Tražilica


2. Kraljevima 19. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
2. Kraljevima 19,1 Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin.
2. Kraljevima 19,2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
2. Kraljevima 19,3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: `Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode.
2. Kraljevima 19,4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.`
2. Kraljevima 19,5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
2. Kraljevima 19,6on im reče: "Kažite svome gospodaru: `Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
2. Kraljevima 19,7Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.`
2. Kraljevima 19,8Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša.
2. Kraljevima 19,9Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:
2. Kraljevima 19,10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: `Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja!
2. Kraljevima 19,11Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?
2. Kraljevima 19,12Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
2. Kraljevima 19,13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?`
2. Kraljevima 19,14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
2. Kraljevima 19,15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
2. Kraljevima 19,16Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga.
2. Kraljevima 19,17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;
2. Kraljevima 19,18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše.
2. Kraljevima 19,19Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.
2. Kraljevima 19,20Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.`
2. Kraljevima 19,21Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska.
2. Kraljevima 19,22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
2. Kraljevima 19,23Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti.
2. Kraljevima 19,24Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.
2. Kraljevima 19,25Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline.
2. Kraljevima 19,26Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim.
2. Kraljevima 19,27Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš.
2. Kraljevima 19,28Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provuć` kroz nozdrve, uzde stavit` u žvale, vratit ću te putem kojim si i došao!
2. Kraljevima 19,29A znak nek` ti bude ovo: Ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.
2. Kraljevima 19,30Preživjeli iz kuće Judine žilje će pustit` u dubinu, plodom rodit` u visinu.
2. Kraljevima 19,31Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit` ljubomora Jahvina!
2. Kraljevima 19,32Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: `U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.
2. Kraljevima 19,33Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući` - Jahvina je riječ.
2. Kraljevima 19,34Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.
2. Kraljevima 19,35Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
2. Kraljevima 19,36Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
2. Kraljevima 19,37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje