| 1. Samuelova 20,1 | A David pobježe iz proročke kuće u Rami i vrati se kući. On reče Jonatanu: "Sto sam počinio? U čemu su moja zlodjela i moj prekršaj proti tvojemu ocu, da me hoće ubiti?" |
| 1. Samuelova 20,2 | On mu reče: "Sačuvaj Bože! Nećeš ti umrijeti. Eto, otac moj ne čini ništa, ni važno ni ne važno, a da meni ne kaže. Zašto bi mi to tajio moj otac? Nema ništa u tom." |
| 1. Samuelova 20,3 | Ali mu David opet ustvrdi: "Otac tvoj zna veoma dobro, da me ti voliš. Zato reče sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i ti, između mene i smrti samo je jedan korak!" |
| 1. Samuelova 20,4 | Jonatan odgovori Davidu: "Ako što zaželiš, ja ću ti učiniti." |
| 1. Samuelova 20,5 | I David predloži Jonatanu ovo: "Znaš, sutra je mlađak mjesec. Tada moram da sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Skrit ću se u polju do trećega večera. |
| 1. Samuelova 20,6 | Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu reci: David me je zamolio, da može otići u svoj očinski grad Betlehem. Tamo je naime godišnja žrtva za svu obitelj njegovu. |
| 1. Samuelova 20,7 | Ako kaže: "Dobro, onda je miran sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda znaj, da je nesreća u njega zaključena stvar. |
| 1. Samuelova 20,8 | Iskaži dakle milost slugi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izručuj ocu svojemu!" |
| 1. Samuelova 20,9 | A Jonatan odgovori: "Bože sačuvaj! Ako doznam, da je otac moj naumio da na te svali nesreću, ja ću to tebi bez sumnje dojaviti." |
| 1. Samuelova 20,10 | David reče Jonatanu: "Tko će mi dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio što zlo za mene?" |
| 1. Samuelova 20,11 | A Jonatan reče Davidu: "Hajde, izađimo u polje!" Kad su obojica bila izašla u polje, |
| 1. Samuelova 20,12 | Reče Jonatan Davidu: "Gospode, Bože Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili preksutra saznam od oca svojega, da je dobro po Davida, i ako tada ne pošljem k tebi i ne javim ti, |
| 1. Samuelova 20,13 | Neka Gospod za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreću, ja ću i to javiti i opravit ću te. Otići ćeš s mirom, Gospod će biti s tobom, kao što je bio s ocem mojim. |
| 1. Samuelova 20,14 | Ako ja onda još budem živ, iskaži mi milosrđe Gospodnje! A budem li već mrtav, |
| 1. Samuelova 20,15 | Ne uskrati nikada kući mojoj naklonost svoju, ni onda, kad Gospod istrijebi sve kolike neprijatelje Davidove sa zemlje. |
| 1. Samuelova 20,16 | Neka onda imadne Jonatan savez s kućom Davidovom, a Gospod neka se osveti neprijateljima Davidovim!" |
| 1. Samuelova 20,17 | Tada se zakle Jonatan još jedanput Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer mu je on bio odan srdačnom ljubavi. |
| 1. Samuelova 20,18 | Potom reče Jonatan: "Sutra je mlađak mjesec. Opazit će se, da tebe nema, jer tvoje će mjesto ostati prazno. |
| 1. Samuelova 20,19 | A preksutra istom opazit će se, da te nema. Tada pođi na mjesto, gdje si se skrio na dan onoga udara, i sjedi tamo kod kamena! |
| 1. Samuelova 20,20 | Ja ću odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gađam biljegu. |
| 1. Samuelova 20,21 | Tada ću poslati momka rekavši: "Idi, traži strijele! Viknem li onda momku: "Strijele leže za tobom ovamo bliže, digni ih! Tada dođi, jer nijesi u opasnosti, i nema ništa, tako živ bio Gospod! |
| 1. Samuelova 20,22 | Ali viknem li momku: Strijele leže pred tobom tamo dalje - tada idi, jer te šalje Gospod. |
| 1. Samuelova 20,23 | Za ovo, što mi, ja i ti, rekosmo među se, Gospod je svjedok između mene i tebe dovijeka." |
| 1. Samuelova 20,24 | Nato se David skrije u polju. Kad dođe mlađak mjesec, sjede kralj za gozbu. |
| 1. Samuelova 20,25 | Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo naprema mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo je prazno. |
| 1. Samuelova 20,26 | Saul ne reče ništa onaj dan, jer je mislio: "Nešto mu se je dogodilo, neće biti čist, jer se nije dao očistiti. |
| 1. Samuelova 20,27 | A kad drugi dan iza mjeseca mlađaka ostade opet prazno mjesto Davidovo, upita Saul svojega sina Jonatana: "Zašto sin Jesejev ne dođe na objed ni jučer ni danas?" |
| 1. Samuelova 20,28 | Jonatan odgovori Saulu: "David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem. |
| 1. Samuelova 20,29 | Rekao je: "Pusti me, jer imamo obiteljsku žrtvu u gradu. Pozvao me je brat moj. Ako mi eto hoćeš iskazati dobru uslugu, pusti me da otidem i da posjetim braću svoju! Zato nije došao na kraljev objed." |
| 1. Samuelova 20,30 | Tada se razgnjevi Saul na Jonatana i reče mu: "Ti izrode i nepokorni čovječe! Znam dobro, da letiš za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svoju i matere svoje. |
| 1. Samuelova 20,31 | Jer dokle živi na zemlji sin Jesejev, nećeš se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje. Odmah pošlji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!" |
| 1. Samuelova 20,32 | A Jonatan odgovori ocu svojemu Saulu: "Zašto da on ima umrijeti? Što je skrivio?" |
| 1. Samuelova 20,33 | Tada Saul zavitla koplje na njega, da ga probode. I upozna Jonatan, da je otac njegov naumio ubiti Davida. |
| 1. Samuelova 20,34 | Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugi dan mjeseca mlađaka nije on jeo ništa; jer je tugovao za Davidom, kad ga je bio otac njegov izgrdio. |
| 1. Samuelova 20,35 | Ujutro izađe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mlad sluga. |
| 1. Samuelova 20,36 | On reče slugi svojemu: "Trči i nađi strijele, što ih puštam!" Dok je momče otrčalo, ispusti on strijele preko njega. |
| 1. Samuelova 20,37 | Kad momče dođe na mjesto, gdje su ležale strijele, što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Strijele leže pred tobom tamo dalje!" |
| 1. Samuelova 20,38 | Još viknu Jonatan za momkom: "Brze, pohiti! Ne što!" Sluga Jonatanov podiže strijele i donese ih gospodaru svojemu. |
| 1. Samuelova 20,39 | Sluga nije znao ništa, samo Jonatan i David znali su što je. |
| 1. Samuelova 20,40 | Jonatan predade oružje svoje slugi, koji je bio s njim, i reče mu: "Idi, odnesi to u grad!" |
| 1. Samuelova 20,41 | Kad je bio sluga otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko. |
| 1. Samuelova 20,42 | Tada Jonatan reče Davidu: "Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospod svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka dovijeka!" |
| 1. Samuelova 20,43 | Nato ustade David i otide, a Jonatan se vrati u grad. |
