Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Kraljevima 2. poglavlje

2. Kraljevima 2. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 2,1Kratko vrijeme, prije nego uze Gospod Iliju u vihoru na nebo, ostavi Ilija s Elišejem Gilgalu.
2. Kraljevima 2,2Ilija zamoli Elišeja: "Ostani ovdje! Gospod šalje mene u Betel." A Elišej odgovori: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako siđoše u Betel.
2. Kraljevima 2,3Učenici proročki, što su živjeli u Betelu, dođoše k Elišeju i upitaše ga: "Znaš li, da će Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe?" On odgovori "Jest, znam; šutite!"
2. Kraljevima 2,4I još jedanput zamoli ga Ilija: "Elišej, ostani ipak ovdje! Gospod šalje mene u Jeriho." A on odgovori: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako dođoše u Jeriho.
2. Kraljevima 2,5Učenici proročki, što su živjeli u Jerihu, pristupiše k Elišeju i upitaše ga: "Znaš li, da će Gospod danas gospodara tvojega uzeti k sebi od tebe?" On odgovori: "Jest, znam, šutite!"
2. Kraljevima 2,6Opet ga zamoli Ilija "Ostani ipak ovdje! Gospod posla mene na Jordan." A on odgovori: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ja te ne ostavljam!" I tako nastaviše svoj put obojica zajedno.
2. Kraljevima 2,7Pedeset učenika proročkih išlo je za njima, ali ostadoše po strani u nekoj udaljenosti, kad oni obojica ustaviše se kod Jordana.
2. Kraljevima 2,8Ilija uze plašt svoj, smota ga i udari njim po vodi. Ona se razdijeli na obje strane, te prijeđoše obojica po uhu.
2. Kraljevima 2,9Kad su bili prijeko, reče Ilija Elišeju: "Moli samo, ako ti imam još što učiniti, prije nego se uzmem od tebe k Elišej odgovori: "Neka bi dvije trećine duha tvojega prešle na mene!"
2. Kraljevima 2,10Onaj reče: "Išteš veliku stvar. Ako me vidiš kad se uzmem od tebe, bit će ti tako, inače ne."
2. Kraljevima 2,11Dok su dalje išli razgovarajući se, dođoše ujedanput ognjena kola s ognjenim konjima i rastaviše ih obojicu. Ilija se odveze u vihoru put neba.
2. Kraljevima 2,12Kad to vidje Elišej, povika glasno: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" Kad ga više ne vidje, uze haljine svoje i razdrije ih na dvoje.
2. Kraljevima 2,13I podiže plašt, što je bio spao s Ilije, vrati se i stupi na obalu Jordana.
2. Kraljevima 2,14Ovdje uze plašt, što je bio spao s Ilije, udari njim po vodi i povika: "Gdje je sad Gospod, Bog Ilijin?" I kako on udari po vodi, razdijeli se ona na obje strane, i prijeđe Elišej.
2. Kraljevima 2,15Kad učenici proročki iz Jeriha vidješe to s druge strane, povikaše: "Duh Ilijin počinu na Elišeju!" Oni mu odoše u susret, baciše se pred njim na zemlju ničice
2. Kraljevima 2,16I rekoše mu: "Sluga tvojih ovdje ima pedeset junaka. Neka oni idu i traže tvojega gospodara! Možda ga je odveo Duh Gospodnji i uklonio ga na kakvo brdo ili u koju dolinu." A on odgovori: "Ne šaljite ih!"
2. Kraljevima 2,17A kad su jednako navaljivali na njega, izjavi: "Pošljite ih samo!" I poslaše pedeset ljudi. Oni su ga tražili tri dana, ali ga ne nađoše.
2. Kraljevima 2,18Kad se vratiše k njemu - on je bio još u Jerihu - reče im: "Nijesam li vam rekao, da ne ide te?"
2. Kraljevima 2,19A stanovnici grada rekoše Elišeju: "Položaj je grada doduše dobar, kako vidiš, gospodaru; ali je voda zla. Zato okolica uzrokuje pobacivanja."
2. Kraljevima 2,20On odgovori: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" Kad su mu je bili donijeli,
2. Kraljevima 2,21Izađe on na izvor, baci u njega so i reče: "Ovako veli Gospod: Ozdravljam ovu vodu. Od sada neće ona više uzrokovati ni smrti ni pobacivanja."
2. Kraljevima 2,22Tako postade voda zdrava do današnjega dana po riječi, što ju je bio rekao Elišej.
2. Kraljevima 2,23Odanle otide u Betel. Kad je išao putem, izađoše mala djeca grada, i rugala mu se i vikala mu; Hodi, ćelo; hodi, ćelo!"
2. Kraljevima 2,24On se obazre, i kad ih vidje, prokle ih u ime Gospodnje. Tada izađoše dvije medvjedice iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece između njih.
2. Kraljevima 2,25Odatle otide na Karmel i odatle se vrati u Samariju.
2. Kraljevima 2,1 Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala.
2. Kraljevima 2,2I reče Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I siđoše do Betela.
2. Kraljevima 2,3A proročki sinovi koji su boravili u Betelu iziđoše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!
2. Kraljevima 2,4Ilija mu reče: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I uđoše u Jerihon.
2. Kraljevima 2,5Proročki sinovi koji su živjeli u Jerihonu priđoše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da će danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On reče: "I ja to znam; tiho!
2. Kraljevima 2,6Ilija mu reče: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te neću ostaviti!" I tako pođoše obojica.
2. Kraljevima 2,7I pedeset proročkih sinova pođe i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana.
2. Kraljevima 2,8Tada Ilija uze svoj ogrtač, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prijeđoše po suhu.
2. Kraljevima 2,9A kad prijeđoše, Ilija će Elizeju: "Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!
2. Kraljevima 2,10Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit će ti tako; ako pak ne budeš vidio, neće ti biti.
2. Kraljevima 2,11I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše među njih i Ilija u vihoru uziđe na nebo.
2. Kraljevima 2,12Elizej je gledao i vikao: "Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje.
2. Kraljevima 2,13I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana.
2. Kraljevima 2,14Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govoreći: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prijeđe.
2. Kraljevima 2,15Proročki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin počinuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju
2. Kraljevima 2,16i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga.
2. Kraljevima 2,17Ali kako su oni svejednako navaljivali, reče im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli.
2. Kraljevima 2,18Vratiše se Elizeju, koji je ostao u Jerihonu, i on im reče: "Nisam li vam rekao: `Nemojte ići!`
2. Kraljevima 2,19Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna.
2. Kraljevima 2,20On reče: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše.
2. Kraljevima 2,21On tada ode na izvor, baci u nj soli i reče: "Ovako govori Jahve: `Ozdravljam ovu vodu. Neće od nje više biti ni smrti ni neplodnosti.`
2. Kraljevima 2,22I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po riječi koju je izrekao Elizej.
2. Kraljevima 2,23Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dječaci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govoreći: "Hodi, ćelo! Hodi, ćelo!
2. Kraljevima 2,24On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah iziđoše dva medvjeda iz šume i rastrgaše četrdeset i dvoje djece.
2. Kraljevima 2,25Odatle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju.
2. Kraljevima 2,1Evo što se dogodi kad GOSPOD uspe Elija u nebo u oluji. Eli i Elize napustiše Gilgal .
2. Kraljevima 2,2Eli reče Elizeju: ” Ostani ovdje, molim te, jer me GOSPOD šalje sve do Betela. “ Elize odgovori: ” živ GOSPOD, ja te neću napustiti! “ I oni siđoše u Betel.
2. Kraljevima 2,3Sinovi *proroka, koji bijahu u Betelu, iziđoše prema Elizeju i rekoše mu: ” Znaš li ti da danas GOSPOD će uznijeti tvog gazdu u zrak iznad tvoje glave? “ On odgovori: ” Ja to znam također; šutite! “
2. Kraljevima 2,4Eli mu reče: ” Elize, ostani ovdje, molim te, jer GOSPOD me šalje u Jerihon. “ On odgovori: ” živ GOSPOD i tvog ti života, ja te ne napuštam! “ I oni stigoše u Jerihon.
2. Kraljevima 2,5Sinovi proroka koji bijahu u Jerihonu primaknuše se Elizeju i rekoše mu: ” Znaš li ti da će danas GOSPOD uzdići tvog gospodara u zrak iznad tvoje glave? “ On odgovori: ” Ja to također znam; šutite! “
2. Kraljevima 2,6Eli mu reče: ” Ostani ovdje, molim te, jer GOSPOD me šalje k Jordanu. “ On odgovori: ” živ GOSPOD i tvog ti života vlastitog, ja te neću napustiti! “ I oni odoše obojica.
2. Kraljevima 2,7Pedesetorica između sinova proročkih postaviše se licem prema Jordanu, na razmaku od Elija i Elizeja koji se obojica zaustaviše kod rijeke.
2. Kraljevima 2,8Tad Eli skide svoj ogrtač, smota ga i udari njime vodu, koja se razdvoji. Oni obojica pređoše suhih nogu.
2. Kraljevima 2,9Kako su oni prešli, Eli reče Elizeju: ” Traži što trebam učiniti za tebe prije no što budem uzdignut daleko od tebe! “ Elize odgovori: ” Nek dođe na mene, molim te, dvostruki dio duha tvoga . “
2. Kraljevima 2,10On reče: ” Ti išćeš jednu tešku stvar. Ako me budeš vidio dok budem uzdizan daleko od tebe, tada će to biti za tebe, inače neće biti. “
2. Kraljevima 2,11Dok oni govoreći nastavljaše ići svojim putem, kad evo jedna vatrena kola i vatreni konji njih razdvojiše jednog od drugog; Eli se uspe u oluji.
2. Kraljevima 2,12što se tiče Elizeja, on gledaše i preklinjaše: ” Moj oče! Moj oče! Kola i konjanici Izraelovi ! “ Potom on ga izgubi iz vida. On tad zgrabi svoju odjeću i *rastrga ju na dvoje.
2. Kraljevima 2,13On pokupi ogrtač koji bijaše pao s leđa Elijevih, vrati se k Jordanu i zaustavi se na obali.
2. Kraljevima 2,14On skide ogrtač koji bijaše pao Eliju s leđa i udari njime vode govoreći: ” Gdje je GOSPOD, Bog Elijev? “ On također udari vodu: ona se razdvoji i Elize prođe.
2. Kraljevima 2,15Sinovi proročki koji ga bijahu vidjeli u lice, rekoše: ” Duh Elijev počiva na Elizeju. “ Oni mu dođoše u susret, pokloniše se pred njim sve do zemlje
2. Kraljevima 2,16i rekoše mu: ” S tvojim slugama ima 50 ljudi, ratnika. Dopusti da idu u potragu za tvojim gospodarem. Možda ga je duh GOSPODOV odnio i bacio na neku planinu ili u kakvu dolinu. “ On reče: ” Ne šaljite nikog! “
2. Kraljevima 2,17Ali, oni navaljivaše toliko da on na kraju reče: ” Pošaljite ih dakle ! “ Oni poslaše 50 ljudi koji tražiše Elija tijekom tri dana a da ga nisu našli.
2. Kraljevima 2,18Oni se vratiše prema Elizeju koji ostade u Jerihonu i koji im reče: ” Nisam li vam ja rekao: ” Ne idite! “
2. Kraljevima 2,19Ljudi iz Jerihona rekoše Elizeju: ” Kao što vidi moj gospodar, boravak u gradu ugodan je; ipak voda je loša, a zemlja neplodna.“
2. Kraljevima 2,20On reče: ” Pribavite mi jednu novu zdjelu i stavite u nju soli! “ Oni mu ju pribaviše.
2. Kraljevima 2,21On iziđe prema mjestu odakle izbijaše voda, baci tu soli govoreći: “ Ovako govori GOSPOD: Ja sam očistio ovu vodu; ona neće više donijeti ni smrti, ni neplodnosti. “
2. Kraljevima 2,22Voda bi očišćena sve do ovog dana, prema riječi koju bijaše rekao Elize.
2. Kraljevima 2,23On se uspe odatle u Betel. Kako se on uspinjaše putem derani iziđoše iz grada i sprdaše se s njim govoreći: ” Hajde, ošišanac! Hajde ! “
2. Kraljevima 2,24On se okrenu, pogleda ih i prokle u ime GOSPODOVO. Tad dva medvjeda iziđoše iz šume i rastrgaše 42 te djece.
2. Kraljevima 2,25Odatle od se nađe na Brdu Karmel, a odatle on stiže ponovo u Samariju.
2. Carevima 2,1A kad Gospod šćaše uzeti Iliju u vihoru na nebo, pođoše Ilija i Jelisije iz Galgala.
2. Carevima 2,2I reče Ilija Jelisiju: ostani ti ovdje, jer mene Gospod šalje do Vetilja. Ali Jelisije reče: tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti. I dođoše u Vetilj.
2. Carevima 2,3Tada dođoše k Jelisiju sinovi proročki koji bijahu u Vetilju, i rekoše mu: znaš li da će danas Gospod uzeti gospodara tvojega od tebe? A on reče: znam, mučite.
2. Carevima 2,4Opet mu reče Ilija: Jelisije, ostani ti tu, jer me Gospod šalje u Jerihon. A on reče: tako živ bio Gospod i tako živa bila duša tvoja, neću te ostaviti. Tako dođoše u Jerihon.
2. Carevima 2,5A sinovi proročki koji bijahu u Jerihonu pristupiše k Jelisiju, i rekoše mu: znaš li da će danas uzeti Gospod od tebe gospodara tvojega? A on reče: znam, mučite.
2. Carevima 2,6Opet mu reče Ilija: ostani ti tu, jer me Gospod šalje na Jordan. A on reče: tako živ bio Gospod i tako bila živa tvoja duša, neću te ostaviti. Tako otidoše obojica.
2. Carevima 2,7I pedeset ljudi između sinova proročkih otidoše i stadoše prema njima izdaleka, a oni obojica ustaviše se kod Jordana.
2. Carevima 2,8I uze Ilija plašt svoj, i saviv ga udari njim po vodi, a ona se rastupi tamo i amo, te prijeđoše obojica suhim.
2. Carevima 2,9A kad prijeđoše, reče Ilija Jelisiju: išti šta hoćeš da ti učinim, dokle se nijesam uzeo od tebe. A Jelisije reče: da budu dva dijela duha tvojega u mene.
2. Carevima 2,10A on mu reče: zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biće ti tako; ako li ne vidiš, neće biti.
2. Carevima 2,11I kad iđahu dalje razgovarajući se, gle, ognjena kola i ognjeni konji rastaviše ih, i Ilija otide u vihoru na nebo.
2. Carevima 2,12A Jelisije videći to vikaše: oče moj, oče moj! kola Izrailjeva i konjici njegovi! I ne vidje ga više; potom uze haljine svoje i razdrije ih na dva komada.
2. Carevima 2,13I podiže plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, i vrativ se stade na brijegu Jordanskom.
2. Carevima 2,14I uzev plašt Ilijin, koji bješe spao s njega, udari po vodi i reče: gdje je Gospod Bog Ilijin? A kad i on udari po vodi, rastupi se voda tamo i amo, i prijeđe Jelisije.
2. Carevima 2,15A kad s druge strane vidješe sinovi proročki, koji bijahu u Jerihonu, rekoše: počinu duh Ilijin na Jelisiju. I sretoše ga i pokloniše mu se do zemlje.
2. Carevima 2,16I rekoše mu: evo ima u sluga tvojih pedeset junaka, neka idu i traže tvojega gospodara, da ga ne bude uzeo duh Gospodnji i bacio ga na kakvo brdo ili u kakav do. A on reče: ne šaljite.
2. Carevima 2,17Ali oni navaljivahu na nj dokle mu se ne dosadi, te reče: pošljite. I poslaše pedeset ljudi koji ga tražiše tri dana, ali ne nađoše.
2. Carevima 2,18I vratiše se k njemu, a on bijaše u Jerihonu, pa im reče: nijesam li vam govorio da ne idete?
2. Carevima 2,19Tada građani rekoše Jelisiju: gle, dobro je živjeti u ovom gradu, kao što gospodar naš vidi; ali je voda zla i zemlja nerodna.
2. Carevima 2,20A on im reče: donesite mi nov kotao, i metnite u nj soli. I donesoše mu.
2. Carevima 2,21A on izide na izvor i baci u nj so, govoreći: ovako veli Gospod: iscijelih ovu vodu, da ne bude više od nje smrti ni nerodnosti.
2. Carevima 2,22I voda posta zdrava do današnjega dana po riječi Jelisijevoj, koju izreče.
2. Carevima 2,23Potom otide odande u Vetilj; i kad iđaše putem, izidoše mala djeca iz grada i rugahu mu se govoreći mu: hodi, ćelo! hodi, ćelo!
2. Carevima 2,24A Jelisije obazre se i videći ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izidoše dvije medvjedice iz šume, i rastrgoše četrdeset i dvoje djece.
2. Carevima 2,25Odande otide na goru Karmilsku, a odande se vrati u Samariju.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje