Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Korinćanima 7. poglavlje

2. Korinćanima 7. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Korinćanima 7,1Imajući dakle ova obećanja, ljubljeni, očistimo se od svake ljage tijela i duha, te izvršimo posvećenje u strahu Božjemu!
2. Korinćanima 7,2Osvojite nas! Nikome ne učinismo nažao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne prevarismo.
2. Korinćanima 7,3Ne govorim da vas osudim, jer prije rekoh, da ste u srcima našim, da s vama umremo s vama živimo.
2. Korinćanima 7,4Veliko je moje pouzdanje u vas, velik je moj ponos s vama, pun sam utjehe, obilna je moja radost pored sve nevolje naše.
2. Korinćanima 7,5Jer i kad dođosmo u Makedoniju, nikakva mira nije imalo tijelo naše nego smo u svemu bili u nevolji; izvana borbe, iznutra strahovi
2. Korinćanima 7,6Ali onaj, koji tješi poniženog, utješi nas dolaskom Titovim.
2. Korinćanima 7,7A ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom, kojom se utješi kod vas, javljajući nam vašu čežnju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako se ja većma obradovah.
2. Korinćanima 7,8Jer ako sam vas i ožalostio poslanicom, ne kajem se; iako sam se kajao kad vidjeh, da vas je ona poslanica ožalostila, makar i za čas.
2. Korinćanima 7,9Sad se radujem, ne što ste bili žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje; jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
2. Korinćanima 7,10Jer žalost, koja je po Bogu, rađa stalno spasonosno pokajanje, a žalost svijeta rada smrt.
2. Korinćanima 7,11Jer, gle, upravo to, što se po Bogu ožalostiste, koliko učini staranje među vama, pa opravdanje, pa Žaljenje, pa strah, pa čežnju, pa revnost, pa pomirenje: u svemu pokazaste, da ste čisti u toj stvari.
2. Korinćanima 7,12Ako sam vam dakle i pisao, nije to bilo zbog onoga, koji je skrivio, niti zbog onoga, kojemu je krivo učinjeno, nego da se očituje kod vas revnost vaša za nas pred Bogom.
2. Korinćanima 7,13Zato se utješismo. A u našoj utjehi još se većma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi okrijepiste duh njegov.
2. Korinćanima 7,14Jer ako sam mu se što s vama pohvalio, nijesam se posramio, nego kako je sve istinito, što govorismo vama, tako je i pohvala naša pred Titom bila istinita.
2. Korinćanima 7,15I srce njegovo još vas više ljubi, kad se spominje pokornosti sviju vas, kako ste ga primili sa strahom i drhtanjem.
2. Korinćanima 7,16Radujem se, što se u svemu mogu osloniti na vas.
2. Korinćanima 7,1 Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.
2. Korinćanima 7,2Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli.
2. Korinćanima 7,3Ne govorim da osudim. Ta rekoh već: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno.
2. Korinćanima 7,4Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radošću uza svu nevolju našu.
2. Korinćanima 7,5Doista, i kada dođosmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje.
2. Korinćanima 7,6Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim.
2. Korinćanima 7,7Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj čežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još većma obradovah.
2. Korinćanima 7,8Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i načas ožalostila -
2. Korinćanima 7,9sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obraćenje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u čemu niste štetovali.
2. Korinćanima 7,10Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.
2. Korinćanima 7,11Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivošću urodi među vama, pa opravdavanjem, pa ogorčenjem, pa strahom, pa čežnjom, pa revnošću, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni.
2. Korinćanima 7,12Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrijeđenoga, nego zbog toga da vam se očituje vaša gorljivost za nas pred Bogom.
2. Korinćanima 7,13To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov.
2. Korinćanima 7,14Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom.
2. Korinćanima 7,15I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste.
2. Korinćanima 7,16Radujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. ZA
2. Korinćanima 7,1Budući da mi držimo ta obećanja, ljubljeni moji, očistimo se mi sami od svake zaprljanosti tijela i duha; dovršimo čistiti nas same u strahu od Boga.
2. Korinćanima 7,2Načinite nam jedno mjesto u svojim srcima; mi nismo nikom učinili nažao; mi nismo uništili nikog; mi nismo izrabili.
2. Korinćanima 7,3Ne govorim ja ovo da bih vas osudio, jer, to sam već rekao: vi ste u našim srcima i u životu i u smrti;
2. Korinćanima 7,4Veliko je povjerenje moje u vas, ja sam sav ispunjen utjehom, ja sam prepun radosti u svim našim nevoljama.
2. Korinćanima 7,5Naime, po našem dolasku u Makedoniju mi nismo upoznali odmora, već svakovrsne nevolje. Bojevi spolja, strahovi iznutra.
2. Korinćanima 7,6 Ali, Bog koji tješi ponizne, utješio nas je dolaskom Titovim,
2. Korinćanima 7,7ne samo njegovim dolaskom, već okrjepom koju je primio od vas: on nam je priopćio o vašoj živoj želji, o vašim suzama, o vašoj gorljivosti za mene, tako da sam ja još življe bio obradovan.
2. Korinćanima 7,8 Da, ako sam vas ja ožalostio mojim pismom, ja to ne žalim…I ako ja to žalim to pismo, ja to ustanovljavam, vas je ožalostilo, bilo je samo jedan čas,
2. Korinćanima 7,9ja se sada radujem, ne zbog vaše žalosti, već zbog pokajanja koje je ono izazvalo. Jer, vaša žalost je bila prema Bogu; također s naše strane, vi niste pretrpjeli nikakvu štetu.
2. Korinćanima 7,10 Jer, žalost prema Bogu proizvodi pokajanje koje vodi k spasenju i ne ostavlja mjesta žaljenju… Žalost prema ovom *svijetu proizvodi smrt.
2. Korinćanima 7,11Gledajte radije ono što proizvodi kod vas žalost prema Bogu, ali da! koje li revnosti! kojih isprika! koje ljutnje! kojeg straha! koje žudnje! koje gorljivosti! koje kazne! : Na svaki način vi ste i sami dokazali da bijaste čisti u toj stvari.
2. Korinćanima 7,12Ukratko, ako sam vam ja pisao, to nije bilo ni zbog napadača, ni zbog napadnutog, već za pokazati pred vama, u nazočnosti Boga, gorljivost koju imate za nas.
2. Korinćanima 7,13 Eto što je nas utješilo. Osim te osobne utjehe, mi smo se već radovali još više radosti Titovoj čiji duh primio od svih vas jedno puno smirenje.
2. Korinćanima 7,14Jer, ako sam ja, pred njim, pokazao kakav ponos na vas, ja nisam trebao crvenjeti, već, kao što smo vam mi uvijek govorili istinu, tako ponos koji smo pokazali na vas pred Titom bio je opravdan.
2. Korinćanima 7,15Njegova nježnost za vas je još veća, kad se sjeti vaše pokornosti, u svih, s kojim strahom i kojim drhtanjem vi ste ga primili.
2. Korinćanima 7,16Ja se radujem moć u svemu računati na vas.
2. Korincanima 7,1Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu.
2. Korincanima 7,2Primite nas, nikom ne učinismo nažao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo.
2. Korincanima 7,3Ne govorim na osuđene, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo.
2. Korincanima 7,4Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošću pored sviju briga našijeh.
2. Korincanima 7,5Jer kad dođosmo u Maćedoniju, nikaka mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah.
2. Korincanima 7,6Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem.
2. Korincanima 7,7A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujući vašu želju, vaše plakanje, vaše stradanje za mene, tako da se još većma obradovah.
2. Korincanima 7,8Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao: jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas.
2. Korincanima 7,9Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
2. Korincanima 7,10Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi.
2. Korincanima 7,11Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko učini staranje među vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste čisti u djelu.
2. Korincanima 7,12Jer ako vam i pisah, ne ovoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo učinjeno, nego da se pokaže među vama staranje naše za vas pred Bogom.
2. Korincanima 7,13Zato se utješismo utjehom vašom; a još se većma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov.
2. Korincanima 7,14Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi.
2. Korincanima 7,15I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili.
2. Korincanima 7,16Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje