Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Kraljevima 22. poglavlje

1. Kraljevima 22. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Kraljevima 22,1Prođoše tri godine bez rata između Sirije i Izraela.
1. Kraljevima 22,2A treće godine dođe Jošafat, kralj Judin, kralju Izraelovu.
1. Kraljevima 22,3Kralj Izraelov bio je rekao slugama svojim: "Znate, da Ramot Gilead pripada nama, A mi ovdje sjedimo besposleni, mjesto da ga otmemo kralju Sirije."
1. Kraljevima 22,4I kad on Jošafata upita: "Hoćeš li poći s menom u boj proti Ramot Gileadu?", odgovori Jošafat kralju Izraelovu: "što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska tvoja je vojska, moji konji tvoji su konji."
1. Kraljevima 22,5A Jošafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!"
1. Kraljevima 22,6I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, otprilike četiri stotine ljudi, i upita ih: "Hoću li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanim?" Oni odgovoriše: "Pođi, jer će ga Gospod dati u ruke kralju!"
1. Kraljevima 22,7A Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?"
1. Kraljevima 22,8Kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ima još jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda. Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo to je Mikaja, sin Imlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!"
1. Kraljevima 22,9I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: Brže dovedi Mikaju, sina Imlina!"
1. Kraljevima 22,10Uto su sjedili kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima.
1. Kraljevima 22,11Zedekija, sin Kenaanaha, načinio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli Gospod: Tako ćeš pobosti Sirijce, dokle ih ne uništiš!"
1. Kraljevima 22,12Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: "Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju."
1. Kraljevima 22,13Poslanik, koji je bio otišao da dovede Mikaju, reče mu: "Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreću navješćuj!"
1. Kraljevima 22,14Mikaja odgovori: "Tako živ bio Gospod, samo što mi nadahne Gospod, to ću navijestiti."
1. Kraljevima 22,15Kad je došao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo?" On mu odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju!"
1. Kraljevima 22,16A kralj mu reče: "Koliko ću te puta zaklinjati, da mi samo čistu istinu navijestiš u ime Gospodnje?"
1. Kraljevima 22,17Tada on reče: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod reče: Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!"
1. Kraljevima 22,18Tada reče kralj Izraelov Jošafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreću, nego samo zlo?"
1. Kraljevima 22,19A Mikaja nastavi: "Zato čuj riječ Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.
1. Kraljevima 22,20I Gospod upita: Tko će zaluditi Ahaba, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan reče ovo, drugi ono.
1. Kraljevima 22,21Napokon izađe jedan duh, stade pred Gospoda i reče: "Ja ću ga zaluditi. Gospod ga upita: "Kako?
1. Kraljevima 22,22Odgovori Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on reče: Možeš ga zaluditi. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!
1. Kraljevima 22,23I tako je eto Gospod stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zaključio zlo po te."
1. Kraljevima 22,24Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaja po obrazu i reče: "Kako je otišao Duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?"
1. Kraljevima 22,25Mikaja odgovori: "Doznat ćeš to u onaj dan, kad moradneš bježati iz jedne sobe u drugu, da se skriješ."
1. Kraljevima 22,26Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvati Mikaju, odvedi ga zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviću Joašu
1. Kraljevima 22,27I javi: Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim čitav i zdrav!"
1. Kraljevima 22,28Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene." Još reče: "Čujte to, svi narodi!"
1. Kraljevima 22,29I tako izađoše kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu.
1. Kraljevima 22,30A kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!" Tako se preobuče kralj Izraelov i pođe u boj.
1. Kraljevima 22,31A kralj Sirije bio je zapovjedio zapovjednicima, kojih je bilo trideset i dvojica nad ratnim kolima njegovim: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!"
1. Kraljevima 22,32I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: "To može samo biti kralj Izraelov", i srušiše se na njega. A Jošafat povika.
1. Kraljevima 22,33tim zapovjednici ratnih kola vidješe, da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega.
1. Kraljevima 22,34A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spuča oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozaču "Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!"
1. Kraljevima 22,35Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravo stojeći u kolima naprema Sirijcima. Uveče on umrije. Krv iz rane bila se je izlila u kola.
1. Kraljevima 22,36O zahodu sunčanom odjeknu glas kroz tabor: "Svaki neka se vrati u svoj grad i k svojoj kući, jer je kralj mrtav.":
1. Kraljevima 22,37Nakon dolaska u Samariju pokopaše kralja u Samariji.
1. Kraljevima 22,38Kad su prali kola na jezeru samarijskom, lizali su psi krv njegovu, i bludnice su se kupale u njem, kao što je to bio navijestio Gospod.
1. Kraljevima 22,39Ostala povijest Ahabova i sva djela njegova i gradnja palače od slonove kosti i utvrđenje svih gradova, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
1. Kraljevima 22,40Kad je Ahab bio počinuo kod otaca svojih, mjesto njega postade kralj njegov sin Ahazija.
1. Kraljevima 22,41Jošafat, sin Asin, postade kralj nad Judom u četvrtoj godini kraljevanja Ahabova nad Izraelom.
1. Kraljevima 22,42Imao je Jošafat trideset i pet godina, kad je postao kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet godina. Mati njegova zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva.
1. Kraljevima 22,43On je posve išao putem svojega oca Ase i nije odstupao od njega i činio je, što se dopadalo Gospodu.
1. Kraljevima 22,44Samo uzvisine nijesu bile srušene. Još uvijek prinosio je narod žrtve zaklanice i kadio kad na visinama.
1. Kraljevima 22,45S kraljem Izraelovim živio je Jošafat u miru.
1. Kraljevima 22,46Ostala povijest Jošafatova, pobjede, što ih je izvojevao, i ratovi, što ih je vodio, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva nad Judom.
1. Kraljevima 22,47I ostatak posvećenih bludnica, što su bile preostale iz vremena oca njegova, istrijebi on iz zemlje.
1. Kraljevima 22,48U Edomu nije bilo onda kralja, nego samo namjesnik kralja.
1. Kraljevima 22,49Jošafata dade sagraditi lađe taršiške, da idu u Ofir po zlato. Ali ne stigoše tamo, jer se lađe razbiše u Esion-Geberu.
1. Kraljevima 22,50Tada Ahazija, sin Ahabov, predloži Jošafatu "Moji ljudi mogli bi s tvojima ići na lađe." Ali Jošafat ne pristade na to.
1. Kraljevima 22,51Kad je Jošafat bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu njegova djeda Davida. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram.
1. Kraljevima 22,52Ahazija, sin Ahabov, postade u Samariji kralj Izraelov u sedamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom i vladao je dvije godine nad Izraelom.
1. Kraljevima 22,53Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, i išao je putovima oca svojega i matere svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je bio Izraela naveo na grijeh.
1. Kraljevima 22,54On je služio baalu i klanjao mu se. Stim razgnjevi Gospoda, Boga Izraelova, posve kako je to bio činio otac njegov.
1. Kraljevima 22,1 Tri je godine vladao mir; nije bilo rata između Aramejaca i Izraela.
1. Kraljevima 22,2Treće godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.
1. Kraljevima 22,3Kralj Izraela reče svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja.
1. Kraljevima 22,4Zatim reče Jošafatu: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji.
1. Kraljevima 22,5Tada Jošafat reče kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom.
1. Kraljevima 22,6Tada kralj izraelski sakupi oko četiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Jahve predati kralju u ruke.
1. Kraljevima 22,7Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?
1. Kraljevima 22,8Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!
1. Kraljevima 22,9Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja.
1. Kraljevima 22,10Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u svečanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.
1. Kraljevima 22,11Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: `Njima ćeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš`.
1. Kraljevima 22,12Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke.
1. Kraljevima 22,13Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: "Eno, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!
1. Kraljevima 22,14Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Jahve kaže!
1. Kraljevima 22,15Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Pođi! Uspjet ćeš: Jahve će ga dati u ruke kraljeve.
1. Kraljevima 22,16Ali mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?
1. Kraljevima 22,17Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: `Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate.`
1. Kraljevima 22,18Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo!
1. Kraljevima 22,19A Mihej reče: "Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.
1. Kraljevima 22,20Jahve upita: `Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?` Jedan reče ovo, drugi ono.
1. Kraljevima 22,21Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. `Ja ću ga`, reče, `zavesti.` Jahve ga upita: `Kako?`
1. Kraljevima 22,22On odgovori: `Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.` Jahve reče: `Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!`
1. Kraljevima 22,23Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješćuje zlo.
1. Kraljevima 22,24Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?
1. Kraljevima 22,25Mihej odgovori: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ.
1. Kraljevima 22,26Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu.
1. Kraljevima 22,27Reci im: Ovako veli kralj: `Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.`
1. Kraljevima 22,28Mihej reče: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Čujte, svi puci!
1. Kraljevima 22,29Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.
1. Kraljevima 22,30Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, ali ti ostani u svojoj odjeći!" Izraelski se kralj preobuče i pođe u boj.
1. Kraljevima 22,31Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!
1. Kraljevima 22,32Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.
1. Kraljevima 22,33A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.
1. Kraljevima 22,34Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja između nabora pojasa i oklopa. Kralj reče vozaču: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro.
1. Kraljevima 22,35Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A navečer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.
1. Kraljevima 22,36O zalasku sunčevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!
1. Kraljevima 22,37Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.
1. Kraljevima 22,38Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po riječi koju je rekao Jahve.
1. Kraljevima 22,39Ostala povijest Ahabova, sve što je učinio, o kući od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
1. Kraljevima 22,40Ahab je počinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.
1. Kraljevima 22,41Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje četvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.
1. Kraljevima 22,42Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva.
1. Kraljevima 22,43Išao je sasvim putem oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Jahvinim.
1. Kraljevima 22,44Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kađenice na uzvišicama.
1. Kraljevima 22,45Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.
1. Kraljevima 22,46Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?
1. Kraljevima 22,47Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.
1. Kraljevima 22,48Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.
1. Kraljevima 22,49Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.
1. Kraljevima 22,50Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: "Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na lađama." Ali Jošafat to ne prihvati.
1. Kraljevima 22,51Jošafat počinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.
1. Kraljevima 22,52Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.
1. Kraljevima 22,53On je činio što je zlo u očima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.
1. Kraljevima 22,54Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je činio njegov otac.
1. Kraljevima 22,1Tri se godine bilo bez rata između *Arama i Izraela.
1. Kraljevima 22,2Treće godine, Jozafat, kralj Jude, siđe prema kralju Izraela.
1. Kraljevima 22,3Kralj Izraela bijaše rekao svojim slugama: ” Znate li vi da Ramot Galaadski nama pripadaše, a mi dvojimo uzeti ga iz ruku kralja Arama! “
1. Kraljevima 22,4On reče Jozafatu: ” Hoćeš li ti doći sa mnom ratovati u Ramotu Galaadskom?“ Jozafat odgovori kralju Izraela: ” Bit će meni kao i tebi, mom puku kao i tvom puku, mojim konjima kao i tvojim konjima. “
1. Kraljevima 22,5Jozafat još reče kralju Izraela: ” Traži najprije savjet riječi GOSPODO VE . “
1. Kraljevima 22,6Kralj Izraela sakupi *proroke, otprilike 400 ljudi i reče im: ” Mogu li ja ići u rat u Ramot Galaadski ili trebam odustati od toga? “ Oni odgovoriše: ” Uziđi! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve. “
1. Kraljevima 22,7Jozafat reče: ” Nema li ovdje više proroka GOSPODOVIH, po kome ga mi možemo upitati za savjet? “
1. Kraljevima 22,8Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Ima još jedan čovjek po kome možemo tražiti savjet GOSPODOV, ali ja, ja ga mrzim jer mi ne prorokuje dobro, veće zlo: to je Miše, sin Jimlavljev. “ Jozafat reče: ” Nek kralj ne govori tako! ”
1. Kraljevima 22,9Kralj Izraela pozva službenike i reče: ” Brzo, dovedite Mišea, sina Jimlavljeva! “
1. Kraljevima 22,10Kralj Izraela i Jozafat, kralj Jude, u svečnim odijelima, sjeđaše, svaki na svom prijestolu, na polju pred ulaznim vratima Samarije, a svi proroci se upinjaše prorokovati pred njima.
1. Kraljevima 22,11Sidijahu, sin Kenanov, načinivši si željezne rogove, reče: ” Ovako govori GOSPOD: S ovim rogovima, ti ćeš nabijati *Arama sve dok ga ne ubiješ! “
1. Kraljevima 22,12Svi proroci prorokovaše isto govoreći: ” Uspni se u Ramot Galaadski, uspjet ćeš! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve. “
1. Kraljevima 22,13Glasonoša koji bijaše išao zvati Mišeja reče mu: ” Evo riječi *proroka: jednoglasno, oni oglašavaju dobro za kralja. Nek dakle tvoja riječ bude suglasna njihovoj! Oglasi dobro!“ Miše reče:
1. Kraljevima 22,14”Živ GOSPOD, to što će mi reći GOSPOD, to je ono što ću ja reći!“
1. Kraljevima 22,15On stiže prije kralja koji mu kaza: ”Miše, možemo li mi zaratiti s Ramot-Galaadskim ili trebamo o dustati? “ On odgovori: ” Uspni se! Ti ćeš uspjeti! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve! “
1. Kraljevima 22,16Kralj mu reče: ”Koliko puta trebam te ja zakleti da mi kažeš istinu u ime GOSPODOVO? “
1. Kraljevima 22,17Miše odgovori: Ja sam vidio sav Izrael raspršen po planinama, kao ovce koje nemaju nikakvog *pastira; GOSPOD je rekao: Ti ljudi nemaju nikakvog gospodara; nek se svatko vrati kući u miru! “
1. Kraljevima 22,18Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Nisam li ti ja rekao: On ne proriče dobro za mene, veće samo zlo!“
1. Kraljevima 22,19Miše reče: ” Eh dobro! Slušaj riječ GOSPODOVU, ja sam vidio GOSPODA sjedjeti na prijestolu svom i svu vojsku nebesa stajati kod njega, s desna i slijeva.
1. Kraljevima 22,20GOSPOD je rekao: Tko će zavesti Akhaba da bi se uspeo i pao u Ramotu Galaadskom? Jedan govoriše na jedan način, a drugi na jedan drugi.
1. Kraljevima 22,21Tada je jedan duh istupio, predstavio se pred GOSPODOM i rekao: Ja sam taj koji će ga zavesti. A GOSPOD mu je rekao: Na koji način?
1. Kraljevima 22,22On je odgovorio: Ja ću ići i bit ću jedan duh laži u ustima svih njegovih proroka. GOSPOD mu je rekao: Ti ćeš ga zavesti; uostalom ti tome imaš moće. Idi i učini tako.
1. Kraljevima 22,23Ako je dakle GOSPOD stavio jedan duh laži u usta svim tvojim prorocima, on je dakle govorio zlo protiv tebe. “
1. Kraljevima 22,24Sidkijahu, sin Kenaanov, približi se, udari Mišea po obrazu i reče: ” Kroz što je duh GOSPODOV izišao iz mene da bi ti govorio? “
1. Kraljevima 22,25Miše reče: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti onog dana kad se budeš išao skrivati u sobinu sobu . “
1. Kraljevima 22,26Kralj Izraela reče: ” Uhvatite Mišea, dovedite ga Amonu, poglavaru grada, i Joašu, sinu kraljevu,
1. Kraljevima 22,27i recite im: Ovako govori kralj: Stavite ovu osobu u zatvor, i hranite ju smanjenim obrocima kruha i vode sve dok se ja ne vratim živ i zdrav. “
1. Kraljevima 22,28Miše reče: ”Ako se ti zaista vratiš živ i zdrav, to je zato što nije GOSPOD govorio kroz mene“ potom on reče: ” Slušajte svi puci! “
1. Kraljevima 22,29Kralj Izraela i kralj Jude Jozafat uspeše se u Ramot Galaadski.
1. Kraljevima 22,30Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Ja ću se prerušiti i ući u boj . Ti, odjeni svoju osobnu odoru. “ Kralj Izraela se preruši i uđe u boj.
1. Kraljevima 22,31Kralj *Arama bijaše dao ovu zapovjed svojim trideset i dvojici zapovjednika kola: ” Ne napadajte ni malo ni veliko, veće samo kralja Izraela. “
1. Kraljevima 22,32Tako, kad zapovjednici kola vidješe Jozafata, rekoše: ” Sigurno je to kralj Izraela “, i oni se usmjeriše prema njemu za napasti ga; Jozafat poče kričati.
1. Kraljevima 22,33Tada zapovjednici kola, opazivši da taj ne bijaše kralj Izraela okrenuše se od njega.
1. Kraljevima 22,34Ali, jedan čovjek slučajno odape strijelu iz luka i pogodi kralja Izraela između dijelova oklopa. Kralj reče svom vozaču kola: ” Okreni uzde i izvedi me s bojnog polja jer sam ranjen. “
1. Kraljevima 22,35Boj bi tako žestok tog dana da su morali ostaviti kralja u njegovim kolima, licem pred Aramom; ali navečer, on umrije. Krv iz rane bijaše istekla na dno kola.
1. Kraljevima 22,36U smiraj sunca, ovaj krik prođe taborom: ” Svatko u svoj grad, svatko u svoju zemlju! “
1. Kraljevima 22,37Poslije njegove smrti, odnesoše kralja u Samariju, ukopaše ga u Samariji.
1. Kraljevima 22,38Dok su prali velikim mlazevima vode kola u bari Samarije i dok su psi lizali krv Akhabovu, prostitutke se tu kupaše, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao .
1. Kraljevima 22,39Ostatak djela Akhabovih, sve što je učinio, kuću od slonovače koju je izgradio i gradovi koje je podigao, nije li to zapisno u knjizi *Povijesti kraljeva Izraelovih?
1. Kraljevima 22,40Akhab leže sa svojim očevima . Njegov sin Akhazias zavlada na njegovom mjestu.
1. Kraljevima 22,41Jozafat, sin Azavljev, postade kralj nad Judom četvrte godine vladavine Akhaba, kralja Izraela.
1. Kraljevima 22,42Jozafat imaše 35 godina kad postade kralj, i on vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Azuva, kćer Šilhijeva.
1. Kraljevima 22,43On slijediše u svemu put Azavljev, svog oca, i ne zastrani s njega, čineći sve što je pravo u očima GOSPODOVIM.
1. Kraljevima 22,44Međutim *visoka mjesta ne nestadoše: narod nastavljaše nuditi *žrtve i spaljivati *tamjan na visokim mjestima.
1. Kraljevima 22,45Jozafat sklopi mir s kraljem Izraela.
1. Kraljevima 22,46Ostatak djela Jozafatovih, djela koja je učinio, njegovi ratovi, nije li to zapisno u knjizi *Povijesti kraljeva Judinih?
1. Kraljevima 22,47On obrisa iz zemlje posljednje svete prostitutke koje postojaše od vremena Azavljeva njegovog oca.
1. Kraljevima 22,48Ne bijaše postavljenog kralja u Edomu.
1. Kraljevima 22,49Jozafat imaše deset lađa u Tarsisu za ići u Ofir tražiti zlato; nije se otišlo jer se lađe razbiše u Esion-Geveru .
1. Kraljevima 22,50Tada Akhazias, sin Akhabov, reče Jozafatu: ” Nek moje sluge idu na lađama s tvojim slugama! “ Ali Jozafat ne htjede to.
1. Kraljevima 22,51Jozafat leže s očevima svojim i bi pogreben sa svojim očevima u *Gradu Davidovu. Njegov sin Joram zavlada na njegovom mjestu.
1. Kraljevima 22,52Akhazias, sin Akhabov, postade kralj nad Izraelom, u Samariji, sedamnaeste godine vladavine Jozafata, kralja Jude. On vladaše nad Izraelom tijekom dvije godine.
1. Kraljevima 22,53On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, on slijediše put svojeg oca, onog svoje majke i put Jeroboama, sina Nebatova, koji bijaše naveo Izrael griješiti.
1. Kraljevima 22,54On služiše *Bala i klanjaše se pred njim; on uvrijedi GOSPODA, Boga Izraelova, točno onako kako to bijaše učinio njegov otac.
1. Carevima 22,1I prođoše tri godine bez rata između Siraca i Izrailjaca.
1. Carevima 22,2A treće godine dođe Josafat car Judin k caru Izrailjevu.
1. Carevima 22,3I reče car Izrailjev slugama svojim: ne znate li da je naš Ramot u Galadu? A mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara Sirskoga.
1. Carevima 22,4I reče Josafatu: hoćeš li ići sa mnom na vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reče caru Izrailjevu: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji.
1. Carevima 22,5Još reče Josafat caru Izrailjevu: upitaj danas šta će Gospod reći.
1. Carevima 22,6Tada car Izrailjev sabra oko četiri stotine proroka, i reče im: hoću li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ću se okaniti? A oni rekoše: idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru.
1. Carevima 22,7A Josafat reče: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo?
1. Carevima 22,8A car Izrailjev reče Josafatu: ima još jedan čovjek, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reče: neka car ne govori tako.
1. Carevima 22,9Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reče mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina.
1. Carevima 22,10A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeđahu svaki na svojem prijestolu obučeni u carske haljine na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
1. Carevima 22,11I Sedekija sin Hananin načini sebi gvozdene rogove, i reče: ovako veli Gospod: ovijem ćeš pobosti Sirce dokle ih ne istrijebiš.
1. Carevima 22,12Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: idi na Ramot Galadski, i bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
1. Carevima 22,13A poslanik koji otide da dozove Miheju reče mu govoreći: evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao riječ njihova, govori dobro.
1. Carevima 22,14A Miheja reče: tako da je živ Gospod, govoriću ono što mi Gospod kaže.
1. Carevima 22,15I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ćemo se okaniti? A on mu reče: idi, bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
1. Carevima 22,16A car mu reče: koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
1. Carevima 22,17Tada reče: vidjeh sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reče Gospod: ovi nemaju gospodara; neka se vrate svak svojoj kući s mirom.
1. Carevima 22,18Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
1. Carevima 22,19A Miheja mu reče: zato čuj riječ Gospodnju; vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane.
1. Carevima 22,20I reče Gospod: ko će prevariti Ahava da otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo a drugi ono.
1. Carevima 22,21Tada izide jedan duh i stavši pred Gospoda reče: ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: kako?
1. Carevima 22,22Odgovori: izaći ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi i učini tako.
1. Carevima 22,23Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.
1. Carevima 22,24Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom?
1. Carevima 22,25A Miheja mu reče: eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ.
1. Carevima 22,26Tada car Izrailjev reče: uhvati Miheju i odvedi ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu;
1. Carevima 22,27I reci im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, i dajte im po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.
1. Carevima 22,28A Miheja reče: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: čujte, svi narodi!
1. Carevima 22,29I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinim na Ramot Galadski.
1. Carevima 22,30I reče car Izrailjev Josafatu: ja ću se preobući kad pođem u boj; a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev i otide u boj.
1. Carevima 22,31A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reče: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva.
1. Carevima 22,32I kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat povika.
1. Carevima 22,33A vojvode od kola vidješe da nije car Izrailjev, te otstupiše od njega.
1. Carevima 22,34A jedan zastrijeli iz luka nagonom, i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
1. Carevima 22,35I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveče, i krv iz rane tecijaše u kola.
1. Carevima 22,36I prođe glasnik po vojsci o zahodu sunčanom govoreći: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju.
1. Carevima 22,37Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji.
1. Carevima 22,38A kad prahu kola na jezeru Samarijskom, lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po riječi koju reče Gospod.
1. Carevima 22,39A ostala djela Ahavova i sve što je učinio, i za kuću od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
1. Carevima 22,40Tako počinu Ahav kod otaca svojih, i na njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov.
1. Carevima 22,41A Josafat sin Asin zacari se nad Judom četvrte godine carovanja Ahavova nad Izrailjem;
1. Carevima 22,42I imaše Josafat trideset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. A materi mu bješe ime Azuva kći Silejeva.
1. Carevima 22,43I hođaše putem Ase oca svojega sasvijem, i ne otstupi od njega čineći sve što je pravo pred Gospodom.
1. Carevima 22,44Ali visina ne oboriše; narod još prinošaše žrtve i kađaše na visinama.
1. Carevima 22,45I učini mir Josafat s carem Izrailjevijem.
1. Carevima 22,46A ostala djela Josafatova i junaštva što učini i kako vojeva, nije li to zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
1. Carevima 22,47On istrijebi iz zemlje svoje ostatak adžuvana, koji bijahu ostali za života Ase oca njegova.
1. Carevima 22,48U to vrijeme ne bijaše cara u Idumeji, nego bijaše namjesnik carev.
1. Carevima 22,49I Josafat načini lađe Tarsiske da idu u Ofir po zlato; ali ne otidoše; jer se lađe razbiše u Esion-Gaveru.
1. Carevima 22,50Tada reče Ohozija sin Ahavov Josafatu: neka idu moje sluge s tvojim slugama na lađama. Ali Josafat ne htje.
1. Carevima 22,51I počinu Josafat kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Davida oca njegova; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov.
1. Carevima 22,52Ohozija sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji sedamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom; i carova nad Izrailjem dvije godine.
1. Carevima 22,53I činjaše što je zlo pred Gospodom, i hođaše putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jerovoama sina Navatova, koji navede na grijeh Izrailja.
1. Carevima 22,54I služaše Valu i klanjaše mu se, i gnjevljaše Gospoda Boga Izrailjeva sa svijem kako je činio otac njegov.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje