2. Kraljevima 19,1 | Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin. |
2. Kraljevima 19,2 | Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. |
2. Kraljevima 19,3 | Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: `Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode. |
2. Kraljevima 19,4 | Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.` |
2. Kraljevima 19,5 | Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, |
2. Kraljevima 19,6 | on im reče: "Kažite svome gospodaru: `Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. |
2. Kraljevima 19,7 | Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.` |
2. Kraljevima 19,8 | Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša. |
2. Kraljevima 19,9 | Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: |
2. Kraljevima 19,10 | "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: `Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja! |
2. Kraljevima 19,11 | Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti? |
2. Kraljevima 19,12 | Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? |
2. Kraljevima 19,13 | Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?` |
2. Kraljevima 19,14 | Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. |
2. Kraljevima 19,15 | I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. |
2. Kraljevima 19,16 | Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga. |
2. Kraljevima 19,17 | Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; |
2. Kraljevima 19,18 | pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. |
2. Kraljevima 19,19 | Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini. |
2. Kraljevima 19,20 | Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.` |
2. Kraljevima 19,21 | Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska. |
2. Kraljevima 19,22 | Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! |
2. Kraljevima 19,23 | Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. |
2. Kraljevima 19,24 | Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. |
2. Kraljevima 19,25 | Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. |
2. Kraljevima 19,26 | Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim. |
2. Kraljevima 19,27 | Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš. |
2. Kraljevima 19,28 | Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provuć` kroz nozdrve, uzde stavit` u žvale, vratit ću te putem kojim si i došao! |
2. Kraljevima 19,29 | A znak nek` ti bude ovo: Ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. |
2. Kraljevima 19,30 | Preživjeli iz kuće Judine žilje će pustit` u dubinu, plodom rodit` u visinu. |
2. Kraljevima 19,31 | Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit` ljubomora Jahvina! |
2. Kraljevima 19,32 | Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: `U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. |
2. Kraljevima 19,33 | Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući` - Jahvina je riječ. |
2. Kraljevima 19,34 | Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida. |
2. Kraljevima 19,35 | Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. |
2. Kraljevima 19,36 | Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. |
2. Kraljevima 19,37 | Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. |