Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Kraljevima 3. poglavlje

2. Kraljevima 3. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 3,1Joram, sin Ahabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji u osamnaestoj godini kraljevanja Jošafatova nad Judom. On je vladao dvanaest godina.
2. Kraljevima 3,2Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, ako i ne u onoj mjeri kao otac njegov i mati njegova. On naime odstrani stupove baalove, što ih je bio podigao otac njegov.
2. Kraljevima 3,3Ali ostade tvrdo u grijehima Nebatova sina Jeroboama, na koje bio je naveo Izraela, i ne odstupi od njih.
2. Kraljevima 3,4Meša, kralj moapski, bavio se je stočarstvom. On je imao kao danak davati kralju Izraelovu sto tisuća janjaca i vune od sto tisuća ovnova.
2. Kraljevima 3,5Ali čim je bio umro Ahab, otpade kralj moapski od kralja Izraelova.
2. Kraljevima 3,6Tada jednoga dana izađe kralj Joram iz Samarije i prebroji sav narod izraelski.
2. Kraljevima 3,7Ujedno posla Jošafatu, kralju Judinu, ovu vijest: "Kralj moapski otpao je od mene. Nećeš li poći s menom na vojsku proti Moapcima?" On odgovori "Jest, poči ću. Ja ti stojim posve na službu. Moj je narod tvoj narod, moji su konji tvoji konji."
2. Kraljevima 3,8Upita dalje: "Kojim putem da udarimo?" On odgovori: "Putem preko pustinje edomske."
2. Kraljevima 3,9I tako izađe kralj Izraelov s kraljem Judinim i s kraljem edomskim. Kad su bili prevalili sedam dana hoda, nestade vode za vojsku i za stoku, što je išla s njima.
2. Kraljevima 3,10Tada povika kralj Izraelov: "Jao, Gospod nas tri kralja, dozva ovamo, da nas preda u ruke Moapcima!"
2. Kraljevima 3,11Jošafat upita: "Ima li tu koji prorok Gospodnji, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda?" Jedan od ljudi kralja Izraelova odgovori: "Ovdje je Elišej, sin Šafatov, koji je Iliji polijevao vodom ruke."
2. Kraljevima 3,12Jošafat potvrdi: "U njega je riječ Gospodnja." I kad su bili otišli k njemu kralj Izraelov i Jošafat i kralj edomski,
2. Kraljevima 3,13Reče Elišej kralju Izraelovu: "Što ja imam s tobom? Obrati se na proroke oca svojega i na proroke matere svoje!" A kralj Izraelov reče: "Ipak ne! Je li možda Gospod dozvao ovamo nas, tri kralja, da nas preda u ruke Moapcima?"
2. Kraljevima 3,14Elišej odgovori: "Tako živ bio Gospod nad vojskama, u čijoj sam službi: Kad ne bih gledao na Jošafata, kralja Judina, tebe ne bih ni pogledao.
2. Kraljevima 3,15Dovedite mi sada jednog svirača na harfu! Kad je svirač udarao na žice, dođe ruka Gospodnja na njega,
2. Kraljevima 3,16I on reče: "Ovako veli Gospod: Načinite u ovoj dolini jamu uz jamu!
2. Kraljevima 3,17Jer ovako veli Gospod: "Nećete osjetiti vjetra i nećete vidjeti dažda. Ipak će se ova dolina napuniti vodom, tako da mognete piti vi s vašom stokom i vašom tovarnom marvom.
2. Kraljevima 3,18Ipak to nije još dosta Gospodu. On će vam i Moapce predati u ruke.
2. Kraljevima 3,19Sve ćete tvrde gradove i sve izabrane gradove osvojiti, sva ćete plodna drveta posjeći, sve ćete izvore zatrpati i svaku ćete dobru njivu kamenjem potrti."
2. Kraljevima 3,20I doista, drugo jutro u doba, kad se prinosi žrtva, dođe ujedanput voda od Edoma, tako da je bila poplavljena sva okolina.
2. Kraljevima 3,21Kad Moapci dočuše, da su izašli kraljevi da udare na njih, sazvaše sve za oružje sposobne ljude. Na međi se namjestiše,
2. Kraljevima 3,22I rano ujutro, kad ogranu sunce nad onom vodom, učini se Moapcima prema njima voda crvena kao krv.
2. Kraljevima 3,23Oni povikaše: "što je krv! Sigurno su se kraljevi pobili i jedan drugoga pogubili. Sada na plijen, Moapci!"
2. Kraljevima 3,24A kad dođoše do tabora izraelskoga, podigoše se Izraelci i natjeraše Moapce u bijeg, pritisnuše ih i zadadoše Moapcima još daljne poraze.
2. Kraljevima 3,25Gradove razoriše, i na svaku dobru njivu baciše svaki po kamen, dok nije bila sva zasuta. Sve izvore zatrpaše i sva plodna drveta posjekoše. Napokon ostade još samo grad na hridini Kir-Hareset. Ovaj opkoliše praćari i stadoše na njega pucati.
2. Kraljevima 3,26I vidje kralj moapski, da više nije dorastao boju. On uze sedam stotina teško naoružanih ratnika i pokuša prodrijeti kod kralja edomskoga. Ali ne uspješe.
2. Kraljevima 3,27Tada uze svojega prvorođenog sina, koji je imao iza njega postati kralj, i prinese ga kao žrtvu paljenica na zidu. To se silno ogadilo Izraelcima. Oni otidoše od njega i vratiše se u svoju zemlju.
2. Kraljevima 3,1 Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.
2. Kraljevima 3,2Činio je što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac.
2. Kraljevima 3,3Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.

2. Kraljevima 3,4Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova.
2. Kraljevima 3,5Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.
2. Kraljevima 3,6U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca.
2. Kraljevima 3,7Zatim je poručio judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.
2. Kraljevima 3,8I doda: "Kojim ćemo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju.
2. Kraljevima 3,9I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima.
2. Kraljevima 3,10Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!
2. Kraljevima 3,11Ali Jošafat reče: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan između slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.
2. Kraljevima 3,12Jošafat reče: "U njega je riječ Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju.
2. Kraljevima 3,13A Elizej reče kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.
2. Kraljevima 3,14Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraćao pažnje niti bih te pogledao.
2. Kraljevima 3,15Sada mi dovedite svirača." I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj.
2. Kraljevima 3,16I on reče: "Ovako veli Jahve: `Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.
2. Kraljevima 3,17Jer ovako veli Jahve: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaš marva i vaša stoka.`
2. Kraljevima 3,18Ali to još nije ništa u očima Jahve: on će predati Moab u vaše ruke.
2. Kraljevima 3,19Vi ćete zauzeti sve utvrđene gradove, posjeći sve plodno drveće, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem ćete ih zasijati.
2. Kraljevima 3,20I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, dođe voda od Edoma i preplavi svu okolinu.
2. Kraljevima 3,21Kad su Moapci čuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu.
2. Kraljevima 3,22Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda učini crvenom kao krv.
2. Kraljevima 3,23I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi međusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!
2. Kraljevima 3,24Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce.
2. Kraljevima 3,25Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveće. Konačno, ostao je samo grad Kir Harešet; praćari su ga opkolili i tukli ga.
2. Kraljevima 3,26Kada je moapski kralj vidio da neće izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih mačevima, pokuša se probiti i doći do kralja edomskog, ali ne uspje.
2. Kraljevima 3,27Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.
2. Kraljevima 3,1Joram, sin Akhabov, postade kralj nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jozafata, kralja Jude, i vladaše dvanaest godina.
2. Kraljevima 3,2On činiše što je zlo u očima GOSPODA, ne ipak sasvim kao njegov otac i njegova majka, jer on ukloni stele *Baalove koje njegov otac bijašepodigao.
2. Kraljevima 3,3Međutim on ostade privržen grijehu koji Jeroboam, sin Nebatov, bijaše počinio, i bijaše naveo Izrael počiniti; on se ne odstrani od njega.
2. Kraljevima 3,4Meša, kralj Moaba, bijaše uzgajivač stada; on plaćaše kralju Izraela jedan namet od 100.000 janjaca i 100.000 dlakavih ovnova.
2. Kraljevima 3,5No, po smrti Akhabovoj, kralj Moaba se pobuni protiv kralja Izraela.
2. Kraljevima 3,6Kralj Joram odmah iziđe iz Samarije i prebroja sav Izrael.
2. Kraljevima 3,7Potom on pođe i posla reći Jozafatu, kralju Jude: ” Kralj Moaba se pobunio protiv mene. Hoćeš li ti doći sa mnom za potući Moab? “ On odgovori: ”
2. Kraljevima 3,8Ja ću se uspeti; bit će sa mnom kao i s tobom, s mojim narodom kao i s tvojim narodom, s mojim konjima kao i s tvojim konjima. “ On dodade: ” Kojom ćemo se cestom uspeti? “ On odgovori: ” Pustinjskom cestom iz Edoma . “
2. Kraljevima 3,9Kralj Izraela, kralj Jude i kralj Edoma staviše se na put. Oni prođoše za sedam dana, potom uzmanjka vode kako za postrojbu tako i za tovarne životinje koje ih slijediše.
2. Kraljevima 3,10Kralj Izraela reče: ” Ah! GOSPOD je vjerojatno sazvao ova tri kralja da ih izruči u ruke Moabu. “
2. Kraljevima 3,11Jozafat reče: ” Nema li ovdje proroka GOSPODOVOG, putem kojeg bismo mogli pitati za savjet GOSPODA? Jedan od slugu kralja Izraela uze riječ i reče: ” Ima ovdje Elize, sin šafatov, koji sipaše vodu na ruke Eliju . “
2. Kraljevima 3,12Jozafat reče: ” Riječ GOSPODOVA je s njim. “ Kralj Izraela kao i Jozafat kralj Edoma siđoše prema njemu.
2. Kraljevima 3,13Elize reče kralju Izraela: ” što ima između mene i tebe? Idi pronaći proroke svog oca i svoje majke . “ Kralj Izraela mu odgovori: ” Ne, jer GOSPOD je sigurno sazvao ovu trojicu kraljeva za izručiti ih u ruke Moabu.
2. Kraljevima 3,14Elize reče: ” živ GOSPOD svemogući kojeg ja služim, da ja ne imah obzira za Jozafata, kralja Jude, ja ti ne bih posvetio nikakve pažnje, ne bih te ni pogledao! “
2. Kraljevima 3,15A sada, dovedi mi jednog glazbenika ! “ Dok glazbenik sviraše, ruka GOSPODOVA bi na Elizeju.
2. Kraljevima 3,16On reče: ” Ovako govori GOSPOD: Da se iskopa veliki broj rupa u ovom klancu!
2. Kraljevima 3,17Ovako govori GOSPOD: Vi neće te vidjeti vjetra, vi neće te vidjeti kiše, a ipak ovaj klanac će se ispuniti vodom i vi će te piti, vi, vaša stada i vaše tovarne životinje.
2. Kraljevima 3,18To bi sitnica u očima GOSPODOVIM: on će isporučiti Moab u vaše ruke.
2. Kraljevima 3,19Vi će te uništiti sve utvrđene gradove i sve važne gradove; vi će te oboriti sva plodonosna drveta; vi će te zatrpati sve izvore; vi ćete opustošiti obrađene zemlje, bacajući na njih kamenje. “
2. Kraljevima 3,20U jutro, u vrijeme milodara , voda poče teći iz Edoma i zemlja se ispuni vodom.
2. Kraljevima 3,21Svi Moabiti bijahu saznali da se kraljevi bijahu uspeli za zaratiti protiv njih: bijahu pozvali sve oni koji mogoše pritegnuti remen za mač i sve one koji bijahu prešli doba, i oni bijahu zauzeli pložaj na granici.
2. Kraljevima 3,22U jutro dakle, kad se oni digoše i dok sunce sijaše na vodama, Moabiti vidješe pred sobom vode crvene kao krv.
2. Kraljevima 3,23Oni rekoše: ” To je krv! Sigurno su se kraljevi potukli udarcima mačeva; oni su pobili jedni druge. Sada, Moabu, u pljačku! “
2. Kraljevima 3,24Oni se primaknuše taboru Izraelovom. Tada Izraeliti iskrsnuše i udariše Moabite koji pobjegoše pred njima; oni prodriješe u Moab i potukoše ih .
2. Kraljevima 3,25Oni razrušiše gradove, oni baciše svatko svoj kamen na sve obrađene zemlje i zatrpaše ih, oni zatrpaše sve izvore, oni oboriše sva plodonosna stabla; ne osta konačno ništa osim zidina KirHarezeta koje mačonoše, praćkari opkoliše i potukoše.
2. Kraljevima 3,26Kad kralja Moaba vidje da boj za njega bijaše izgubljen, on uze sa sobom 700 ljudi mačonoša za načiniti jedan prodor prema kralju Edoma, ali oni izgubiše.
2. Kraljevima 3,27On tada uze svog prvorođenog sina, koji trebaše zavladati na njegovom mjestu i ponudi ga u holokaust na zidini. Bijaše jedna velika srdžba protiv Izraelita koji digoše tabor i vratiše se u svoju zemlju.
2. Carevima 3,1A Joram sin Ahavov zacari se nad Izrailjem u Samariji osamnaeste godine carovanja Josafatova nad Judom, i carova dvanaest godina.
2. Carevima 3,2I činjaše što je zlo pred Gospodom, ali ne kao otac njegov i kao mati njegova, jer obori lik Valov koji bješe načinio otac njegov.
2. Carevima 3,3Ali osta u grijesima Jerovoama sina Navatova, kojima navede na grijeh Izrailja, i ne otstupi od njih.
2. Carevima 3,4A Misa car Moavski imaše mnogo stoke, i davaše caru Izrailjevu sto tisuća jaganjaca i sto tisuća ovnova pod runom.
2. Carevima 3,5Ali kad umrije Ahav, odmetnu se car Moavski od cara Izrailjeva.
2. Carevima 3,6A car Joram izide u to vrijeme iz Samarije i prebroji svega Izrailja.
2. Carevima 3,7I otide, te posla k Josafatu caru Judinu i poruči mu: car Moavski odmetnu se od mene; hoćeš li ići sa mnom na vojsku na Moavce? A on reče: hoću, ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji.
2. Carevima 3,8Iza toga reče: a kojim ćemo putem ići? A on reče: preko pustinje Edomske.
2. Carevima 3,9I tako izide car Izrailjev i car Judin i car Edomski, i idoše putem sedam dana, i ne bijaše vode vojsci ni stoci, koja iđaše za njima.
2. Carevima 3,10I reče car Izrailjev: jaoh! dozva Gospod ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.
2. Carevima 3,11A Josafat reče: ima li tu koji prorok Gospodnji da upitamo Gospoda preko njega? A jedan između sluga cara Izrailjeva odgovori i reče: ovdje je Jelisije sin Safatov, koji je Iliji poljevao vodom ruke.
2. Carevima 3,12Tada reče Josafatu: u njega je riječ Gospodnja: I otidoše k njemu car Izrailjev i Josafat i car Edomski.
2. Carevima 3,13A Jelisije reče caru Izrailjevu: šta je meni do tebe? idi ka prorocima oca svojega i ka prorocima matere svoje. A car Izrailjev reče mu: ne, jer Gospod dozva ova tri cara da ih preda u ruke Moavcima.
2. Carevima 3,14A Jelisije reče: tako da je živ Gospod nad vojskama, pred kojim stojim, da ne gledam na Josafata cara Judina, ne bih mario za te niti bih te pogledao.
2. Carevima 3,15Nego sada dovedite mi gudača. I kad gudač guđaše, dođe ruka Gospodnja nada nj;
2. Carevima 3,16I reče: ovako veli Gospod: načinite po ovoj dolini mnogo jama.
2. Carevima 3,17Jer ovako veli Gospod: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, ali će se dolina ova napuniti vode, te ćete piti i vi i ljudi vaši i stoka vaša.
2. Carevima 3,18Pa i to je malo Gospodu, nego i Moavce će vam predati u ruke.
2. Carevima 3,19I raskopaćete sve tvrde gradove, i sve izabrane gradove, i posjeći ćete sva dobra drveta i zaroniti sve izvore vodene, i svaku njivu dobru potrćete kamenjem.
2. Carevima 3,20A ujutru kad se prinosi dar, gle, dođe voda od Edomske, i napuni se zemlja vode.
2. Carevima 3,21A svi Moavci čuvši da su izišli carevi da udare na njih, sazvaše sve koji se počinjahu pasati i starije i stadoše na međi.
2. Carevima 3,22A ujutru kad ustaše i sunce ogranu nad onom vodom, ugledaše Moavci prema sebi vodu gdje se crveni kao krv.
2. Carevima 3,23I rekoše: krv je; pobili su se carevi, i jedan drugoga pogubili; sada dakle na plijen, Moavci!
2. Carevima 3,24A kad dođoše do okola Izrailjeva, podigoše se Izrailjci i razbiše Moavce, te pobjegoše ispred njih, a oni uđoše u zemlju Moavsku bijući ih.
2. Carevima 3,25I gradove njihove raskopaše, i na svaku dobru njivu bacajući svaki po kamen zasuše je, i sve izvore vodene zaroniše, i sva dobra drveta posjekoše tako da samo ostaviše kamenje u Kirarasetu. I opkolivši ga praćari stadoše ga biti.
2. Carevima 3,26A car Moavski kad vidje da će ga nadvladati vojska, uze sa sobom sedam stotina ljudi, koji mahahu mačem, da prodru kroz vojsku cara Edomskoga, ali ne mogoše.
2. Carevima 3,27Tada uze sina svojega prvenca koji šćaše biti car na njegovo mjesto, i prinese ga na žrtvu paljenicu na zidu. Tada se podiže veliki gnjev na Izrailja, te otidoše odande i vratiše se u svoju zemlju.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje