Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Kraljevima 10. poglavlje

2. Kraljevima 10. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 10,1Kako je u Samariji još bilo sedamdeset kraljevića iz obitelji Ahabove, upravi Jehu pismo u Samariju glavarima gradskim, starješinama i odgojiteljima kraljevića iz obitelji Ahabove s ovim sadržajem:
2. Kraljevima 10,2"Čim ovo pismo dođe vama koji ste postavljeni nad kraljevićima iz obitelji gospodara svojega i nad kolima i konjima, nad tvrđavama i oružjem,
2. Kraljevima 10,3Izaberite sebi najboljega i najvaljanijega kraljevića iz obitelji Gospodara svojega, postavite ga na prijestolje oca njegova i borite se za kuću gospodara svojega!"
2. Kraljevima 10,4Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: "Kad mu dva kralja ne mogoše odoljeti, kako ćemo mi moći?"
2. Kraljevima 10,5I predstojnik palače, glavar gradski, starješine i odgojitelji poslaše k Jehuu ovu vijest: "Mi smo sluge tvoje i činit ćemo sve, što nam zapovjediš. Nećemo nikoga postavljati kraljem. Čini, što ti je volja!"
2. Kraljevima 10,6A on im upravi drugo pismo s ovim sadržajem: "Kad držite s menom i hoćete da mi budete poslušni, uzmite glave kraljevića iz obitelji gospodara svojega i dođite s tim k meni sutra u ovo doba u Jezreel!" Kraljevići, sedamdeset ih, bili su kod najodličnijih u gradu, koji su ih odgajali.
2. Kraljevima 10,7Čim dođe njima to pismo, uzeše kraljeviće i poklaše ih svih sedamdeset. Glave njihove metnuše u košare i poslaše mu ih u Jezreel.
2. Kraljevima 10,8Kad dođe glasnik i javi mu, da su donijeli glave kraljevića, zapovjedi on: "Složite ih do sutra na vratima u dvije gomile!"
2. Kraljevima 10,9Idućega jutra izađe on, stupi pred sav narod i reče: "Vi ste bez krivnje. Znate, da sam ja bio, koji sam se pobunio proti gospodaru svojemu i ubio ga. Ali tko je pobio sve ove?
2. Kraljevima 10,10Znate dakle, da nije ostala neispunjena nijedna prijetnja Gospodnja, koju izreče Gospod nad kućom Ahabovom. Gospod je samo izveo, što je navijestio preko svojega sluge Ilije."
2. Kraljevima 10,11Potom dade Jehu pobiti sve, koji su još bili ostali u Jezreelu od kuće Ahabove, sve njezine velikaše, pouzdanike i svećenike. Ne dade da ostane od njih ni jedan jedini.
2. Kraljevima 10,12Onda se podiže Jehu i Pođe dalje u Samariju. Kad je na putu bio kod kolibe pastirske,
2. Kraljevima 10,13Naiđe na rođake Ahazije, kralja Judina. On ih upita, tko su. Oni odgovoriše: "Mi smo rođaci Ahazijini i dođosmo da posjetimo kraljeviće i sinove kraljice matere."
2. Kraljevima 10,14On zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" Pohvataše ih žive i poklaše ih, četrdeset i dvojicu na jami kod kolibe pastirske. Ne ostaviše ni jednoga jedinog od njih.
2. Kraljevima 10,15Kad je odatle pošao dalje, sastade se s Jonadabom, sinom Rekabovim, koji mu izađe u susret. On ga pozdravi i upita ga: "Je li ti srce iskreno kao što je moje prema tebi" Jonadab odgovori: "Jest, posve sigurno! Daj mi ruku svoju!" On mu dade ruku, uze ga k sebi u kola
2. Kraljevima 10,16I reče: "Hajde s menom i veseli se revnosti mojoj za Gospoda!" I odvezoše ga na njegovim kolima.
2. Kraljevima 10,17Kad dođe u Samariju, dade poubijati sve, koji su bili još ostali u Samariji od obitelji Ahabove, dok je svu ne istrijebi po riječi, koju je bio Gospod rekao Iliji.
2. Kraljevima 10,18Potom skupi Jehu sav narod i reče im: "Ahab je odveć malo štovanja iskazao baalu. Jehu će mu služiti revnije.
2. Kraljevima 10,19Zato dozovite mi sve proroke baalove, sve sluge njegove i svećenike njegove! Nijedan ne smije izostati, jer veliku žrtvenu svečanost hoću da priredim u čast baalu. Tko izostane, neće dulje ostati u životu!" Jehu je radio tako iz prijevare, da uništi štovatelje baalove.
2. Kraljevima 10,20Tada zapovjedi Jehu: "Oglasite na čast baalu svečanu skupštinu!" I oglasiše je.
2. Kraljevima 10,21Po svemu Izraelu posla Jehu, te dođoše svi štovatelji baalovi, i ne izosta ni jedan da ne dođe. Kad su bili unišli u hram baalov, bio je hram baalov pun od jednoga kraja do drugoga.
2. Kraljevima 10,22Tada zapovjedi upravitelju riznice, neka iznese haljine svima štovateljima baalovim. I iznese im haljine.
2. Kraljevima 10,23Zatim uđe Jehu s Jonadabom, sinom Rekabovim, u hram baalov i reče štovateljima baalovim: "Pripazite dobro na to, da ovdje među vama ne bude koji štovatelj Gospodnji, nego samo štovatelji baalovi!"
2. Kraljevima 10,24I oni dođoše da prirede žrtve zaklanice i paljenice. A Jehu je bio vani namjestio osamdeset ljudi i rekao: "Tko pusti da uteče jedan od ovih ljudi, što vam ih predajem u ruke, taj jamči za to svojim životom."
2. Kraljevima 10,25Kad se je bilo gotovo s priredbom žrtve paljenice, zapovjedi Jehu vojnicima i tjelesnim stražarima: "Ustanite, pobijte ih! Nijedan ne smije umaći!" I pobiše ih vojnici i tjelesni stražari mačem, pobacaše ih van, provališe u svetište hrama baalova,
2. Kraljevima 10,26Izbaciše likove iz hrama baalova i spališe ih
2. Kraljevima 10,27Tada razrušiše kamene stupove baalove, srušiše hram baalov i od njega načiniše zahode, što postoje do današnjega dana.
2. Kraljevima 10,28Tako istrijebi Jehu službu baalovu iz Izraela.
2. Kraljevima 10,29Ali od grijeha Nebatova sina Jeroboama, na koji je ovaj bio naveo Izraela, ne odstupi ni Jehu, naime od zlatnih telaca, što su bili u Betelu i Danu.
2. Kraljevima 10,30Doduše bio je Gospod dao javiti Jehui; Jer si revno isvršio što mi je po volji i jer si učinio s kućom Ahabom sve, što mi je bilo u srcu, zato će potomci tvoji do u četvrto koljeno sjediti na prijestolju Izraelovu."
2. Kraljevima 10,31Ipak se nije trudio Jehu da svim srcem hodi po zakonu Gospoda, Boga Izraelova. On ne odstupi od grijeha Jeroboamova, na koji je ovaj bio naveo Izraela.
2. Kraljevima 10,32U ono vrijeme poče Gospod otkidati dijelove zemlje od Izraela, jer ga Hazael pobi po svim međama izraelskim
2. Kraljevima 10,33Istočno od Jordana, svu zemlju Gilead, naime Gad, Ruben i Manaseh. Od Aroera, što leži na Arnonu, i Gilead i Bašan.
2. Kraljevima 10,34Ostala povijest Jehuova sva njegova djela i sve njegove pobjede, to stoji zapisano u knjizi povijesti kraljeva Izraelovih.
2. Kraljevima 10,35Kad je Jehu bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u Samariji. Njegov sin Joahaz postade kralj mjesto njega.
2. Kraljevima 10,36Vladao je Jehu u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.
2. Kraljevima 10,1 U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu:
2. Kraljevima 10,2"Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje -
2. Kraljevima 10,3pogledajte koji je između sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara.
2. Kraljevima 10,4Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: "Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako ćemo mu mi odoljeti?
2. Kraljevima 10,5Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poručiše ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, činit ćemo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati nećemo nikoga. Čini što misliš da je dobro.
2. Kraljevima 10,6Jehu im napisa drugo pismo i u njemu reče: "Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih građana koji su ih odgajali.
2. Kraljevima 10,7I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel.
2. Kraljevima 10,8Glasnik dođe i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On reče: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe.
2. Kraljevima 10,9Ujutro iziđe, stade i reče svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove?
2. Kraljevima 10,10Znajte, dakle, da nije izostala nijedna riječ koju reče Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije.
2. Kraljevima 10,11I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz kuće Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i svećenike njegove. Nije poštedio nikoga.
2. Kraljevima 10,12Potom usta Jehu i pođe u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga,
2. Kraljevima 10,13nađe braću judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo braća Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kraljičine.
2. Kraljevima 10,14Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih četrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih.
2. Kraljevima 10,15Otišavši odatle, nađe Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i reče mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je tako, daj mi ruku." Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola.
2. Kraljevima 10,16I reče mu: "Hodi sa mnom, divit ćeš se mojoj revnosti za Jahvu." I odvede ga na svojim kolima.
2. Kraljevima 10,17Ušao je u Samariju i poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po riječi koju Jahve bijaše rekao Iliji.

2. Kraljevima 10,18Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu će ga više poštivati.
2. Kraljevima 10,19Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove svećenike, neka ni jedan ne izostane, jer ću žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit će život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike.
2. Kraljevima 10,20Jehu reče: "Sazovite svečani zbor Baalu." I sazvaše ga.
2. Kraljevima 10,21Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga.
2. Kraljevima 10,22Jehu reče čuvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine.
2. Kraljevima 10,23Jehu uđe u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i reče Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje među vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika.
2. Kraljevima 10,24I pođe žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim će životom platiti njegov život.
2. Kraljevima 10,25Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "Uđite, pobijte ih! Nitko neka ne iziđe!" Tjelesna straža i dvorani uđoše, pobiše ih oštricom mača i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama.
2. Kraljevima 10,26Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga.
2. Kraljevima 10,27Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za nečist, koje su ostale do danas.
2. Kraljevima 10,28Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela.
2. Kraljevima 10,29Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu.
2. Kraljevima 10,30Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si učinio sve što sam nosio u srcu protiv kuće Ahabove, tvoji će sinovi sve do četvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu.
2. Kraljevima 10,31Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela.
2. Kraljevima 10,32U ono je vrijeme Jahve počeo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom području,
2. Kraljevima 10,33od Jordana prema sunčevu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana.
2. Kraljevima 10,34Ostala povijest Jehuova, sve što je učinio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?
2. Kraljevima 10,35Počinuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega.
2. Kraljevima 10,36Jehu je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina.
2. Kraljevima 10,1Akhab imaše u Samariji 70 sinova . Jehu napisa pisma, da ih pošalje u Samariju *starješinama Izraelovim i odgojiteljima sinova Akhabovih za reći im:
2. Kraljevima 10,2” čim vam ovo pismo bude došlo, pošto vi imate sa sobom sinove vašeg gazde kao i kola, konje, utvrđen grad i oružje,
2. Kraljevima 10,3vidite koji je najbolji i najodaniji među sinovima vašeg gospodara, stavite ga na prijestol njegovog oca, i ratujte za kuću svojeg gospodara. “
2. Kraljevima 10,4Oni se veoma uplašiše i rekoše: ” Dva kralja nisu opstala pred njim, kako bismo mogli mi sami? “
2. Kraljevima 10,5Ravnatelji palače, zapovjednik grada, starješine i odgojitelji poslaše reći Jehuu: ” Mi smo tvoje sluge; učinit ćemo sve što ti kažeš. Mi nećemo postavljati nikog kao kralja. Učini što ti se čini dobrim. “
2. Kraljevima 10,6Jehu im napisa drugo pismo za reći: ” Ako ste vi za mene i ako poslušate moj glas, uzmite glave svim sinovima svojeg gospodara, i dođite k meni sutra, u isti čas, u Izreel. “ No, 70 sinova kraljevih bijahu otišli kod gradskih velikaša, koji su ih podizali.
2. Kraljevima 10,7Čim im pismo bijaše došlo, oni pograbiše kraljeve sinove, poklaše ih svih 70, potom staviše njihove glave u korpe i poslaše ih Jehuu, u Izreel.
2. Kraljevima 10,8Jedan ga glasonoša dođe izvijestiti: ” Donijeli su glave kraljevih sinova. “ Jehu reče: ” Izložite ih u dvije gomile na ulazu u grad sve do jutra! ”
2. Kraljevima 10,9U jutro, Jehu iziđe i, uspravljen, reče narodu: ” Vi ste pravednici! Evo, to sam ja koji se urotio protiv svog gospodara i koji ga je ubio, ali tko je pobio sve ove ovdje?“
2. Kraljevima 10,10Znajte dakle da jedna ni jedna riječ GOSPODOVA, ni jedna od onih koje je rekao protiv kuće Akhabove nije se izgubila: GOSPOD je ispunio sve što je rekao po posredništvu svojeg sluge Elija . “
2. Kraljevima 10,11Jehu potuče u Izreelu sve oni koji ostadoše iz kuće Akhabove, sve njegove velikaše, njegove prijatelje i njegove svećenike ne ostavivši preživjeti nikoga.
2. Kraljevima 10,12On se stavio na put i pođe za Samariju. On bijaše na putu, u BetEdeku Pastirskom,
2. Kraljevima 10,13kad susrete braću Akhaziasa, kralja Jude. On im reče: ”Tko ste vi? “ Oni odgovoriše: ” Mi smo Akhaziasova braća. Mi silazimio za odnijeti naše zavjete sinovima kraljevim i sinovima Kraljice Majke . “
2. Kraljevima 10,14On reče: ” Pohvatajte ih žive! “ Oni ih pohvataše žive i pobiše u žusterni Bet-Ekeda. Njih bijaše 42; ni jedan između njih ne izmače .
2. Kraljevima 10,15On pođe odatle i susrete Jonadaba, sina Rekabljeva, koji je dolazio ispred njega. Jehu ga pozdravi i reče mu: ” Je li tvoje srce odano mojem srcu kao što je moje tvojemu? “ Jonadab odgovori: ” Jest! “ ” Ako jest, daj mi ruku. “ Jonadab mu dade ruku. Tad ga Jehu pope u svoj kola pokraj sebe,
2. Kraljevima 10,16govoreći: ” Dođi sa mnom i gledaj moju gorljivost za GOSPODA! “ Oni putovaše zajedno na Jehuvljevim kolima.
2. Kraljevima 10,17Kad stigoše u Samariju, Jehu potuče sve one koji bijahu ostali od obitelji Akhabove i koji se nalaziše u gradu: on ih istrijebi sve, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao Eli .
2. Kraljevima 10,18Jehu sakupi potom sav puk i reče mu: ” Akhab je oskudno služio *Baala, Jehu će ga darežljivo služiti.
2. Kraljevima 10,19Sada, sazovite kod mene sve *proroke Baalove, sve one koji mu služe, sve njegove svećenike; nek nitko ne uzmanjka, jer ja hoću ponuditi veliko *žrtvovanje Baalu. Tko uzmanjka neće preživjeti. “ No, Jehu postupi lukavo, za uništiti one koji služiše Baalu.
2. Kraljevima 10,20Jehu reče: ” Da bude jedan sveti sabor u čast Baalovu! “ Izdade se poziv
2. Kraljevima 10,21kojeg Jehu posla po svem Izraelu. Svioni koji služiše Baala dođoše; ne bijaše nikog tko odsustvovaše. Oni uđoše u kuću Baalovu i kuća bi potpuno ispunjena .
2. Kraljevima 10,22Jehu reče onome koji bijaše garderobijer: ” Iznesi svu odjeću onih koji služe Baalu! “ On im iznese odjeću .
2. Kraljevima 10,23Jehu i Jonadab, sin Rekabljev, stigoše u kuću Baalovu. On reče onima koji služiše Baala: ” Provjerite da nema ovdje među vama nitko od slugu GOSPODOVIH, a da budu samo oni koji služe Baala.
2. Kraljevima 10,24Jehu i Jonadab uđoše za ponuditi žrtve i holokauste . A Jehu bijaše vani postavio 80 ljudi, govoreći: ” Ako i jedan od vas pusti umaći samo jednom od ljudi koje ja stavim u vaše ruke, platit će svojim životom za onoga koji je umakao. “
2. Kraljevima 10,25čim bi završeno nuđenje holokausta, Jehu reče trkačima i štitonošama: ” Uđite, pobijte ih i da ni jedan od njih ne izmakne! “ Oni ih pobiše sječivom mača. Pošto su ih pobacali izvan grada, trkači i štitonoše vratiše se u grad gdje se nalazila kuća Baalova;
2. Kraljevima 10,26oni iznesoše stelu iz kuće Baalove i spališe je.
2. Kraljevima 10,27Pošto su uništili Baalovu stelu, oni razoriše Baalovu kuću od koje načiniše jedan kanalski slivnik koji postoji sve do danas.
2. Kraljevima 10,28Jehu *ukloni Baala iz Izraela.
2. Kraljevima 10,29Samo, Jehu se ne odstrani od grijehova koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio u Izraelu: zlatna telad koja bijahu u Betelu i u Danu .
2. Kraljevima 10,30GOSPOD reče Jehuu: ” Pošto si dobro postupao, čineći ono što je pravo u mojim očima, i što si postupio s kućom Akhabovom točno onako kako ja htijah, tvoji sinovi, sve do četvrtog naraštaja sjedjet će na prijestolju Izraelovom. “
2. Kraljevima 10,31Ali, Jehu nije htio hoditi svim svojim srcem prema Zakonu GOSPODA, Boga Izraelova, i ne odstrani se od grijehova koje Jeroboam bijaše počinio u Izraelu.
2. Kraljevima 10,32U one dane, GOSPOD poče sjeći po teritoriji Izraela. Hazael ih udari na svoj granici Izraela
2. Kraljevima 10,33od Jordana, na istoku sunca, svoj zemlji Gaalad, zemlji Gadita, Rubenita i Manaseita, od Aroera, koji je na klancima Arnona kao i Galaad i Bašan.
2. Kraljevima 10,34Ostatak djela Jehuvljevih, sve što je učinio, sva njegova djela, nije li to zapisano u knjizi *Povijesti kraljeva Izraelovih?
2. Kraljevima 10,35Jehu leže s očevima svojim, a ukopaše ga u Samariji. Njegov sin Jokhaz zavlada na njegovom mjestu.
2. Kraljevima 10,36Vrijeme koje Jehu vladaše nad Izraelom, u Samariji, bi 28 godina.
2. Carevima 10,1A Ahav imaše sedamdeset sinova u Samariji; i Juj napisa knjigu i posla je u Samariju ka glavarima Jezraelskim, starješinama i hraniteljima Ahavovijem, i reče:
2. Carevima 10,2Kako ova knjiga dođe k vama, u kojih su sinovi gospodara vašega i kola i konji i grad tvrdi i oružje,
2. Carevima 10,3Gledajte koji je najbolji i najvještiji između sinova gospodara vašega, te ga posadite na prijesto oca njegova, i bijte se za dom gospodara svoga.
2. Carevima 10,4Ali se oni vrlo uplašiše i rekoše: eto, dva cara ne odolješe mu, a kako ćemo mu mi odoljeti?
2. Carevima 10,5I koji bijaše nad domom, i koji bijaše nad gradom, i starješine i hranitelji poslaše k Juju govoreći: mi smo sluge tvoje, činićemo sve što nam kažeš; nećemo nikoga postavljati carem; čini što ti je volja.
2. Carevima 10,6I on im napisa drugu knjigu govoreći: ako ste moji i slušate mene, uzmite glave svijeh sinova gospodara svojega i dođite k meni sjutra u ovo doba u Jezrael. A sinovi carevi, sedamdeset ljudi, bijahu kod najznatnijeh građana, koji ih hranjahu.
2. Carevima 10,7I kad im dođe ova knjiga, uzeše sinove careve i poklaše, sedamdeset ljudi, i metnuvši glave njihove u kotarice poslaše mu u Jezrael.
2. Carevima 10,8I dođe glasnik, koji mu javi govoreći: donesoše glave sinova carevijeh. A on reče: složite ih u dvije gomile na vratima, neka stoje do sjutra.
2. Carevima 10,9A ujutru izašav stade i reče svemu narodu: vi nijeste krivi; eto, ja se podigoh na gospodara svojega i ubih ga; ali ko pobi sve ove?
2. Carevima 10,10Vidite sada da nije izostala nijedna riječ Gospodnja koju reče Gospod za dom Ahavov, nego je Gospod učinio što je govorio preko sluge svojega Ilije.
2. Carevima 10,11Potom pobi Juj sve koji bijahu ostali od doma Ahavova u Jezraelu i sve vlastelje njegove i prijatelje njegove i sveštenike njegove, da ne osta nijedan.
2. Carevima 10,12Potom se podiže i pođe da ide u Samariju; i kad bijaše kod kolibe pastirske na putu,
2. Carevima 10,13Nađe Juj braću Ohozije cara Judina, i reče: ko ste? Oni rekoše: mi smo braća Ohozijina i idemo da pozdravimo sinove careve i sinove caričine.
2. Carevima 10,14Tada reče: pohvatajte ih žive. I pohvataše ih žive i poklaše ih na studencu kod kolibe pastirske, njih četrdeset, i ne ostavi nijednoga od njih.
2. Carevima 10,15Potom otišav odande nađe Jonadava sina Rihavova, koji ga srete. A on ga pozdravi i reče mu: je li srce tvoje pravo kao što je moje srce prema tvome? A Jonadav odgovori: jest. Ako jest, odgovori Juj, daj mi ruku. I dade mu ruku; a on ga uze k sebi u kola.
2. Carevima 10,16I reče: hajde sa mnom, i vidi moju revnost za Gospoda. I odvezoše ga na njegovijem kolima.
2. Carevima 10,17I kad dođe u Samariju, pobi sve što bješe ostalo od doma Ahavova u Samariji dokle ga ne istrijebi po riječi koju Gospod reče Iliji.
2. Carevima 10,18Potom sabra Juj sav narod i reče mu: Ahav je malo služio Valu, Juj će mu služiti više.
2. Carevima 10,19Zato dozovite mi sve proroke Valove, sve sluge njegove i sve sveštenike njegove, nijedan da ne izostane, jer veliku žrtvu hoću da prinesem Valu; ko ne dođe, poginuće. A Juj činjaše tako iz prijevare hoteći pobiti sluge Valove.
2. Carevima 10,20I reče Juj: svetkujte svetkovinu Valu. I oglasiše je.
2. Carevima 10,21I posla Juj po svemu Izrailju, te dođoše sve sluge Valove, i ne izosta nijedan da ne dođe; i uđoše u kuću Valovu, i napuni se kuća Valova od kraja do kraja.
2. Carevima 10,22Tada reče onomu koji bijaše nad riznicom: iznesi haljine svijem slugama Valovijem. I iznese im haljine.
2. Carevima 10,23Zatijem uđe Juj s Jonadavom sinom Rihavojijem u kuću Valovu, i reče slugama Valovijem: promotrite i vidite da nije tu s vama koji sluga Gospodnji, nego samo sluge Valove.
2. Carevima 10,24I tako uđoše da prinesu prinose i žrtve paljenice, a Juj namjesti napolju osamdeset ljudi, i reče: ako uteče koji od ovijeh ljudi koje vam dajem u ruke, duša će vaša biti za dušu njegovu.
2. Carevima 10,25A kad se svrši žrtva paljenica, zapovjedi Juj vojnicima i vojvodama: uđite, pobijte ih, da ne izađe nijedan. I tako ih pobiše oštrijem mačem i pobacaše ih vojnici i vojvode; potom otidoše u svaki grad gdje bješe kuća Valova.
2. Carevima 10,26I izbaciše likove iz kuće Valove, i spališe ih.
2. Carevima 10,27I izlomiše lik Valov i raskopaše kuću Valovu, i od nje načiniše prohode do današnjega dana.
2. Carevima 10,28Tako Juj istrijebi Vala iz Izrailja.
2. Carevima 10,29Ali ne otstupi Juj od grijehova Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, od zlatnijeh telaca, koji bijahu u Vetilju i u Danu.
2. Carevima 10,30A Gospod reče Juju: što si dobro svršio što je pravo preda mnom, i što si učinio domu Ahavovu sve što mi je bilo u srcu, zato će sinovi tvoji sjedjeti na prijestolu Izrailjevu do četvrtoga koljena.
2. Carevima 10,31Ali Juj ne pažaše da hodi po zakonu Gospoda Boga Izrailjeva svijem srcem svojim, ne otstupi od grijehova Jerovoamovijeh, kojima navede na grijeh Izrailja.
2. Carevima 10,32U to vrijeme poče Gospod krnjiti Izrailja, jer ih pobi Azailo po svijem međama Izrailjevim.
2. Carevima 10,33Od Jordana k istoku sunčanom, svu zemlju Galadsku, Gadovu i Ruvimovu i Manasijinu, od Aroira na potoku Arnonu, i Galad i Vasan.
2. Carevima 10,34A ostala djela Jujeva i sve što je činio, i sva junaštva njegova, nijesu li zapisana u dnevniku careva Izrailjevijeh?
2. Carevima 10,35I počinu Juj kod otaca svojih, i pogreboše ga u Samariji; a na njegovo se mjesto zacari Joahaz sin njegov.
2. Carevima 10,36A carova Juj nad Izrailjem u Samariji dvadeset i osam godina.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje