Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Kraljevima 6. poglavlje

2. Kraljevima 6. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Kraljevima 6,1Jednoga dana rekoše učenici proročki Elišeju: "Eto vidi, prostor, što ga mi ovdje zauzimamo kod tebe, odveć nam je tijesan!
2. Kraljevima 6,2Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan." On odgovori: "Idite samo!"
2. Kraljevima 6,3A jedan zamoli: "Budi tako dobar i pođi sa slugama svojim!" On odgovori: "Dobro, idem s vama.
2. Kraljevima 6,4I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, uzeše sjeći drva.
2. Kraljevima 6,5Kad je jedan tesao gredu, pade mu gvozdena sjekira u vodu. On povika i reče: "Jao, gospodaru! Još mi je ona posuđena."
2. Kraljevima 6,6A čovjek Božji upita: "Kamo je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drva, baci ga tamo i učini te ispliva sjekira.
2. Kraljevima 6,7Tada on reče: "Izvadi je van!" I čovjek pruži ruku, te je uze.
2. Kraljevima 6,8Rad je kralj sirijski ratovao proti Izraelu, učini sa slugama svojim ovaj dogovor: "Na tom i na tom mjestu imate se utaboriti!"
2. Kraljevima 6,9A čovjek Božji posla kralju Izraelovu i poruči mu: "Čuvaj se, da ne prolaziš onim mjestom, jer su tamo Sirijci u zasjedi."
2. Kraljevima 6,10Kralj Izraelov posla dakle na ono mjesto, što mu ga je bio označio čovjek Božji. Svaki put, kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo češće tako.
2. Kraljevima 6,11Zbog toga razgnjevi se kralj sirijski. On pozva sluge svoje i upita ih: "Biste li mi mogli reći, tko od nas drži s kraljem Izraelovim?"
2. Kraljevima 6,12Jedan od sluga njegovih odgovori: "Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elišej, prorok u Izraelu, priopćuje kralju Izraelovu dapače riječi, što ih govoriš u spavaonici svojoj."
2. Kraljevima 6,13Tada zapovjedi: "Idite, pogledajte, gdje on stanuje, da pošljem tamo, te ga uhvate!" Javiše mu, da je u Dotanu.
2. Kraljevima 6,14I posla onamo konje i kola i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad.
2. Kraljevima 6,15A kad se ujutro diže sluga čovjeka Božjega i izađe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: "Jao, gospodaru, što da učinimo?"
2. Kraljevima 6,16A on reče: "Ne boj se, jer onih, koji su na strani našoj, ima više, negoli onih, koji stoje na strani njihovoj."
2. Kraljevima 6,17I pomoli se Elišej: "Gospode, otvori mu oči, da vidi!" I Gospod otvori oči slugi, i vidje, kako je bila gora oko Elišeja puna ognjenih konja i kola.
2. Kraljevima 6,18I kad neprijatelji Sirijci pođoše proti njemu, pomoli se Elišej Gospodu: "Udari te ljude sljepoćom!" I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elišej.
2. Kraljevima 6,19Nato se okrenu Elišej k njima: "To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hodite za mnom! Ja ću vas odvesti k čovjeku, kojega tražite." I odvede ih u Samariju.
2. Kraljevima 6,20Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elišej: "Otvori im sad oči, da vide!" Gospod im otvori sad oči, i vidješe najednom da su usred Samarije.
2. Kraljevima 6,21Kad ih ugleda kralj Izraelov, upita Elišeja: "Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?"
2. Kraljevima 6,22A on reče: "Ne! Zar ćeš sasjeći one, kojih nijesi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pila, neka jedu i piju! Onda neka idu kući gospodaru svojemu!"
2. Kraljevima 6,23On im dakle ugotovi gozbu veliku, i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše natrag gospodaru svojemu. Od toga vremena nijesu više upadale čete sirijske u zemlju izraelsku.
2. Kraljevima 6,24Kasnije skupi Ben-Hadad, kralj sirijski, svu vojsku svoju, izađe pred Samariju i opkoli je.
2. Kraljevima 6,25Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo, dok nije bila glava magareća za osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba nečisti golubinje za pet šekela srebra.
2. Kraljevima 6,26Kad je jednom kralj Izraelov išao po zidu, povika mu jedna žena: "Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!"
2. Kraljevima 6,27On reče: "Ako ti ne pomogne Gospod, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska!"
2. Kraljevima 6,28I kralj je upita: "što imaš?" Ona odgovori: "Ova tu žena reče mi: "Daj ovamo dijete svoje, da ga pojedemo danas! Moje dijete sutra ćemo onda pojesti.
2. Kraljevima 6,29Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj idućega dana rekoh: "Daj ovamo dijete svoje, da ga pojedemo, tada ona skrije dijete svoje."
2. Kraljevima 6,30Kad je čuo kralj riječi ženine, razdrije haljine svoje, jer je išao po zidu, vidje narod da je on na golu tijelu nosio odjeću pokorničku.
2. Kraljevima 6,31I on povika: "Neka me kazni Bog, kako hoće, ako glava Elišejeva, sina Šafatova, ostane još danas na njemu!"
2. Kraljevima 6,32Elišej je bio u svojoj kući, dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. A prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elišej starješinama: "Eto, on šalje toga krvnika, da mi odsiječe glavu! Pazite! Čim dođe poslanik, zaključajte vrata i oduprite se njemu vratima! Ne čuje li se već za njim bahat nogu gospodara njegova?"
2. Kraljevima 6,33Dok je još govorio a njima, stupi već i kralj pred njega i reče: "Kad Gospod nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospoda."
2. Kraljevima 6,1 Proročki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe.
2. Kraljevima 6,2Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i načinimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite.
2. Kraljevima 6,3Jedan od njih reče mu: "Udostoj se poći sa svojim slugama." On odgovori: "Hoću.
2. Kraljevima 6,4I pođe s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sjeći drva.
2. Kraljevima 6,5A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posuđena!
2. Kraljevima 6,6A čovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsiječe komad drveta, baci ga na ono mjesto i učini da sjekira ispliva.
2. Kraljevima 6,7I reče: "Izvadi je!" I čovjek pruži ruku te je uze.

2. Kraljevima 6,8Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim časnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu.
2. Kraljevima 6,9Ali Elizej poruči izraelskom kralju: "Čuvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili.
2. Kraljevima 6,10I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji. On je upozoravao i kralj se čuvao; a bilo je to više puta.
2. Kraljevima 6,11Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje časnike te ih upita: "Nećete li mi reći tko od naših drži s kraljem Izraelovim?
2. Kraljevima 6,12Jedan od časnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici.
2. Kraljevima 6,13On reče: "Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu.
2. Kraljevima 6,14Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad.
2. Kraljevima 6,15Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: "Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?
2. Kraljevima 6,16A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.
2. Kraljevima 6,17I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu oči da vidi!" I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima!
2. Kraljevima 6,18Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepoćom ove ljude!" I na riječ Elizejevu udari ih sljepoćom.
2. Kraljevima 6,19Elizej im reče: "Nije ovo put i nije ovo grad. Pođite za mnom, ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju.
2. Kraljevima 6,20Kad su ulazili u Samariju, Elizej reče: "Jahve, otvori ovima oči da progledaju." Jahve im otvori oči i oni vidješe da su usred Samarije!
2. Kraljevima 6,21Kad ih vidje kralj Izraela, reče Elizeju: "Treba li ih poubijati, oče moj?
2. Kraljevima 6,22A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar ćeš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i mačem? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru.
2. Kraljevima 6,23Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo.
2. Kraljevima 6,24Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uzađe i opkoli Samariju.
2. Kraljevima 6,25I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magareća glava stajala osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubinje nečisti pet šekela srebra.
2. Kraljevima 6,26Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!
2. Kraljevima 6,27On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako ću ti ja pomoći? Nečim s gumna ili iz tijeska?
2. Kraljevima 6,28Još joj kralj reče: "Što ti je?" Ona odgovori: "Ova mi je žena rekla: `Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a sutra ćemo pojesti moga!`
2. Kraljevima 6,29Skuhale smo moga sina i pojele ga. A sutradan rekoh joj: `Daj svoga sina da ga pojedemo.` Ali je ona sakrila svoga sina.
2. Kraljevima 6,30Kada je kralj čuo riječi te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet.
2. Kraljevima 6,31I reče tada kralj: "Neka mi Bog učini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!
2. Kraljevima 6,32Elizej sjedio u svojoj kući i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej reče starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvnički sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se topot koraka njegova gospodara za njim?
2. Kraljevima 6,33Dok im je još govorio, kralj stupi preda nj i reče mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još očekujem od Jahve?
2. Kraljevima 6,1Sinovi *proročki rekoše Elizeju: ” Mjesto gdje mi sjedimo pred tobom premaleno je za nas.
2. Kraljevima 6,2Dopusti da mi odemo sve Jordana za uzeti ondje jednu gredu da bi ovdje podigli jedan zaklon za u njemu sjedjeti. “ On odgovori: ” Idite! “
2. Kraljevima 6,3Jedan od njih reče: “ Prihvati, molim te, poći sa slugama svojim. “ On odgovori: ” Da, ja dolazim. “
2. Kraljevima 6,4I on ode s njima. Oni stigoše do Jordana i nasijekoše drveta.
2. Kraljevima 6,5Kako jedan od njih obori svoje drvo, sjekira mu pade u vodu. On se prodera: ” Ah! Moj gospodaru, ja je bijah pozajmio! “
2. Kraljevima 6,6čovjek Božji reče: ” Gdje je pala? On mu pokaza mjesto . Elize odsječe jedan komad drveta i baci ga ondje; sjekira izroni.
2. Kraljevima 6,7Elize reče: ” Povuci ju k sebi! “ čovjek ispruži ruku i uze ju.
2. Kraljevima 6,8Kralj *Arama bijaše u ratu s Izraelom. Kad on održavaše savjetovanje sa svojim slugama i govoriše:”Moj će tabor biti na tom mjestu.“
2. Kraljevima 6,9Čovjek Božji posla reći kralju Izraela: ”Čuvaj se da ne prođeš to mjesto, jer Aramejci su sišli“,
2. Kraljevima 6,10a kralj Izraela posla ljude na mjesto koje bijaše označio Božji čovjek. On upozori kralja, koji se držaše svojih položaja. To se dogodi više no jedanput.
2. Kraljevima 6,11Srce kralja Arama bi uznemireno. On sazva svoje sluge i reče im: ” Ne biste li mi vi mogli reći tko je između nas pristaša kralja Izraela?
2. Kraljevima 6,12Jedan od njegovih slugu reče: ” Nitko, moj gospodaru, veće je je to Elize, *prorok koji je u Izraelu.
2. Kraljevima 6,13On je sposoban otkriti kralju Izraela riječi koje ti izgovoriš u svojoj spavaćeoj sobi. “ On reče: ” Hajde! Vidite gdje se on nalazi da pošaljem uzeti ga! “ Rekoše mu: ” On je u Dotanu . “
2. Kraljevima 6,14Kralj posla onamo svoje konje, kola i jednu veliku postrojbu koji stigoše noću i opkoliše grad.
2. Kraljevima 6,15Sluga Božjeg čovjeka se diže u rano jutro i iziđe: on vidje kako jedna postrojba opkoljava grad konjima i kolima. On reče Elizeju: ” Ah moj gospodaru! Kako ćemo postupiti? “
2. Kraljevima 6,16On odgovori: ” Ne boj se! Oni koji su s nama brojniji su no oni koji su s njima. “
2. Kraljevima 6,17Elize moljaše ovim riječima: ” GOSPODE, otvori mu oči, i nek vidi! “ GOSPOD otvori oči sluzi i on vidje planinu punu konja i vatrenih kola koja okruživahu Elizeja.
2. Kraljevima 6,18Aramejci siđoše prema Elizeju koji moliše GOSPODA ovim riječima: ” Udari ovaj narod sljepilom! “ I GOSPOD ih udari sljepilom prema riječi Elizejevoj.
2. Kraljevima 6,19Elizej im reče: ” Nije ovdje put, nije ovdje grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti prema čovjeku kojeg vi tražite. “ I on ih odvede u Samariju.
2. Kraljevima 6,20Čim biše ušli oni u Samariju, Elize reče: ” GOSPODE, otvori oči ovim ljudima i nek vide! “ GOSPOD im otvori oči i oni vidješe da bijahu u sred Samarije.
2. Kraljevima 6,21Videći ih, kralj Izraela reče Elizeju: ” Moj oče! trebam li ih ja pobiti? “
2. Kraljevima 6,22On odgovori: ” Ne ubijaj ih! Imaš li ti običaj ubijati svojim mačem ili svojim lukom one koje si zarobio ? Posluži im kruha i vode; nek jedu i piju i nek idu k svojem gospodaru. “
2. Kraljevima 6,23Kralj im dade poslužiti veliki objed; oni jedoše i piše. Potom ih on otpusti i oni odoše k svojem gospodaru. Aramejske vojske prekinuše svoje upade u zemlju Izraelovu.
2. Kraljevima 6,24Neko vrijeme poslije, BenHadad, kralj *Arama, prikupi sve postrojbe i uspne se opsjesti Samariju.
2. Kraljevima 6,25Grad bi opsjednut tako da jedno magare stajaše 80 sikala srebra, a četvrtina kaba golubijih brabonjaka stajaše pet sikala srebra.
2. Kraljevima 6,26No, kako kralj Izraela prolaziše zidinama, jedna žena zavapi prema njemu: ” U pomoće, moj gospodaru kralju! “
2. Kraljevima 6,27On reče: ”Ako ti GOSPOD ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? Proizvodima gumna za žito ili tijeska? “
2. Kraljevima 6,28Kralj joj po tom reče: ” što hoćeš? “ Ona odgovori: Ova žena mi reče: Daj mi svojeg sina, pojest ćemo ga danas, a sutra ćemo pojesti moga.
2. Kraljevima 6,29Mi smo skuhale mojeg sina i mi smo ga pojele. Slijedećeg dana, ja sam joj rekla: Daj svog sina i mi ćemo ga pojesti, ali ona bijaše sakrila svog sina. “
2. Kraljevima 6,30Kad kralj bi saslušao riječi te žene, on *rastrga svoju odjeću i, kako prolaziše zidom, narod vidje kralja da kralj nosiše jednu *torbu ispod odjeće sličnu koži.
2. Kraljevima 6,31On reče: ” Nek mi Bog danas učini to i još toliko, ako danas glava Elizeja, sina Šafatova, ostane na njegovim ramenima! “
2. Kraljevima 6,32Elize bijaše sjedio kod kuće, a *starješine bijahu s jedile njemu sa strane, kad kralj posla k njemu svoje sluge. Prije no što glasonoše stigoše do Elizeja, ovaj reče starješinama: ” Gledajte! Ovaj sin ubojice šalje nekog za odsjeći mi glavu. Čim taj glasonoša stigne, zatvorite vrata, gurnite ga vratima! “ Ali, nije li to štropot koraka njegovog gospodara koji ga slijedi? “
2. Kraljevima 6,33On još govoriše njima, kad točno glasonoša dođe k njemu i reče: ” Ova nesreća dolazi od GOSPODA? što se ja još mogu nadati od GOSPODA? “
2. Carevima 6,1A sinovi proročki rekoše Jelisiju: gle, mjesto gdje sedimo pred tobom tijesno nam je.
2. Carevima 6,2Nego hajde da otidemo na Jordan, pa da uzmemo ondje svaki po brvno i načinimo ondje mjesto gdje ćemo boraviti. A on reče: idite.
2. Carevima 6,3A jedan reče: budi voljan, pođi i ti sa slugama svojim. A on reče: hoću.
2. Carevima 6,4I tako pođe s njima. I došavši na Jordan sjekoše drva.
2. Carevima 6,5A kad jedan od njih sijecijaše drvo, pade mu sjekira u vodu; a on povika govoreći: avaj gospodaru, još je u naruč uzeta.
2. Carevima 6,6A čovjek Božji reče mu: gdje je pala? A kad mu pokaza mjesto, on otsiječe drvo i baci ga onamo, i učini te sjekira ispliva.
2. Carevima 6,7A on reče: uzmi je. I čovjek pruži ruku, te je uze.
2. Carevima 6,8A kad car Sirski vojevaše na Izrailja, vijećaše sa slugama svojim, i reče: tu i tu neka stane vojska moja.
2. Carevima 6,9A čovjek Božji posla k caru Izrailjevu i poruči: čuvaj se da ne ideš onuda, jer su ondje Sirci u zasjedi.
2. Carevima 6,10I car Izrailjev posla na ono mjesto, za koje reče čovjek Božji i opomenu ga, te se čuvaše. I to ne bi jedanput ni dvaputa.
2. Carevima 6,11I smuti se srce caru Sirskom zato, i sazvavši sluge svoje reče im: hoćete li mi kazati ko od naših dokazuje caru Izrailjevu?
2. Carevima 6,12A jedan od sluga njegovijeh reče mu: niko, care gospodaru moj; nego Jelisije prorok u Izrailju dokazuje caru Izrailjevu riječi koje govoriš u ložnici svojoj.
2. Carevima 6,13Tada reče: idite, vidite gdje je, da pošljem da ga uhvate. I javiše mu govoreći: eno ga u Dotanu.
2. Carevima 6,14I posla onamo konje i kola s velikom vojskom; i oni došavši noću opkoliše grad.
2. Carevima 6,15A ujutru sluga čovjeka Božijega ustavši izide, a to vojska oko grada i konji i kola. I reče mu sluga: jaoh gospodaru, šta ćemo sad?
2. Carevima 6,16A on mu reče: ne boj se, jer je više naših nego njihovijeh.
2. Carevima 6,17I pomoli se Jelisije govoreći: Gospode, otvori mu oči da vidi. I Gospod otvori oči momku, te vidje, a to gora puna konja i kola ognjenijeh oko Jelisija.
2. Carevima 6,18A kad pođoše Sirci k njemu, pomoli se Jelisije Gospodu i reče: oslijepi ovaj narod. I oslijepi ih po riječi Jelisijevoj.
2. Carevima 6,19Tada im reče Jelisije: nije ovo put, nije ovo grad; hodite za mnom i odvešću vas čovjeku kojega tražite. I odvede ih u Samariju.
2. Carevima 6,20A kad dođoše u Samariju, reče Jelisije: Gospode, otvori im oči da vide. I Gospod im otvori oči, i vidješe, a to bijahu usred Samarije.
2. Carevima 6,21A car Izrailjev reče Jelisiju kad ih ugleda: hoću li biti, hoću li biti, oče moj?
2. Carevima 6,22A on reče: nemoj biti; eda li ćeš one pobiti koje zarobiš mačem svojim i lukom svojim? Iznesi im hljeba i vode neka jedu i piju, pa onda neka idu gospodaru svojemu.
2. Carevima 6,23I ugotovi im gozbu veliku; te jedoše i piše; pa ih otpusti, a oni otidoše gospodaru svojemu; i otada ne dolaziše čete Sirske u zemlju Izrailjevu.
2. Carevima 6,24A poslije toga Ven-Adad car Sirski skupi svu vojsku svoju, i izide i opkoli Samariju.
2. Carevima 6,25I nasta velika glad u Samariji, jer gle, bješe opkoljena toliko da glava magareća bijaše za osamdeset sikala srebra, a četvrt kava golubinjega kala za pet sikala srebra.
2. Carevima 6,26I kad car iđaše po zidovima, jedna žena povika k njemu govoreći: pomagaj, care gospodaru!
2. Carevima 6,27A on reče: Gospod ti ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? s gumna li, ili iz kace?
2. Carevima 6,28Još joj reče car: što ti je? A ona reče: ova žena reče mi: daj sina svoga da ga pojedemo danas, a sjutra ćemo pojesti moga sina.
2. Carevima 6,29I skuhasmo sina mojega i pojedosmo ga, a sjutradan rekoh joj: daj sina svojega da ga pojedemo. Ali ona sakri svoga sina.
2. Carevima 6,30A kad car ču riječi ženine, razdrije haljine svoje; i kad iđaše po zidu, vidje narod gdje kostrijet bijaše ozdo na tijelu njegovu.
2. Carevima 6,31Tada reče car: tako da mi učini Bog i tako da doda, ako glava Jelisija sina Safatova ostane danas na njemu.
2. Carevima 6,32A Jelisije sjeđaše u svojoj kući, i starješine sjeđahu kod njega. I posla car jednoga od onijeh što stajahu pred njim; a dok još ne dođe poslani k njemu, on reče starješinama: vidite li gdje onaj krvnički sin posla da mi otsiječe glavu? Gledajte kad dođe poslani, zaključajte vrata, i odbijte ga od vrata; eto, i bahat nogu gospodara njegova za njim.
2. Carevima 6,33I dok još govoraše s njima, gle, poslani dođe k njemu, i reče; gle, ovo je zlo od Gospoda; čemu ću se još nadati od Gospoda?

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje