Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

1. Samuelova 20. poglavlje

1. Samuelova 20. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
1. Samuelova 20,1A David pobježe iz proročke kuće u Rami i vrati se kući. On reče Jonatanu: "Sto sam počinio? U čemu su moja zlodjela i moj prekršaj proti tvojemu ocu, da me hoće ubiti?"
1. Samuelova 20,2On mu reče: "Sačuvaj Bože! Nećeš ti umrijeti. Eto, otac moj ne čini ništa, ni važno ni ne važno, a da meni ne kaže. Zašto bi mi to tajio moj otac? Nema ništa u tom."
1. Samuelova 20,3Ali mu David opet ustvrdi: "Otac tvoj zna veoma dobro, da me ti voliš. Zato reče sebi: To ne treba doznati Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i ti, između mene i smrti samo je jedan korak!"
1. Samuelova 20,4Jonatan odgovori Davidu: "Ako što zaželiš, ja ću ti učiniti."
1. Samuelova 20,5I David predloži Jonatanu ovo: "Znaš, sutra je mlađak mjesec. Tada moram da sjedim s kraljem za stolom. Ali pusti me da idem: Skrit ću se u polju do trećega večera.
1. Samuelova 20,6Opazi li otac tvoj da me nema, ti mu reci: David me je zamolio, da može otići u svoj očinski grad Betlehem. Tamo je naime godišnja žrtva za svu obitelj njegovu.
1. Samuelova 20,7Ako kaže: "Dobro, onda je miran sluga tvoj. Ako li se razgnjevi, onda znaj, da je nesreća u njega zaključena stvar.
1. Samuelova 20,8Iskaži dakle milost slugi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim, ako je kakva krivnja na meni, ubij me ti, ali me ne izručuj ocu svojemu!"
1. Samuelova 20,9A Jonatan odgovori: "Bože sačuvaj! Ako doznam, da je otac moj naumio da na te svali nesreću, ja ću to tebi bez sumnje dojaviti."
1. Samuelova 20,10David reče Jonatanu: "Tko će mi dojaviti, ako ti je otac tvoj odgovorio što zlo za mene?"
1. Samuelova 20,11A Jonatan reče Davidu: "Hajde, izađimo u polje!" Kad su obojica bila izašla u polje,
1. Samuelova 20,12Reče Jonatan Davidu: "Gospode, Bože Izraelov! Kad sutra u ovo doba ili preksutra saznam od oca svojega, da je dobro po Davida, i ako tada ne pošljem k tebi i ne javim ti,
1. Samuelova 20,13Neka Gospod za to kazni Jonatana! Ako li otac moj bude naumio da na te svali nesreću, ja ću i to javiti i opravit ću te. Otići ćeš s mirom, Gospod će biti s tobom, kao što je bio s ocem mojim.
1. Samuelova 20,14Ako ja onda još budem živ, iskaži mi milosrđe Gospodnje! A budem li već mrtav,
1. Samuelova 20,15Ne uskrati nikada kući mojoj naklonost svoju, ni onda, kad Gospod istrijebi sve kolike neprijatelje Davidove sa zemlje.
1. Samuelova 20,16Neka onda imadne Jonatan savez s kućom Davidovom, a Gospod neka se osveti neprijateljima Davidovim!"
1. Samuelova 20,17Tada se zakle Jonatan još jedanput Davidu ljubavlju svojom k njemu; jer mu je on bio odan srdačnom ljubavi.
1. Samuelova 20,18Potom reče Jonatan: "Sutra je mlađak mjesec. Opazit će se, da tebe nema, jer tvoje će mjesto ostati prazno.
1. Samuelova 20,19A preksutra istom opazit će se, da te nema. Tada pođi na mjesto, gdje si se skrio na dan onoga udara, i sjedi tamo kod kamena!
1. Samuelova 20,20Ja ću odapeti tri strijele u njegovu blizinu, kao da gađam biljegu.
1. Samuelova 20,21Tada ću poslati momka rekavši: "Idi, traži strijele! Viknem li onda momku: "Strijele leže za tobom ovamo bliže, digni ih! Tada dođi, jer nijesi u opasnosti, i nema ništa, tako živ bio Gospod!
1. Samuelova 20,22Ali viknem li momku: Strijele leže pred tobom tamo dalje - tada idi, jer te šalje Gospod.
1. Samuelova 20,23Za ovo, što mi, ja i ti, rekosmo među se, Gospod je svjedok između mene i tebe dovijeka."
1. Samuelova 20,24Nato se David skrije u polju. Kad dođe mlađak mjesec, sjede kralj za gozbu.
1. Samuelova 20,25Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid. Jonatan je bio uzeo naprema mjesto, Abner je sjedio uz Saula, a Davidovo mjesto ostalo je prazno.
1. Samuelova 20,26Saul ne reče ništa onaj dan, jer je mislio: "Nešto mu se je dogodilo, neće biti čist, jer se nije dao očistiti.
1. Samuelova 20,27A kad drugi dan iza mjeseca mlađaka ostade opet prazno mjesto Davidovo, upita Saul svojega sina Jonatana: "Zašto sin Jesejev ne dođe na objed ni jučer ni danas?"
1. Samuelova 20,28Jonatan odgovori Saulu: "David je od mene izmolio sebi dopust u Betlehem.
1. Samuelova 20,29Rekao je: "Pusti me, jer imamo obiteljsku žrtvu u gradu. Pozvao me je brat moj. Ako mi eto hoćeš iskazati dobru uslugu, pusti me da otidem i da posjetim braću svoju! Zato nije došao na kraljev objed."
1. Samuelova 20,30Tada se razgnjevi Saul na Jonatana i reče mu: "Ti izrode i nepokorni čovječe! Znam dobro, da letiš za sinom Jesejevim na porugu i sramotu svoju i matere svoje.
1. Samuelova 20,31Jer dokle živi na zemlji sin Jesejev, nećeš se utvrditi ni ti ni kraljevstvo tvoje. Odmah pošlji tamo i dovedi ga k meni; jer je on dijete smrti!"
1. Samuelova 20,32A Jonatan odgovori ocu svojemu Saulu: "Zašto da on ima umrijeti? Što je skrivio?"
1. Samuelova 20,33Tada Saul zavitla koplje na njega, da ga probode. I upozna Jonatan, da je otac njegov naumio ubiti Davida.
1. Samuelova 20,34Sav gnjevan ustade Jonatan od stola. Drugi dan mjeseca mlađaka nije on jeo ništa; jer je tugovao za Davidom, kad ga je bio otac njegov izgrdio.
1. Samuelova 20,35Ujutro izađe Jonatan u polje, kako je bio ugovorio s Davidom. Pratio ga je jedan mlad sluga.
1. Samuelova 20,36On reče slugi svojemu: "Trči i nađi strijele, što ih puštam!" Dok je momče otrčalo, ispusti on strijele preko njega.
1. Samuelova 20,37Kad momče dođe na mjesto, gdje su ležale strijele, što ih je bio odapeo Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Strijele leže pred tobom tamo dalje!"
1. Samuelova 20,38Još viknu Jonatan za momkom: "Brze, pohiti! Ne što!" Sluga Jonatanov podiže strijele i donese ih gospodaru svojemu.
1. Samuelova 20,39Sluga nije znao ništa, samo Jonatan i David znali su što je.
1. Samuelova 20,40Jonatan predade oružje svoje slugi, koji je bio s njim, i reče mu: "Idi, odnesi to u grad!"
1. Samuelova 20,41Kad je bio sluga otišao, diže se David u pozadini, baci se ničice na zemlju na lice i pokloni se tri puta. Potom se poljubiše, i plakali su, privijeni jedan uz drugoga; osobito je David plakao vrlo gorko.
1. Samuelova 20,42Tada Jonatan reče Davidu: "Idi u miru! Što smo obojica prisegli u ime Gospodnje, za to je Gospod svjedok između mene i tebe, između mojih i tvojih potomaka dovijeka!"
1. Samuelova 20,43Nato ustade David i otide, a Jonatan se vrati u grad.
1. Samuelova 20,1 David pobježe iz Najota u Rami i dođe k Jonatanu te mu reče: "Što sam učinio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?
1. Samuelova 20,2A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti nećeš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Neće to biti!
1. Samuelova 20,3Ali se David zakle i reče: "Tvoj otac dobro zna da sam ja stekao tvoju naklonost, pa misli: `Ne treba da Jonatan išta zna o tome, da ne bude žalostan.` Ali živoga mi Jahve i života mi tvoga, ima samo jedan korak između mene i smrti.
1. Samuelova 20,4Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da učinim za tebe?
1. Samuelova 20,5A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do večera.
1. Samuelova 20,6Ako tvoj otac opazi da me nema, reći ćeš mu ovako: `David me uporno molio da ga pustim da skokne u svoj grad Betlehem, jer se ondje slavi godišnja žrtva za svu njegovu obitelj.`
1. Samuelova 20,7Ako on rekne: `Dobro!`, tvoj je sluga spašen. Ako li plane gnjevom, znaj da je čvrsto naumio da me pogubi.
1. Samuelova 20,8Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?
1. Samuelova 20,9A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac čvrsto naumio da na tebe svali nesreću, zar ti ja ne bih dojavio?
1. Samuelova 20,10David upita Jonatana: "A tko će mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?
1. Samuelova 20,11Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, izađimo u polje!" I izađu obojica u polje.
1. Samuelova 20,12Tada Jonatan reče Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ću iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim,
1. Samuelova 20,13neka Jahve učini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti učini zlo, javit ću ti i pustit ću te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem!
1. Samuelova 20,14Ako ja još budem živ, moći ćeš mi iskazati milosrđe Jahvino; ako li umrem,
1. Samuelova 20,15ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje,
1. Samuelova 20,16neka ime Jonatanovo ne iščezne s domom Šaulovim, inače će Jahve tražiti o tome račun od Davida.
1. Samuelova 20,17Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje.
1. Samuelova 20,18Potom reče Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit će se da te nema, jer će tvoje mjesto biti prazno.
1. Samuelova 20,19Prekosutra će se još očitije vidjeti da te nema, a ti dođi na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga događaja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš.
1. Samuelova 20,20A ja ću prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da gađam onamo.
1. Samuelova 20,21A onda ću poslati momka i reći mu: `Idi! Nađi strijelu!` Ako onda doviknem momku: `Pazi, strijela je ovamo bliže od tebe, donesi je!` - ti onda dođi, jer je za tebe dobro i nema nikakve opasnosti, tako mi Jahve živoga!
1. Samuelova 20,22Ako li doviknem momku: `Pazi, strijela je onamo dalje od tebe!` - ti onda otiđi, jer te Jahve šalje odavde.
1. Samuelova 20,23A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok između mene i tebe dovijeka!
1. Samuelova 20,24Potom se David sakri u polju. Kad je došao mlađak, kralj je sjeo za stol da jede.
1. Samuelova 20,25Kralj sjede na svoje obično mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti sučelice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno.
1. Samuelova 20,26Ali Šaul ne reče ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit će da nije čist.
1. Samuelova 20,27Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni jučer ni danas?
1. Samuelova 20,28A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem.
1. Samuelova 20,29Rekao mi je: `Pusti me da idem jer slavimo obiteljsku žrtvu u mom gradu i moja su me braća pozvala da dođem. Ako sam, dakle, stekao tvoju naklonost, daj mi dopust da pohodim svoju braću.` Eto, zato ga nema kod kraljeva stola.
1. Samuelova 20,30Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i reče mu: "Izrode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu majčinu krilu!
1. Samuelova 20,31Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, nećeš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osuđen na smrt.
1. Samuelova 20,32A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i reče mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je učinio?
1. Samuelova 20,33Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odlučio da ubije Davida.
1. Samuelova 20,34Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio.
1. Samuelova 20,35Sutradan ujutro izađe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak.
1. Samuelova 20,36I on reče svome momku: "Ti ćeš otrčati i naći strijele koje ću sada izmetnuti." I momak otrča, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega.
1. Samuelova 20,37Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?
1. Samuelova 20,38Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru.
1. Samuelova 20,39Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi.
1. Samuelova 20,40Nato Jonatan preda oružje momku i reče mu: "Idi i odnesi to u grad!
1. Samuelova 20,41Kad je momak otišao, David iziđe iza humka, pade ničice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali.
1. Samuelova 20,42Zatim Jonatan reče Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok između mene i tebe, između moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!
1. Samuelova 20,1David pobježe iz Najota iz Rame , i dođe reći pred Jonatanom: ” Što sam učinio, što je moja grješka i što je moj grijeh nasuprot ocu tvojemu da se on smrtno ljuti na mene? “
1. Samuelova 20,2Jonatan mu odgovori: ” To bi bilo gnusno! Ti nećeš umrijeti. No, moj otac ništa ne poduzima, a da me ne obvijesti. Zašto bi mi dakle otac sakrio tu stvar? To je nemoguće. “
1. Samuelova 20,3David izreče još ovo uz prisegu: ” Tvoj otac znade vrlo dobro da sam ja uživam tvoju naklonost. On si je rekao: Nek Jonatan ne zna ništa da ne bi imao muke. Ali, života mi GOSPODOVOG i tvojeg vlastitog života, ima samo jedan korak između mene i smrti! “
1. Samuelova 20,4Jonatan reče Davidu: ” Što god ti želiš, ja ću učiniti za tebe.“
1. Samuelova 20,5David reče Jonatanu: ” Evo sutra novog mjeseca, i ja, ja bih trebao sjediti pokraj kralja za jelom. Ali, ti ćeš me pustiti otići i ja ću se skrivati u polju sve do navečer, prekosutra.
1. Samuelova 20,6Ako tvoj otac opazi moju odsutnost, ti ćeš mu reći: David je ustrajno molio za dobiti dopuštenje da skoči do Betlehema, svojeg grada, jer on tu slavi godišnju *žrtvu za čitav klan.
1. Samuelova 20,7Ako kralj kaže: To je dobro! Tad je tvoj sluga spokojan Ali ako se razljuti, znaj da je odlučio o mom pogubljenju.
1. Samuelova 20,8Postupi odano u pogledu sluge svojega, jer si s njim sklopio savez u ime GOSPODOVO. Uostalom, ako sam ja kriv u čmu god bilo, ti me sam ubij; zašto bi me vodio pred tvog oca? “
1. Samuelova 20,9Jonatan reče: ” To bi bilo gnusno! Ako ja stvarno doznam da moj otac hoće tvoj nestanak, ja ću te izvijestiti, ja ti prisežem.
1. Samuelova 20,10 David reče Jonatanu: ” Tko će me izvijestiti ako tvoj otac ti odgovori nemilosrdno? “
1. Samuelova 20,11Jonatan reče Davidu: ” Dođi, iziđimo u polje! “ Oni dakle obojica iziđoše u polje.
1. Samuelova 20,12Jonatan reče Davidu: ” Po GOSPODU, Bogu Izraelovom, da, ja ću ispitati naum mojeg oca, sutra ili prekosutra, u ovo vrijeme. Ako sve ide dobro za Davida i da te je u tom slučaju ne upozorim,
1. Samuelova 20,13nek GOSPOD učini Jonatanu to i opet to ! Ako mojem ocu godi nanijeti tebi zlo, ja ću te obvijestiti i ti ćeš spokojno otići. I nek GOSPOD bude s tobom kao što je bio s ocem mojim!
1. Samuelova 20,14 Zar ne? Ako ja ostanem živ, ti ćeš morati postupiti prema meni s vjernošću koju GOSPOD zahtijeva. A ako ja umrem, zar ne?
1. Samuelova 20,15 ti nikad nećeš morati povući odanosti mojoj kući, pa čak i kad GOSPOD povuče Davidove neprijatelje, jednog po jednog, s površine zemlje. “
1. Samuelova 20,16 I Jonatan sklopi jednu nagodbu s kućom Davidovom: ” i GOSPOD će tražiti račun Davidu, ili prije neprijateljima njegovim! “
1. Samuelova 20,17 Jonatan dade jos prisegnuti Davidu, u svojem prijateljstvu prema njemu, jer ga volješe kao samog sebe.
1. Samuelova 20,18 Jonatan mu reče: ” Sutra je novi mjesec Primijetit će se tvoja odsutnost, jer tvoje će sjedište ostati prazno.
1. Samuelova 20,19Ti ćeš ponovo početi prekosutra. Ti ćeš brzo sići. Otići ćeš na mjesto gdje ti bijaše skriven na dan te stvari i sjest ćeš pokraj kamena Ezel
1. Samuelova 20,20Što se tiče mene, ja ću odapeti te tri strijele na tu stranu, ciljajući svoj cilj.
1. Samuelova 20,21Tada ja ću poslati dječaka: Idi, pronađi strijele! Ako li ja kažem dječaku: strijele su s ove strane tebi, pokupi ih! Tad dođi; ti možeš biti spokojan, to je da se ništa nije dogodilo, života mi GOSPODOVOG!
1. Samuelova 20,22Ali, ako ja kažem mladiću: Strijele su preko tebe, odlazi, jer GOSPOD ti dade otići.
1. Samuelova 20,23Što se tiče riječi koju smo izmijenili, ti i ja, GOSPOD je između tebe i mene, zauvijek. “
1. Samuelova 20,24David se dakle sakri u polju. Novi mjesec stiže, i kralj zasjede za stol za objed.
1. Samuelova 20,25Kralj sjede na svoje sjedište, kao i obično, na sjedište uza zid. Jonatan se diže. Abner sjede pokraj Saula. Mjesto Davidovo ostade prazno.
1. Samuelova 20,26Saul ne reče ništa tog dana, jer si govoraše: ” To je jedna nezgoda. On nije čist To je sigurno.“
1. Samuelova 20,27No, sutradan po mladom mjesecu, drugi dan, mjesto Davidovo ostade prazno. Saul reče svom sinu Jonatanu: ” Zašto sin Jeseov nije došao na objed ni jučer ni danas? “
1. Samuelova 20,28 Jonatan odgovori Saulu: ” David je uporno molio za otići sve do Betlehema.
1. Samuelova 20,29 On mi je rekao: Pusti me otići, molim te, jer mi imamo obiteljsko *žrtvovanje u gradu, i: Moj brat mi je naložio to. Dakle, ako si mi ti sklon, dopusti mi umaknuti da odem vidjeti svoju braću. To je ono zbog čega on nije za stolom kraljevim. “
1. Samuelova 20,30 Saul se rasrdi protiv Jonatana i on mu reče: ” Sine jedne smetenice! Ja znam dobro da ti držiš stranu sinu Jeseovom, sram tebi i spolu majke tvoje!
1. Samuelova 20,31 Jer tako dugo dok sin Jeseov bude živio na zemlji, ti se nećeš moći učvrstiti kao ni kraljevstvo tvoje. Sada, daj ga uhvatiti, i da mi ga se dovede, jer on zaslužuje smrt. “
1. Samuelova 20,32Jonatan odgovori ocu svom Saulu i reče mu: ” Zašto li će on biti pogubljen? Što je to on učinio? “
1. Samuelova 20,33 Saul zavitla kopljem protiv njega da ga udari, Jonatan znade tada da je stvar odlučena sa strane njegovog oca da usmrti Davida.
1. Samuelova 20,34 Jonatan, u gnjevu, diže se od stola, i ne pojede ništa tog drugog dana novog mjeseca, jer imaše muke u pogledu Davida, jer ga njegov otac bijaše uvrijedio. Jonatan upozorava Davida
1. Samuelova 20,35No, sutradan u jutro, Jonatan iziđe u polje na sastanak s Davidom. On imaše sa sobom jednog momčiča.
1. Samuelova 20,36On reče svom momku: ” Potrči, pronađi mi strijele koje ću odapeti! Momak otrča i Jonatan odape strijelu tako da preleti.
1. Samuelova 20,37Momak stiže na mjesto gdje se nalaziše strijela koju Jonatan bijaše odapeo i Jonatan povika iza momka: ” Nije li strijela preko tebe? “
1. Samuelova 20,38Jonatan povika iza momka: “ Brzo, požuri se, ne zaustavljaj se! “ Jonatanov momak pokupi strijelu i vrati se k svome gospodaru.
1. Samuelova 20,39 Momak ne znaše ništa; ali Jonatan i David znaše.
1. Samuelova 20,40Jonatan dade svoje oružje svom momku i reče mu: ” Idi ih odnijeti u grad! “
1. Samuelova 20,41Momak se vrati David se diže s južne strane. On pade licem prema zemlji i pokloni se tri puta. Potom oni se zagrliše i plakaše zajedno sve dok David bi uzeo prednost
1. Samuelova 20,42Jonatan reče Davidu: ” Idi spokojno, pošto smo mi i jedan i drugi prisegli u ime GOSPODOVO: nek GOSPOD bude između mene i tebe, između tvoga potomstva i moga potomstva, zauvijek! “
1. Samuilova 20,1A David pobježe iz Najota u Rami, i dođe i reče Jonatanu: šta sam učinio? kakva je krivica moja? i šta sam zgriješio ocu tvojemu, te traži dušu moju?
1. Samuilova 20,2A on mu reče: sačuvaj Bože! nećeš ti poginuti. Evo otac moj ne čini ništa, ni veliko ni malo, a da meni ne kaže; a kako bi to tajio od mene otac moj? Neće to biti.
1. Samuilova 20,3A David zaklinjući se opet reče: otac tvoj zna dobro da sam našao ljubav u tebe, pa veli: ne treba da dozna za ovo Jonatan, da se ne ožalosti. Ali tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, samo je jedan korak između mene i smrti.
1. Samuilova 20,4A Jonatan reče Davidu: šta želi duša tvoja? Ja ću ti učiniti.
1. Samuilova 20,5I David reče Jonatanu: evo sjutra je mladina, kad treba s carem da jedem, pusti me dakle da se sakrijem u polju do trećega večera.
1. Samuilova 20,6Ako zapita za me otac tvoj, ti reci: vrlo mi se molio David da otrči u Vitlejem grad svoj, jer je ondje godišnja žrtva svega roda njegova.
1. Samuilova 20,7Ako reče: dobro, biće miran sluga tvoj; ako li se razgnjevi, znaj da je zlo naumio.
1. Samuilova 20,8Učini dakle milost sluzi svojemu, kad si vjeru Gospodnju uhvatio sa slugom svojim; ako je kaka krivica na meni, ubij me sam, jer zašto bi me vodio k ocu svojemu?
1. Samuilova 20,9A Jonatan mu reče: Bože sačuvaj; jer da doznam da je otac moj naumio zlo da te zadesi, zar ti ne bih javio?
1. Samuilova 20,10A David reče Jonatanu: ko će mi javiti ako ti otac odgovori što je zlo?
1. Samuilova 20,11A Jonatan reče Davidu: hodi da izidemo u polje. I izidoše obojica u polje.
1. Samuilova 20,12I Jonatan reče Davidu: Gospode Bože Izrailjev! kad iskušam oca svojega sjutra u ovo doba ili prekosjutra, i bude dobro po Davida, ako ne pošljem k tebi i ne javim ti,
1. Samuilova 20,13Neka Gospod učini tako Jonatanu i tako neka doda. Ako li otac moj bude naumio da ti učini zlo, ja ću ti javiti, i opraviću te, i otići ćeš s mirom; i Gospod neka bude s tobom kao što je bio s ocem mojim.
1. Samuilova 20,14A i ti, dokle sam živ, činićeš meni milost Gospodnju da ne poginem;
1. Samuilova 20,15I nećeš ukratiti milosti svoje domu mojemu dovijeka, ni onda kad Gospod istrijebi sve neprijatelje Davidove sa zemlje.
1. Samuilova 20,16Tako Jonatan učini vjeru s domom Davidovijem govoreći: Gospod neka traži iz ruku neprijatelja Davidovijeh.
1. Samuilova 20,17I još zakle Jonatan Davida ljubavlju svojom k njemu, jer ga ljubljaše kao svoju dušu
1. Samuilova 20,18Potom reče mu Jonatan: sjutra je mladina, i pitaće se za te, jer će tvoje mjesto biti prazno.
1. Samuilova 20,19A ti čekaj do trećega dana, pa onda otidi brzo i dođi na mjesto gdje si se bio sakrio kad se ovo radilo, i sjedi kod kamena Ezila.
1. Samuilova 20,20A ja ću baciti tri strijele ukraj toga kamena, kao da gađam biljegu.
1. Samuilova 20,21I evo poslaću momka govoreći mu: idi, nađi strijele. Ako rečem momku: eto strijele su za tobom ovamo bliže, digni ih; tada dođi, dobro je po te, i neće ti biti ništa, tako živ bio Gospod!
1. Samuilova 20,22Ako li ovako rečem momku: eto strijele su pred tobom tamo dalje; onda idi, jer te Gospod šalje.
1. Samuilova 20,23A za ove riječi što rekosmo ja i ti, evo, Gospod je svjedok između mene i tebe dovijeka.
1. Samuilova 20,24Potom se David sakri u polju; i dođe mladina, i car sjede za sto da jede.
1. Samuilova 20,25A kad car sjede na svoje mjesto po običaju na mjesto kod zida, Jonatan usta, a Avenir sjede do Saula, a mjesto Davidovo bješe prazno.
1. Samuilova 20,26I Saul ne reče ništa onaj dan, jer mišljaše, dogodilo mu se štogod, te nije čist, zacijelo nije čist.
1. Samuilova 20,27A sjutradan, drugi dan mjeseca, opet bješe prazno mjesto Davidovo, a Saul reče Jonatanu sinu svojemu: zašto sin Jesejev ne dođe na objed ni juče ni danas?
1. Samuilova 20,28A Jonatan odgovori Saulu: vrlo me je molio David da otide do Vitlejema,
1. Samuilova 20,29Rekavši: pusti me, jer porodica naša ima žrtvu u gradu, i sam mi je brat zapovjedio; ako sam dakle našao milost pred tobom, da otidem i vidim braću svoju. Zato nije došao na carev objed.
1. Samuilova 20,30Tada se razgnjevi Saul na Jonatana, te mu reče: nevaljali i neposlušni sine! zar ja ne znam da si izabrao sina Jesejeva sebi na sramotu i na sramotu svojoj nevaljaloj majci?
1. Samuilova 20,31Jer, dokle je živ sin Jesejev na zemlji, nećeš se utvrditi ni ti ni carstvo tvoje; zato pošlji sada i dovedi ga k meni, jer je zaslužio smrt.
1. Samuilova 20,32A Jonatan odgovori Saulu ocu svojemu i reče mu: zašto da se pogubi? šta je učinio?
1. Samuilova 20,33Tada se Saul baci kopljem na nj da ga ubije. Tada vidje Jonatan da je otac njegov naumio ubiti Davida.
1. Samuilova 20,34I usta Jonatan od stola njegova, i ništa ne jede drugi dan po mladini; jer se zabrinu za Davida, što ga otac osramoti.
1. Samuilova 20,35A kad bi ujutru, izide Jonatan u polje u vrijeme kako bješe ugovorio s Davidom, i s njim jedno momče.
1. Samuilova 20,36I reče momku svojemu: trči da mi nađeš strijele koje ću pustiti. I momče otrča, a on pusti strijelu preko njega.
1. Samuilova 20,37A kad dođe momak do mjesta kuda bješe zastrijelio Jonatan, viknu Jonatan za momkom govoreći: nije li strijela dalje naprijed?
1. Samuilova 20,38Još viknu Jonatan za momkom: brže, ne stoj. I momak Jonatanov pokupi strijele, i vrati se gospodaru svojemu.
1. Samuilova 20,39Ali momak ne znaše ništa, samo Jonatan i David znahu šta je.
1. Samuilova 20,40I Jonatan dade oružje svoje momku koji bijaše s njim, i reče mu: idi, odnesi u grad.
1. Samuilova 20,41I kad momak otide, David usta s južne strane i pade ničice na zemlju, i pokloni se tri puta, i poljubiše se, i plakaše obojica, a David osobito.
1. Samuilova 20,42I reče Jonatan Davidu: idi s mirom, kao što smo se zakleli obojica imenom Gospodnjim rekavši: Gospod da je svjedok između mene i tebe i između mojega sjemena i tvojega sjemena dovijeka.
1. Samuilova 20,43I tako David ustavši otide, a Jonatan se vrati u grad.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje