Tražilica


2. Kraljevima 5. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 5,1Naaman, vojskovođa kralja sirijskoga, bio je čovjek, koji je kod gospodara svojega mnogo vrijedio i stajao u visokom ugledu; jer preko njega bio je Gospod podijelio Sirijcima pobjedu. Ali ovaj čovjek, veliki junak, bio je gubav.
2. Kraljevima 5,2A bili su Sirijci u jednom boju zarobili i odveli iz zemlje izraelske mladu djevojku. Ona postade sluškinja kod žene Naamanove.
2. Kraljevima 5,3Ona reče svojoj gospodarici: "Kad bi ipak bio moj gospodar kod proroka u Samariji i On bi ga onda iscijelio od njegove gube."
2. Kraljevima 5,4Tada otide Naaman i javi to svojemu gospodaru: "Tako i tako reče djevojka iz zemlje izraelske."
2. Kraljevima 5,5Kralj sirijski reče "Dobro, otidi tamo! Ja ću po tebi poslati pismo kralju Izraelovu." Tako on zaputi, uze sa sobom deset talenata srebra, šest tisuća šekela zlata i desetore svečane haljine
2. Kraljevima 5,6I predade kralju Izraelovu pismo s ovim sadržajem: "Istodobno s ovim pismom šaljem k tebi svojega slugu Naamana, da ga iscijeliš od njegove gube."
2. Kraljevima 5,7Kad je kralj Izraelov bio pročitao pismo, razdrije haljine svoje i povika: "Zar sam ja Bog, koji može ubiti i život povratiti, te ovaj šalje k meni, da oslobodim čovjeka od njegove gube? Tu vidite jasno, da on traži svađu s menom."
2. Kraljevima 5,8Kad saznade Elišej, čovjek Božji, da je kralj Izraelov razdro haljine svoje, posla kralju i poruči: "Zašto si razdro haljine svoje? Neka dođe k meni, da upozna, da ima Prorok u Izraelu!"
2. Kraljevima 5,9Tako dođe Naaman s konjima i kolima i stade pred kućnim vratima Elišejevim,
2. Kraljevima 5,10Elišej mu dade priopćiti preko jednoga glasnika: "Idi, okupaj se sedam puta u Jordanu, pa ćeš opet postati zdrav i čist!"
2. Kraljevima 5,11Naaman se na to ozlovolji, pođe i primijeti: "Mislio sam, da će on sam izaći, preda me stupiti, ime Gospoda, Boga svojega, zazvati, svoju ruku prema svetištu uzdignuti i tako gubu oduzeti.
2. Kraljevima 5,12Nijesu li Abana i Parpar, rijeke u Damasku, bolje od svih voda u Izraelu? Ne bih li postao i čist, kad bih se okupao u njima?" I on se okrenu i otide pun gnjeva odatle.
2. Kraljevima 5,13Ali sluge njegove pristupiše k njemu i rekoše mu: "Štovani oče, da je prorok tražio od tebe što teško, ti bi učinio sigurno. Koliko više, kad on samo raži od tebe: "Okupaj se, pa ćeš postati čist!"
2. Kraljevima 5,14On dakle side k Jordanu i zaroni u njega sedam puta po naputku čovjeka Božjega. I tijelo njegovo postade tako čisto kao tijelo u maloga djeteta.
2. Kraljevima 5,15Tada se vrati k čovjeku Božjemu sa svom pratnjom svojom. Kad dođe, stupi pred njega i reče: "Sad znam, da na svoj zemlji nema Boga nego samo u Izraelu. Pa uzmi dar od sluge svojega!"
2. Kraljevima 5,16Ali on reče: "Tako živ bio Gospod, u čijoj sam službi, ne uzimam ništa." I premda je navaljivao na njega, on ne htjede da uzme.
2. Kraljevima 5,17Napokon zamoli Naaman: "Kad eto nećeš, a ono neka se meni, slugi tvojemu, dadne ove zemlje koliko ponijeti mogu dvije mazge, jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica i zaklanica nijednome drugom bogu osim Gospodu.
2. Kraljevima 5,18All Gospod neka oprosti ovo slugi tvojemu: Kad moj kraljevski gospodar uđe u hram Rimonov, da se pokloni tamo, i pritom se nasloni na moju ruku, onda neka bi se i ja smio pokloniti u hramu Rimonovu, kad se on pokloni u hramu Rimonovu. Neka bi to Gospod oprostio slugi tvojemu!"
2. Kraljevima 5,19On mu reče: "Idi u miru!" Kad je on bio otišao od njega jedan komad puta,
2. Kraljevima 5,20Pomisli Gehazija, sluga čovjeka Božjega Elišeja: "Gospodar je moj jeftino otpremio toga Sirijca Naamana i nije ništa uzeo od onoga, što je bio donio sa sobom. Tako živ bio Gospod! Potrčat ću za njim i uzet ću što od njega."
2. Kraljevima 5,21I tako Gehazija otrča za Naamanom. Kad opazi Naaman gdje trči za njim, nagnu se s kola k njemu i upita: "Treba li što?"
2. Kraljevima 5,22On odgovori: "Jest, gospodar moj šalje me, da ti kažem: "Upravo sada dođoše k meni dva mladića iz gore Efraimove, proročki učenici. Daj mi za njih talenat srebra i dvoje svečane haljine!"
2. Kraljevima 5,23Naaman reče: "Ugodi mi i uzmi dva talenta!" I natjera ga i sveza dva talenta u dvije kese, uz to dvoje svečane haljine. On ih predade dvojici sluga. Oni su to nosili pred njim.
2. Kraljevima 5,24Kad on dođe na brdo, uze im to, ostavi u kući i otpusti ljude, koji onda otidoše svojim putem.
2. Kraljevima 5,25Tada uđe on i stade pred gospodara svojega. Elišej ga upita: "Odakle dolaziš, Gehazije?" On odgovori: "Sluga tvoj nije bio izašao."
2. Kraljevima 5,26Ali mu onaj reče: Nijesam li bio u duhu ondje, kad se je netko iz svojih kola nagnuo k tebi? Nijesi li ti uzeo novce, da sebi nabaviš haljine, maslinike, vinograde, ovce i goveda, sluge i sluškinje?
2. Kraljevima 5,27I zato guba Naamanova neka prione vječno za te i za potomke tvoje!" I ostavi ga onaj, od gube bijel kao snijeg.
2. Kraljevima 5,1 Naaman, vojskovođa aramskoga kralja, bijaše ugledan čovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav.
2. Kraljevima 5,2Jednom su Aramejci otišli u pljačku i na području izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj.
2. Kraljevima 5,3Ona reče svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!
2. Kraljevima 5,4Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske.
2. Kraljevima 5,5Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ću poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina.
2. Kraljevima 5,6I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izliječiš od gube.
2. Kraljevima 5,7Kad je izraelski kralj pročitao pismo, razdera haljine na sebi i reče: "Zar sam ja Bog da mogu usmrćivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izliječim od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!
2. Kraljevima 5,8A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odjeću, poruči kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo dođe k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu.
2. Kraljevima 5,9I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve kuće.
2. Kraljevima 5,10A Elizej poruči dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo će ti opet biti čisto.
2. Kraljevima 5,11Naaman se naljuti i pođe govoreći: "Gle, ja mišljah, izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu.
2. Kraljevima 5,12Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?" Okrenu se i ode odande ljutit.
2. Kraljevima 5,13Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: "Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: `Okupaj se, i bit ćeš čist.`
2. Kraljevima 5,14I tako siđe, opra se sedam puta u Jordanu, prema riječi čovjeka Božjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - očistio se!
2. Kraljevima 5,15Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, uđe, stade preda nj i reče mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge.
2. Kraljevima 5,16Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede.
2. Kraljevima 5,17Tada Naaman reče: "Dobro, kad nećeš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi.
2. Kraljevima 5,18A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar pođe u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj čin sluzi tvome.
2. Kraljevima 5,19A on mu reče: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prijeđe dio puta.
2. Kraljevima 5,20Gehazi, momak Elizeja, Božjega čovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potrčat ću ja za njim i uzet ću štogod od njega.
2. Kraljevima 5,21I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim trči, skoči mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?
2. Kraljevima 5,22On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine.
2. Kraljevima 5,23Naaman reče: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim.
2. Kraljevima 5,24Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u kući. Zatim otpusti ljude i oni odoše.
2. Kraljevima 5,25Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio.
2. Kraljevima 5,26Ali Elizej reče: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje.
2. Kraljevima 5,27Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega.
2. Kraljevima 5,1Naman, zapovjednik vojske kralja *Arama, bijaše jedan čovjek cijenjen od svog gospodara, jedan miljenik, jer to bijaše po njemu da GOSPOD bijaše dao pobjedu Aramu. Ali taj čovjek, srčani ratnik, bijaše *leprozan.
2. Kraljevima 5,2Aramejci bijahu izišli u otimačinu i bijahu odveli iz zemlje Izraelove jednu djevojčicu kao zarobljenicu; ona bijaše u službi Namanove žene.
2. Kraljevima 5,3Ona reče svojoj gazdarici: ” Ah, kad bi se moj gospodar mogao naći kod *proroka u Samariji! On bi ga oslobodio njegove lepre.“
2. Kraljevima 5,4Naman dođe izvijestiti te riječi svom gazdi: ” Evo što je rekla djevojčica koja dolazi, iz zemlje Izraelove.“
2. Kraljevima 5,5Kralj Arama reče: ” Stavi se na put! Ja ću poslati jedno pismo kralju Izraela. “ Naman pođe, uzevši sa sobom deset talenata srebra, 6.000 sikala zlata i deset odijela za presvlačenje.
2. Kraljevima 5,6On predade kralju Izraela pismo koje kazivaše: ” U isto vrijeme kad ti stigne ovo pismo znaj dobro da ti šaljem Namana da ga oslobodiš njegove lepre. “
2. Kraljevima 5,7Pošto je pročitao pismo, kralj *razdera odjeću svoju i reče: ” Jesam li ja Bog, sposoban usmrtiti i oživjeti, da mi onaj šalje nekoga za osloboditi ga njegove lepre? Znajte dakle i gledajte: on mi traži kavgu! “
2. Kraljevima 5,8Kad Elize, čovjek Božji, saznade da kralj Izraela bijaše razderao odjeću svoju, on posla reći kralju: ” Zašto si ti razderao svoju odjeću? Nek Naman dođe potražiti me, on će znati da ima jedan prorok u Izraelu! “
2. Kraljevima 5,9Naman dođe sa svojim konjima i svojim kolima i zaustavi na ulazu Elizejeve kuće.
2. Kraljevima 5,10Elize posla jednog glasonošu za reći mu: ” Idi! Operi se sedam puta u Jordanu: tvoje tijelo postat će zdravo i ti ćeš biti *očišćen.“
2. Kraljevima 5,11Naman se razljuti i pođe govoreći: Ja sam si rekao : On će sigurno izići iz kuće i zazvati ime GOSPODA, svog Boga, proći rukom po bolesnom mjestu i osloboditi leproznog.
2. Kraljevima 5,12Abana i Parpar, rijeke damaške, ne vrijede li bolje nego sve vode Izraelove? Ne mogu li se ondje oprati za očistiti se? “ On se okrenu i ode ljutit.
2. Kraljevima 5,13Njegove mu se sluge primaknuše govoreći; one mu rekoše: ” Moj oče ! Da ti je prorok rekao da učiniš neke izvanredne stvari, ne bi li ih ti učinio? Utoliko prije kad ti je rekao: Operi se i ti ćeš biti očišćen. “
2. Kraljevima 5,14Tada Naman siđe u Jordan i zagnjuri se ondje sedam puta prema riječi Božjeg čovjeka. Njegovo tijelo postade kao tijelo dječaka, on bi očišćen.
2. Kraljevima 5,15On se vrati sa svom svojom pratnjom prema Božjem čovjeku. On uđe, stade pred njega i reče: ” Sada, ja znam da nema Boga na cijeloj zemlji do li u Izraelu.
2. Kraljevima 5,16Prihvati, ja te molim, jedan dar sa strane tvog sluge. “ Elize odgovori: ” živ GOSPOD kojem služim, ja neću prihvatiti ništa! “ Naman navaljivaše na njega da prihvati, ali ovaj odbi.
2. Kraljevima 5,17Naman reče: ” Pošto ti odbijaš, dopusti da se da tvojem sluzi tovar ove zemlje na dvije mule, jer tvoj sluga neće više prinositi holokauste ni žrtve drugim bogovima osim GOSPODU.
2. Kraljevima 5,18Ali nek GOSPOD oprosti ovaj grijeh sluzi svom: kad moj gospodar uđe u kuću Rimonovu za pokloniti se ondje i ako se osloni o moju ruku, ja ću se također pokloniti u kući Rimonovoj. Kad se ja dakle budem poklonio u kući Rimonovoj, nek se GOSPOD udostoji oprostiti ovaj grijeh tvom sluzi. “
2. Kraljevima 5,19Elize mu odgovori: ” Pođi u miru! “Nakon što se Naman bijaše udaljio na jednu stanovitu udaljenost od Elizeja,
2. Kraljevima 5,20Gehazi, sluga Elizeja; čovjeka Božjeg, si reče: ” Moj je gospodar očistio ovog *Aramejca Namana, odbijajući poklone koje mu ovaj bijaše donio. živ GOSPOD, ja ću otrčati za njim, da mu izvučem štogod! “
2. Kraljevima 5,21Gehazi se baci u potjeru za Namanom. Kad ga Naman vidje trčati k njemu, on siđe u žurbi sa svog konja za izići mu u susret i reče: ” Kako si? “
2. Kraljevima 5,22On mu odgovori: ” Dobro sam! Moj ti je gospodar poslao reći: Ovog časa, došlo mi je s planine Efraim dvoje mladih ljudi sinova *proročkih; molim te, daj mi za njih jedan talenat srebra i dvije odjeće za presvlaku. “
2. Kraljevima 5,23Naman reče: ”Uzmi dakle dva talenta. “ On ustraja kod njega, stegnu dva talenta srebra i dva odijela za presvlaku u dvije torbe koje stavi na dvojicu svojih slugu da ih nose pred Gehazijem.
2. Kraljevima 5,24Stigavši u Ofel, Gehazi uze iz njihovih ruku torbe odloži ih kod sebe i otpusti, obojicu ljudi, koji odoše.
2. Kraljevima 5,25Glede njega, on dođe pred svog gospodara. Elize mu reče: ” Odakle ti dolaziš? “ On odgovori: ” Tvoj sluga nikud nije išao. “
2. Kraljevima 5,26Elize mu reče: ” Nisam li ja u duhu bio ondje kad jedan čovjek u žurbi siđe sa svog konja za doći tebi u susret? Je li to čas za uzeti srebro, uzeti odjeću, masline, lozu, ovce i goveda, sluge i sluškinje,
2. Kraljevima 5,27kad *lepra Namanova će se zakačiti za tebe i tvoje potomstvo zauvijek? “ Gehazi napusti Elizeja: on bijaše leprozan i bijel kao snijeg .
2. Carevima 5,1I bješe Neman vojvoda cara Sirskoga čovjek velik u gospodara svojega i u časti, jer preko njega sačuva Gospod Siriju; ali taj veliki junak bješe gubav.
2. Carevima 5,2A iz Sirije izide četa i zarobi u zemlji Izrailjskoj malu djevojku, te ona služaše ženu Nemanovu.
2. Carevima 5,3I ona reče svojoj gospođi: o da bi moj gospodar otišao k proroku u Samariji! on bi ga oprostio od gube.
2. Carevima 5,4Tada on otide k svome gospodaru i javi mu govoreći: tako i tako kaže djevojka iz zemlje Izrailjske.
2. Carevima 5,5A car Sirski reče mu: hajde idi, a ja ću poslati knjigu caru Izrailjevu. I on otide, i ponese deset talanata srebra i šest tisuća sikala zlata i desetore stajaće haljine.
2. Carevima 5,6I odnese knjigu caru Izrailjevu koja ovako govoraše: eto, kad ti dođe ova knjiga, znaj da šaljem k tebi Nemana slugu svojega da ga oprostiš gube.
2. Carevima 5,7A kad car Izrailjev pročita knjigu, razdrije haljine svoje i reče: zar sam ja Bog da mogu ubiti i povratiti život, te šalje k meni da oprostim čovjeka gube! Pazite i vidite kako traži zadjevice sa mnom.
2. Carevima 5,8A kad ču Jelisije čovjek Božji da je car Izrailjev razdro haljine svoje, posla k caru i poruči: zašto si razdro haljine svoje? neka dođe k meni, da pozna da ima prorok u Izrailju.
2. Carevima 5,9I tako dođe Neman s konjma i kolima svojim, i stade na vratima doma Jelisijeva.
2. Carevima 5,10A Jelisije posla k njemu i poruči: idi i okupaj se sedam puta u Jordanu, i ozdraviće tijelo tvoje, i očistićeš se.
2. Carevima 5,11Tada se rasrdi Neman i pođe govoreći: gle! ja mišljah, on će izaći k meni, i staće, i prizvaće ime Gospoda Boga svojega, i metnuti ruku svoju na mjesto, i očistiti gubu.
2. Carevima 5,12Nijesu li Avana i Farfar vode u Damasku bolje od svijeh voda Izrailjskih? ne bih li se mogao u njima okupati i očistiti? I okrenuvši se otide gnjevan.
2. Carevima 5,13Ali sluge njegove pristupivši rekoše mu govoreći: oče, da ti je kazao prorok što veliko, ne bi li učinio? a zašto ne bi kad ti reče: okupaj se, pa ćeš se očistiti?
2. Carevima 5,14I tako siđe, i zaroni u Jordan sedam puta po riječima čovjeka Božijega, i tijelo njegovo posta kao u maloga djeteta, i očisti se.
2. Carevima 5,15Tada se vrati k čovjeku Božijemu sa pratnjom svojom i došav stade pred njim, i reče: evo sad vidim da nema Boga nigdje na zemlji do u Izrailju. Nego uzmi dar od sluge svojega.
2. Carevima 5,16Ali on reče: tako da je živ Gospod, pred kojim stojim, neću uzeti. I on navaljivaše na nj da uzme; ali on ne htje.
2. Carevima 5,17Tada reče Neman: kad nećeš, a ono neka se da sluzi tvojemu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj neće više prinositi žrtava paljenica ni drugih žrtava drugim bogovima, nego Gospodu.
2. Carevima 5,18A Gospod neka oprosti ovo sluzi tvojemu: kad gospodar moj uđe u dom Rimonov da se pokloni ondje, pa se prihvati za moju ruku, da se i ja poklonim u domu Rimonovu, neka oprosti Gospod sluzi tvojemu kad se tako poklonim u domu Rimonovu.
2. Carevima 5,19A on mu reče: idi s mirom. I on otide od njega, i prijeđe jedno potrkalište.
2. Carevima 5,20Tada reče Gijezije sluga Jelisija čovjeka Božijega: gle, gospodar moj ne htje primiti iz ruku toga Nemana Sirca što bješe doneo. Ali tako da je živ Gospod potrčaću za njim i uzeću što od njega.
2. Carevima 5,21I Gijezije otrča za Nemanom. A kad ga vidje Neman gdje trči za njim, skoči s kola svojih i srete ga, pa mu reče: je li dobro?
2. Carevima 5,22A on reče: dobro je. Gospodar moj posla me da ti kažem: evo, baš sad dođoše k meni dva mladića iz gore Jefremove, proročki sinovi, daj za njih talanat srebra i dvoje stajaće haljine.
2. Carevima 5,23A Neman reče: uzmi i dva talanta. I natjera ga; i sveza dva talanta srebra u dva toboca, i dvoje stajaće haljine, i dade dvojici momaka svojih, da nose pred njim.
2. Carevima 5,24A on kad dođe na brdo, uze iz ruku njihovijeh i ostavi u jednoj kući, a ljude otpusti, te otidoše.
2. Carevima 5,25Potom došavši stade pred gospodarom svojim. A Jelisije mu reče: otkle Gijezije? A on reče: nije išao sluga tvoj nikuda.
2. Carevima 5,26Ali mu on reče: zar srce moje nije išlo onamo kad se čovjek vrati s kola svojih preda te? Zar je to bilo vrijeme uzimati srebro i uzimati haljine, maslinike, vinograde, ovce, goveda, sluge i sluškinje?
2. Carevima 5,27Zato guba Nemanova neka prione za te i za sjeme tvoje dovijeka. I otide od njega gubav, bio kao snijeg.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje