Tražilica


2. Kraljevima 4. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 4,1Jedna između žena učenika proročkih zamoli Elišeja: "Moj muž, sluga tvoj, umro je. Znaš, da je sluga tvoj bio štovatelj Gospoda. Sad dolazi vjerovnik i uzet će mi sebi obadva sina moja za robove."
2. Kraljevima 4,2Elišej je upita: "što da ti učinim? Reci mi, što imaš u kući!" Ona odgovori: "Sluškinja tvoja nema ništa u kući do sudić ulja.":
2. Kraljevima 4,3Tada joj on zapovjedi: "Idi, Zaišti sudova od svih susjeda svojih, praznih sudova, ali ne odveć malo!
2. Kraljevima 4,4Onda otidi kući, zaključaj vrata za sobom i za svojom obadvojicom sinova i nalijevaj u sve te sudove! Kad je pun jedan, metni ga na stranu!"
2. Kraljevima 4,5I ona otide od njega, zaključa vrata za sobom i za svojim sinovima, oni su joj dodavali sudove, a ona je nalijevala.
2. Kraljevima 4,6Kad su bili sudovi puni, reče ona sinu svojemu: "Daj mi još jedan sud!" On joj odgovori: "Nema više nijednog!" Tada prestade teći ulje.
2. Kraljevima 4,7Ona otide i reče čovjeku Božjemu. On reče: "Idi, prodaj ulje i plati svoje vjerovnike! Od onoga, što preteče, možeš živjeti sa svojim sinovima."
2. Kraljevima 4,8Jednoga dana prolazio je Elišej pokraj Šunama. Tamo je živjela ugledna žena. Ona mu ponudi jelo, i kadgod bi tamo prolazio, uvraćao se je k njoj na Jelo.
2. Kraljevima 4,9Ona reče mužu svojemu: "Eto, znam, da je to svet čovjek Božji, koji uvijek prolazi pokraj
2. Kraljevima 4,10Mi ćemo mu načiniti malu, zidanu gornju sobu, pa mu namjestiti postelju, što, stolicu i svjetiljku. Kad nam onda dođe, može se tu skloniti."
2. Kraljevima 4,11I kad je jednoga dana opet došao tamo, uđe u gornju sobu i zaspa ondje.
2. Kraljevima 4,12Potom zapovjedi svojemu slugi Gehaziju: "Zovni našu Šunamku!" On je zovnu, i ona stupi pred njega.
2. Kraljevima 4,13I on zapovjedi onomu: "Kaži joj: Ti si se za nas postarala toliko. Što hoćeš da ti učinim? Imaš li što da progovorimo za te kralju ili vojskovođi?" Ona odgovori: "Ja živim među svojima."
2. Kraljevima 4,14On upita opet Što bi joj se moglo učiniti?" Gehazija odgovori: "Eto nažalost nema sina, a muž joj je star."
2. Kraljevima 4,15Potom zapovjedi on: "Zovni je!" On je dozva, i ona stade na vratima,
2. Kraljevima 4,16I on reče: "Do godine u ovo doba milovat ćeš sina." A ona odgovori: "Nemoj, gospodaru moj! Ti čovječe Božji, ne varaj sluškinje svoje!"
2. Kraljevima 4,17I doista zatrudnje žena i rodi sina druge godine u to doba, kako joj je bio obećao Elišej.
2. Kraljevima 4,18Kad je dječak bio odrastao, izađe on jednoga dana k ocu svojemu k žeteocima.
2. Kraljevima 4,19Tada se potuži ocu svojemu: "Ah, glava, moja glava!" On reče slugi: "Nosi ga kući k materi njegovoj!"
2. Kraljevima 4,20On ga uze i odnese ga k materi njegovoj. Do podne sjedio je još na krilu njezinu, tada umrije.
2. Kraljevima 4,21Onda otide ona gore, položi ga na postelju čovjeka Božjega, zaključa za njim i izađe.
2. Kraljevima 4,22Potom pozva muža svojega i zamoli ga: "Pošlji mi jednoga slugu i jednu magaricu! Hoću brzo k čovjeku Božjemu i opet natrag."
2. Kraljevima 4,23On upita: "Zašto danas hoćeš da ideš k njemu? Niti je mlađak ni subota." Ona odgovori: "Zbogom!"
2. Kraljevima 4,24Potom dade osedlati magaricu i zapovjedi slugi svojemu: "Goni samo jednako i nemoj mi zastajati nigdje, osim kad ti kažem!"
2. Kraljevima 4,25Tako otide i dođe k čovjeku Božjemu na Karmel. Kad je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svojemu slugi Gehaziju: "Ta tu je naša Šunamka!
2. Kraljevima 4,26Trči pred nju i pitaj je: "Jesi li zdravo? Je li zdravo i muž tvoj i dječak?" Ona odgovori: "Zdravo smo."
2. Kraljevima 4,27Ali kad dođe k čovjeku Božjemu na goru, ogrli mu noge. Gehazija pristupi i htjede je odmaknuti. Ali čovjek Božji reče: "Pusti je, jer je duboko rastužena. A Gospod krije od mene i nije mi javio."
2. Kraljevima 4,28Ona se stade tužiti: "Jesam li gospodara svojega molila za sina? Nijesam li rekla: "Ne varaj me?"
2. Kraljevima 4,29Tada on zapovjedi Gehaziju: "Opaši bedra svoja, uzmi štap moj u ruku, pa idi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga, i ako te tko pozdravi, ne zahvaljuj mu! Metni štap moj na lice dječaku!"
2. Kraljevima 4,30A mati dječakova povika: "Tako živ bio Gospod i tako živ bio ti sam, ne puštam te!" I on se diže i pođe s njom.
2. Kraljevima 4,31Gehazija je bio međutim otišao naprijed i metnuo štap na lice dječaku. Ali nije bilo opaziti ni glasa ni znaka života. On stoga ode njemu natrag u susret i javi mu, da se nije probudio dječak.
2. Kraljevima 4,32Kad Elišej dođe u kuću, nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji.
2. Kraljevima 4,33On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodu.
2. Kraljevima 4,34Potom se pope na postelju i leže na dječaka. Stavi usta svoja na usta njegova, oči svoje na oči njegove i ruke svoje na ruke njegove. I dok je on bio tako ispružen po njemu, ugrija se tijelo dječakovo.
2. Kraljevima 4,35Potom se on povuče natrag i pođe po kući jednom tamo i ovamo, pope se opet na postelju i pruži se još jedanput po njemu. Tada kihnu dječak sedam puta. Onda otvori dječak oči svoje.
2. Kraljevima 4,36I zovnu on Gehazija; zapovjedi mu: "Dovedi našu Šunamku!" On je zovnu, i kad ona dođe k njemu, reče on: "Uzmi sina svojega!"
2. Kraljevima 4,37Ona pristupi, pade mu pred noge i nakloni se do zemlje. Tada uze sina svojega i izađe.
2. Kraljevima 4,38Elišej dođe opet u Gilgalu, kad je upravo bila glad u zemlji. I dok su učenici proročki sjedili pred njim, zapovjedi on slugi svojemu: "Pristavi veliki lonac kuhinjski i skuhaj jelo za učenike proročke!"
2. Kraljevima 4,39Tada otide jedan u polje da nabere zelja. Nađe tamo divlju povijušu i ustrgnu s nje divljih ugoraka, sav svoj plašt pun. Tada dođe kući i sasiječe ih za jelo u lonac kuhinjski jer ih nije poznavao,
2. Kraljevima 4,40A kad usuše jelo ljudima, i oni stadoše jesti, povikaše iza glasa: "Smrt je u loncu, čovječe Božji!" I nijesu mogli da jedu dalje.
2. Kraljevima 4,41A on zapovjedi: "Donesite ovamo brašna!" Baci to u lonac i reče: "Uspi ljudima, neka jedu!" I nije bilo više ništa škodljivo u loncu.
2. Kraljevima 4,42Jednoga dana dođe netko iz Baal-Šališe i donese čovjeku Božjemu u torbi svojoj kruhove od prvina, dvanaest kruhova ječmenih i istučene klasove. On zapovjedi: "Podaj ljudima neka jedu!"
2. Kraljevima 4,43A sluga odgovori: "Kako mogu to postaviti pred sto ljudi?" A on reče: "Podaj ljudima neka jedu, jer tako govori Gospod. Vi ćete jesti i još će od toga preteći."
2. Kraljevima 4,44Tada im on to postavi. Oni jedoše i još im preteče, kako je bio obećao Gospod.
2. Kraljevima 4,1 Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima.
2. Kraljevima 4,2Elizej joj reče: "Što ti mogu učiniti! Reci mi što imaš u kući?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u kući, osim vrča ulja.
2. Kraljevima 4,3Tada joj reče: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo!
2. Kraljevima 4,4Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu.
2. Kraljevima 4,5I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila.
2. Kraljevima 4,6I kad se sudovi napuniše, reče ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade.
2. Kraljevima 4,7Ona ode i kaza čovjeku Božjem, a on joj reče: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi!
2. Kraljevima 4,8Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo.
2. Kraljevima 4,9Ona reče svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda.
2. Kraljevima 4,10Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.
2. Kraljevima 4,11Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje.
2. Kraljevima 4,12Reče zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj.
2. Kraljevima 4,13I još mu reče: "Kaži joj: `Lijepo se brineš za nas. Što možemo učiniti za te? Treba li reći riječ za te kralju ili vojskovođi?`" Ali ona odgovori: "Ja živim usred svoga naroda.
2. Kraljevima 4,14On nastavi: "Dakle, što da učinimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.
2. Kraljevima 4,15A on reče: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza.
2. Kraljevima 4,16"Dogodine u ovo doba", reče joj, "zagrlit ćeš sina u naručju." A ona reče: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!
2. Kraljevima 4,17Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej.
2. Kraljevima 4,18Dječak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca.
2. Kraljevima 4,19I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci.
2. Kraljevima 4,20On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije.
2. Kraljevima 4,21Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega čovjeka. Izišla je zatim i zaključala vrata.
2. Kraljevima 4,22Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrčat ću do čovjeka Božjeg i vratit ću se.
2. Kraljevima 4,23On je upita: "Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!
2. Kraljevima 4,24Pošto joj je momak osamario magaricu, ona će mu: "Povedi i pođi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim.
2. Kraljevima 4,25Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke.
2. Kraljevima 4,26Otrči pred nju i pitaj je: `Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?`" Ona odgovori: "Zdravi smo.
2. Kraljevima 4,27Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: "Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio.
2. Kraljevima 4,28A ona reče: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?
2. Kraljevima 4,29On tada reče Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka.
2. Kraljevima 4,30Ali dječakova majka reče: "Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!" On tada ustade i pođe za njom.
2. Kraljevima 4,31Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Dječak se nije probudio.
2. Kraljevima 4,32Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji.
2. Kraljevima 4,33Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi.
2. Kraljevima 4,34Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo.
2. Kraljevima 4,35Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči.
2. Kraljevima 4,36I zovnu Elizej Gehazija i reče: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: "Uzmi svoga sina.
2. Kraljevima 4,37Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe.
2. Kraljevima 4,38Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proročki sinovi sjedili pred njim, reče svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proročkim.
2. Kraljevima 4,39Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali nađe divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su.
2. Kraljevima 4,40Usuše ljudima da jedu. Ali kad su počeli jesti, povikaše: "Čovječe Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti.
2. Kraljevima 4,41Tada će Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i reče: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu.
2. Kraljevima 4,42Neki čovjek došao iz Baal Šališe i donio čovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset ječmenih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!
2. Kraljevima 4,43Ali njegov momak odgovori: "Kako to mogu postaviti pred stotinu ljudi?" On odgovori: "Podaj ljudima i neka jedu, jer ovako veli Jahve: `Jest će i preostat će.`
2. Kraljevima 4,44I postavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema riječi Jahvinoj.
2. Kraljevima 4,1žena jednog od sinova *proročkih zamoli Elizeja: ” Tvoj sluga, muž moj, umro je, i ti znaš da se tvoj sluga bojaše GOSPODA. No, vjerovnik je došao s naumom da uzme moja dva sina kao robove. “ Elize joj reče: ” što mogu ja učiniti za tebe?
2. Kraljevima 4,2Reci mi, što posjeduješ ti kod sebe? “ Ona odgovori: ” Tvoja sluškinja nema ništa kod sebe, osim ako to nije nešto malo ulja za namirisati se . “
2. Kraljevima 4,3On reče: ” Idi pozajmiti vaze kod svih svojih susjeda, prazne vaze, najviše što budeš mogla potom, vrati se,
2. Kraljevima 4,4zatvori vrata za sobom i za tvojim sinovima i saspi u te vaze; svaku vazu kad bude puna, stavit ćeš sa strane. “
2. Kraljevima 4,5Ona ga napusti, zatvori vrata za sobom i svojim sinovima. Oni joj staviše vaze i ona sipaše.
2. Kraljevima 4,6Kad vaze bijahu ispunjene ona reče svom sinu: ” Daj mi još jednu vazu! On joj odgovori: ” Nema ih više. “ Tad ulje presta teći.
2. Kraljevima 4,7Ona dođe izvijestiti Božjeg čovjeka koji reče: ” Idi, prodaj ulje i plati svoj dug, potom ćeš živjeti, ti kao i tvoji sinovi, od onog što ti bude preostalo. “
2. Kraljevima 4,8Dogodi se jednog dana da Elize prođe u Šunem . Bijaše ondje jedna staleška žena, koja ga natjera da objeduje kod nje. Otada, svaki put kad prolaziše tuda, on se navraćaše uzeti jedan objed.
2. Kraljevima 4,9žena reče svom mužu: ” Ja znam da taj čovjek koji uvijek dolazi kod nas jest jedan sveti Božji čovjek.
2. Kraljevima 4,10Izgradimo dakle na terasi jednu malu sobu; stavit ćemu tu jedan krevet za njega, jedan stol, jedno sjedalo, jednu svjetiljku; kad bude došao kod nas moći će se tu skloniti.
2. Kraljevima 4,11Jednog dana Elize dođe kod njih; on se smjesti u gornju sobu i zaspa.
2. Kraljevima 4,12On reče svojem sluzi Gehaziju: ” Pozovi onu šunamitk! “ On ju pozva i ona stade pred slugu.
2. Kraljevima 4,13Elize reče svom sluzi: ” Reci joj: Ti si nam posvjedočila svim ovim znakovima svoje štovanje. Što učiniti za tebe? Treba li govoriti kralju u tvoju korist ili zapovjedniku vojske? “ Ona odgovori: ”Ona odgovori: Ja mirno živim i sred svojih. “
2. Kraljevima 4,14On reče: ” Ali, što učiniti za nju? “ Gehazi odgovori: ”Šteta! Ona nema sina njen je muž vremešan.“
2. Kraljevima 4,15On reče: ” Pozovi ju! “ On ju pozva i ona stade na ulazu.
2. Kraljevima 4,16On reče: ” U isto doba iduće godine ti ćeš grliti jednog sina u svojim rukama. “ Ona reče: ” Ne, moj gospodine, Božji čovječe, ne govori laži svojoj sluškinji. “
2. Kraljevima 4,17žena zače i rodi jednog sina u isto doba, slijedeće godine, kako to Elize njoj bijaše rekao.
2. Kraljevima 4,18Dječak poraste. Jednog dana, on ode susresti svojeg oca kod žetelaca.
2. Kraljevima 4,19On mu reče: Moja glava! Moja glava! “ Otac reče svom sluzi: ” Nosi ga njegovoj majci! “
2. Kraljevima 4,20Sluga ga odnese i predade njegovoj majci. Dijete ostade sve do podne na koljenima svoje majke, potom umrije.
2. Kraljevima 4,21Tada onauziđe opružiti ga na krevet Božjeg čovjeka, zatvori ga i iziđe.
2. Kraljevima 4,22Ona pozva svog muža i reče: ” Pošalji mi, molim te, jednog slugu i jednu magaricu! “Ja trčim sve do čovjeka Božjeg i vraćam se.“
2. Kraljevima 4,23On reče: ” Zašto ti danas hoćeš ići kod njega? Nije ni mlad mjesec ni *šabat. “ Ona odgovori: ” Ne brini se! “
2. Kraljevima 4,24Ona osedla magaricu i reče svom sluzi: ” Povedi me, hodaj i ne zaustavljaj se putem dok ti ja ne kažem! “
2. Kraljevima 4,25Ona pođe i nađe se kod Božjeg čovjeka na Brdu Karmel . Čim ju Božji čovjek izdaleka opazi, on reče svom sluzi Gehaziju: ” Evo naše šunamitke!
2. Kraljevima 4,26Trči joj u susret i pitaj ju: Kako si? Da li je tvoj muž dobro? Dijete je li dobro? “ Ona odgovori: ” Sve je dobro! “
2. Kraljevima 4,27Stigavši na planinu kod Božjeg čovjeka, ona ga uhvati za stopala. Gehazi se primaknu da ju odgurne, ali Božji čovjek reče: ” Ostavi ju, jer ona je u tuzi, a GOSPOD mi ju je skrio; nije me obvijestio. “
2. Kraljevima 4,28Ona reče: ” Jesam li ja tražila sina u mog gospodara? Nisam li ja rekla: ne zanosi me tlapnjama! “
2. Kraljevima 4,29Elize reče Gehaziju: ” Opaši svoj pojas, uzmi moj štap u ruku i pođi! Ako susretneš koga, ne pozdravljaj ga; a ako tebe tko pozdravi ne odgovaraj mu . Stavit ćeš moj štap na lice dječaku. “
2. Kraljevima 4,30Tad dječakova majka reče: ” živ GOSPOD i tvojeg ti vlastitog života, ja te ne napuštam! “ Elize se diže i slijediše ju.
2. Kraljevima 4,31Gehazi je išao pred njima; on bijaše stavio štap na lice dječaku, ali ne bijaše ni glasa ni znaka života. Gejhazi s vrati u susret Elizeju i obvijesti ga govoreći: ” Dječak se nije probudio. “
2. Kraljevima 4,32Elize stiže u kuću i u stvari, dječak bijaše mrtav, ispružen na njegovom krevetu.
2. Kraljevima 4,33Elize uđe, zatvori se s djetetom i pomoli se GOSPODU.
2. Kraljevima 4,34Potom on leže s djetetom i stavi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; on ostade ispružen po njemu: tijelo dječakovo se ugrija.
2. Kraljevima 4,35Elize siđe u kuću, hodajući uzduž i poprijeko, potom se ponovo uspe opružiti se po djetetu. Tada dječak kihnu sedam pta i otvori oči.
2. Kraljevima 4,36Elize pozva Gehazija i reče: ”Pozovi šunamitku! “ On ju pozva: ona se nađe kod Elizeja, koji joj reče: ” Odnesi svog sina! “
2. Kraljevima 4,37Ona pade k njegovim stopalima, pokloni se do zemlje, potom odnese svog sina i iziđe.
2. Kraljevima 4,38Elize se vrati u Gilgal. Glad tada vladaše u zemlji . Kako sinovi *proročki stajaše pred njim, on reče svojem sluzi: ” Pripremi veliki lonac i stavi kuhati jednu bistru juhu za proročke sinove. “
2. Kraljevima 4,39Jedan od njih iziđe u polje za skupiti trava. On nađe jednu divlju lozu gdje nakupi pun skut divljih krastavaca. On se vrati i nasiječe ih u komade u lonac za juhu, jer nije znao što je to bilo .
2. Kraljevima 4,40On posluži jelo ljudima. Ali, čim oni bijahu kušali tu juhu oni kriknuše i rekoše: ” Smrt je u kazanu, čovječe Bož ji! “
2. Kraljevima 4,41čovjek Božji reče: ”Donesite brašna!“ On ga baci u kazan i reče: ”Posluži ljude da jedu!” Ne bijaše više ničeg lošeg u kazanu.
2. Kraljevima 4,42Jedan čovjek dođe u Baalšališa i donese Božjem čovjeku kruha od *prvina: dvadeset kruhova od ječma i nove pšenice u jednoj vreći. Elize reče: ” Podijeli ih ljudima i nek jedu!“
2. Kraljevima 4,43Njegov sluga odgovori: ” Kako ću to razdijeliti stotini osoba? “ On reče: ”Podijeli ih ljudima i nek jedu! Ovako govori GOSPOD: Jest će se i još će ostati. “
2. Kraljevima 4,44Sluga izvrši raspodjelu u nazočnosti ljudi; oni jedoše i bi još ostatka prema riječi GOSPODOVOJ.
2. Carevima 4,1A jedna između žena sinova proročkih povika k Jelisiju govoreći: sluga tvoj, muž moj, umrije, i ti znaš da se sluga tvoj bojao Gospoda; pa sada dođe rukodavalac da mi uzme dva sina u roblje.
2. Carevima 4,2A Jelisije joj reče: što ću ti? kaži mi šta imaš u kući? A ona reče: sluškinja tvoja nema u kući ništa do sudić ulja.
2. Carevima 4,3A on joj reče: idi, išti u naruč praznijeh sudova u svijeh susjeda svojih, nemoj malo da išteš.
2. Carevima 4,4Pa otidi, i zatvori se u kuću sa sinovima svojim, pa onda naljevaj u sve sudove, i kad se koji napuni, kaži neka uklone.
2. Carevima 4,5I ona otide od njega, i zatvori se u kuću sa sinovima svojim; oni joj dodavahu a ona naljevaše.
2. Carevima 4,6A kad se sudovi napuniše, ona reče sinu svojemu: daj još jedan sud. A on joj reče: nema više. Tada stade ulje.
2. Carevima 4,7Potom ona otide i kaza čovjeku Božijemu; a on joj reče: idi, prodaj ulje, i oduži se; a što preteče, onijem se hrani sa svojim sinovima.
2. Carevima 4,8Poslije toga jednom iđaše Jelisije kroz Sunam, a ondje bijaše bogata žena, koja ga ustavi da jede hljeba; i otada kad god prolažaše, uvraćaše se k njoj da jede hljeba.
2. Carevima 4,9I ona reče mužu svojemu: gle, vidim da je svet čovjek Božji ovaj što sve prolazi ovuda.
2. Carevima 4,10Da načinimo malu klijet, i da mu namjestimo postelju i sto i stolicu i svijetnjak, pa kad dođe k nama, neka se tu skloni.
2. Carevima 4,11Potom on dođe jednom onamo, i ušav u klijet počinu ondje.
2. Carevima 4,12I reče momku svojemu Gijeziju: zovi Sunamku. I on je dozva; i ona stade pred njim.
2. Carevima 4,13I on reče Gijeziju: kaži joj: eto staraš se za nas svakojako; šta hoćeš da ti učinim? imaš li što da govorim caru ili vojvodi? A ona reče: ja živim usred svojega naroda.
2. Carevima 4,14A on reče: šta bih joj dakle učinio? A Gijezije reče: eto nema sina, a muž joj je star.
2. Carevima 4,15A on reče: zovi je. I on je dozva, i ona stade na vratima.
2. Carevima 4,16A on reče: do godine u ovo doba grlićeš sina. A ona reče: nemoj gospodaru moj, čovječe Božji, nemoj varati sluškinje svoje.
2. Carevima 4,17I zatrudnje žena, i rodi sina druge godine u isto doba, kao što joj reče Jelisije.
2. Carevima 4,18I dijete odraste. I jednom izide k ocu svojemu k žeteocima;
2. Carevima 4,19I reče ocu svojemu: jaoh glava, jaoh glava! A on reče momku: nosi ga materi.
2. Carevima 4,20I on ga uze i odnese materi njegovoj, i leža na krilu njezinu do podne, pa umrije.
2. Carevima 4,21Tada otide ona gore, i namjesti ga u postelju čovjeka Božjega, i zatvorivši ga izide.
2. Carevima 4,22Potom viknu muža svojega i reče mu: pošlji mi jednoga momka i jednu magaricu da otrčim do čovjeka Božjega i da se vratim.
2. Carevima 4,23A on reče: zašto danas hoćeš da ideš k njemu? niti je mladina ni subota. A ona reče: ne brini se.
2. Carevima 4,24I ona osamarivši magaricu reče momku svojemu: vodi i idi i nemoj zastajati mene radi na putu dokle ti ne kažem.
2. Carevima 4,25Tako pošavši dođe čovjeku Božjemu na goru Karmilsku. A kad je čovjek Božji ugleda gdje ide k njemu, reče Gijeziju sluzi svojemu: evo Sunamke.
2. Carevima 4,26Trči sad pred nju i reci joj: jesi li zdravo? je li zdravo muž tvoj? je li zdravo sin tvoj? A ona reče: zdravo smo.
2. Carevima 4,27A kad dođe k čovjeku Božjemu na goru, zagrli mu noge, a Gijezije pristupi da je otjera; ali čovjek Božji reče: ostavi je, jer joj je duša u jadu, a Gospod sakri od mene i ne javi mi.
2. Carevima 4,28A ona reče: jesam li iskala sina od gospodara svojega? nijesam li kazala: nemoj me varati?
2. Carevima 4,29A on reče Gijeziju: opaši se i uzmi štap moj u ruku, pa idi; ako sretneš koga nemoj ga pozdravljati, i ako te ko pozdravi, nemoj mu odgovarati, i metni moj štap na lice djetetu.
2. Carevima 4,30A mati djetinja reče: tako da je živ Gospod i tako da je živa duša tvoja, neću te se ostaviti. Tada on usta i pođe za njom.
2. Carevima 4,31A Gijezije otide naprijed i metnu štap na lice djetetu, ali ne bi glasa ni osjećanja. Tada se vrati preda nj, i javi mu govoreći: ne probudi se dijete.
2. Carevima 4,32I Jelisije uđe u kuću, i gle, dijete mrtvo leži na njegovoj postelji.
2. Carevima 4,33I ušav zatvori se s djetetom, i pomoli se Gospodu.
2. Carevima 4,34Potom stade na postelju i leže na dijete metnuv usta svoja na usta djetetu, i oči svoje na oči njegove, i dlanove svoje na njegove dlanove, i pruži se nad njim, te se zagrija tijelo djetetu.
2. Carevima 4,35Potom usta, i prijeđe po kući jednom tamo i jednom amo, potom otide opet i pruži se nad djetetom. I kihnu dijete sedam puta, i otvori dijete oči svoje.
2. Carevima 4,36Tada dozva Gijezija i reče mu: zovi Sunamku. I on je dozva, te dođe k njemu. I on joj reče: uzmi sina svojega.
2. Carevima 4,37I ona ušavši pade k nogama njegovijem, i pokloni mu se do zemlje, i uzevši sina svojega otide.
2. Carevima 4,38Potom vrati se Jelisije u Galgal. A bijaše glad u onoj zemlji, i sinovi proročki sjeđahu pred njim; a on reče momku svojemu: pristavi veliki lonac i skuhaj zelja sinovima proročkim.
2. Carevima 4,39A jedan otide u polje da nabere zelja, i nađe divlju lozu i nabra s nje divljih tikvica pun plašt, i došavši sasiječe ih u lonac gdje bješe zelje, jer ih ne poznavahu.
2. Carevima 4,40I usuše ljudima da jedu; a kad stadoše jesti onoga zelja, povikaše govoreći: smrt je u loncu, čovječe Božji! I ne mogahu jesti.
2. Carevima 4,41A on reče: donesite brašna. I sasu brašno u lonac, i reče: uspi ljudima neka jedu. I ne bi više nikakoga zla u loncu.
2. Carevima 4,42A dođe neko iz Val-Salise, i donese čovjeku Božijemu hljeba od prvina, dvadeset hljebova ječmenijeh, i novijeh zrna u klasu. A on reče: postavi narodu, neka jedu.
2. Carevima 4,43A sluga mu reče: kako ću to postaviti pred sto ljudi? Opet reče: postavi narodu, neka jedu; jer je tako kazao Gospod: ješće, i preteći će.
2. Carevima 4,44A on im postavi, te jedoše; i preteče po riječi Gospodnjoj.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje