Tražilica


2. Kraljevima 23. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 23,1Tada posla kralj glasnike, i oni skupiše kod njega sve starješine Judine i jerusalemske.
2. Kraljevima 23,2Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i svi stanovnici Jerusalema, i svećenici i proroci, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj knjige zavjetne, koja je bila nađena u hramu Gospodnjem.
2. Kraljevima 23,3Potom kralj stupi na sjedište svoje i učini zavjet pred Gospodom, da će oni ići za Gospodom i držati njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove zakone, svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, što su bili napisani u ovoj knjizi. I sav narod pristade na zavjet.
2. Kraljevima 23,4Tada zapovjedi kralj velikom svećeniku Hilkiji i svećenicima drugoga reda i vratarima, da iznesu iz hrama Gospodnjega sve posuđe, što je bilo načinjeno za baala i aštartu i svu zvjezdanu vojsku nebesku. On ga dade spaliti izvan Jerusalema na zemljištima na Kidronu i pepeo od njega odnijeti u Betel.
2. Kraljevima 23,5I odstrani svećenike idolske, koje su bili postavili kraljevi Judini i koji su kadili na visinama u gradovima Judinim i u okolici Jerusalema, tako i one, koji su kadili baalu, suncu i mjesecu, slikama životinjskim i svoj vojsci nebeskoj,
2. Kraljevima 23,6I idol aštartu dade iznijeti iz hrama Gospodnjega van pred Jerusalem u dolinu kidronsku i spaliti je u dolini kidronskoj, u prah je satrti i prah od nje baciti u grobove prostoga naroda.
2. Kraljevima 23,7I stanove bludnica u hramu Gospodnjem, u kojima su žene tkale haljine za aštartu, dade porušiti.
2. Kraljevima 23,8Nadalje dade dovesti iz gradova Judinih sve svećenike, oskvrniti uzvisine, gdje su bili kadili svećenici, od Gebe do Beeršebe. Dalje dade porušiti uzvisine, što su bile na ulazu pred vratima gradskog zapovjednika Jošue s lijeve strane, kad se dođe k vratima gradskim.
2. Kraljevima 23,9Ali svećenici onih visina nijesu smjeli uzaći na žrtvenik Gospodnji u Jerusalemu, nego samo jesti nekvasne kruhove među braćom svojom u službi.
2. Kraljevima 23,10I Tofet u dolini sinova Hinomovih proglasi nečistim, da više nitko ne bi dao sinu svojemu ići kroz oganj u čast Moleku.
2. Kraljevima 23,11Onda dade odstraniti konje, koje su bili postavili kraljevi Judini u čast suncu na ulazu u hram Gospodnji kod stanice sobara Natan-Meleka, i spali sunčana kola u ognju.
2. Kraljevima 23,12Žrtvenike na krovu gornje sobe Ahazove, koje su bili podigli kraljevi Judini, i žrtvenike, što ih je bio sazidao Manaseh u obadva predvorja hrama Gospodnjega, dade kralj razrušitl, ukloniti i ruševine baciti u dolinu kidronsku.
2. Kraljevima 23,13Uzvisine istočno od Jerusalema, južno od Gore spoticanja, dade kralj oskvrniti. Salomon, kralj Izraelov, bio ih je dao podići aštarti, gadu sidonskomu, Kemošu, gadu moapskomu i Milkomu, gadu sinova Amonovih.
2. Kraljevima 23,14On dade likove razbiti, aštarte sasjeći i mjesto njihovo napuniti kostima ljudskim.
2. Kraljevima 23,15I žrtvenik u Betelu, visinu, koju je bio podigao Jeroboam, sin Nebatov, koji navede na grijeh Izraela, i taj žrtvenik, tu visinu dade srušiti. On dade uzvisine popaliti, u prah satrti i aštartu spaliti.
2. Kraljevima 23,16Kad se obazre Josija i tamo na gori vidje grobove, posla onamo i dade iz grobova kosti uzeti, na žrtveniku spaliti i tako ga oskvrniti po riječi Gospodnjoj, koju je bio izrekao čovjek Božji, koji unaprijed reče ove stvari.
2. Kraljevima 23,17Kad on upita: "Kakav je ono grobni spomenik, što ga vidim tamo?", odgovoriše mu građani: "Ono je grob čovjeka Božjega, koji dođe iz Jude i unaprijed reče one stvari, što si ih sad učinio na žrtveniku u Betelu."
2. Kraljevima 23,18On zapovjedi: "Pustite ga da počiva! Nitko da mu ne kreće kosti!" I tako ostaviše netaknute kosti njegove s kostima onoga proroka, koji je bio došao iz Samarije.
2. Kraljevima 23,19I sve hramove visina u gradovima Samarije, što su ih bili podigli kraljevi Izraelovi, da draže Gospoda, ukloni Josija i učini s njim posve onako, kako je bio učinio u Betelu.
2. Kraljevima 23,20A sve svećenike visina, što su bill onuda, dade poklati na žrtvenicima i spaliti kosti ljudske na njima. Tada se vrati u Jerusalem.
2. Kraljevima 23,21Tada zapovjedi kralj svemu narodu: "Svetkujte u čast Gospodu, Bogu svojemu, blagdan Pashe onako, kako stoji napisano u ovoj knjizi zavjetnoj!"
2. Kraljevima 23,22Jer takav blagdan Pashe nije bio više svetkovan od dana sudaca, koji su sudili Izraelu, i za sve vrijeme kraljeva Izraelovih i Judinih.
2. Kraljevima 23,23Istom u osamnaestoj godini kralja Josije svetkovao se je ovaj blagdan Pashe u čast Gospodu u Jerusalemu.
2. Kraljevima 23,24I zaklinjače mrtvaca i vračare, terafime i idole, uopće sve gadove idolske, što su se vidjeli u zemlji Judinoj i u Jerusalemu, uništi Josija, da izvrši propise zakona, što su bili napisani u knjizi, koju je bio našao svećenik Hilkija u hramu Gospodnjem,
2. Kraljevima 23,25Nije bilo prije njega takvoga kralja, koji bi se bio obratio Gospodu tako svim srcem, svom dušom i svom snagom, posve po zakonu Mojsijevu. I poslije njega nije bilo njemu jednaka.
2. Kraljevima 23,26Ipak ne odustade Gospod od svojega silnog i žestokog gnjeva, kojim se je bio proti Judi raspalio zbog svih izazova, kojim ga je bio dražio Manaseh.
2. Kraljevima 23,27Gospod je bio preduzeo sebi: "Odbacit ću i Judu od lica svojega, kao što sam odbacio Izraela, i grad ću ovaj odbaciti, koji sam bio izabrao, Jerusalem, i hram, za koji sam rekao, da će tamo moje ime imati svoj stan."
2. Kraljevima 23,28Ostala povijest Josijina i sve, što je preduzeo, stoji napisano u knjizi povijesti kraljeva Judinih.
2. Kraljevima 23,29U ono vrijeme izađe faraon Neko, kralj egipatski, na kralja asirskoga k riječi Eufratu. Kralj Josija izađe preda njega. A on ga rani smrtno kod Megida, čim ga je bio ugledao.
2. Kraljevima 23,30Sluge njegove odvezoše ga mrtva iz Megida u Jerusalem, gdje ga pokopaše u njegovoj grobnici. A narod zemlje uze Joahaza, sina Josijina, dade ga pomazati i učini ga kraljem mjesto oca njegova.
2. Kraljevima 23,31Joahaz je imao dvadeset i tri godine, kad postade kralj, i vladao je tri mjeseca u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Hamutala i bila je kći Jeremijina iz Libne.
2. Kraljevima 23,32On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, posve kako su činili oci njegovi.
2. Kraljevima 23,33Faraon Neko dade ga zatvoriti u Ribli u zemlji Hamatu, da ne bude dulje kralj u Jerusalemu, i nametnu zemlji globu od što talenata srebra i jedan talenat zlata.
2. Kraljevima 23,34Tada postavi faraon Neko kraljem Elijakima, sina Josijina, na mjesto njegova oca Josije i promijeni mu ime u Jojakim. A Joahaza uze sa sobom Tako dođe ovaj u Egipat i umrije ondje.
2. Kraljevima 23,35Jojakim dade srebro i zlato faraonu. A morade zemlji nametnuti porez, da mogne dati novce po zahtjevu faraonovu. Kako je svaki bio cijenjen, utjerivao je od naroda zemlje srebro i zlato, da preda faraonu Neku.
2. Kraljevima 23,36Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina, kad postade kralj i vladao je jedanaest godina u Jerusalemu. Njegova mati zvala se je Zebida i bila je kći Pedajina iz Rume.
2. Kraljevima 23,37On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, posve kako su bili činili oci njegovi.
2. Kraljevima 23,1 Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine.
2. Kraljevima 23,2Kralj potom uzađe u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najvećega. I pročita im sve riječi Knjige Saveza koja je nađena u Domu Jahvinu.
2. Kraljevima 23,3Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez.
2. Kraljevima 23,4Kralj je zapovjedio velikom svećeniku Hilkiji, svećenicima drugog reda i čuvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu načinjeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel.
2. Kraljevima 23,5Uklonio je lažne svećenike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.
2. Kraljevima 23,6Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pučkih.
2. Kraljevima 23,7Razorio je stanove posvećenih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri.
2. Kraljevima 23,8Iz svih judejskih gradova doveo je svećenike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti svećenici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima.
2. Kraljevima 23,9Isto tako svećenici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa među svojom braćom.
2. Kraljevima 23,10Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili kćerku provodio kroz oganj u čast Moleku.
2. Kraljevima 23,11Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sunčana kola.
2. Kraljevima 23,12Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku.
2. Kraljevima 23,13Uzvišice koje su bile sučelice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio.
2. Kraljevima 23,14Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima.
2. Kraljevima 23,15Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere.
2. Kraljevima 23,16A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavajući riječ Jahvinu, koju je objavio čovjek Božji (dok je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme svečanosti). Okrenuvši se, Jošija baci oči na grob čovjeka Božjeg koji je objavio sve to
2. Kraljevima 23,17i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob čovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti učinio s betelskim žrtvenikom.
2. Kraljevima 23,18"Pustite ga na miru", reče kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije.
2. Kraljevima 23,19Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i učinio je s njima kao što je učinio u Betelu.
2. Kraljevima 23,20Sve svećenike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.
2. Kraljevima 23,21Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u čast Jahve, Boga svoga, po običaju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza.
2. Kraljevima 23,22Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih.
2. Kraljevima 23,23Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u čast Jahve, u Jeruzalemu.
2. Kraljevima 23,24Osim toga, sve bajače i sve vračare, sve kućne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši riječi Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, svećenik Doma Jahvina.
2. Kraljevima 23,25Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna.
2. Kraljevima 23,26Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio.
2. Kraljevima 23,27Jahve je odlučio: "Maknut ću Judejce ispred sebe kao što sam maknuo Izraela; odbacit ću ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Dom o kojem rekoh: `Tu će biti Ime moje.`
2. Kraljevima 23,28Ostala povijest Jošijina i sve što je učinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?
2. Kraljevima 23,29U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu.
2. Kraljevima 23,30Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca.
2. Kraljevima 23,31Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, kći Jeremije, i bila je iz Libne.
2. Kraljevima 23,32On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što su činili oci njegovi.
2. Kraljevima 23,33Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na području Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata.
2. Kraljevima 23,34Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje.
2. Kraljevima 23,35Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku.
2. Kraljevima 23,36Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, kći Pedajina, i bila je iz Rume.
2. Kraljevima 23,37On je činio što je zlo u očima Jahvinim, sve kao što su činili i oci njegovi.
2. Kraljevima 23,1Kralj posla reći svim *starješinama Jude i Jeruzalema da se sastanu kod njega.
2. Kraljevima 23,2Potom se on uspe u Kuću GOSPODOVU imajući oko sebe sve ljude Jude i sve žitelje Jeruzalema: svećenike, *proroke i sav puk, malo i veliko. On im obavi čitanje svih riječi knjige *saveza nađene u Kući GOSPODOVOJ.
2. Kraljevima 23,3Uspravljen na postolju, kralj zaključi pred GOSPODOM savez koji ga obveza slijediti GOSPODA, čuvati njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove propise svim svojim srcem i svim svojim bićem ispunjavajući riječi ovog saveza koje su napisane u ovoj knjizi. Sav se narod uključi u taj savez.
2. Kraljevima 23,4Kralj zapovijedi velikom svećeniku Hilkijahuu, svećenicima drugog reda i čuvarima praga da iznesu iz Templa GOSPODOVOG sve predmete koji bijahu načinjeni u čast *Baalovu, Ašerovu i svoj vojsci nebesa . Spališe ih izvan Jeruzalema, u nasadima Cedrona i odnesoše njihove ostatke u Betel.
2. Kraljevima 23,5On uništi popove koje kralj Jude bijaše postavio za spaljivati *tamjane na *visokim mjestima gradova u Judi i okolici Jeruzalema. On uništi također one koji spaljivahu tamjan u čast Baala, sunca, mjeseca, zviježđa i vojske nebesa.
2. Kraljevima 23,6On odnese iz Kuće GOSPODOVE, izvan Jeruzalema, u tjesnac Cedrona, sveti stub koji spali u klancu Cedrona; on ga uništi u pepeo koji baci u zajedničku jamu.
2. Kraljevima 23,7On uništi kuće svetih prostitutki koje bijahu u Kući GOSPODOVOJ i gdje žene tkaše haljine za Ašera.
2. Kraljevima 23,8On dade dovesti iz gradova Jude sve svećenike i on zaprlja visoka mjesta gdje svećenici bijahu spaljivali tamjan, od Geve sve do Beršebe . On uništi visoka mjesta vrata, ona koja bijahu na ulazu vrata Jozuinih, glavnim gradskim, ono koje bijaše lijevo od kad se uđe kroz bilo koja vrata grada.
2. Kraljevima 23,9Ipak svećenici visokih mjesta nisu mogli uspeti se *oltaru GOSPODOVOM u Jeruzalemu; oni nisu mogli drugo do jesti *beskvasni kruh u sred svoje braće.
2. Kraljevima 23,10On uprlja Toteha koji bijaše u dolini Be-Hinom da nitko ne može provesti svog sina i svoju kćer kroz vatru u čast Moleka .
2. Kraljevima 23,11On uništi konje koje kraljevi Jude bijahu postavili u čast sunca na ulazu u Kuću GOSPODOVU, pokraj sobe *eunuha Netan-Meleka, smještenoj u dograđenom dodatku; on spali sunčeva kola.
2. Kraljevima 23,12Kralj uništi oltare koji bijahu na terasi gornje sobe Akhazove, a koje bijahu podigli kraljevi Jude, kao i oltare koje Manase bijaše izgradio u *trijemu Kuće GOSPODOVE; on ih dignu odatle i baci u prah u klanac Cedrona.
2. Kraljevima 23,13Kralj zaprlja visoka mjesta koja se nalaziše nasuprot Jeruzalemu, na jugu brda Uništenja, i koje kralj Izraela Solomon bijaše izgradio u čast Astarte, gnusnosti Sidonijanske, Kemoša, gnusnosti Moaba, Milkoma, užasa sinova Amonovih.
2. Kraljevima 23,14On polomi stele, sasiječe svete stubove i zatrpa njihova mjesta kosturima ljudskim.
2. Kraljevima 23,15Jozias jednako uništi *oltar koji bijaše u Betelu, *visoko mjesto koje Jeroboam, sin Nebatov, bijaše izgradio za povući Izrael u grijeh; on uništi taj oltara i njegovo visoko mjesto, on spali visoko mjesto; uništi ga u prah i stavi u vatru sveti stub .
2. Kraljevima 23,16Potom, budući se okrenuo, Jozias opazi grobove koji se nalaziše ondje, na planini; on posla uzeti kosti iz tih grobova i spali ih na oltaru: on ga uprlja prema riječi GOSPODOVOJ koju bijaše uzviknuo Božji čovjek, čovjek koji bijaše izvikivao te stvari .
2. Kraljevima 23,17On reče: ” Koji je ovo spomenik što ja vidim? “ Ljudi gradski mu odgovoriše: ” To je grob Božjeg čovjeka koji je došao iz Jude i koji je izvikivao stvari koje si ti upravo učinio na oltaru u Betelu. “
2. Kraljevima 23,18On reče: ” Ostavite ga! Nek nitko ne dira kosti njegove! “ On poštedi njegove kosti kao i kosti proroka koji bijahu došli iz Samarije .
2. Kraljevima 23,19Jozias uništi jednako sve kuće visokih mjesta koje se nalaziše u gradovima Samarije i koje kraljevi Izraela bijahu izgradili za uvrijediti GOSPODA. On postupi spram njih točno kako bijaše postupio u Betelu.
2. Kraljevima 23,20On pokla na oltarima sve svećenike visokih mjesta koji se tu nalaziše i spali tu ljudske kosti. Potom se vrati u Jeruzalem.
2. Kraljevima 23,21Kralj dade ovu zapovijed svem puku: ” Slavite *Pashu GOSPODA, vašeg Boga, prema onom što je zapisano u ovoj knjizi *saveza.
2. Kraljevima 23,22Nije se jedna takva Pasha slavila od vremena kad su sudci upravljali Izraelom i cijelo vrijeme kraljeva Izraela i Jude.
2. Kraljevima 23,23U osamnaestoj godini vladavine kralja Josiasa proslavi se jedna takva Pasha GOSPODOVA u Jeruzalemu.
2. Kraljevima 23,24Jozias jednako zbrisa vračeve, čarobnjake, terafime, idole i sve gadove koji su se vidjeli u zemlji Judi i u Jeruzalemu, da bi ispunio riječi Zakona, riječima zapisanim u knjizi koju svećenik Hilkijahu bijaše pronašao u Kući GOSPODOVOJ.
2. Kraljevima 23,25Nije bilo prije njega kralja koji, kao on, priđe GOSPODU svim svojim srcem, svim svojim bićem i svom svojom snagom, prema svem Zakonu Mojsijevom. Poslije njega, ne podiže se netko sličan.
2. Kraljevima 23,26Ipak GOSPOD se ne povrati iz jarosti velikog gnjeva koji je planuo protiv Jude, zbog svih uvreda koje Manase bijaše počinio protiv njega.
2. Kraljevima 23,27GOSPOD reče: ” Čak i Judu, ja ću odstraniti daleko iz svoje nazočnosti kao što sam ostranio Izrael, ja ću odbaciti ovaj grad koji sam izabrao, Jeruzalem, i Kuću o kojoj sam rekao: Ondje bit će moje *ime. “
2. Kraljevima 23,28Ostatak djela Joziasovih, sve što je učinio, nije li zapisano to u knjizi *Povijesti kraljeva Jude?
2. Kraljevima 23,29Tijekom njegovih dana, *faraon Neko, kralj Egipta, uspe se sastati s kraljem Asirije kod Eufrata. Kralj Jozias pođe mu u susret, ali faraon, čim ga vidje, ubi Joziasa u Megidou .
2. Kraljevima 23,30Kako on bijaše mrtav, njegove ga sluge odnesoše na kolima i odnesoše iz Megidoa u Jeruzalem. Ukopaše ga u njegovom grobu. Pučanstvo zemlje uze Joakhaza, Joziasovog sina; dadoše mu *pomazanje i postaviše ga za kralja na mjestu njegovog oca.
2. Kraljevima 23,31Joakhazu bijaše 23 godine kad postade kralj i on vladaše tri godine tri mjeseca u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Hamutal, kćer Jirmejahuvljeva, iz Libne .
2. Kraljevima 23,32On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, točno kao njegovi očevi.
2. Kraljevima 23,33*Faraon Neko ga stavi u lance u Rivli, u zemlji Hamat, da prestane vladati u Jeruzalemu. Faraon Neko nametnu zemlji jedan danak od stotinu talenata srebra i jedan talenat zlata.
2. Kraljevima 23,34On postavi kao kralja Elijakima, sina Joziasova, na mjesto Joziasa, njegovog oca, i zamijeni njegovo ime u Jojakim. Glede Joakhaza, on bijaše zatvorenikom; on dođe u Egipat gdje i umrije.
2. Kraljevima 23,35Jojakim isporuči srebro i zlato faraonu Kekou; za dati, od faraona, zahtijevani iznos, on oporezova zemlju; on nametnu silom jedan namet u srebru i zlatu pučanstvu zemlje, prema sredstvima svakog, za dati ga faraonu Neku.
2. Kraljevima 23,36Joakim imaše 25 godina kad postade kraljem i vladaše jedanaest godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Zebida, kćer Pedajavljeva, iz Rume.
2. Kraljevima 23,37On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, točno kao i njegovi očevi .
2. Carevima 23,1Tada posla car, te se skupiše k njemu sve starješine Judine i Jerusalimske.
2. Carevima 23,2I otide car u dom Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlji Judine i svi Jerusalimljani i sveštenici i proroci i sav narod, malo i veliko, i pročita im sve riječi knjige zavjetne, koja se nađe u domu Gospodnjem.
2. Carevima 23,3I car stojeći kod stupa učini zavjet pred Gospodom da će oni ići za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedočanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom, vršeći riječi toga zavjeta napisane u toj knjizi. I sav narod prista na zavjet.
2. Carevima 23,4Tada zapovjedi car Helkiji poglavaru svešteničkom i sveštenicima drugoga reda i onima koji čuvahu vrata, da iznesu iz crkve Gospodnje sve stvari koje bijahu načinjene Valu i gaju i svoj vojsci nebeskoj; i spali ih iza Jerusalima u polju Kedronskom, i odnese pepeo od njih u Vetilj.
2. Carevima 23,5I svrže sveštenike idolske koje bijahu postavili carevi Judini da kade po visinama u gradovima Judinijem i oko Jerusalima tako i one koji kađahu Valu, suncu i mjesecu i zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj.
2. Carevima 23,6I iznese gaj iz doma Gospodnjega iza Jerusalima na potok Kedron, i spali ga na potoku Kedronu i satr u prah, i prosu prah na grobove sinova narodnijeh.
2. Carevima 23,7I pokvari kuće kurvarske koje bijahu u domu Gospodnjem, u kojima žene tkahu zastirače za gaj.
2. Carevima 23,8I dovedavši sve sveštenike iz gradova Judinijeh oskvrni visine gdje kađahu sveštenici od Geve do Virsaveje, i pokvari visine na vratima, i koja bijaše na ulasku na vratima Isusa zapovjednika gradskoga nalijevo od vrata gradskih.
2. Carevima 23,9Ali sveštenici onijeh visina ne pristupahu k oltaru Gospodnjemu u Jerusalimu, nego jeđahu prijesne hljebove među braćom svojom.
2. Carevima 23,10Oskvrni i Tofet, koji bijaše u dolini sinova Enomovijeh, da ne bi niko više vodio sina svojega ni kćeri svoje kroz oganj Molohu.
2. Carevima 23,11I ukloni konje koje bijahu postavili carevi Judini suncu od ulaska u dom Gospodnji do kuće Natan-Meleha dvoranina, koja bijaše u Farurimu; a kola sunčana sažeže ognjem.
2. Carevima 23,12I oltare na krovu sobe Ahazove, koje bijahu načinili carevi Judini, i oltare koje bijaše načinio Manasija u oba trijema doma Gospodnjega, pokvari car, i uzevši ih odande baci prah od njih u potok Kedron.
2. Carevima 23,13I visine prema Jerusalimu s desne strane na gori Maslinskoj, koje bijaše načinio Solomun car Izrailjev Astaroti gadu Sidonskom i Hemosu gadu Moavskom i Melhomu gadu sinova Amonovijeh, oskvrni car.
2. Carevima 23,14I izlomi likove i isiječe gajeve, i mjesta njihova napuni kostiju ljudskih.
2. Carevima 23,15I oltar, koji bješe u Vetilju, visinu, koju bješe načinio Jerovoam sin Navatov, koji navede na grijeh Izrailja, i oltar i visinu pokvari, i spalivši visinu satr je u prah, i spali gaj.
2. Carevima 23,16I obazrevši se Josija vidje grobove koji bijahu ondje na gori, i posla te izvadiše kosti iz grobova, i sažeže ih na oltaru i oskvrni ga, po riječi Gospodnjoj, koju reče čovjek Božji, koji naprijed kaza te stvari.
2. Carevima 23,17I reče: kakav je ono spomenik što vidim? Rekoše mu građani: ono je grob čovjeka Božijega koji dođe iz Jude i naprijed kaza to što si učinio na oltaru u Vetilju.
2. Carevima 23,18A on reče: ostavite ga, niko da mu ne kreće kosti. Tako se sačuvaše kosti njegove s kostima onoga proroka koji dođe iz Samarije.
2. Carevima 23,19I sve domove visina po gradovima Samarijskim koje načiniše carevi Izrailjevi gnjeveći Gospoda, pokvari Josija; i učini s njima sve onako kako učini u Vetilju.
2. Carevima 23,20I pokla sve sveštenike visina, koji bijahu onuda, na oltarima, i sažeže kosti ljudske na njima; potom se vrati u Jerusalim.
2. Carevima 23,21Tada zapovjedi car svemu narodu govoreći: praznujte pashu Gospodu Bogu svojemu, kao što piše u knjizi zavjetnoj.
2. Carevima 23,22Jer ne bi praznovana ovako pasha od vremena sudija koje sudiše Izrailju i za sve vrijeme careva Izrailjevijeh i careva Judinijeh.
2. Carevima 23,23Kao što bi osamnaeste godine cara Josije praznovana pasha Gospodu u Jerusalimu.
2. Carevima 23,24I one što se dogovaraju s duhovima i vračare, i likove i gadne bogove i sve gadove koji se viđahu u zemlji Judinoj i u Jerusalimu istrijebi Josija da izvrši riječi zakona napisane u knjizi koju nađe Helkija sveštenik u domu Gospodnjem.
2. Carevima 23,25Ni prije njega ne bješe takvoga cara, koji bi se obratio ka Gospodu svijem srcem svojim i svom dušom svojom i svom snagom svojom, sasvijem po zakonu Mojsijevu, niti poslije njega nasta taki kao on.
2. Carevima 23,26Ali se Gospod ne povrati od žestine velikoga gnjeva svojega, kojom se bješe raspalio gnjev njegov na Judu za sve draženje kojim ga bješe dražio Manasija.
2. Carevima 23,27I reče Gospod: i Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrailja, i grad ću ovaj odbaciti, koji sam izabrao, Jerusalim, i dom, za koji rekoh: tu će biti ime moje.
2. Carevima 23,28A ostala djela Josijina i sve što je činio, nije li zapisano u dnevniku careva Judinijeh?
2. Carevima 23,29U njegovo vrijeme izide Faraon Nehaon car Misirski na cara Asirskoga k rijeci Efratu, i car Josija izide preda nj, a on kako ga vidje ubi ga u Megidonu.
2. Carevima 23,30I mrtva metnuše ga sluge njegove na kola, i odvezoše ga iz Megidona u Jerusalim, i pogreboše ga u grobu njegovu; i narod zemaljski uze Joahaza sina Josijina, i pomazaše ga i zacariše ga na mjesto oca njegova.
2. Carevima 23,31Dvadeset i tri godine bješe Joahazu kad poče carovati, i carova tri mjeseca u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Amutala, kći Jeremijina, iz Livne.
2. Carevima 23,32On činjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su činili oci njegovi.
2. Carevima 23,33I sveza ga Faraon Nehaon u Rivli u zemlji Ematskoj da više ne caruje u Jerusalimu, i oglobi zemlju sto talanata srebra i talanat zlata.
2. Carevima 23,34A carem postavi Faraon Nehaon Elijakima sina Josijina na mjesto Josije oca njegova, i predje mu ime Joakim; a Joahaza uze i otide u Misir, a on umrije ondje
2. Carevima 23,35A ono srebro i zlato dade Joakim Faraonu razrezavši na zemlju da bi dao novce po zapovijesti Faraonovoj, od svakoga uzimajući kako bješe cijenjen, srebro i zlato po narodu u zemlji, da da Faraonu Nehaonu.
2. Carevima 23,36Dvadeset i pet godina bijaše Joakimu kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Zevuda, kći Fedajeva, iz Rume.
2. Carevima 23,37A on činjaše što je zlo pred Gospodom sasvijem kako su činili oci njegovi.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje