Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Kraljevima 19. poglavlje

2. Kraljevima 19. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 19,1Kad je to čuo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obuče pokorničku odjeću i ode u hram Gospodnji.
2. Kraljevima 19,2Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šebnu i starješine svećenstva posla, isto tako obučene u pokorničku odjeću, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
2. Kraljevima 19,3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: Dan nevolje, kazne i pogrde današnji je dan, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
2. Kraljevima 19,4Možda čuje Gospod, Bog tvoj, sve riječi vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu, te ga kazni zbog riječi, što ih je čuo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se još nalazi!"
2. Kraljevima 19,5I kad sluge kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
2. Kraljevima 19,6Odgovori im Izaija: "Javite ovo gospodaru svojemu: Ovako veli Gospod: Ne plaši se od riječi, što si ih čuo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga!
2. Kraljevima 19,7Evo, ja ću mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti, da pogine od mača."
2. Kraljevima 19,8Na povratku nađe vrhovni peharnik kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo, da je ovaj otišao od Lakiša.
2. Kraljevima 19,9I kad je ovome došlo do ušiju za Tirhaku, kralja etiopskoga, da je izašao u boj proti njemu, posla opet poslanike k Ezekiji i zapovjedi:
2. Kraljevima 19,10"Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: "Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega se uzdaš misleći, da neće Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu!
2. Kraljevima 19,11Sam si čuo, što su učinili kraljevi asirski svima zemljama potrvši ih sasvim. A ti da se izbaviš?
2. Kraljevima 19,12Jesu li možda bogovi naroda, koje satrše oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance, Resefce i Edence u Telasaru?
2. Kraljevima 19,13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?"
2. Kraljevima 19,14Ezekija primi pismo od poslanika. Kad ga je bio pročitao, otide u hram Gospodnji i razvi ga tamo pred Gospodom.
2. Kraljevima 19,15Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako: "Gospode, Bože Izraelov! Ti imaš prijestolje nad kerubinima. Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si onaj, koji je stvorio nebo i zemlju.
2. Kraljevima 19,16Prigni, Gospode, uho svoje i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi! Pripazi na riječi, što mi ih ovdje šalje Senaherib, da se naruga živomu Bogu!
2. Kraljevima 19,17Istina je doduše, Gospode, da su kraljevi asirski opustošili narode i zemlje njihove
2. Kraljevima 19,18I bogove njihove pobacali u oganj. Ali to i nijesu bili bogovi, nego djelo ruke čovječje, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti.
2. Kraljevima 19,19A sad, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji, da si ti, Gospode, jedino Bog!"
2. Kraljevima 19,20I posla Izaija, sin Amosov, Ezekiji ovu vijest: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: Molitvu, koju si mi upravio radi Senaheriba, kralja asirskoga, uslišio sam.
2. Kraljevima 19,21Ovu riječ izreče Gospod za njega: "Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jerusalema.
2. Kraljevima 19,22Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu!
2. Kraljevima 19,23Pogrdio si preko poslanika svojih Gospoda. Ovako si mislio: "Šilom kola svojih popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Srušio sam visoke cedre, najljepše čemprese. Prodro sam sve do najvišeg vrhunca, u šume najbogatije njegove.
2. Kraljevima 19,24Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam stopama svojim sve rijeke egipatske.
2. Kraljevima 19,25Zar nijesi još čuo? Odavno sam ja to spremio, od iskona sam to zasnovao, a sad puštam da se to zbude, da pretvoriš tvrde gradove u puste ruševine.
2. Kraljevima 19,26Nemoćni zadrhtaše stanovnici njihovi i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, što se osuši, prije nego dozori.
2. Kraljevima 19,27Znam tvoje ustajanje i sjedenje, dobro poznam hodanje tvoje i dolaženje tvoje, i kako sada bjesniš na me.
2. Kraljevima 19,28Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do ušiju mojih, zato ću brnjicu svoju metnuti na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si došao.
2. Kraljevima 19,29A ovo neka ti bude znak: ove će se godine jesti, što samo od sebe naraste, i druge godine, što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte plodove njihove!
2. Kraljevima 19,30Štogod tada preostane od kuće Judine, potjerat će opet žile ozdo i donijeti plod ozgo.
2. Kraljevima 19,31Jer će iz Jerusalema izaći ostatak, četa, što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospoda nad vojskama to će proizvesti.
2. Kraljevima 19,32Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: Neće provaliti u ovaj grad i neće ubaciti ovamo strijelu. Neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
2. Kraljevima 19,33Vratit će se putem, kojim je došao. Neće provaliti u ovaj grad! Tako glasi riječ Gospodnja.
2. Kraljevima 19,34Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
2. Kraljevima 19,35Iste noći izađe anđeo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše ih sve kao mrtve lešine.
2. Kraljevima 19,36Odmah se podiže Senaherib, kralj asirski, i otide kući. Ostade u Ninivi,
2. Kraljevima 19,37Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Esar-Hadon postade kralj mjesto njega.
2. Kraljevima 19,1 Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin.
2. Kraljevima 19,2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
2. Kraljevima 19,3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: `Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do rođenja, a nema snage da se rode.
2. Kraljevima 19,4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.`
2. Kraljevima 19,5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
2. Kraljevima 19,6on im reče: "Kažite svome gospodaru: `Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
2. Kraljevima 19,7Udahnut ću u njega duh i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.`
2. Kraljevima 19,8Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša.
2. Kraljevima 19,9Dočuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:
2. Kraljevima 19,10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: `Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja!
2. Kraljevima 19,11Ti znaš što su asirski kraljevi učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?
2. Kraljevima 19,12Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
2. Kraljevima 19,13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?`
2. Kraljevima 19,14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
2. Kraljevima 19,15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.
2. Kraljevima 19,16Prikloni uho, Jahve, i počuj, otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga.
2. Kraljevima 19,17Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;
2. Kraljevima 19,18pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše.
2. Kraljevima 19,19Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini.
2. Kraljevima 19,20Tada Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.`
2. Kraljevima 19,21Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska.
2. Kraljevima 19,22Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
2. Kraljevima 19,23Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti.
2. Kraljevima 19,24Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.
2. Kraljevima 19,25Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline.
2. Kraljevima 19,26Stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim.
2. Kraljevima 19,27Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš.
2. Kraljevima 19,28Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provuć` kroz nozdrve, uzde stavit` u žvale, vratit ću te putem kojim si i došao!
2. Kraljevima 19,29A znak nek` ti bude ovo: Ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.
2. Kraljevima 19,30Preživjeli iz kuće Judine žilje će pustit` u dubinu, plodom rodit` u visinu.
2. Kraljevima 19,31Jer će iz Jeruzalema izići Ostatak, Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit` ljubomora Jahvina!
2. Kraljevima 19,32Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: `U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.
2. Kraljevima 19,33Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući` - Jahvina je riječ.
2. Kraljevima 19,34Grad ću ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.
2. Kraljevima 19,35Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
2. Kraljevima 19,36Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
2. Kraljevima 19,37Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
2. Kraljevima 19,1Kad kralj Ezekias bi njih saslušao, on rastrga *odjeću svoju, ogrnu *vreću i nađe se u Kući GOSPODOVOJ.
2. Kraljevima 19,2Potom posla zapovjednika palače Eliakima, tajnika šebnu i najstarije svećenike, sve ogrnute vrećom, kod *proroka Izaije, sina Amosova,
2. Kraljevima 19,3za reći mu: Ovaj je dan dan tuge, kazne i stida! Sinovi su na izlazu iz krila majčinskog, ali nema snage za roditi se !
2. Kraljevima 19,4Možda GOSPOD, Bog tvoj, saslušat će sve pobočnikove riječi koje njegov gospodar, kralj Asirije poslao da uvrijedi živog Boga i kaznit će ga za riječi koje GOSPOD, Bog tvoj bude čuo! Uzdigni prema njemu jednu molitvu za milost spram ostatka koji još istrajava. “
2. Kraljevima 19,5Sluge kralja Ezekiasa stigoše kod Izaije
2. Kraljevima 19,6koji im reče: ” Ovako će te govoriti svojem gospodaru: Ovako govori GOSPOD: Ne bojte se riječi koje si ti čuo i kojima sluge kralja Asirije su me uvrijedile!
2. Kraljevima 19,7Evo kako, pod mojim podsticajem, on će se vratiti u svoju zemlju na jednu vijest koju će doznati; ja ću učiniti da padne od mača u svojoj vlastitoj zemlji. “
2. Kraljevima 19,8Pobočnik, budući doznao da kralj Asirije bijaše pošao u Lakiš, dođe pronaći kralja u Livnu gdje se on tukao.
2. Kraljevima 19,9Ovaj posljednji bijaše primio ovu novost od Tirhaka, kralja Kuša : ” Evo se stavio u pohod da te napadne! “ Ponovo kralj Asirije posla glasonoše Ezekiasu govoreći mu:
2. Kraljevima 19,10” Ovako će te reći Ezekiasu, kralju Jude: Nek tvoj Bog u koga si se pouzdao ne prevari tebe govoreći: Jeruzalem neće biti izručen u ruke kralju Asirije!
2. Kraljevima 19,11Ti i sam znadeš ono što su kraljevi Asirije učinili svim zemljama: oni su ih posvetili zabrani; a ti da budeš oslobođen!
2. Kraljevima 19,12Bogovi naroda jesu li ih izbavili, one koje su moji očevi uništili, Gozan, Haran, Resef i sinovi Edenovi koji bijahu u Telasaru ?
2. Kraljevima 19,13Gdje su kralj Hamata, kralj Arpada, kralj Laira, Sefarveima, Hena, i Iva? “
2. Kraljevima 19,14Ezekias uze pismo iz ruku glasonoša, pročita ga i uspe se u Kuću GOSPODOVU. Ezekias odmota pismo pred GOSPODOM
2. Kraljevima 19,15i moliše pred GOSPODOM govoreći: ” GOSPODE, Bože Izraelov, ti koji sjediš na *Krubinima, ti si jedini Bog svih kraljevstava zemaljskih, jer ti si taj koji je stvorio nebo i zemlju.
2. Kraljevima 19,16Prikloni uho, GOSPODE, i poslušaj; otvori oči, GOSPODE, i pogledaj! Saslušaj riječi Senakeribove koje je poslao za vrijeđati živog Boga!
2. Kraljevima 19,17Istina je, GOSPODE, da su kraljevi Asirije opustošili narode i njihove zemlje.
2. Kraljevima 19,18Oni su izručeni u vatri njihovim bogovima, ali ti bogovi nisu Bog; oni bijahu samo jedno djelo ruku čovjekovih, od drveta i kamena, i kraljevi Asirije su ih uništili.
2. Kraljevima 19,19Ali ti, GOSPODE, naš Bože, spasi nas iz ruku Senakeriba i sva kraljevstva zemlje saznat će da jedini, o GOSPODE, ti si Bog. “
2. Kraljevima 19,20Izaija sin Amosov, posla reći Ezekiasu: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Da, ja sam čuo molitvu koju si mi ti uputio glede Senakeriba, kralja Asirije.
2. Kraljevima 19,21Evo riječi koju je GOSPOD izgovorio protv njega: Ona te prezire, ona se ruga s tobom, djevica, kćer *Siona; ona klima glavom iza tvojih leđa, kćer Jeruzalema .
2. Kraljevima 19,22Koga si ti uvrijedio i ljagu nanio? Protiv koga si ti podigao glas i bacio poglede ohole? Protiv *Sveca Izraelovog .
2. Kraljevima 19,23Po svojim glasonošama, ti si uvrijedio GOSPODA, rekao si: Ponesen mojim kolima, uspeo sam se na vrh planina, na nedostupna utočišta Libana za posjeći visoka stabla njegovih cedrova, najviše od njegovih čempresa i dosegnuti njegove najviše krajeve, njegov šumski perivoj.
2. Kraljevima 19,24Ja sam izdubio i pio vode strane, ja sam sasušio, pod tabanom mojih stopala, sve kanale Egipta.
2. Kraljevima 19,25Ne znaš li ti da od prije dugo vremena ja pravim ovaj naum, da od starih vremena ja sam ga uobličavao? A sada, ja ga ostvarujem: Pripada ti razrušiti u hrpu kamenja utvrđene gradove.
2. Kraljevima 19,26Njihovi žitelji imaju ruku kratku, oni su popadali, smeteni; oni su kao trava u poljima i zelenilo travnjaka, kao biljke koje niču po krovovima, kao žito zahvaćeno snijeti prije no što sazrije.
2. Kraljevima 19,27Kad ti sjedneš, kad ti izlaziš, kad ulaziš, ja to znam, i također kad ti drhtiš od bijesa protiv mene,
2. Kraljevima 19,28jer ti si drhtao od bijesa protiv mene i što se tvoja drzovitost popela do mojih ušiju, ja ću staviti jedan kolut u tvoj nos i jedne žvale u tvoje usne; odvest ću te putem kojim si došao .
2. Kraljevima 19,29Ovo će ti služiti kao znak : Ove godine jest će se priplod, slijedeće godine, ono što nikne samo od sebe, ali treće godine, sijte, žanjite, sadite loze i jedite joj plodove. Onaj što je pobjegao iz kuće Judine , ono što je bilo ostavljeno, pustit će ponovo korijene u dubinu i, u visini, dat će plodove,
2. Kraljevima 19,31jer iz Jeruzalema izići će jedan ostatak i iz planine Siona, preživjeli. žestina GOSPODOVA učinit će to.
2. Kraljevima 19,32To je ono zašto tako govori GOSPOD glede kralja Sirije: On neće ući u ovaj grad, on tu neće bacati strijele, on ga neće napadati sa štitovima, on neće protiv njega podići nasipe .
2. Kraljevima 19,33Cesta koju je uzeo, on će ju preuzeti; u ovaj grad on neće ući proročanstvo GOSPODOVO
2. Kraljevima 19,34ja ću zaštititi ovaj grad za spasiti ga, zbog sebe i zbog mog sluge Davida. “
2. Kraljevima 19,35Te noći, dogodi se da *anđeo GOSPODOV iziđe i udari u taboru Asirijaca 185.000 ljudi. U jutro, kad se ustade, ne bijaše u svemu ničeg no lješeva, mrtvih!
2. Kraljevima 19,36Senakerib, kralj Asirije, podiže tabor; on se vrati u Ninivu gdje ostade.
2. Kraljevima 19,37No, kako se klanjaše u kući Nisrokovoj, svojem bogu, njegovi sinovi Adramelek i Sareser ga udariše mačem i pobjegoše u zemlju Ararat . Njegov sin Azarhadon zavlada na njegovom mjestu.
2. Carevima 19,1A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji.
2. Carevima 19,2I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu.
2. Carevima 19,3I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga; jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
2. Carevima 19,4Da ako je čuo Gospod Bog tvoj sve što reče Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima, koje je čuo Gospod Bog tvoj; pomoli se za ostatak koji se nalazi.
2. Carevima 19,5I dođoše k Isaiji sluge cara Jezekije.
2. Carevima 19,6I reče im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga.
2. Carevima 19,7Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji.
2. Carevima 19,8I tako vrativši se Ravsak nađe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe čuo da je otišao od Lahisa.
2. Carevima 19,9A on ču za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: evo ide da se bije s tobom. Zato opet posla poslanike k Jezekiji govoreći:
2. Carevima 19,10Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: neće se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom.
2. Carevima 19,11Eto čuo si šta su učinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li ćeš se izbaviti?
2. Carevima 19,12Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove, koji bijahu u Telasaru?
2. Carevima 19,13Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave?
2. Carevima 19,14A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom.
2. Carevima 19,15I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći: Gospode Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam, Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju,
2. Carevima 19,16Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga.
2. Carevima 19,17Istina je, Gospode, opustošili su carevi Asirski one narode i zemlje njihove;
2. Carevima 19,18I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen; zato ih potrše.
2. Carevima 19,19I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti Gospode sam Bog.
2. Carevima 19,20Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji, i poruči mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam zašto si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga.
2. Carevima 19,21Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska.
2. Carevima 19,22Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao u vis oči svoje? Na sveca Izrailjeva.
2. Carevima 19,23Preko poslanika svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove i lijepe jele njegove, i ući ću u krajnji stan njegov, u šumu njegova Karmila.
2. Carevima 19,24Ja sam kopao i pio vodu tuđu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima.
2. Carevima 19,25Nijesi li čuo da ja to odavna činim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile.
2. Carevima 19,26Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri.
2. Carevima 19,27Znam sjeđenje tvoje, i polaženje tvoje i dolaženje tvoje znam, i kako bjesniš na me.
2. Carevima 19,28Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju; zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao.
2. Carevima 19,29A tebi ovo neka bude znak: ješćete ove godine što samo od sebe rodi, i druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod s njih.
2. Carevima 19,30Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet će pustiti žile ozdo i roditi ozgo.
2. Carevima 19,31Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to.
2. Carevima 19,32Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neću ući u ovaj grad niti će baciti amo strijele, neće se primaći ka njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega.
2. Carevima 19,33Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući, veli Gospod.
2. Carevima 19,34Jer ću braniti taj grad, i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svojega.
2. Carevima 19,35I istu noć anđeo Gospodnji izide i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tusuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci.
2. Carevima 19,36Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji.
2. Carevima 19,37I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje