svojih bokova i obuću na svojim nogama.
1. Kraljevima 2,6Radi dakle po mudrosti svojoj i nemoj dati, da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob!
1. Kraljevima 2,7A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat ćeš ljubav: neka budu među onima, koji jedu za tvojim stolom, jer su oni došli meni isto tako u susret, kad sam morao bježati pred tvojim bratom Absalomom.
1. Kraljevima 2,8Nadalje imaš još nešto obračunati sa Šimejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najružnije psovke, kad sam bježao u Mahanaim. Ali mi tada dođe u susret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodom: Neću te ubiti mačem!
1. Kraljevima 2,9Ali ga ti sad nemoj pustiti nekažnjena! Ti si mudar čovjek i znaš, kako imaš namjestiti, da dadneš opraviti sijedu glavu njegovu s krvlju u grob."
1. Kraljevima 2,10Potom počinu David kod otaca svojih i bi pokopan u gradu Davidovu.
1. Kraljevima 2,11Vladao je David nad Izraelom četrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jerusalemu trideset i tri godine.
1. Kraljevima 2,12I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrđivala sve više i više.
1. Kraljevima 2,13Adonija, sin Hagitin, pođe k Batšebi, materi Salomonovoj. Kad ona upita: "Znači li dobro tvoj dolazak?", odgovori on: "Dobro"
1. Kraljevima 2,14I nastavi: "Imam nešto da govorim s tobom." Kad ona zapovjedi: "Govori!",
1. Kraljevima 2,15Reče on: "Znaš sama, da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je očekivao sav Izrael, da ja budem kralj. Ali izađe drukčije, i kraljevstvo dopade bratu mojemu, jer ga je bio Gospod odredio njemu.
1. Kraljevima 2,16Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!" Ona mu reče: "Govori!"
1. Kraljevima 2,17On nastavi: "Govori kralju Salomonu - tebe on neće odbiti - , neka mi da za ženu Abišagu Šunamku!"
1. Kraljevima 2,18A Batšeba reče: "Dobro, ja ću govoriti kralju za te."
1. Kraljevima 2,19Nato pođe Batšeba kralju Salomonu, da mu govori za Adoniju. Kralj ustade, pođe joj u susret, nakloni se pred njom i sjede na svoje prijestolje. Za kraljicu mater dao je namjestiti stolicu, i ona uze mjesto njemu s desne strane.
1. Kraljevima 2,20Tada ona reče: "Imam malu molbu na tebe. Nemoj me odbiti Kralj joj reče: "Išti samo, draga majko, neću te odbiti."
1. Kraljevima 2,21Ona reče: "Neka bi se dala Abišaga Šunamka tvojemu bratu Adoniji za ženu!"
1. Kraljevima 2,22A kralj Salomon reče materi svojoj: "Zašto išteš samo Abišagu Šunamku za Adoniju? Pa išti za njega odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje svećenik Abiatar i Joab, sin Serujin."
1. Kraljevima 2,23Nato se zakle kralj Salomon Gospodom: "Neka me kazni Bog, kako hoće, ako molba, koju izreče Adonija, ne stane ga života!
1. Kraljevima 2,24I tako živ bio Gospod, koji me je postavio, posadio me na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuću, kao što je obećao, danas će još poginuti Adonija!"
1. Kraljevima 2,25Potom naloži kralj Salomon Benaji, sinu Jehojadovu. On mu zadade smrtni udarac.
1. Kraljevima 2,26svećeniku Abiataru zapovjedi kralj: "Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zaslužio smrt, neću te sad pogubiti, jer si ovamo nosio kovčeg Svemogućega Gospoda pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio, što je morao trpjeti moj otac."
1. Kraljevima 2,27Tako Salomon svrše Abiatara, te više nije bio svećenik Gospodnji. Tim se je imalo da ispuni proročanstvo Gospodnje, što ga je bio izrekao u Šilu proti kući Elijevoj.
1. Kraljevima 2,28Vijest o tom dođe i do Joaba. Kako sa je Joab bio priključio Adoniji, premda za Absalomom nije bio pristao, uteče Joab u šator Gospodnji i uhvati se za rogove žrtvenika.
1. Kraljevima 2,29Kad javiše kralju Salomonu: "Joab je utekao u šator Gospodnji i stoji na žrtveniku", posla Salomon Benaju, sina Jehojadova, i zapovjedi: "Idi i pogubi ga!"
1. Kraljevima 2,30Benaja ode u šator Gospodnji i reče mu: "Ovako glasi zapovijed kraljeva: "Izađi!" A on odgovori: "Neću, ovdje hoću da umrem." I Benaja javi kralju: "Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio."
1. Kraljevima 2,31Tada mu zapovjedi kralj: "Čini, kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skine s mene i s kuće oca mojega krv, koju je prolio Joab bez razloga!
1. Kraljevima 2,32Neka, Gospod pusti da krv njegova padne natrag na glavu njegovu, jer je mačem ubio dva čovjeka, što su bili pošteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: "Abnera, sina Nerova, vojskovođu Izraelova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovođu Judina.
1. Kraljevima 2,33Njihova krv neka dakle za sva vremena natrag padne na glavu Joabovu i na glavu potomstva njegova. A Davidu i potomstvu njegovu, kući njegovoj i prijestolju njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda!"
1. Kraljevima 2,34I otide Benaja, sin Jehojadov, i zadade mu smrtni udarac. Pokopan bi na svom posjedu u pustinji.
1. Kraljevima 2,35Mjesto njega postavi kralj Benaju, sina Jehojadova, na čelo vojske, a svećenika Sadoka postavi kralj na mjesto Abiatarovo.
1. Kraljevima 2,36Nato dade kralj pozvati Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jerusalemu i stanuj ovdje! Odavde ne smiješ odilaziti nikamo.
1. Kraljevima 2,37Čim izađeš i prijeđeš potok Kidron, - upamti dobro, odmah ćeš poginuti. Krv će tada tvoja pasti na tvoju glavu."
1. Kraljevima 2,38Šimej odgovori kralju: "Dobro, kako je moj gospodar kralj zapovjedio, tako će činiti sluga tvoj." Tako je živio Šimej dugo vremena u Jerusalemu.
1. Kraljevima 2,39Ali poslije tri godine utekoše Šimeju dva roba k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskomu. Kad javiše Šimeju: "Tvoji su robovi u Gatu",
1. Kraljevima 2,40Ustade Šimej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu, da dovede robove svoje. Kad je bio otišao i robove svoje doveo iz Gata,
1. Kraljevima 2,41Javiše Salomonu, da je Šimej bio otišao iz Jerusalema u Gat i da se je opet vratio.
1. Kraljevima 2,42Kralj dade dozvati Šimeja i reče mu: "Nijesam li te dao zakleti Gospodom i nijesam li ti jasno rekao: Čim izađeš i kamogod otideš, - upamti dobro, odmah ćeš poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam.
1. Kraljevima 2,43Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodom zaprisegnute i zapovijedi, koju sam ti dao?"
1. Kraljevima 2,44Dalje reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo, ti se sjećaš onoga, što si učinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospod dadne, da zloća tvoja natrag padne na tvoju glavu!
1. Kraljevima 2,45A kralj Salomon neka je blagoslovljen i prijestolje Davidovo neka čvrsto stoji dovijeka!"
1. Kraljevima 2,46Nato zapovjedi kralj Benaji, sinu Jehojadovu. On izađe i zadade mu smrtni udarac. Tako se utvrđivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
1. Kraljevima 2,1 Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu:
1. Kraljevima 2,2"Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se čovjekom!
1. Kraljevima 2,3Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš;
1. Kraljevima 2,4da bi Jahve ispunio svoje obećanje koje mi je dao: `Ako sinovi tvoji budu pazili na svome putu, vjerno hodeći preda mnom, svim srcem svojim i svom dušom svojom, uvijek će jedan od njih sjediti na prijestolju Izraelovu.`
1. Kraljevima 2,5I sam znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, kako je učinio obojici vojskovođa Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obuću na nogama svojim.
1. Kraljevima 2,6Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno počine u Podzemlju.
1. Kraljevima 2,7A sinovima Barzilaja Gileađanina vrati ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom.
1. Kraljevima 2,8Pred sobom imaš Šimeja, sina Gerina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me užasnim kletvama proklinjao onoga dana kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi je on sišao u susret na Jordan i zakleh mu se Jahvom: `Neću te pogubiti mačem.`
1. Kraljevima 2,9Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si čovjek razborit, i već ćeš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš.
1. Kraljevima 2,10I potom počinu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu.
1. Kraljevima 2,11David je kraljevao nad Izraelom četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine.
1. Kraljevima 2,12Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma učvrsti.
1. Kraljevima 2,13Ali Adonija, sin Hagitin, dođe Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ničice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je.
1. Kraljevima 2,14I nastavi: "Imam ti nešto reći." Ona reče: "Govori.
1. Kraljevima 2,15Tada će on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael očekivao da ću ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio.
1. Kraljevima 2,16Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona reče: "Govori.
1. Kraljevima 2,17A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe neće odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!
1. Kraljevima 2,18A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit ću kralju o tebi.
1. Kraljevima 2,19Kada dakle uđe Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i pođe joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane.
1. Kraljevima 2,20Tada mu reče: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te neću odbiti.
1. Kraljevima 2,21Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu.
1. Kraljevima 2,22Kralj Salomon odgovori i reče svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!
1. Kraljevima 2,23Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog učini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života!
1. Kraljevima 2,24Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obećao: još danas će Adonija umrijeti.
1. Kraljevima 2,25I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije.
1. Kraljevima 2,26Svećeniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te neću pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kovčeg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem.
1. Kraljevima 2,27I Salomon isključi Ebjatara iz svećenstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu riječ koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu.
1. Kraljevima 2,28Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priključio Abšalomu - on uteče u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika.
1. Kraljevima 2,29I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poruči Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!
1. Kraljevima 2,30Benaja ode u Šator Jahvin i reče Joabu: "Po naredbi kraljevoj: iziđi!" On odgovori: "Neću, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio.
1. Kraljevima 2,31Kralj mu reče: "Učini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ćeš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio.
1. Kraljevima 2,32Jahve će učiniti da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva čovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je mačem bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vođu vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga.
1. Kraljevima 2,33Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladalačkoj kući i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir.
1. Kraljevima 2,34I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji.
1. Kraljevima 2,35Mjesto njega postavi kralj na čelo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi svećenika Sadoka.
1. Kraljevima 2,36Salomon pozva Šimeja i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi.
1. Kraljevima 2,37Onoga dana kad iziđeš i prijeđeš potok Kidron, znaj dobro da ćeš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju.
1. Kraljevima 2,38Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako će učiniti sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu.
1. Kraljevima 2,39Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu.
1. Kraljevima 2,40Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata.
1. Kraljevima 2,41I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se.
1. Kraljevima 2,42Kralj pozva Šimeja i reče mu: "Nisam li ti se zakleo Jahvom i strogo te opomenuo: `Onoga dana kad budeš izišao i pošao bilo kamo, znaj dobro da ćeš umrijeti!` A ti si mi tada odgovorio: `Dobra je riječ koju sam čuo.`
1. Kraljevima 2,43Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?
1. Kraljevima 2,44Još reče kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka učini da se tvoja zloća obori na tvoju glavu.
1. Kraljevima 2,45A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje će Davidovo biti čvrsto pred Jahvom dovijeka.
1. Kraljevima 2,46I zapovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on iziđe i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se učvrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.
1. Kraljevima 2,1Kako se čas njegove smrti približavao, David dade zapovijedi svom sinu Solomonu:
1. Kraljevima 2,2” Ja odlazim putem cijelog svijeta; budi čvrst, budi čovjek!
1. Kraljevima 2,3čuvaj zapovijedi GOSPODA, tvog Boga, idi njegovim putovima, čuvaj njegove zakone, njegove zapovijedi, njegove običaje i zahtjeve, kako je pisano u Zakonu Mojsijevom. Tako ćeš uspjeti u svemu što budeš naumio;
1. Kraljevima 2,4i GOSPOD će izvršiti riječ koju mi je zadao: Ako tvoji sinovi paze na svoje držanje, idu vjerno preda mnom, svim svojim srcem, i svim svojim bićem, da, netko od tvojih neće uzmanjkati sjesti na prijestol Izraelov.
1. Kraljevima 2,5Osim toga, ti znaš što mi je učinio Joab, sin Serujavljev, to što je učinio dvojici zapovjednika Izaraelove vojske, Abneru, sinu Nerovom, i Amazu, sinu Jeterovom: on ih je ubio, prolijevajući u vrijeme mira krv rata; tako je on stavio krv rata na pojas svojeg struka i na sandale svojih nogu .
1. Kraljevima 2,6Postupi po svojoj mudrosti, ali ne pusti njegove sijede kose sići u miru u *boravište mrtvih.
1. Kraljevima 2,7Prema sinovima Barzilaja Galadskog, naprotiv, postupit ćeš s dobrotom; nek budu od onih koji jedu za tvojim stolom, jer su došli prema meni s istom dobrotom kad sam bježao pred tvojim bratom Absalomom .
1. Kraljevima 2,8Ali evo, ima pokraj tebe Šimej, sin Gera, Benjaminit iz Bahurima; on me je prokleo na jedan grozan način na dan mojeg polaska za Manahaim; ali on je sišao meni u susret uz Jordan, njemu sam se zakleo po GOSPODU: Ja te neću ubiti mačem .
1. Kraljevima 2,9Sada, ne drži ga za odriješenog, jer ti si jedan mudar čovjek; ti ćeš znati što njemu treba učiniti: Ti ćeš ga u krvi njegovih sijedih vlasi spustiti u boravište mrtvih. “
1. Kraljevima 2,10David leže k svojim očevima i bi pokopan u "Gradu Davidovu.
1. Kraljevima 2,11Duljina vladavine Davidove nad Izraelom bi 40 godina : on vladaše 7 godina u Hebronu, i 33 godine u Jeruzalemu.
1. Kraljevima 2,12Solomon sjede na prijestol svog oca Davida i njegovo se kraljevstvo značajno učvrsti.
1. Kraljevima 2,13Adonias, sin Hagitin, dođe potražiti Betsabeju, majku Solomonovu. Ona mu reče: ” Je li tvoja posjeta miroljubiva? “ On odgovori: ” Da. “
1. Kraljevima 2,14Potom on reče: ” Imam ti reći jednu riječ.“ ” Govori! “ reče ona.
1. Kraljevima 2,15” Ti i sama znaš da kraljevanje pripadaše meni i da se sav Izrael okrenuo prema meni da ja budem kralj. Ali, kraljevstvo je okrenuto od mene, ono je otišlo k mojem bratu; to je po volji GOSPODOVOJ da ga on ima.
1. Kraljevima 2,16Sada, ja imam samo jednu želju da te zamolim; ne odbij me. “ Ona mu reče: ” Govori! “
1. Kraljevima 2,17On odgovori: ” Molim te, reci kralju Solomonu, koji te neće odbiti da mi da za ženu Abišag, šunamitku. “
1. Kraljevima 2,18Betsabeja odgovori: ” Dobro! Ja sama govorit ću kralju o tvojoj stvari. “
1. Kraljevima 2,19Betsabeja uđe kod kralja Solomona da s njim govori o Adoniasovoj molbi. Kralj joj se diže u susret i pokloni se pred njom; potom on sjede na svoj prijestol i dade postaviti jedan za kraljevu majku; ona sjede njemu s desna.
1. Kraljevima 2,20Ona reče: ” želim ti učiniti jednu malu molbu; ne odbij me. “ Kralj joj odgovori: ”Išći, majko moja! Ja te neću odbiti. “
1. Kraljevima 2,21Ona reče: ” Može li se dati za ženu tvom bratu Adoniasu Abišag šunamitka? ”
1. Kraljevima 2,22Kralj Solomon odgovori svojoj majci: ” Zašto ti dakle tražiš Abišag šunamitku za Adoniasa? Traži radije kraljevstvo za njega pošto je on moj stariji brat! Za njega, za svećenika Abiatara, za Joaba, sina Serujavljeva! “
1. Kraljevima 2,23Kralj Solomon prisegnu po GOSPODU govoreći: ” Nek mi GOSPOD učini to i opet tako .
1. Kraljevima 2,24Po cijenu svojeg života Adonias je izgovorio tu riječ! Sada, života mi GOSPODOVOG, koji me učvrstio davši mi sjesti na tron oca moga Davida i koji me uveo u rod kraljevski kao što je on to rekao, danas isto Adonias će bti pogubljen. “
1. Kraljevima 2,25Kralj Solomon posla Benajahua, sina Jehojadavljeva; on se baci na Adoniasa koji umrije.
1. Kraljevima 2,26što se tiče svećenika Abiatara, kralj mu reče: ” Idi u Anatot, na svoj posjed, jer ti si jedan čovjek dostojan smrti; jer danas ja te neću ubiti zato što si ti nosio *kovčeg Gospoda BOGA pred Davidom ocem mojim, i jer si podnio s njim sve što je on podnio “.
1. Kraljevima 2,27Solomon svrgnu Abiatara s njegovog položaja svećenika GOSPODOVOG, za ispuniti riječ koju GOSPOD bijaše rekao o kući Elijevoj, u Silu
1. Kraljevima 2,28Novost stiže Joabu Joab bijaše dao podršku Adoniasu, ali ne zbog Absaloma. Tada on se skloni u *šator GOSPODOV i uhvati za rogove *oltara
1. Kraljevima 2,29Izvjestiše kralja Solomona: ” Joab se skrio u šator GOSPODOV; on je pokraj oltara. “ Solomon posla Benajahua, govoreći: ” Idi, baci se na njega! “
1. Kraljevima 2,30Benajahu uđe u šator GOSPODOV i reče Joabu: ” Ovako govori kralj: Izlazi! “; ali, Joab reče: ” Ne! Ovdje ću ja umrijeti. “ Benajahu podnese izvješće kralju o načinu kojim Joab bijaše govorio i odgovorio.
1. Kraljevima 2,31Kralj mu reče: ” Učini kako je on rekao; baci se na njega, potom ćeš ga ukopati. Tako ćeš okrenuti od mene i kuće mojeg oca po Joabu bezrazložno prolivenu krv .
1. Kraljevima 2,32GOSPOD učini pasti njegovu krv na njegovu glavu, njemu koji se bacio na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe i koji ih je ubio bez znanja Davida, oca moga: Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i Amaza, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine.
1. Kraljevima 2,33Nek njihova krv padne na glavu Joabovu i na glavu njegovih potomaka, zauvijek! Dok za Davida, za njegovo potomstvo, za njegov prijestol, bit će sreće zauvijek, od strane GOSPODOVE. “
1. Kraljevima 2,34Benajahu, sin Jehojadavljev, uspe se, baci se na Joaba i ubi ga; Joab bi ukopan u svojoj kući, u pustinji.
1. Kraljevima 2,35Kralj stavi na njegovo mjesto na čelo vojske Benajahua, sina Jehojadavljeva, a na mjesto Abiatarevo on stavi svećenika Sadoka.
1. Kraljevima 2,36Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Izgradi sebi jednu kuću u Jeruzalemu; ti ćeš stanovati u gradu i nećeš iz njega izlaziti.
1. Kraljevima 2,37Ako ti se dogodi jednog dana da iziđeš i prijeđeš tjesnac Sedrona, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti; tvoja krv past će na tvoju glavu. “
1. Kraljevima 2,38Šimej reče kralju: ” Ta je riječ dobra. Kako je rekao moj gospodin kralj, tako će učiniti tvoj sluga “; i Šimej ostade dugo vremena u Jeruzalemu.
1. Kraljevima 2,39Ali, na izmaku tri godine, dvojica slugu Šimejevih pobjegoše kod Akiša, sina Maka, kralja Gata javiše Šimeju: ” Tvoje su sluge u Gatu. “
1. Kraljevima 2,40Šimej se diže, osedla svoje magare i pođe u Gat, kod Akiša, tražiti svoje sluge. Šimej ode i vrati se za dovesti sluge svoje iz Gata.
1. Kraljevima 2,41Javiše Solomonu da Šimej bijaše išao iz Jeruzalema u Gat i da se vratio.
1. Kraljevima 2,42Kralj dade pozvati Šimeja i reče mu: ” Nisam li ti se ja zakleo GOSPODOM i nisam li te upozorio: Na dan kad iziđeš iz grada bilo kamo da si išao, znaj dobro da ćeš neizostavno umrijeti? Ti si mi rekao: Dobra je tvoja riječ koju sam čuo®
1. Kraljevima 2,43zašto nisi poštovao moju prisegu izgovorenu pred GOSPODOM i zapovijed koju ti bijah dao?
1. Kraljevima 2,44Potom kralj reče Šimeju: ” Ti poznaješ i tvoje srce zna sve zlo koje si ti učinio Davidu, mojem ocu; tako je GOSPOD dao da tvoja zloća padne na tvoju glavu.
1. Kraljevima 2,45Ali, kralj Solomon bit će blagoslovljen i prijestol Davidov bit će učvršćen zauvijek pred GOSPODOM . “
1. Kraljevima 2,46Kralj dade zapovijed Benajahu, sinu Jehojadavljevu; on iziđe i baci se na Šimeja koji umrije. Tako kraljevstvo bi ojačano u rukama Solomonovim.
1. Carevima 2,1A kad dođe vreme Davidu da umre, zapovjedi Solomunu sinu svojemu govoreći:
1. Carevima 2,2Ja idem kud ide sve na zemlji; a ti budi hrabar i budi čovjek.
1. Carevima 2,3I drži što ti je Gospod Bog tvoj zapovjedio da držiš, hodeći putovima njegovim i držeći uredbe njegove i zapovijesti njegove i zakone njegove i svjedočanstva njegova, kako je napisano u zakonu Mojsijevu, da bi napredovao u svemu što uzradiš i za čim se god okreneš,
1. Carevima 2,4Da bi Gospod ispunio riječ svoju koju mi je rekao govoreći: ako uspaze sinovi tvoji na put svoj hodeći preda mnom vjerno, svijem srcem svojim i svom dušom svojom, tada ti ne će nestati čovjeka na prijestolu Izrailjevu.
1. Carevima 2,5A ti znaš šta mi je učinio Joav sin Serujin, šta je učinio dvjema vojvodama Izrailjevijem, Aveniru sinu Nirovu i Amasi sinu Jeterovu, koje ubi prolivši u miru krv kao u ratu, i okalja krvlju kao u ratu pojas svoj oko sebe, i obuću svoju na nogu.
1. Carevima 2,6Učini dakle po mudrosti svojoj, i nemoj dati da se sijeda glava njegova spusti s mirom u grob.
1. Carevima 2,7Sinovima pak Varzelaja od Galada učini milost, i neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom, jer su tako došli k meni kad sam bježao od Avesaloma brata tvojega.
1. Carevima 2,8I eto, kod tebe je Simej sin Girin od Venijamina iz Vaurima, koji me je ljuto ružio kad iđah u Mahanajim; ali mi dođe na susret na Jordan, i zakleh mu se Gospodom rekavši: neću te ubiti mačem.
1. Carevima 2,9Ali mu ti nemoj oprostiti, jer si mudar čovjek i znaćeš šta ćeš mu učiniti, da opraviš sijedu glavu njegovu s krvlju u grob.
1. Carevima 2,10Tako počinu David kod otaca svojih, i bi pogreben u gradu Davidovu.
1. Carevima 2,11A carova David nad Izrailjem četrdeset godina: u Hevronu carova sedam godina, a u Jerusalimu carova trideset i tri godine.
1. Carevima 2,12I Solomun sjede na prijesto Davida oca svojega, i carstvo se njegovo utvrdi jako.
1. Carevima 2,13Tada dođe Adonija sin Agitin k Vitsaveji materi Solomunovoj; a ona reče: jesi li dobro došao? A on reče: dobro.
1. Carevima 2,14Potom reče: imam nešto da ti kažem. A ona reče: govori.
1. Carevima 2,15Tada reče: ti znaš da je moje bilo carstvo, i da je u mene bio upro oči sav Izrailj da ja budem car; ali se carstvo prenese i dopade bratu mojemu, jer mu ga Gospod dade.
1. Carevima 2,16Zato te sad molim za jedno; nemoj me odbiti. A ona mu reče: govori.
1. Carevima 2,17A on reče: govori caru Solomunu, jer ti on neće odbiti, neka mi da za ženu Avisagu Sunamku.
1. Carevima 2,18A Vitsaveja reče: dobro, ja ću govoriti caru za te.
1. Carevima 2,19I dođe Vitsaveja k caru Solomunu da mu govori za Adoniju; a car usta i srete je i pokloniv joj se sjede na svoj prijesto, i zapovjedi te namjestiše stolicu materi njegovoj, i ona sjede njemu s desne strane.
1. Carevima 2,20Tada ona reče: iskala bi od tebe jednu malu stvar, nemoj me odbiti. A car joj reče: išti, majko, neću te odbiti.
1. Carevima 2,21Ona reče: podaj Avisagu Sunamku Adoniji bratu svojemu za ženu.
1. Carevima 2,22A car Solomun odgovori materi svojoj i reče: zašto išteš Avisagu Sunamku za Adoniju? išti i carstvo za nj, jer je on brat moj stariji i ima uza se Avijatara sveštenika i Joava sina Serujina.
1. Carevima 2,23I zakle se car Solomun Gospodom govoreći: tako da mi učini Bog i tako da doda, sebi na smrt kaza to Adonija danas.
1. Carevima 2,24I zato, tako da je živ Gospod, koji me je utvrdio i posadio me na prijestolu Davida oca mojega, i koji mi je načinio kuću kao što je rekao, danas će poginuti Adonija.
1. Carevima 2,25I posla car Solomun Venaju sina Jodajeva, koji uloži na nj, te pogibe.
1. Carevima 2,26A Avijataru svešteniku reče car: idi u Anatot na njivu svoju, jer si zaslužio smrt, ali te neću danas pogubiti, jer si nosio kovčeg Gospodnji pred Davidom ocem mojim i podnosio si sve nevolje koje je podnosio otac moj.
1. Carevima 2,27Tako Solomun svrgne Avijatara da ne bude sveštenik Gospodnji, da ispuni riječ Gospodnju što reče u Silomu za dom Ilijev.
1. Carevima 2,28I ovaj glas dođe do Joava; a Joav bješe pristao za Adonijom, premda za Avesalomom ne bješe pristao; i uteče Joav u šator Gospodnji i uhvati se za rogove oltaru.
1. Carevima 2,29I javiše caru Solomunu: Joav uteče u šator Gospodnji, i eno ga kod oltara. A Solomun posla Venaju sina Jodajeva govoreći: idi, uloži na nj.
1. Carevima 2,30I ušav Venaja u šator Gospodnji reče mu: car je kazao: izidi. A on reče: neću; nego ovdje hoću da umrem. A Venaja javi caru govoreći: tako reče Joav i tako mi odgovori.
1. Carevima 2,31A car mu reče: učini kako je rekao, uloži na nj, i pogrebi ga, i skini s mene i s doma oca mojega krv pravu koju je prolio Joav.
1. Carevima 2,32I neka Gospod obrati krv njegovu na njegovu glavu, što uloži na dva čovjeka pravednija i bolja od sebe, i ubi ih mačem bez znanja oca mojega Davida: Avenira sina Nirova vojvodu Izrailjeva i Amasu sina Jeterova vojvodu Judina;
1. Carevima 2,33Neka se dakle krv njihova vrati na glavu Joavovu i na glavu sjemena njegova dovijeka; a Davidu i sjemenu njegovu i domu njegovu i prijestolu njegovu neka bude mir dovijeka od Gospoda.
1. Carevima 2,34I otide Venaja sin Jodajev, i uloži na nj i pogubi ga, i bi pogreben kod kuće svoje u pustinji.
1. Carevima 2,35Tada postavi car Venaju sina Jodajeva na njegovo mjesto nad vojskom, a Sadoka sveštenika postavi car na mjesto Avijatarovo.
1. Carevima 2,36Potom posla car i dozva Simeja, i reče mu: sagradi sebi kuću u Jerusalimu, pa tu sjedi, i ne izlazi odatle nikuda.
1. Carevima 2,37Jer u koji dan izideš i prijeđeš preko potoka Kedrona, znaj zacijelo da ćeš poginuti, i krv će tvoja pasti na tvoju glavu.
1. Carevima 2,38A Simej reče caru: dobra je ta riječ; kako je rekao gospodar moj car, tako će učiniti sluga tvoj. I sjede Simej u Jerusalimu dugo vremena.
1. Carevima 2,39Ali se dogodi poslije tri godine, te utekoše dvije sluge Simejeve k Ahisu sinu Mašinu caru Gatskom. I bi javljeno Simeju: eno ti slugu u Gatu.
1. Carevima 2,40Tada usta Simej, i osamari svoga magarca, i otide u Gat k Ahisu da traži sluge svoje. I vrati se Simej, i dovede natrag sluge svoje iz Gata.
1. Carevima 2,41I javiše Solomunu da je Simej bio otišao iz Jerusalima u Gat, i da se vratio.
1. Carevima 2,42Tada car poslav dozva Simeja, i reče mu: nijesam li te zakleo Gospodom i nijesam li ti tvrdo rekao: u koji dan izideš kuda mu drago, znaj zacijelo da ćeš poginuti? I ti mi reče: dobra je ta riječ koju čuh.
1. Carevima 2,43Zašto dakle nijesi držao zakletve Gospodnje i zapovijesti koju sam ti zapovjedio?
1. Carevima 2,44Potom reče car Simeju: ti znaš sve zlo za koje zna srce tvoje, što si učinio Davidu ocu mojemu; Gospod vraća tvoje zlo na tvoju glavu.
1. Carevima 2,45A car će Solomun biti blagosloven i prijesto Davidov utvrđen pred Gospodom dovijeka.
1. Carevima 2,46I zapovjedi car Venaji sinu Jodajevu, te izide i uloži na nj, te pogibe. I carstvo se utvrdi u ruci Solomunovoj.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje