Tražilica


2. Ljetopisa 20. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
2. Ljetopisa 20,1Potom izađoše u boj proti Jošafatu Moabovci i Amonci i s njima jedan odio nekih drugih.
2. Ljetopisa 20,2Kad se je dojavilo Jošafatu: "Dolazi proti tebi veliko mnoštvo s one strane mora, iz Sirije, oni su već u Hasason-Tamaru, to je En-Gedi",
2. Ljetopisa 20,3On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodu i dade oglasiti post po svoj zemlji Judinoj.
2. Ljetopisa 20,4Skupiše se Judejci, da zazovu Gospoda. Iz svih gradova Judinih dođoše, da traže pomoć kod Gospoda.
2. Ljetopisa 20,5Tada stupi Jošafat u hramu Gospodnjem pred trijemom novim među narodnu zajednicu Judinu i jerusalemsku
2. Ljetopisa 20,6I pomoli se: "Gospode, Bože otaca naših! Nijesi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima naroda? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti.
2. Ljetopisa 20,7Nijesi li ono ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?
2. Ljetopisa 20,8Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište za ime tvoje i rekoše:
2. Ljetopisa 20,9Ako nas zadesi kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tada ćemo stupiti pred ovaj hram i preda te - jer ime tvoje prebiva u ovom hramu - i vapit ćemo k tebi u nevolji svojoj, da nas uslišiš i izbaviš.
2. Ljetopisa 20,10I sad evo, Amonci i Moapci i stanovnici gore Seira, kroz kojih zemlju nijesi dao sinovima Izraelovim proći, kad su išli iz zemlje egipatske, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše:
2. Ljetopisa 20,11Evo, oni nam sad vraćaju, kad dolaze, da nas istjeraju iz posjeda tvojega, što si nam ga dao.
2. Ljetopisa 20,12O Bože naš, zar ih nećeš kazniti? Jer mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom, koje ide proti nama, Ne znamo, što bismo činili. Oči su naše uprte u te."
2. Ljetopisa 20,13Tako je stajao tu sav Juda pred Gospodom s djecom, ženama i sinovima.
2. Ljetopisa 20,14Tada dođe usred narodne zajednice duh Gospodnji na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jehiela, sina Matanije, Levita iz roda Asafova.
2. Ljetopisa 20,15On povika: "Slušajte, sinovi Judini i stanovnici Jerusalema i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospod: Ne bojte se, ne plašite se toga mnoštva velikoga! Taj boj nije stvar vaša, nego Božja
2. Ljetopisa 20,16Izađite sutra proti njima! Oni će poći uz brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline istočno od pustinje Jeruela.
2. Ljetopisa 20,17Ali se vi nećete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako će vas, Judo i Jerusaleme, izbaviti Gospod! Ne bojte se! Ne plašite se! Izađite sutra proti njima! Gospod je s vama."
2. Ljetopisa 20,18Tada se prignu Jošafat licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jerusalema baciše se ničice pred Gospodom, da se poklone Gospodu.
2. Ljetopisa 20,19Leviti iz roda Kohatova i Korahova uzeše da hvale Gospoda, Boga Izraelova, glasom i klicanjem visokim.
2. Ljetopisa 20,20Drugoga jutra rano izađoše u pustinju tekoansku. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: "Čujte me, Judejci i stanovnici Jerusalema! Pouzdajte se u Gospoda, Boga svojega, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u proroke svoje, pa ćete uspjeti!"
2. Ljetopisa 20,21Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače, koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, imali u slavu Gospodu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: "Hvalite Gospoda, jer vječno traje dobrota njegova!"
2. Ljetopisa 20,22Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospod, da ljudi, što su se bili skrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na odio s gore Seira, koji su bili izašli proti Judejcima. Oni su bili razbijeni.
2. Ljetopisa 20,23I okrenuše se Amonci i Moapci proti stanovnicima gore Seira, da ih potru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se poubijaše.
2. Ljetopisa 20,24I kad Judejci dođoše na visinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Niti jedan nije bio umaknuo.
2. Ljetopisa 20,25I Jošafat dođe s ljudima svojim, da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko, da su jedva mogli odnijeti. Tri dana bili su zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen.
2. Ljetopisa 20,26Četvrti dan skupiše se u dolini hvalospjeva; jer ondje dadoše hvalu Gospodu. Zato se zove ono mjesto do današnjega dana dolina hvalospjeva.
2. Ljetopisa 20,27Svi Judejci i Jerusalemci vratiše se tada s Jošafatom na čelu puni radosti opet natrag u Jerusalem, jer ih je bio obradovao Gospod nad neprijateljima njihovim.
2. Ljetopisa 20,28S harfama, citrama i trubama dođoše u Jerusalem u hram Gospodnji.
2. Ljetopisa 20,29Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah, kad čuše, da se je Gospod sam borio s neprijateljima Izraelovim.
2. Ljetopisa 20,30Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu; jer mu je bio Bog njegov dao mir unaokolo.
2. Ljetopisa 20,31Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet go čina. Njegova mati zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva.
2. Ljetopisa 20,32Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne side s njega, i činio je, što se dopadalo Gospodu.
2. Ljetopisa 20,33Samo uzvisine nijesu bile srušene, i narod nije još bio svoje srce upravio k Bogu otaca svojih.
2. Ljetopisa 20,34Ostala povijest Jošafatova, prijašnja i potonja, stoji zapisana u povijesti Jehua, sina Hananijeva, koja je bila stavljena u knjigu o kraljevima Izraelovim.
2. Ljetopisa 20,35Potom se združi Jošafat, kralj Judin, s Ahazijom, kraljem Izraelovim, čiji je rad bio bezbožan
2. Ljetopisa 20,36On sklopi s njim savez, da načine lađe, što će voziti u Taršiš. I u Esion-Geberu načiniše lađe.
2. Ljetopisa 20,37A Eliezer, sin Dodavahov iz Mareše, prorokova proti Jošafatu ovako: "Jer si se združio s Ahazijom, razorit će Gospod tvoje djelo." Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje