Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Samuelova 14. poglavlje

1. Samuelova 14. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Samuelova 14,1Jednoga dana reže Jonatan, sin Saulov, momku svojemu, koji mu je nosio oružje: "Hajde da idemo k straži filistejskoj, koja je na onoj strani!" A ocu svojemu ne reče ništa.
1. Samuelova 14,2Saul je sjedio na drugom kraju Gibee pod šipkom drvetom, što stoji kod Migrona. Naroda je bilo s njim oko šest stotina ljudi.
1. Samuelova 14,3Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, unuk Finehasa, praunuk Elija, svećenika Gospodnjega u Šilu, nosio je oplećak svećenički. I vojska nije znala, da je otišao Jonatan.
1. Samuelova 14,4Usred klanca, preko kojega je Jonatan morao prijeći, da dođe k straži filistejskoj, bile su dvije strmene hridine, jedna s ove strane, druga s one strane. Jedna se zvala Boses, a druga Seneh.
1. Samuelova 14,5Jedna hridina dizala se je kao kakav štap na sjevernoj strani prema Mikmašu, druga na jugu prema Gibei.
1. Samuelova 14,6Jonatan reče momku, koji mu je nosio oružje: "Hajde da otidemo k straži tih neobrezanih tamo! Može biti da nas pomogne Gospod; jer za Gospoda nema zapreke, da pomogne do pobjede s mnogo ili s malo ljudi."
1. Samuelova 14,7Momak, koji mu je nosio oružje, odgovori mu: "Čini, što ti je god u srcu! Spreman sam za sve, što hoćeš."
1. Samuelova 14,8Jonatan reče: "Dobro, poći ćemo k tim ljudima tamo i pokazat ćemo im se.
1. Samuelova 14,9Ako nam viknu: Čekajte, dokle dođemo k vama, ostat ćemo na mjestu, gdje smo, i nećemo ići k njima.
1. Samuelova 14,10Ako li nam reknu: Dođite k nama, tamo ćemo otići; jer nam ih tada predade Gospod u ruke. To će nam biti znak."
1. Samuelova 14,11Kad se obojica pokazaše straži filistejskoj, narugaše se Filisteji: "Evo, izlaze Hebreji iz rupa, u koje su se zavukli!"
1. Samuelova 14,12I stražari viknuše Jonatanu i njegovu momku, koji mu je nosio oružje: "Dođite k nama! Nešto ćemo vam reći." A Jonatan reče momku, koji mu je nosio oružje: "Hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izraelu!"
1. Samuelova 14,13Jonatan je puzao rukama i nogama i za njim momak, koji mu je nosio oružje. Tada su oni padali pred Jonatanom, i ubijao ih za njim momak, koji mu je nosio oružje.
1. Samuelova 14,14Taj prvi pokolj, što ga po činiše Jonatan i momak, koji mu je nosio oružje, trebao je otprilike dvadeset ljudi na prostoru od jedno po rala duljine.
1. Samuelova 14,15Strah nastade u taboru, na slobodnom polju i među svom vojskom. I straža i četa, što plijeni, prepadoše se. Usto se potrese zemlja, i bio je jedan strah od Boga.
1. Samuelova 14,16I kad su uhodili stražari Saulovi, koji su se nalazili u Gibei u Benjaminu, zapaziše oni, da se je mnoštvo uskomešalo tamo i ovamo.
1. Samuelova 14,17Saul zapovjedi ljudima, koji su bili s njim: "Pregledajte i vidite, tko je otišao ad nas! Kad pregledaše, pokaza se, da nema Jonatana i momka njegova, koji mu je nosio oružje.
1. Samuelova 14,18I Saul zamoli Ahiju: "Daj donijeti kovčeg Božji k Jer kovčeg Božji bio je da među sinovima Izraelovim.
1. Samuelova 14,19Dok je Saul govorio sa svećenikom, zabuna u taboru filistejskom bivala je sve jača. Zato Saul zamoli svećenika: "Pusti to!"
1. Samuelova 14,20I Saul i svi ljudi, što su bili s njim, podigoše bojnu viku. Kad stigoše na bojno polje, nađoše mač jednoga okrenut proti drugomu. Bila je zabuna vrlo velika.
1. Samuelova 14,21Hebreji, koji su odavno držali s Filistejima i s njima išli na vojsku, otpadoše, da se priključe Izraelcima pod Saulom i Jonatanom.
1. Samuelova 14,22I svi Izraelci, što su se bili skrili u gori Efraimovoj, kad čuše, da bježe Filisteji, nagnuše za njima, da ih biju.
1. Samuelova 14,23Tako u onaj dan dade Gospod pobjedu Izraelu. Kad se je boj nastavio preko Bet-Avena,
1. Samuelova 14,24A Izraelci se bili onaj dan vrlo umorili, izreče Saul nad vojskom ovo prokletstvo: "Proklet neka je čovjek, koji prije večera uzme što k sebi, dok se ne osvetim neprijateljima svojim!" I zato nitko od ljudi ne okusi ništa.
1. Samuelova 14,25I dođe sva vojska u jednu šumu. Tamo je bilo meda na slobodnom polju.
1. Samuelova 14,26Kad vojska dođe k saću što je bilo puno meda, nitko ipak ne prinese ruke k ustima svojim, jer su se ljudi bojali prokletstva.
1. Samuelova 14,27Samo Jonatan nije bio čuo, kako je otac njegov izrekao prokletstvo nad narodom. I on pruži vršak štapa, što ga je držao u ruci, zamoči ga u jedan medeni sat i primače ruku svoju k ustima svojim. I zasjaše mu opet oči.
1. Samuelova 14,28A jedan od vojnika okrenu se k njemu i reče: "Otac je tvoj izrekao prokletstvo nad narodom: Proklet neka je čovjek, koji danas uzme nešto k sebi!" Ljudi su naime bili iznemogli.
1. Samuelova 14,29Jonatan reče: "Otac moj svaljuje zemlju u nesreću. Eto vidite, kako mi se zasjaše oči, jer okusih malo toga meda.
1. Samuelova 14,30A da su ljudi jeli od plijena neprijatelja svojih, Što ga učiniše, kako bi tada bio velik poraz Filisteja?"
1. Samuelova 14,31Tako pobiše onaj dan Filisteje od Mikmaša do Ajalona. Kako su ljudi bili vrlo izmoreni,
1. Samuelova 14,32Navališe na plijen, uzeše ovaca, volova i teladi, poklaše ih na zemlji, pa stadoše jesti i s krvlju.
1. Samuelova 14,33Kad javi je Saulu: "Ljudi griješe proti Bogu, jer jedu s krvlju," reče on: "Činite zlo, Dovaljajte mi, dok je još dan, velik kamen!"
1. Samuelova 14,34Tada zapovjedi Saul: "Raziđite se među ljude i recite im: Svaki neka donese k meni vola svojega ili ovcu svoju i neka zakolje ovdje! Onda možete jesti, a da ne griješite proti Gospodu jedući s krvlju. Svaki od ljudi donese komad stoke, što mu je bio pri ruci, još one noći i ondje zaklaše.
1. Samuelova 14,35I Saul načini žrtvenik Gospodu. To je bio prvi žrtvenik, što ga on podiže Gospodu.
1. Samuelova 14,36Onda zapovjedi Saul: "Gonit ćemo Filisteje noćas i plijenit ćemo među njima, dok ne osvane! Nijednoga od njih nećemo ostaviti!" Oni odgovoriše: "Čini, štogod misliš da je dobro!" Ali svećenik reče: "Najprije da upitamo Boga!"
1. Samuelova 14,37I upita Saul Boga: Imam li goniti Filisteje? Hoćeš li ih dati u ruku Izraelu?" Ali mu ne dade odgovora u onaj dan.
1. Samuelova 14,38Tada zapovjedi Saul: "Pristupite ovamo, vi svi glavari naroda! Istražite brižno, tko je danas počinio taj grijeh!
1. Samuelova 14,39Jer tako živ bio Gospod, koji je dao pobjedu Izraelu, i ako je kriv moj sin Jonatan, ima on umrijeti!" Ali nitko mu iz naroda ne odgovori.
1. Samuelova 14,40I on zapovjedi svima Izraelcima: "Vi budite na jednoj strani, ja i moj sin Jonatan bit ćemo na drugoj strani." Narod odgovori: "Čini, što nađeš za dobro!"
1. Samuelova 14,41I Saul se pomoli Gospodu: "Bože Izraelov, daj dosudi!" I budu pogođeni Jonatan i Saul, a narod izađe slobodan.
1. Samuelova 14,42Sad zapovjedi Saul: "Bacite ždrijeb između mene i mojega sina Jonatana!" I bude pogođen Jonatan.
1. Samuelova 14,43Saul zapovjedi Jonatanu: "Kaži mi, što si učinio!" Jonatan mu priznade: "Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti."
1. Samuelova 14,44Saul reče: "Bog neka mi učini, što hoće, ako ti ne moradneš umrijeti, Jonatan!"
1. Samuelova 14,45Ali vojska izjavi Saulu: "Što? Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu, mora umrijeti? To ne smije biti! Tako živ bio Gospod, ni jedna dlaka s glave njegove neće pasti na zemlju, jer je s pomoću Božjom izvojevao on današnju pobjedu." Tako izbavi vojska Jonatana od smrti.
1. Samuelova 14,46Saul oduštade od potjere za Filistejima i otide. A Filisteji se vratiše natrag u svoju zemlju.
1. Samuelova 14,47Izakako je Saul bio postigao kraljevsko dostojanstvo nad Izraelom, ratovao je naokolo proti svima svojim neprijateljima, proti Moabu, proti Amoncima proti Edomu, proti kraljevima od Sobe i proti Filistejima. Kamo se god obraćao, nadvlađivao je.
1. Samuelova 14,48Dokazao je hrabrost, pobio je Amalečane i izbavio je Izraela iz ruku onih, koji su ga plijenili.
1. Samuelova 14,49Sinovi Saulovi bili su Jonatan, Jišui i Malki-Šua. Njegove dvije kćeri zvale su se: starija Meraba, mlađa Mikala.
1. Samuelova 14,50žena Saulova zvala se je Ahinoama i bila je kći Ahimaasova. Njegov vojskovođa zvao se Abner, sin Nera, strica Saulova;
1. Samuelova 14,51Jer Kiš, otac Saulov, i Ner, otac Abnerov, bili su sinovi Abielovi.
1. Samuelova 14,52Svega vijeka Saulova bilo je teških bojeva proti Filistejima. Kad je stoga vidio Saul kogagod hrabra i valjana čovjeka, uzimao bi ga u svoju službu.
1. Samuelova 14,1 Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reče svome momku štitonoši: "Hajde da prijeđemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio.
1. Samuelova 14,2Šaul je sjedio na međi Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi.
1. Samuelova 14,3A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, svećenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme oplećak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao.
1. Samuelova 14,4U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeći da dođe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.
1. Samuelova 14,5Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi.
1. Samuelova 14,6Jonatan reče svome štitonoši: "Hajde da prijeđemo do straže onih neobrezanika. Možda će Jahve učiniti nešto za nas, jer ništa ne priječi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo.
1. Samuelova 14,7A štitonoša mu odgovori: "Čini sve na što te srce tvoje potiče. Ja ću s tobom, moje je srce kao tvoje srce.
1. Samuelova 14,8Jonatan mu reče: "Evo, prijeći ćemo k tim ljudima i pokazat ćemo im se.
1. Samuelova 14,9Ako nam reknu ovako: `Ne mičite se dok ne dođemo do vas`, tada ćemo se ustaviti na mjestu i nećemo se uspinjati k njima.
1. Samuelova 14,10Ako li nam reknu ovako: `Uspnite se k nama`, tada ćemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To će nam biti znak.
1. Samuelova 14,11Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su počeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili.
1. Samuelova 14,12I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto naučimo!" A Jonatan reče svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove.
1. Samuelova 14,13Jonatan se poče penjati pomažući se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim.
1. Samuelova 14,14U tome prvom pokolju što ga učiniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.
1. Samuelova 14,15Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i četu pljačkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji.
1. Samuelova 14,16A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane.
1. Samuelova 14,17I Šaul reče ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše!
1. Samuelova 14,18Tada Šaul reče Ahiji: "Primakni oplećak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio oplećak pred sinovima Izraelovim.
1. Samuelova 14,19Ali dok je Šaul govorio sa svećenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veća, pa Šaul reče svećeniku: "Povuci ruku!
1. Samuelova 14,20Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali mačeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše među njima.
1. Samuelova 14,21A oni Hebreji koji su već poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom.
1. Samuelova 14,22I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, čuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj.
1. Samuelova 14,23Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona.
1. Samuelova 14,24Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio čovjek koji okusi hrane prije večeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana.
1. Samuelova 14,25Ali je ondje bilo medenoga saća na površini zemlje.
1. Samuelova 14,26Kad je narod došao onamo, vidje gdje teče med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.
1. Samuelova 14,27Samo Jonatan, koji nije čuo kad je njegov otac zakleo narod, primače vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoči ga u medeno saće, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oči.
1. Samuelova 14,28Tada jedan iz naroda progovori i reče mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreći: `Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!`
1. Samuelova 14,29A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreću na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oči jer sam okusio malo toga meda.
1. Samuelova 14,30Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veći?
1. Samuelova 14,31Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga.
1. Samuelova 14,32Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poče ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.
1. Samuelova 14,33I javiše to Šaulu govoreći: "Gle, narod griješi Jahvi jedući meso s krvlju!" A on reče: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!
1. Samuelova 14,34Zatim reče: "Zađite među narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ćete ih klati i jesti, a nećete griješiti Jahvi jedući meso s krvlju." Tako sav narod još iste noći dovede što je tko imao i to su ondje klali.
1. Samuelova 14,35A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi.

1. Samuelova 14,36Nato reče Šaul: "Pođimo još noćas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Nećemo im ostaviti nijednoga čovjeka!" A narod mu odgovori: "Čini sve što misliš da je dobro!" Ali svećenik reče: "Pristupimo ovdje k Bogu!
1. Samuelova 14,37I Šaul upita Boga: "Moram li poći u potjeru za Filistejcima? Hoćeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.
1. Samuelova 14,38Zato Šaul reče: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u čemu je bio današnji prestupak.
1. Samuelova 14,39Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se nađe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu.
1. Samuelova 14,40Šaul onda reče svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ćemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Čini ono što misliš da je dobro!
1. Samuelova 14,41Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izađe slobodan.
1. Samuelova 14,42Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb između mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana.
1. Samuelova 14,43Tada Šaul reče Jonatanu: "Priznaj mi što si učinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!
1. Samuelova 14,44Šaul odgovori: "Tako mi Bog učinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!
1. Samuelova 14,45Ali narod reče Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neće pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.
1. Samuelova 14,46Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj.
1. Samuelova 14,47Kad je Šaul učvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeđivao.
1. Samuelova 14,48Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amalečane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljačkali.
1. Samuelova 14,49Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kćeri starija se zvala Meraba, a mlađa Mikala.
1. Samuelova 14,50Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kći Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica.
1. Samuelova 14,51Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.
1. Samuelova 14,52Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna čovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu.
1. Samuelova 14,1Jednog dana, Jonatan, sin Saulov, reče svojem konjušaru: ” Dođi, pođimo sve do postaje Filistinaca koja je s one druge strane. “ Ali on ne obavijesti oca svoga.
1. Samuelova 14,2Saul bijaše sjedio na granici Givee, pod mogranjem koji je u Migronu Bijaše s njim otprilike 600 ljudi.
1. Samuelova 14,3Ahija, sin Ahituvljev, brat Ikvudov, sin Pinhasov, sin Elijev, svećenika GOSPODOVOG u Silu, nosiše efod Puk ne znaše da Jonatan bijaše otišao.
1. Samuelova 14,4U jednom tjesnacu koji Jonatan tražiše za prijećii napasti Filistinsku postaju, nalaziše se sa svake strane po jedna usjeklina u stijenu, jedna se zvaše Boses, a druga Sene.
1. Samuelova 14,5Jedna od usjeklina se dizala na sjeveru, nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gevi .
1. Samuelova 14,6Jonatan reče svojem konjušaru: ”Dođi,pođimo sve do postaje ovih *neobrezanika. Možda će GOSPOD zauzeti za nas; u stvari, bili brojni ili ne, ništa ne sprječava GOSPODA da dadne jednu pobjedu.“
1. Samuelova 14,7Njegov mu konjušar reče: ”Učini sve po svojoj zamisli. Napreduj, i ja te slijedim, u tvojoj namisli.“
1. Samuelova 14,8Jonatan reče: ” Sada, idimo u njihovom pravcu, i bit ćemo otkriveni od njihovih ljudi.
1. Samuelova 14,9Ako li nam kažu: Stoj! Čekajte dok ne dođemo do vas!, mi ćemo ostati na mjestu i nećemo se uspinjati prema njima.
1. Samuelova 14,10 Ali, ako kažu: Uspnite se k nama!, mi ćemo se uspeti: tako će ih GOSPOD izručiti u naše ruke. Mi ćemo time imati jedan znak. “
1. Samuelova 14,11Oni se dakle dopustiše otkriti obojica od postaje Filistinaca. Filistinci rekoše: ” Evo Hebreja kako izlaze iz rupa gdje se bijahu skrili.“
1. Samuelova 14,12Ljudi iz postaje, obratiše se Jonatanu i njegovom konjušaru, rekoše im: ”Uspnite se prema nama imamo vam nešto priopćiti.“ Jonatan reče svojem konjušaru: ”Uspni se za mnom, GOSPOD ih je izručio u ruke Izraelu.“
1. Samuelova 14,13Jonatan se uspe, pomažući se i rukama i nogama, praćen od svojeg konjušara. Filistinci padoše pod Jonatanovim udarcima, a njegov ih konjušar dovršavaše iza njega.
1. Samuelova 14,14 Taj prvi udar Jonatanov i njegovog konjušara obori dvadesetinu ljudi, na površini od jedva jedne polovine brazde .
1. Samuelova 14,15To načini užas u taboru, u polju i među pukom. Postaja i odred za uništenje biše užasnuti također i oni. Zemlja se tresla i to bi jedan užas od Boga .
1. Samuelova 14,16 U Givei Benjaminovoj osmatrači Saulovi osmatraše. Oni vidješe gomilu rasuti se u svim pravcima.
1. Samuelova 14,17 Saul reče narodu koji bijaše s njim: ” Načinite dakle poziv i vidite tko je to otišao od nas. “ Oni pozvaše: manjkaše Jonatan i njegov konjušar.
1. Samuelova 14,18 Saul reče Ahijau: ” Primakni *kovčeg Božji. “ Bijaše tu, u stvari, onog dana kovčeg Božji i sinovi Izraelovi
1. Samuelova 14,19No, za vrijeme dok Saul govoriše svećeniku, uznemirenje se poveća u taboru Filistinaca. Saul reče svećeniku: “Povuci ruku svoju.“
1. Samuelova 14,20Saul i sav puk koji biješe s njim skupiše se i dospješe do bojnog polja. Oni bijahu izvukli mačeve jedni protiv drugog i bijaše opća zbrka. Hebreji koji najprije bijahu u službi Filistinaca i koji bijahu uspeli se u tabor s njima načiniše zaokret da bi se spojili sIzraleom na strani Saula i Jonatana.
1. Samuelova 14,22Svi ljudi Izraelovi koji se bijahu skrili u planini Efraimovoj, doznajući za rasulo Filistinaca, staviše se, oni također, gaziti ih ubijajući.
1. Samuelova 14,23GOSPOD dade pobjedu Izraelu, onog dana, a bitka se protegnu s one strane BeteAvena .
1. Samuelova 14,24Ljudi Izraelovi bijahu patili, onog dana, jer Saul bijaše obvezao narod ovom prisegom: ” Proklet bio čovjek koji će uzeti hranu prije večeri, prije nego se ja budem osvetio neprijateljima. “
1. Samuelova 14,25U narodu dakle nitko ne bijaše okusio hrane. Sva zemlja bijaše ušla u šumu. Na zemlji, bijaše meda.
1. Samuelova 14,26Kad puk uđe u šumu, kad ono teče med. Nitko ipak ne prinese ruku k ustima svojim, jer narod imaše strah od prisege.
1. Samuelova 14,27Ali, Jonatan ne bijaše čuo oca svojeg naložiti puku prisegu. On ispruži štap koji imaše u ruci, umoči mu vrh u med, potom prinese ruku k svojim ustima: njegov pogled postade svijetao
1. Samuelova 14,28 Netko iz puka se umiješa i reče: ” Tvoj je otac nametnuo puku jednu svečanu prisegu, izjavljujući: ” Proklet bio čovjek koji će uzeti hranu danas. A puk je iscrpljen. “
1. Samuelova 14,29 Jonatan reče: ” Moj otac je donio nesreću zemlji. Gledajte kako ja imam svijetao pogled pošto sam okusio malo ovog meda.
1. Samuelova 14,30 S jačeg razloga, ako, danas, puk se bijaše nahranio na plijenu nađenom kod neprijatelja, poraz nanesen Filistincima ne bi li bio još jači? “
1. Samuelova 14,31 U onaj dan oni potukoše Filistince, od Mikmasa sve do Ajalona Narod, potpuno iscrpljen,
1. Samuelova 14,32baci se na plijen. On uze sitnu stoku, goveda i telad, pokla ih na tlu i pojede iznad krvi
1. Samuelova 14,33 Izvjestiše o tom Saula: ” Puk, rekoše mu, je u toku zgrješenja protiv GOSPODA jedući iznad krvi! “ Saul reče: ” Vi ste izdajnici! Dokotrljajte, k meni, jedan veliki kamen! “
1. Samuelova 14,34 Saul reče: ” Raspršite se među narod i recite: Neka svatko donese mi govedo ili ovcu svoju. Vi će te ju zaklati i jesti ovdje, ne zgriješivši protiv GOSPODA jedući kod krvi. “ Te noći, u svem narodu, svatko donese govedo koje pridržaše, i zakla ga na tom mjestu.
1. Samuelova 14,35Tako je Saul podigao GOSPODU jedan *oltar: bio je to prvi oltar koji on podiže GOSPODU.
1. Samuelova 14,36Saul reče: ” Siđimo u potjeru Filistinaca tijekom noći: pljačkat ćemo ih sve do zore i nećemo dopustiti nikome da ostane. “ Oni rekoše: ” Učini sve što ti godi. “ Svećenik reče: ” Približimo se Bogu čak i ovdje . “
1. Samuelova 14,37Saul upita Boga: ” Trebam li ja sići u potjeru Filistinaca? Hoćeš li ih ti izručiti u naše ruke? “ Ali, onog dana, Bog mu ne odgovori.
1. Samuelova 14,38Saul reče: ” Primaknite se ovdje, svi vi, poglavari puka. Doznajte u čemu se sastoji današnji grijeh.
1. Samuelova 14,39 Da, po GOSPODOVOM životu, spasitelju Izraela, čak i da se radi o mom sinu Jonatanu, eh dobro, on će umrijeti. “ U svem puku, nitko mu ne odgovori.
1. Samuelova 14,40Saul tad reče svem Izraelu: ” Vi, stanite s jedne strane; ja i moj sin Jonatan, mi ćemo biti s druge strane. “ Puk reče Saulu: ” Učini što ti se čini dobrim. “
1. Samuelova 14,41I Saul reče GOSPODU: ” Bože Izraelov, daj jedan potpun odgovor ! “ Jonatan i Saul biše označeni, a narod bi isključen kao uzrok.
1. Samuelova 14,42Saul reče: ” Bacite kocku između mene i mog sina Jonatana. “ I Jonatan bi označen.
1. Samuelova 14,43Saul reče Jonatanu: ” Ispričaj mi što si to učinio. “ Jonatan mu ispriča to. On reče: ” Da, ja sam okusio malo meda s vrha mojeg štapa kojeg sam imao u ruci. Evo me, spreman umrijeti. “
1. Samuelova 14,44Saul reče: ” Nek Bog učini tako i opet tako! Da, ti ćeš umrijeti, Jonatane “
1. Samuelova 14,45Narod reče Saulu: ” Da li će to Jonatan umrijeti, on koji je odnio ovu veliku pobjedu u Izraelu? To bi bilo gnusno, po životu GOSPODOVOM! Neće njemu pasti ni jedna dlaka s glave na zemlju, jer to je isto s Bogom što je on danas učinio. “ Tako puk oslobodi Jonatana, i on ne umrije.
1. Samuelova 14,46Saul se uspe u potjeru za Filistincima, a Filistinci se domogoše svoje zemlje
1. Samuelova 14,47Kad se Saul bi domogao kraljevstva nad Izraelom, on zarati sa svim svojim neprijateljima uokolo, protiv Moaba, protiv sinova Amonovih, protiv Edoma, protiv kraljeva Sova i protiv Filistinaca i, posvuda gdje se okrenuše, on činiše zlo !
1. Samuelova 14,48On pokaza svoju valjanost pobjeđujući Amalek, istrgavši tako Izrael iz ruku onoga koji ga pljačkaše.
1. Samuelova 14,49Sinovi Saulovi bijahu Jonatan, Jišvi i Malki-Šua. Imena njegovih dviju kćeri bijahu Merav za stariju, i Mikal za mlađu.
1. Samuelova 14,50Žena Saulova zvaše se Ahinoam, kćer Ahimasova. Zapovjednik njegove vojske zvaše se Abner, sin Nerov, stric Saulov.
1. Samuelova 14,51Kiš bijaše otac Saulov, a Ner otac Abnerov. On bijaše sin Avijelov
1. Samuelova 14,52Rat bijaše krvav protiv Filistinaca tijekom svih dana Saulovih. Saul opažaše li koga smjelog, koga srčanog, on si ga prigrljivaše.
1. Samuilova 14,1Jedan dan reče Jonatan sin Saulov momku svojemu koji mu nošaše oružje: hajde da idemo k straži Filistejskoj koja je na onoj strani. A ocu svojemu ne kaza ništa.
1. Samuilova 14,2A Saul stajaše kraj brda pod šipkom, koji bijaše u Migronu; i naroda bješe s njim oko šest stotina ljudi.
1. Samuilova 14,3I Ahija sin Ahitova brata Ihavoda sina Finesa sina Ilija sveštenika Gospodnjega u Silomu nošaše oplećak. I narod ne znadijaše da je otišao Jonatan.
1. Samuilova 14,4A u klancu kojim šćaše Jonatan otići k straži Filistejskoj, bijahu dvije strmene stijene, jedna s jedne strane a druga s druge, i jedna se zvaše Voses a druga Sene.
1. Samuilova 14,5I jedna od njih stajaše sa sjevera prema Mihmasu, a druga s juga prema Gavaji.
1. Samuilova 14,6I Jonatan reče momku koji mu nošaše oružje: hajde da otidemo k straži tijeh neobrezanijeh; može biti da će nam učiniti što Gospod, jer Gospodu ne smeta izbaviti s množinom ili s malinom.
1. Samuilova 14,7A onaj što mu nošaše oružje odgovori mu: čini što ti je god u srcu, idi, evo ja ću ići s tobom kuda god hoćeš.
1. Samuilova 14,8A Jonatan mu reče: evo, otići ćemo k tijem ljudima, i pokazaćemo im se.
1. Samuilova 14,9Ako nam reku: čekajte dokle dođemo k vama, tada ćemo se ustaviti na svom mjestu, i nećemo ići k njima.
1. Samuilova 14,10Ako li reku: hodite k nama, tada ćemo otići; jer nam ih Gospod predade u ruke. To će nam biti znak.
1. Samuilova 14,11I pokazaše se obojica straži Filistejskoj; a Filisteji rekoše: gle, izlaze Jevreji iz rupa u koje su se sakrili.
1. Samuilova 14,12I stražari rekoše Jonatanu i momku koji mu nošaše oružje: hodite k nama da vam kažemo nešto. I Jonatan reče onomu što mu nošaše oružje: hajde za mnom, jer ih predade Gospod u ruke Izrailju.
1. Samuilova 14,13Tako puzaše Jonatan rukama i nogama, a za njim momak što mu nošaše oružje; i padahu pred Jonatanom, i ubijaše ih za njim onaj što mu nošaše oružje.
1. Samuilova 14,14I to bi prvi boj, u kom pobi Jonatan i momak što mu nošaše oružje oko dvadeset ljudi, otprilike na po rala zemlje.
1. Samuilova 14,15I uđe strah u oko u polju i u sav narod; i straža i oni koji bjehu izašli da plijene prepadoše se, i zemlja se uskoleba, jer bješe strah od Boga.
1. Samuilova 14,16A straža Saulova u Gavaji Venijaminovoj opazi gdje se mnoštvo uzbunilo i uspropadalo.
1. Samuilova 14,17Tada reče Saul narodu koji bijaše s njim: pregledajte i vidite ko je otišao od nas. I kad pregledaše, gle, ne bješe Jonatana i momka njegova koji mu nošaše oružje.
1. Samuilova 14,18I reče Saul Ahiji: donesi kovčeg Božji; jer kovčeg Božji bijaše tada kod sinova Izrailjevijeh.
1. Samuilova 14,19A dok govoraše Saul svešteniku, zabuna u okolu Filistejskom bivaše sve veća, i Saul reče svešteniku: ostavi.
1. Samuilova 14,20I Saul i sav narod što bješe s njim skupiše se i dođoše do boja, i gle, povadili bjehu mačeve jedan na drugoga, i zabuna bješe vrlo velika.
1. Samuilova 14,21A bijaše s Filistejima Jevreja kao prije, koji iđahu s njima na vojsku svuda; pa i oni pristaše uz Izrailjce, koji bijahu sa Saulom i Jonatanom.
1. Samuilova 14,22I svi Izrailjci koji se bijahu sakrili u gori Jefremovoj kad čuše da bježe Filisteji, naklopiše se i oni za njima bijući ih.
1. Samuilova 14,23I izbavi Gospod Izrailja u onaj dan; i boj otide dori do Vet-Avena.
1. Samuilova 14,24I Izrailjci se vrlo umoriše onaj dan; a Saul zakle narod govoreći: da je proklet koji jede što do večera, da se osvetim neprijateljima svojim. I ne okusi narod ništa.
1. Samuilova 14,25I sav narod one zemlje dođe u šumu, gdje bješe mnogo meda po zemlji.
1. Samuilova 14,26I kad dođe narod u šumu, vidje med gdje teče; ali niko ne prinese ruke k ustima svojim: jer se narod bojaše zakletve.
1. Samuilova 14,27Ali Jonatan ne ču kad otac njegov zakle narod, te pruži štap koji mu bješe u ruci, i zamoči kraj u sat, i primače ruku svoju k ustima svojim, i zasvijetliše mu se oči.
1. Samuilova 14,28A jedan iz naroda progovori i reče: otac je tvoj zakleo narod rekavši: da je proklet ko bi jeo što danas; stoga susta narod.
1. Samuilova 14,29Tada reče Jonatan: smeo je zemlju otac moj; vidite kako mi se zasvijetliše oči, čim okusih malo meda.
1. Samuilova 14,30A da je još narod slobodno jeo danas od plijena neprijatelja svojih, koji nađe! ne bi li polom Filistejski bio još veći?
1. Samuilova 14,31I tako pobiše onaj dan Filisteje od Mihmasa do Ajalona, i narod se vrlo umori.
1. Samuilova 14,32I naklopi se narod na plijen, i nahvataše ovaca i volova i telaca, i poklaše ih na zemlji, i stade narod jesti s krvlju.
1. Samuilova 14,33I javiše Saulu govoreći: evo narod griješi Gospodu jedući s krvlju. A on reče: nevjeru učiniste; dovaljajte sada k meni velik kamen.
1. Samuilova 14,34Za tijem reče Saul: razidite se među narod i recite: dovedite svaki k meni vola svojega i ovcu svoju; i ovdje zakoljite i jedite, i nećete griješiti Gospodu jedući s krvlju. I donese sav narod, svaki svoga vola svojom rukom one noći, i ondje klaše.
1. Samuilova 14,35I načini Saul oltar Gospodu; to bi prvi oltar koji načini Gospodu.
1. Samuilova 14,36Potom reče Saul: hajdemo za Filistejima noćas, da ih plijenimo do jutra, i da ih ne ostavimo nijednoga. A oni rekoše: čini što ti je god volja. Ali sveštenik reče: da pristupimo ovdje k Bogu.
1. Samuilova 14,37I upita Saul Boga: hoću li ići za Filistejima? hoćeš li ih dati u ruke Izrailju? Ali ne odgovori mu onaj dan.
1. Samuilova 14,38Zato reče Saul: pristupite ovamo svi glavari narodni, i tražite i vidite na kom je grijeh danas.
1. Samuilova 14,39Jer kako je živ Gospod koji izbavlja Izrailja, ako bude i na Jonatanu sinu mojem, poginuće zaista. I ne odgovori mu niko iz svega naroda.
1. Samuilova 14,40Potom reče svemu Izrailju: vi budite s jedne strane, a ja i Jonatan sin moj bićemo s druge strane. A narod reče Saulu: čini što ti je drago.
1. Samuilova 14,41Tada reče Saul Gospodu Bogu Izrailjevu: pokaži pravoga. I obliči se Jonatan i Saul, a narod izide prav.
1. Samuilova 14,42I reče Saul: bacite ždrijeb za me i za Jonatana sina mojega. I obliči se Jonatan.
1. Samuilova 14,43Tada reče Saul Jonatanu: kaži mi šta si učinio? I kaza mu Jonatan i reče: samo sam okusio malo meda nakraj štapa koji mi bješe u ruci; evo me; hoću li poginuti?
1. Samuilova 14,44A Saul reče: to neka mi učini Bog i to neka doda, poginućeš, Jonatane!
1. Samuilova 14,45Ali narod reče Saulu: zar da pogine Jonatan, koji je učinio ovo spasenje veliko u Izrailju? Bože sačuvaj! Tako živ bio Gospod, neće pasti na zemlju nijedna dlaka s glave njegove. Jer je s pomoću Božjom učinio to danas. I tako izbavi narod Jonatana, te ne pogibe.
1. Samuilova 14,46Tada se vrati Saul od Filisteja, a Filisteji otidoše u svoje mjesto.
1. Samuilova 14,47I Saul carujući nad Izrailjem ratovaše na sve neprijatelje svoje, na Moavce i na sinove Amonove i na Edomce i na careve Sovske i na Filisteje, i kuda se god obraćaše, nadvlađivaše.
1. Samuilova 14,48Skupi također vojsku i pobi Amalika; i izbavi Izrailja iz ruku onijeh koji ga plijenjahu.
1. Samuilova 14,49A Saul imaše sinove: Jonatana i Isuja i Melhisuja; a dvjema kćerima njegovijem bjehu imena prvenici Merava a mlađoj Mihala.
1. Samuilova 14,50A ženi Saulovoj bješe ime Ahinoama kći Ahimasova; a vojvodi njegovu bješe ime Avenir sin Nira strica Saulova.
1. Samuilova 14,51Jer Kis otac Saulov i Nir otac Avenirov bijahu sinovi Avilovi.
1. Samuilova 14,52I bijaše veliki rat s Filistejima svega vijeka Saulova; i koga god viđaše Saul hrabra i junaka, uzimaše ga k sebi.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje