Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Korinćanima 12. poglavlje

2. Korinćanima 12. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Korinćanima 12,1Ako se moram hvaliti, ne koristi doduše, doći ću na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
2. Korinćanima 12,2Znam čovjeka u Kristu, koji je prije četrnaest godina - ili u tijelu, ne znam, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna - bio odnesen do u treće nebo.
2. Korinćanima 12,3I znam da je taj čovjek, - ili u tijelu, ili izvan tijeka, ne znam, Bog zna, -
2. Korinćanima 12,4Bio odnesen u raj, i čuo neiskazane riječi, kojih čovjeku nije slobodno govoriti.
2. Korinćanima 12,5Tim ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, osim slabostima svojim.
2. Korinćanima 12,6Jer kad bih se htio i hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu rekao; ali se uzdržavam od toga, da ne bi tko više pomislio za mene, nego što vidi na meni ili čuje što od mene.
2. Korinćanima 12,7I da se ne bih prekomjerno ponio zbog veličine otkrivenja, dade mi se trn u tijelo, anđeo sotonin, da me bije, da se ne ponosim.
2. Korinćanima 12,8Zato sam molio triput Gospodina, da odstupi od mene.
2. Korinćanima 12,9I reče mi: "Dosta ti je milost moja, jer se sila u slabosti usavršava." Rado ću se dakle hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova.
2. Korinćanima 12,10Zato su mi ugodne slabosti, pogrde, nevolje, progonstva, tjeskobe zbog Krista, jer kad sam slab, onda sam jak.
2. Korinćanima 12,11Postadoh bezuman, vi me natjeraste, jer je trebalo da me vi preporučite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikih apostola, ako i jesam ništa.
2. Korinćanima 12,12Dokazi apostolstva mojega učinjeni su među vama u svakoj strpljivosti, u znacima i čudesima i silama.
2. Korinćanima 12,13Jer što je, u čemu ste manji od ostalih crkvi, osim što vam nijesam bio na teret. Oprostite mi ovu krivnju!
2. Korinćanima 12,14Evo, po treći put sam spreman da vam dođem, i neću vam biti na teret, jer ne tražim što je vaše, nego vas Jer djeca nijesu dužna roditeljima blago teći, nego roditelji djeci.
2. Korinćanima 12,15A ja ću veoma rado sve žrtvovati, i sama ću sebe žrtvovati za duše vaše. Kad vas ljubim tako žarko, zar ćete vi mene manje ljubiti ?
2. Korinćanima 12,16Ali neka bude, ja vam nijesam bio na teret, nego hitar budući uhvatio sam vas prijevarom.
2. Korinćanima 12,17Jesam li vas što zakinuo po kojemu od onih, koje poslah k vama?
2. Korinćanima 12,18Zamolio sam Tita i s njim sam poslao brata. Je li vas Tito što zakinuo. Nijesmo li hodili jednim duhom, jednim stopama?
2. Korinćanima 12,19Mislite li opet, da se mi pred vama branimo? Pred Bogom u Kristu mi govorimo. A sve je, ljubljeni, za vaš napredak.
2. Korinćanima 12,20Jer se bojim, da kad dođem, da vas ne nađem, kakve hoću, i da vi nađete mene, kakva nećete: da kako ne budu kod vas svađe, zavisti, srdžbe, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune;
2. Korinćanima 12,21Da me opet, kad dođem, ne ponizi Bog moj kod vas i ne zaplačem za mnogima, koji su prije sagriješili, a nijesu se pokajali za nečistoću i bludnost i raspuštenost, što poučiše.
2. Korinćanima 12,1 Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na viđenje i objave Gospodnje.
2. Korinćanima 12,2Znam čovjeka u Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba.
2. Korinćanima 12,3I znam da je taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna -
2. Korinćanima 12,4bio ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti.
2. Korinćanima 12,5Time ću se hvaliti, a samim se sobom neću hvaliti osim slabostima svojim.
2. Korinćanima 12,6Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene.
2. Korinćanima 12,7I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.
2. Korinćanima 12,8Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi reče:
2. Korinćanima 12,9"Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova.
2. Korinćanima 12,10Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.
2. Korinćanima 12,11Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporučite jer ni u čemu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa.
2. Korinćanima 12,12Znamenja apostolstva moga ostvarena su među vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i čudesima i silnim djelima.
2. Korinćanima 12,13Ta u čemu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu".
2. Korinćanima 12,14Evo, spremam se treći put doći k vama i neću vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci.
2. Korinćanima 12,15A ja ću najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen?
2. Korinćanima 12,16Ali neka! Ja vas nisam opterećivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih".
2. Korinćanima 12,17Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama?
2. Korinćanima 12,18Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u čemu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama?
2. Korinćanima 12,19Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgrađivanje.
2. Korinćanima 12,20Bojim se doista da vas kada dođem, možda neću naći kakve bih htio i da ćete vi mene naći kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo svađa, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna;
2. Korinćanima 12,21da me opet kada dođem, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše.
2. Korinćanima 12,1Treba se *dičiti! To je nekorisno! ipak ja ću na to doći u viđenjima i *otkrivenjima Gospodovim.
2. Korinćanima 12,2Ja poznajem jednog čovjeka u Kristu koji, evo četrnaest godina, bijaše li u mom tijelu? ne znam, bijaše li izvan mog tijela? ja ne znam, Bog to zna taj čovjek bi uznijet sve do trećeg neba .
2. Korinćanima 12,3I ja znam da taj čovjek bijaše li to u njegovom tijelu? bijaše li to bestjelesno? ja ne znam, Bog to zna,
2. Korinćanima 12,4taj čovjek bi uznesen sve do raja i sasluša neizrecive riječi koje nije dopušteno čovjeku ponoviti.
2. Korinćanima 12,5Za tog čovjeka, ja ću se dičiti, ali za sebe, ja neću svoj *ponos staviti u svoje slabosti.
2. Korinćanima 12,6Ah! kad bih se ja htio dičiti, ja ne bih bio lud, ja bih rekao samo istinu; ali, ja se suzdržavam, da ne bi bilo na moj račun jednog mišljenja vrjednijeg od onog što se vidi kod mene, ili od onoga što se čuje govoriti.
2. Korinćanima 12,7I budući da ta otkrivenja bijahu izvanredna, za izbjeći svaku oholost, bijaše u moje tijelo stavio jedan trn, jedan *anđeo *Sotonin zadužen za udariti me, da bih izbjegao svaku oholost.
2. Korinćanima 12,8 U svezi s tim, ja sam tri puta molio Gospodina da to odstrani iz mene.
2. Korinćanima 12,9Ali, on mi je rekao: Moja ti milost dostaje; moja moć daje svu svoju mjeru u slabosti. Tako ću ja radije staviti svoj ponos u svoje slabosti, da bi počivala na meni sila Kristova.
2. Korinćanima 12,10Dakle, ja uživam u slabostima, uvrjedama, oskudicama, progonima, i zebnjama za Krista! Jer, kad sam slab, tada sam snažan.
2. Korinćanima 12,11 Evo me ludog! Vi ste me nagnali. Vi ste ti koji ste me trebali preporučiti. Jer, ja nisam imao ništa manje no ti nada postoli, iako ja nisam ništa.
2. Korinćanima 12,12Razlikovni znakovi *apostolstva su se pojavili među vama: strpljivost u svakom iskušavanju, čudesni *znakovi, čuda, činovi sile.
2. Korinćanima 12,13 Što ste vi imali manje od drugih crkava, osim da, s moje strane, ja vas nisam iskorištavao? Oprostite meni tu nepravednost!
2. Korinćanima 12,14Evo, ja sam spreman doći kod vas po treći puti neću vas iskorištavati: jer, ne tražim ja dobara vaših, već vas. Nije, zaista, dječje ostavljati na stranu za roditelje, već roditeljsko djeci.
2. Korinćanima 12,15Za mene, dragovoljno ja ću potrošiti i istrošit ću samog sebe, u potpunosti za vas. Da vas ja volim više, da li da budem manje voljen?
2. Korinćanima 12,16Pa dobro! ja vam nisam bio na teretu! Ali, prepreden kakav jesam, ja sam vas na lukavštinu ulovio.
2. Korinćanima 12,17Uzmite koga hoćete od onih koje sam vam poslao: jesam li vas izrabljivao po i jednom od njih?
2. Korinćanima 12,18Ja sam ustrajao kod Tita i poslao s njim brata ( o kojem sam vam govorio ). Tit vas je izrabljivao? Ne hodismo li mi u istom duhu? I istim putovima.
2. Korinćanima 12,19 Već dugo vremena vi mislite da se mi opravdavamo pred vama? Ne, pred Bogom, u Kristu, mi govorimo. I to sve, ljubljeni, za vašu izgradnju.
2. Korinćanima 12,20Ja se bojim, naime, da nas ne nađem po svom dolaske onakve kakve ja hoću, i da vi mene ne nađete onakvim kakvim me hoćete; da ne bude kod vas nesloge, zavisti, naglosti, suparništva, ogovaranja, spletki, drskosti, muteži.
2. Korinćanima 12,21 Bojim se da pri mom budućem prolasku, moj Bog me ne ponizi pred vama i da ja ne budem imao plakati nad mnogo onih koji su prije zgriješili i nisu se obratili od svoje nečistoće, svoje bludnosti i svojeg razvrata.
2. Korincanima 12,1Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
2. Korincanima 12,2Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina (ili u tijelu ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do trećega neba.
2. Korincanima 12,3I znam za takovog čovjeka (ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna)
2. Korincanima 12,4Da bi odnesen u raj, i ču neiskazane riječi kojijeh čovjeku nije slobodno govoriti.
2. Korincanima 12,5Tijem ću se hvaliti, a sobom se neću hvaliti, već ako slabostima svojima.
2. Korincanima 12,6Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili čuje što od mene.
2. Korincanima 12,7I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me ćuša da se ne ponosim.
2. Korincanima 12,8Zato triput Gospoda molih da otstupi od mene.
2. Korincanima 12,9I reče mi: dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sasvijem. Daklem će se najslađe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova.
2. Korincanima 12,10Zato sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan.
2. Korincanima 12,11Postadoh bezuman hvaleći se: vi me natjeraste; jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa.
2. Korincanima 12,12Jer znaci apostolovi učiniše se među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama.
2. Korincanima 12,13Jer šta je u čemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu.
2. Korincanima 12,14Evo sam gotov treći put da vam dođem, i ne dosađujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci.
2. Korincanima 12,15A ja dragovoljno potrošiću i biću potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite.
2. Korincanima 12,16Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav budući dobih vas prijevarom.
2. Korincanima 12,17Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama?
2. Korincanima 12,18Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama?
2. Korincanima 12,19Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje.
2. Korincanima 12,20Jer se bojim da kad po čem dođem neću vas naći kakove hoću, i ja ću se naći vama kakova me nećete: da kako ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune:
2. Korincanima 12,21Da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplačem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za nečistotu i kurvarstvo i sramotu, što počiniše.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje