Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 18. poglavlje

2. Ljetopisa 18. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 18,1Kad je Jošafat bio postao veoma bogat i moćan, sprijatelji se s Ahabom.
2. Ljetopisa 18,2Poslije nekoliko godina otide k Ahabu u Samariju. Ahab nakla njemu i ljudima njegovim mnogo ovaca i volova. Pritom ga nagovori, da pođe s njim proti Ramotu Gileadu.
2. Ljetopisa 18,3I kad Ahab, kralj Izraelov, upita Jošafata, kralja Judina: "Hoćeš li poći s menom proti Ramotu Gileadu?", odgovori mu: "Što ti hoćeš, hoću i ja; moja vojska tvoja je vojska. Poći ću s tobom u boj."
2. Ljetopisa 18,4A Jošafat dade kralju Izraelovu ovaj savjet: "Upitaj prije ipak Gospoda!"
2. Ljetopisa 18,5I tako kralj Izraelov dade skupiti proroke, četiri stotine ljudi, i upita ih: "Hoću li poći u rat proti Ramotu Gileadu, ili da se okanim?" Oni odgovoriše: "Pođi, jer će ga Gospod dati u ruke kralju!"
2. Ljetopisa 18,6A Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Gospodnji, da ga upitamo?"
2. Ljetopisa 18,7Kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ima još jedan, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda" Ali ja ga ne mogu podnositi, jer mi nikada ne proriče dobro, nego samo zlo: to je Mikaja, sin Imlin." A Jošafat odgovori: "Neka kralj ne govori tako!"
2. Ljetopisa 18,8I kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i zapovjedi mu: "Brže dovedi Mikaju, sina Imlina!"
2. Ljetopisa 18,9Uto su sjedili kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, svaki na svojem prijestolju u kraljevskim haljinama na trgu kod vrata samarijskih, i svi su proroci prorokovali pred njima.
2. Ljetopisa 18,10Zedekija, sin Kenaanaha, načinio sebi gvozdene rogove i vikao: "Ovako veli Gospod: "Tako ćeš pobosti Sirijce, dokle ih ne uništiš!"
2. Ljetopisa 18,11Svi drugi proroci prorokovali su isto tako: Pođi samo na Ramot Gilead! Uspjet ćeš. Gospod će ga dati u ruke kralju."
2. Ljetopisa 18,12Poslanik, koji je bio otišao da dovede Mikaju, reče mu: "Pazi dobro, proroci su kralju jednoglasno obećali sreću. Pa i ti kao svaki od njih prorokuj i sreću navješćuj!"
2. Ljetopisa 18,13Mikaja odgovori: "Tako živ bio Gospod, samo što mi nadahne Gospod, to ću navijestiti,"
2. Ljetopisa 18,14Kad je došao kralju, upita ga kralj: "Mikaja, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead, ili da se okanimo?" On odgovori: "Pođite! Imat ćete sreću. Oni će vam se dati u ruke."
2. Ljetopisa 18,15A kralj mu reče: "Koliko ću te puta zaklinjati, da mi samo čistu istinu navijestiš u ime Gospodnje?"
2. Ljetopisa 18,16Tada on reče: "Vidim sav narod Izraelov razasut po brdima kao ovce, koje nemaju pastira. Gospod reče: "Oni nemaju gospodara; zato neka se svaki vrati kući u miru!"
2. Ljetopisa 18,17Tada reče kralj Izraelov Jošafatu: "Nijesam li ti rekao, on mi ne prorokuje sreću, nego samo zlo?"
2. Ljetopisa 18,18A Mikaja nastavi: "Zato čuj riječ Gospodnju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju svojem, a sva vojska nebeska stoji mu s desne i s lijeve strane.
2. Ljetopisa 18,19I Gospod upita: "Tko će zaluditi Ahaba, kralja Izraelova, da pođe na vojsku i da padne pred Ramotom Gileadom? Jedan reče ovo, drugi ono.
2. Ljetopisa 18,20Napokon izađe jedan duh, stade pred Gospoda i reče: "Ja ću ga zaluditi. Gospod ga upita: "Kako?
2. Ljetopisa 18,21Odgovori: "Poći ću tamo i postat ću lažljiv duh u ustima svih proroka njegovih. Tada on reče: "Možeš ga zaluditi. Tebi će to poći za rukom. Idi, učini tako!
2. Ljetopisa 18,22I tako je eto Gospod stavio lažljiva duha u usta svim tvojim prorocima, jer je Gospod zaključio zlo po te."
2. Ljetopisa 18,23Tada pristupi Zedekija, sin Kenaanaha, i udari Mikaju po obrazu i reče: "Kako je otišao duh Gospodnji od mene, da govori s tobom?"
2. Ljetopisa 18,24Mikaja odgovori: "Doznat ćeš to u onaj dan, kad moradneš bježati iz jedne sobe u drugu, da se skriješ."
2. Ljetopisa 18,25Potom zapovjedi kralj Izraelov: "Uhvatite Mikaju, odvedite ga k zapovjedniku gradskom Amonu i kraljeviću Joašu
2. Ljetopisa 18,26I javite: "Ovako zapovijeda kralj: Bacite toga čovjeka u tamnicu i držite ga tijesno uz vodu i kruh, dok se ne vratim čitav i zdrav!"
2. Ljetopisa 18,27Mikaja odgovori: "Ako se ti zaista vratiš čitav i zdrav, onda Gospod nije govorio preko mene." Još reče: "Čujte to, svi narodi!"
2. Ljetopisa 18,28I tako izađoše kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, proti Ramotu Gileadu.
2. Ljetopisa 18,29A kralj Izraelov reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i tako poći u boj. Ti samo zadrži svoje haljine!" Tako se preobuče kralj Izraelov, i pođoše u boj.
2. Ljetopisa 18,30A kralj sirijski bio je zapovjedio zapovjednicima svojih raznih kola ovo: "Ne borite se ni s kim, bio malen ili velik, nego samo s kraljem Izraelovim!"
2. Ljetopisa 18,31I kad zapovjednici ratnih kola ugledaše Jošafata, pomisliše: "To može samo biti kralj Izraelov", i srušiše se na njega. A Jošafat povika. I Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega.
2. Ljetopisa 18,32Čim zapovjednici ratnih kola vidješe, da to nije kralj Izraelov, odstupiše od njega.
2. Ljetopisa 18,33A jedan momak onako nagonom odape luk svoj i pogodi kralja Izraelova gdje spuča oklop. Tada ovaj zapovjedi svojemu vozaču: "Okreni i izvedi me iz boja, jer sam ranjen!"
2. Ljetopisa 18,34Ali je boj onoga dana bio sve žešći, i tako je morao kralj izdržati uspravo stojeći u kolima naprema Sirijcima do uvečer. O sunčanom zalasku umrije.
2. Ljetopisa 18,1 Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom.
2. Ljetopisa 18,2Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da pođe na Ramot Gilead.
2. Ljetopisa 18,3Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: "Hoćeš li poći sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom ćemo u rat.
2. Ljetopisa 18,4Jošafat još reče kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s Jahvom!
2. Ljetopisa 18,5Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih četiri stotine, i upita ih: "Hoćemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer će ga Bog predati kralju u ruke.
2. Ljetopisa 18,6Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?
2. Ljetopisa 18,7Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan čovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne proriče dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jošafat reče: "Neka kralj ne govori tako!
2. Ljetopisa 18,8Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reče mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja!
2. Ljetopisa 18,9Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u svečanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.
2. Ljetopisa 18,10Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reče: "Ovako veli Jahve: njima ćeš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš.
2. Ljetopisa 18,11Tako su i svi drugi proroci proricali govoreći: "Idi na Ramot Gilead, uspjet ćeš: Jahve će ga predati kralju u ruke.
2. Ljetopisa 18,12Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reče mu: "Evo, svi proroci složno proriču dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!
2. Ljetopisa 18,13Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ću ono što mi Bog kaže!
2. Ljetopisa 18,14Kad dođe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da pođem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet ćete, jer će vam se predati u ruke!
2. Ljetopisa 18,15Na to mu kralj reče: "Koliko ću te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?
2. Ljetopisa 18,16Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: `Nemaju više gospodara, neka se u miru kući vrate!`
2. Ljetopisa 18,17Tada izraelski kralj reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neće proreći dobro nego zlo?
2. Ljetopisa 18,18A Mihej reče: "Zato čujte riječ Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.
2. Ljetopisa 18,19Jahve upita: `Tko će zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu?` Jedan reče ovo, drugi ono.
2. Ljetopisa 18,20Tada uđe jedan duh, stade pred Jahvu i reče: `Ja ću ga zavesti!` Jahve ga upita: `Kako?`
2. Ljetopisa 18,21On odvrati: `Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.` Jahve mu reče: `Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako!`
2. Ljetopisa 18,22Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješćuje zlo.
2. Ljetopisa 18,23Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajući: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?
2. Ljetopisa 18,24Mihej odvrati: "Vidjet ćeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ.
2. Ljetopisa 18,25Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviću Joašu.
2. Ljetopisa 18,26Recite im: `Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.`
2. Ljetopisa 18,27Mihej reče: "Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!" i nadoda: "Čujte, svi puci!
2. Ljetopisa 18,28Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.
2. Ljetopisa 18,29Izraelski kralj reče Jošafatu: "Ja ću se preobući i onda ući u boj, a ti ostani u svojoj odjeći!" Preobuče se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj.
2. Ljetopisa 18,30Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!
2. Ljetopisa 18,31Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je izraelski kralj!" I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomoć te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega.
2. Ljetopisa 18,32Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.
2. Ljetopisa 18,33Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja između nabora na pojasu i oklopa. Kralj reče vozaču: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen.
2. Ljetopisa 18,34Boj je onoga dana bio sve žešći, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do večeri. Umro je o zalasku sunca.
2. Kronika 18,1Jozafat imade mnogo bogatstva i slave. On se ženidbom orodi s Akhabom .
2. Kronika 18,2On na izmaku nekoliko godina siđe k Akhabu u Samariju. Akhab zakla za sebe veliki broj sitne i krupne stoke, kao i za narod koji bijaše s njim, i on ga uvjeri da se uspne u Ramot Galadski .
2. Kronika 18,3Akhab, kralj Izraela, reče Jozafatu, kralju jude: ” Hoćeš li ti ići sa mnom u Ramot Galadski? “ On mu odgovori: ” Bit će od mene kao od tebe, od mog naroda kao od tvog naroda, mi ćemo biti s tobom u ratu.“
2. Kronika 18,4Jozafat još reče kralju Izraela: ” Potraži najprije riječ GOSPODOVU !“
2. Kronika 18,5Kralj Izraela okupi kod sebe *proroke, 400 ljudi, i on im reče: ” Možemo li mi ići u rat protiv Ramota Galadskog ili ja trebam zanijekati tomeđ“ Oni odgovoriše: ” Pođi. Bog će ga predazti u ruke kraljeve.“
2. Kronika 18,6Jozafat reče: ” Nema li ovdje više proroka GOSPODOVIH, putem kojih bismo mogli njega upitati?“
2. Kronika 18,7Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Ima još jedan čovjek putem kojeg se GOSPOD može upitati za savjet, ali ja njega mrzim, jer on o meni ne prorokuje dobro, već uvijek zlo: to je Miše, sin Jimlavljev.“ Jozafat reče: ” Nek kralj ne govori tako!“
2. Kronika 18,8Kralj Izraela pozva jednog službenika i reče: ” Brzo! Dovedi Mišeja, sina Jimlavljeva!“
2. Kronika 18,9Kralj Izraela i kralj Jude, u svečanim odorama, sjedješe svaki na svom prijestolju, na ravnini pred vratima Samarije. Svi se proroci upinjaše prorokovati pred njima.
2. Kronika 18,10Sidkijahu, sin Kenanavljev, koji si bijaše načinio željezne rogove, reče: ” Ovako govori GOSPOD: Ovim ti ćeš raspršiti *Aram dok ga ne dotučeš.“
2. Kronika 18,11I svi proroci prorokovaše isto, govoreći: ” Pođi na Ramot-Galadski, ti ćeš uspjeti! GOSPOD će ga predati u ruke kraljeve.“
2. Kronika 18,12Glasonoša koji bijaše išao zvati Mišeja reče mu: ” Evo riječi *proroka: jednoglasno, oni oglašavaju dobro za kralja. Nek dakle tvoja riječ bude suglasna njihovoj! Oglasi dobro! “
2. Kronika 18,13Miše reče: ”Živ GOSPOD, to što će moj Bog reći, to je ono što ću ja reći!“
2. Kronika 18,14On stiže pre kralja koji mu kaza: ” Miše, možemo li mi zaratiti s Ramot-Galaadskim ili ja trebam odustati?“ On odgovori: ” Uspni se! Vi ćete uspjeti! Oni će biti izručeni u vaše ruke. “
2. Kronika 18,15Kralj mu reče: ” Koliko puta trebam te ja zakleti da mi kažeš istinu u ime GOSPODOVO?“
2. Kronika 18,16Miše odgovori: ”Ja sam vidio sav Izrael raspršen po planinama, kao ovce koje nemaju nikakvog *pastira; GOSPOD je rekao: Ti ljudi nemaju nikakvog gospodara! Nek se svatko vrati kući u miru! “
2. Kronika 18,17Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Nisam li ti ja rekao: On ne proriče dobro za mene, već samo zlo!“
2. Kronika 18,18Miše reče: ” Eh dobro! Slušaj riječ GOSPODOVU, ja sam vidio GOSPODA sjedjeti na prijestolu svom i svu vojsku nebesa stojati kod njega, njemu s desna i slijeva.
2. Kronika 18,19GOSPOD je rekao: Tko će zavesti Akhaba, kralja Izraelova, da bi se uspeo i pao u Ramotu-Galaadskom? Jedan govoriše na jedan način, a drugi na jedan drugi.
2. Kronika 18,20Tada je jedan duh Ramot-Galadski istupio, predstavio se pred GOSPODOM i rekao: Ja sam taj koji će ga zavesti. A GOSPOD mu je rekao: Na koji način Ramot-Galadski
2. Kronika 18,21On je odgovorio: Ja ću ići i bit ću jedan duh laži u ustima svih njegovih proroka. GOSPOD mu je rekao: Ti ćeš ga zavesti; uostalom tome imaš moć. Idi i učini tako.
2. Kronika 18,22Ako je dakle GOSPOD stavio jedan duh laži u usta svim tvojim prorocima, on je dakle govorio zlo protiv tebe. “
2. Kronika 18,23Sidkijahu, sin Kenaanov, približi se, udari Mišea po obrazu i reče: ” Kroz što je duh GOSPODOV izišao iz mene da bi ti govorio?“
2. Kronika 18,24Miše reče: ” Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti onog dana kad se budeš išao skrivati u sobe u sobu . “
2. Kronika 18,25Kralj Izraela reče: ” Uhvatite Mišea, odvedite ga Amonu, poglavaru grada, i Joašu, sinu kraljevu,
2. Kronika 18,27i recite im: Ovako govori kralj: Stavite ovu osobu u zatvor i hranite ju smanjenim obrocima kruha i vode sve dok se ja ne vratim živ i zdrav.“
2. Kronika 18,27Miše reče: ”Ako se ti zaista vratiš živ i zdrav, to je zato što nije GOSPOD govorio kroz mene.“ Potom on reče: ” Slušajte, vi svi, narodi® ! “
2. Kronika 18,28Kralj Izraela i kralj Jude Jozafat uspeše se u Ramot Galaadski.
2. Kronika 18,29Kralj Izraela reče Jozafatu: ” Ja ću se prerušiti i ući u boj . Ti, odjeni svoju osobnu odoru. “ Kralj Izraela se preruši i uđe u boj.
2. Kronika 18,30A kralj *Arama bijaše zapovjedio zapovjednicima svojih kola: ” Ne napadajte ni malo ni veliko, već samo kralja Izraela. “
2. Kronika 18,31Tako, kad zapovjednici kola vidješe Jozafata, rekoše: ” Sigurno je to kralj Izraela“, i oni ga opkoliše za napasti ga. Ali Jozafat poče kričati. GOSPOD ga spasi i Bog ih okrenu od njega.
2. Kronika 18,32Tada zapovjednici kola, opazivši da taj ne bijaše kralj Izraela okrenuše se od njega.
2. Kronika 18,33Ali jedan čovjek slučajno odape strijelu iz luka i pogodi kralja Izraela između dijelova oklopa. Ovaj reče svom vozaču kola: ” Okreni uzde i izvedi me s bojnog polja, jer ja sam ranjen.“
2. Kronika 18,34Boj bi tako žestok tog dana da su morali ostaviti kralja u njegovim kolima, pred Aramom, sve do navečer. Potom, on umrije, u času zalaska sunca.
2. Dnevnika 18,1I Josafat imajući veliko blago i slavu oprijatelji se s Ahavom.
2. Dnevnika 18,2I poslije nekoliko godina otide k Ahavu u Samariju; i nakla mu Ahav mnogo ovaca i volova i narodu koji bijaše s njim, i nagovaraše ga da pođe na Ramot Galadski.
2. Dnevnika 18,3I reče Ahav car Izrailjev Josafatu caru Judinu: hoćeš li ići sa mnom na Ramot Galadski? A on reče: ja kao ti, narod moj kao tvoj narod; hoćemo s tobom na vojsku.
2. Dnevnika 18,4Još reče Josafat caru Izrailjevu: pitaj danas šta će Gospod reći.
2. Dnevnika 18,5Tada sazva car Izrailjev proroke svoje, četiri stotine ljudi, i reče im: hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A oni rekoše: idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru.
2. Dnevnika 18,6A Josafat reče: ima li tu još koji prorok Gospodnji da ga pitamo?
2. Dnevnika 18,7A car reče Josafatu: ima još jedan čovjek preko kojeg bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer mi ne proriče dobra nego svagda zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reče: neka car ne govori tako.
2. Dnevnika 18,8Tada car Izrailjev dozva jednoga dvoranina, i reče mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina.
2. Dnevnika 18,9A car Izrailjev i Josafat car Judin sjeđahu svaki na svom prijestolu obučeni u carske haljine, sjeđahu na poljani kod vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
2. Dnevnika 18,10I Sedekija sin Hananin načini sebi gvozdene rogove, i reče: ovako veli Gospod: ovijem ćeš biti Sirce dokle ih ne istrijebiš.
2. Dnevnika 18,11Tako i svi proroci prorokovahu govoreći: idi na Ramot Galadski, i bićeš srećan, jer će ga Gospod predati caru u ruke.
2. Dnevnika 18,12A poslanik koji otide da dozove Miheju reče mu govoreći: evo proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i tvoja riječ bude kao njihova, i govori dobro.
2. Dnevnika 18,13A Miheja reče: tako da je živ Gospod, govoriću ono što reče Bog moj.
2. Dnevnika 18,14I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja! hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski, ili ću se okaniti? A on reče: idite, bićete srećni, i daće vam se u ruke.
2. Dnevnika 18,15A car mu reče: koliko ću te puta zaklanjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
2. Dnevnika 18,16Tada reče: vidio sam sav narod Izrailjev razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira, jer reče Gospod: ovi nemaju gospodara, neka se vrate svak svojoj kući s mirom.
2. Dnevnika 18,17Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
2. Dnevnika 18,18A Miheja reče: zato čujte riječ Gospodnju: vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svom, a sva vojska nebeska stajaše mu s desne i s lijeve strane;
2. Dnevnika 18,19I Gospod reče: ko će prevariti Ahava cara Izrailjeva da otide i padne kod Ramota Galadskoga? Još reče: jedan reče ovo a drugi ono.
2. Dnevnika 18,20Tada izide jedan duh, i stavši pred Gospoda reče: ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: kako?
2. Dnevnika 18,21Odgovori: izići ću i biću lažljiv duh u ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: prevarićeš ga i nadvladaćeš, idi učini tako.
2. Dnevnika 18,22Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv duh u usta tijem prorocima tvojim; a Gospod je izrekao zlo po te.
2. Dnevnika 18,23Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i udari Miheju po obrazu govoreći: kojim je putem otišao duh Gospodnji od mene da govori s tobom?
2. Dnevnika 18,24A Miheja mu reče: eto, vidjećeš u onaj dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ.
2. Dnevnika 18,25Tada car Izrailjev reče: uhvatite Miheju, i odvedite ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu.
2. Dnevnika 18,26I recite im: ovako veli car: metnite ovoga u tamnicu, a dajite mu po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.
2. Dnevnika 18,27A Miheja reče: ako se vratiš u miru, nije Gospod govorio preko mene. Još reče: čujte svi narodi.
2. Dnevnika 18,28I otide car Izrailjev s Josafatom carem Judinijem na Ramot Galadski.
2. Dnevnika 18,29I reče car Izrailjev Josafatu: ja ću se preobući kad pođem u boj, a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev, i otidoše u boj.
2. Dnevnika 18,30A car Sirski zapovjedi vojvodama od kola svojih govoreći: ne udarajte ni na maloga ni na velikoga, nego na sama cara Izrailjeva.
2. Dnevnika 18,31A kad vojvode od kola vidješe Josafata, rekoše: to je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da ga udare. Ali Josafat povika, i Gospod mu pomože, i odvrati ih Bog od njega.
2. Dnevnika 18,32Jer vidjevši vojvode od kola da nije car Izrailjev, otstupiše od njega.
2. Dnevnika 18,33A jedan zastrijeli iz luka nagonom i ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: savij rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
2. Dnevnika 18,34I boj bi žestok onoga dana, a car Izrailjev zaosta na kolima svojim prema Sircima do večera, i umrije o sunčanom zahodu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje