| 1. Solunjanima 2,1 | Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud. |
| 1. Solunjanima 2,2 | Nego nastradavši prije i pretrpjevši pogrde, kao što znate, u Filipima, ohrabrismo se u Bogu svojemu, da propovijedamo vama evanđelje Božje s velikom borbom. |
| 1. Solunjanima 2,3 | Jer propovijedanje naše nije od prijevare, ni od nečistoće, ni u lukavstvu, |
| 1. Solunjanima 2,4 | Nego kako nas je okušao Bog za dostojne, da nam povjeri evanđelje, tako govorimo, ne da ljudima ugađamo, nego Bogu, koji kuša srca naša. |
| 1. Solunjanima 2,5 | Jer nijesmo nikada govorili vama laskavim riječima, kao što znate, niti pod izlikom lakomstva, Bog je svjedok; |
| 1. Solunjanima 2,6 | Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugih. |
| 1. Solunjanima 2,7 | Premda smo mogli pokazati svoju vlast kao apostoli Kristovi, bili smo ipak krotki među vama, kao što dojilja njeguje djecu svoju. |
| 1. Solunjanima 2,8 | Tako smo čeznuli za vama, da smo bili spremni dati vam ne samo evanđelje Božje, nego i Život svoj, jer ste nam omiljeli. |
| 1. Solunjanima 2,9 | Jer se spominjete, braćo, truda našeg i umora, kako smo noć i dan radili, da ne budemo na teret nijednome od vas; tako smo vam propovijedali evanđelje Božje. |
| 1. Solunjanima 2,10 | Vi ste svjedoči, i Bog, kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, koji vjerujete. |
| 1. Solunjanima 2,11 | Znate, kako smo svakoga vas kao otac djecu svoju |
| 1. Solunjanima 2,12 | Molili, bodrili i zaklinjali, da živite dostojno Boga, koji vas je pozvao u svoje kraljevstvo i slavu. |
| 1. Solunjanima 2,13 | Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka, što vi, primivši od nas propovijedanu riječ Božju, primiste je ne kao riječ čovječju, nego, kao što zaista jest, riječ Boga, koji i djeluje u vama, koji vjerujete. |
| 1. Solunjanima 2,14 | Jer vi postadoste, braćo, nasljedovatelji crkva Božjih, koje su u Judeji u Kristu Isusu, jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova, |
| 1. Solunjanima 2,15 | Koji ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, |
| 1. Solunjanima 2,16 | Jer nam priječe govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali dođe gnjev na njih do kraja. |
| 1. Solunjanima 2,17 | A mi, braćo, odijeljeni od vas za neko vrijeme licem, a ne srcem, osobito nastojasmo s velikom željom da vidimo lice vaše. |
| 1. Solunjanima 2,18 | Zato smo htjeli da dođemo k vama, a ja, Pavao, jedanput i drugi put, ali spriječi nam sotona. |
| 1. Solunjanima 2,19 | Jer tko je naša nada, ili radost, ili kruna slave? Nijeste li i vi pred Gospodinom našim Isusom Kristom o njegovu dolasku? |
| 1. Solunjanima 2,20 | Jer ste vi slava naša i radost. |
