Tražilica


2. Ljetopisa 20. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 20,1Potom izađoše u boj proti Jošafatu Moabovci i Amonci i s njima jedan odio nekih drugih.
2. Ljetopisa 20,2Kad se je dojavilo Jošafatu: "Dolazi proti tebi veliko mnoštvo s one strane mora, iz Sirije, oni su već u Hasason-Tamaru, to je En-Gedi",
2. Ljetopisa 20,3On se uplaši. Jošafat se uteče Gospodu i dade oglasiti post po svoj zemlji Judinoj.
2. Ljetopisa 20,4Skupiše se Judejci, da zazovu Gospoda. Iz svih gradova Judinih dođoše, da traže pomoć kod Gospoda.
2. Ljetopisa 20,5Tada stupi Jošafat u hramu Gospodnjem pred trijemom novim među narodnu zajednicu Judinu i jerusalemsku
2. Ljetopisa 20,6I pomoli se: "Gospode, Bože otaca naših! Nijesi li ti Bog na nebu i vladar nad svim kraljevstvima naroda? U ruci je tvojoj moć i jakost, i nitko ti ne može odoljeti.
2. Ljetopisa 20,7Nijesi li ono ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izraela i dao je za sva vremena potomcima svojega prijatelja Abrahama?
2. Ljetopisa 20,8Oni se naseliše u njoj i sagradiše ti u njoj svetište za ime tvoje i rekoše:
2. Ljetopisa 20,9Ako nas zadesi kakva nesreća, rat, kazneni sud, kuga i glad, tada ćemo stupiti pred ovaj hram i preda te - jer ime tvoje prebiva u ovom hramu - i vapit ćemo k tebi u nevolji svojoj, da nas uslišiš i izbaviš.
2. Ljetopisa 20,10I sad evo, Amonci i Moapci i stanovnici gore Seira, kroz kojih zemlju nijesi dao sinovima Izraelovim proći, kad su išli iz zemlje egipatske, i koje obiđoše, a da ih ne uništiše:
2. Ljetopisa 20,11Evo, oni nam sad vraćaju, kad dolaze, da nas istjeraju iz posjeda tvojega, što si nam ga dao.
2. Ljetopisa 20,12O Bože naš, zar ih nećeš kazniti? Jer mi smo nemoćni pred tim silnim mnoštvom, koje ide proti nama, Ne znamo, što bismo činili. Oči su naše uprte u te."
2. Ljetopisa 20,13Tako je stajao tu sav Juda pred Gospodom s djecom, ženama i sinovima.
2. Ljetopisa 20,14Tada dođe usred narodne zajednice duh Gospodnji na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jehiela, sina Matanije, Levita iz roda Asafova.
2. Ljetopisa 20,15On povika: "Slušajte, sinovi Judini i stanovnici Jerusalema i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospod: Ne bojte se, ne plašite se toga mnoštva velikoga! Taj boj nije stvar vaša, nego Božja
2. Ljetopisa 20,16Izađite sutra proti njima! Oni će poći uz brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline istočno od pustinje Jeruela.
2. Ljetopisa 20,17Ali se vi nećete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte, kako će vas, Judo i Jerusaleme, izbaviti Gospod! Ne bojte se! Ne plašite se! Izađite sutra proti njima! Gospod je s vama."
2. Ljetopisa 20,18Tada se prignu Jošafat licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jerusalema baciše se ničice pred Gospodom, da se poklone Gospodu.
2. Ljetopisa 20,19Leviti iz roda Kohatova i Korahova uzeše da hvale Gospoda, Boga Izraelova, glasom i klicanjem visokim.
2. Ljetopisa 20,20Drugoga jutra rano izađoše u pustinju tekoansku. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: "Čujte me, Judejci i stanovnici Jerusalema! Pouzdajte se u Gospoda, Boga svojega, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u proroke svoje, pa ćete uspjeti!"
2. Ljetopisa 20,21Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače, koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, imali u slavu Gospodu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: "Hvalite Gospoda, jer vječno traje dobrota njegova!"
2. Ljetopisa 20,22Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospod, da ljudi, što su se bili skrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na odio s gore Seira, koji su bili izašli proti Judejcima. Oni su bili razbijeni.
2. Ljetopisa 20,23I okrenuše se Amonci i Moapci proti stanovnicima gore Seira, da ih potru i unište. Kad su bili gotovi sa stanovnicima iz gore Seira, udariše jedni na druge, te se poubijaše.
2. Ljetopisa 20,24I kad Judejci dođoše na visinu iznad pustinje i pogledaše na mnoštvo, vidješe samo mrtva tjelesa gdje leže po zemlji. Niti jedan nije bio umaknuo.
2. Ljetopisa 20,25I Jošafat dođe s ljudima svojim, da pokupe plijen. Nađoše svu silu stoke, pokretnina, haljina i dragocjenoga posuđa i uzeše sebi od toga toliko, da su jedva mogli odnijeti. Tri dana bili su zaposleni plijenjenjem, tako je velik bio plijen.
2. Ljetopisa 20,26Četvrti dan skupiše se u dolini hvalospjeva; jer ondje dadoše hvalu Gospodu. Zato se zove ono mjesto do današnjega dana dolina hvalospjeva.
2. Ljetopisa 20,27Svi Judejci i Jerusalemci vratiše se tada s Jošafatom na čelu puni radosti opet natrag u Jerusalem, jer ih je bio obradovao Gospod nad neprijateljima njihovim.
2. Ljetopisa 20,28S harfama, citrama i trubama dođoše u Jerusalem u hram Gospodnji.
2. Ljetopisa 20,29Sva kraljevstva zemalja obuze velik strah, kad čuše, da se je Gospod sam borio s neprijateljima Izraelovim.
2. Ljetopisa 20,30Otada je vladao mir u kraljevstvu Jošafatovu; jer mu je bio Bog njegov dao mir unaokolo.
2. Ljetopisa 20,31Tako je vladao Jošafat nad Judom. Bilo mu je trideset i pet godina, kad postade kralj, i vladao je u Jerusalemu dvadeset i pet go čina. Njegova mati zvala se je Azuba i bila je kći Šilhijeva.
2. Ljetopisa 20,32Hodio je posve putem svojega oca Ase, a da ne side s njega, i činio je, što se dopadalo Gospodu.
2. Ljetopisa 20,33Samo uzvisine nijesu bile srušene, i narod nije još bio svoje srce upravio k Bogu otaca svojih.
2. Ljetopisa 20,34Ostala povijest Jošafatova, prijašnja i potonja, stoji zapisana u povijesti Jehua, sina Hananijeva, koja je bila stavljena u knjigu o kraljevima Izraelovim.
2. Ljetopisa 20,35Potom se združi Jošafat, kralj Judin, s Ahazijom, kraljem Izraelovim, čiji je rad bio bezbožan
2. Ljetopisa 20,36On sklopi s njim savez, da načine lađe, što će voziti u Taršiš. I u Esion-Geberu načiniše lađe.
2. Ljetopisa 20,37A Eliezer, sin Dodavahov iz Mareše, prorokova proti Jošafatu ovako: "Jer si se združio s Ahazijom, razorit će Gospod tvoje djelo." Tako se razbiše lađe i ne mogoše ići u Taršiš.
2. Ljetopisa 20,1 Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata.
2. Ljetopisa 20,2Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju.
2. Ljetopisa 20,3Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji.
2. Ljetopisa 20,4Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže.
2. Ljetopisa 20,5Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem
2. Ljetopisa 20,6i reče: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožačkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom.
2. Ljetopisa 20,7Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama;
2. Ljetopisa 20,8i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreći:
2. Ljetopisa 20,9`Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni mač ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.`
2. Ljetopisa 20,10Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da prođe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro -
2. Ljetopisa 20,11sada, dakle, oni nama uzvraćaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao.
2. Ljetopisa 20,12O Bože naš, zar im nećeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te.
2. Ljetopisa 20,13Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima.
2. Ljetopisa 20,14Tada siđe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.
2. Ljetopisa 20,15On reče: "Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: `Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.
2. Ljetopisa 20,16Sutra siđite na njih; oni će se penjati uz Hasiški uspon, a vi ćete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.
2. Ljetopisa 20,17Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziđite pred njih, i Jahve će biti s vama!`
2. Ljetopisa 20,18Tada Jošafat pade ničice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone.
2. Ljetopisa 20,19Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i počeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.
2. Ljetopisa 20,20Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reče: "Čujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!
2. Ljetopisa 20,21Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevače i hvalitelje koji će u svetom ruhu ići pred naoružanim četama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vječna ljubav njegova!
2. Ljetopisa 20,22Kad počeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni.
2. Ljetopisa 20,23Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše.
2. Ljetopisa 20,24Kad Judejci dođoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio.
2. Ljetopisa 20,25Tada dođe Jošafat s narodom da pokupi plijen i nađoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeće i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljačkali plijen jer ga je bilo mnogo.
2. Ljetopisa 20,26Četvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas.
2. Ljetopisa 20,27Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na čelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima.
2. Ljetopisa 20,28Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin.
2. Ljetopisa 20,29A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su čula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje.
2. Ljetopisa 20,30Tako je počinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo.
2. Ljetopisa 20,31Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kći Šilhijeva.
2. Ljetopisa 20,32Išao je putem oca Ase ne skrećući s njega nego čineći što je pravo u Jahvinim očima.
2. Ljetopisa 20,33Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca.
2. Ljetopisa 20,34Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima.
2. Ljetopisa 20,35Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio.
2. Ljetopisa 20,36Udružio se s njim zato da naprave lađe i da odu u Taršiš; napravili su lađe u Esjon Geberu.
2. Ljetopisa 20,37Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Budući da si se udružio s Ahazjom, Jahve će razoriti tvoja djela." Lađe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.
2. Kronika 20,1Poslije toga, sinovi Moabovi i sinovi Amonovi, praćeni od Maonita dođoše ratovati s Jozafatom.
2. Kronika 20,2Dođoše to javiti Jozafatu govoreći: ” Jedno je veliko mnoštvo došlo protiv tebe s one strane mora, tj. iz Edoma, i evo ih u Hasason-Tamaru, tj. u EinGedi .“
2. Kronika 20,3Jozafat se prepade: on odluči upitati GOSPODA za savjet i proglasi jedan dan *posta u cijeloj Judi.
2. Kronika 20,4Juda se sakupi za umilostiviti GOSPODA; dogodi se isto u svim gradovima Jude za zazivati GOSPODA.
2. Kronika 20,5Jozafat bi u saboru Judinom Jeruzalema u Kući GOSPODOVOJ, nasuprot Novom *Trijemu,
2. Kronika 20,6i on reče: ” GOSPODE, Bože naših otaca, nisi li ti taj koji je Bog u nebesima i ti koji gospoduješ nad svim kraljevstvima naroda? U tvojoj ruci je sila moći i nitko se ne može suočiti s tobom.
2. Kronika 20,7Nisi li to ti, Bože naš, koji je razvlastio stanovnike ove zemlje pred tvojim pukom Izraelom i koji ju je dao zauvijek potomstvu Abrahamovom, tvojeg prijatelja?
2. Kronika 20,8Oni su tu se nastanili i izgradili jedno *svetište za tvoje *ime, govoreći:
2. Kronika 20,9Ako li dođe na nas jedna nevolja: mač, kazna, kuga ili glad, ako se mi nalazimo pred ovom Kućom i pred tobom, jer tvoje je ime u toj Kući, i ako mi zavapimo prema tebi u našoj nevolji, ti ćeš uslišati i spasiti.
2. Kronika 20,10A sada evo tih sinova Amonovih, Moabovih i planine Seirove, kod kojih ti nisi dao Izraelu dozvolu da uđe nakon svojeg izlaska iz Egipta, pošte se okrenuo od njih i nije ih uništio!
2. Kronika 20,11I evo tih ljudi koji nas obeštećuju dolazeći nas izvlastiti od svojine koju si nam ti dodijelio!
2. Kronika 20,12Bože naš, nećeš li ti primijeniti svoju presudu nad njima? Jer mi smo bez snage pred tim velikim mnoštvom koje dolazi protiv nas, i, mi, mi ne znamo što činiti. Ali naše oči gledaju prema tebi.“
2. Kronika 20,13Sav puk Judin stojaše pred GOSPODOM kao i njihove obitelji, žene i djeca.
2. Kronika 20,14U sred sabora, duh GOSPODOV bi nad Zekarijahuom, sinom Benajavljevom, sinom Jeijelovim, sinom Matanijavljevim, *levitom, sinovima Asafovim.
2. Kronika 20,15On reče: ” Pazite svi, puče Izraelov, žitelji Jeruzalema i ti kralju Jozafate! Ovako govori GOSPOD: Ne bojte se i ne užasavajte pred pred tim mnoštvom, jer taj rat nije vaš, već Božji.
2. Kronika 20,16Sutra, siđite protiv njih. Evo njih kako se uspinju usponom Cvijetovim a vi ćete ih naći na kraju klisure nasuprot pustinje Jeruelove .
2. Kronika 20,17Vi se nećete tući tu; pojavite se, zaustavite se i gledajte pobjedu GOSPODOVU u vašu korist. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne užasavajte se! Sutra, iziđite pred njih, a GOSPOD će biti s vama.“
2. Kronika 20,18Jozafat se pokloni, licem prema zemlji; sva Juda i žitelji Jeruzalema padoše pred GOSPODA za obožavati ga;
2. Kronika 20,19leviti, grupa sinova Kehatita i grupa sinova Koreita, digoše se za hvaliti GOSPODA, Boga Izraelovog, jednim izvanredno snažnim glasom.
2. Kronika 20,20Narod se diže u rano jutro i iziđe prema pustinji Tukoa. U svom prolazu, Jozafat se diže za reći: ” Slušajte me, Judo i žitelji Jeruzalema! Imajte vjere u GOSPODA svojeg Boga i bit ćete nepobjedivi! imajte povjerenja u svoje *proroke i vi ćete uspjeti!“
2. Kronika 20,21On se dogovori s narodom za postaviti ljude koji će prethoditi naoružanim ljudima slaveći GOSPODA, hvaleći njegovo sveto veličanstvo a govoreći: ” Slavite GOSPODA, jer njegova je odanost zauvijek .“
2. Kronika 20,22U času kad oni počinjaše klicati hvalospjeve, GOSPOD stavi pokretače nesloge među sinove Amona, Moaba i planine Seirove koji su došli u judu i oni se pobiše između sebe.
2. Kronika 20,23Sinovi Amona i Moaba se digoše protiv stanovnika planine Seir za uništiti ih i istrijebiti.
2. Kronika 20,24Kad Juda stiže k uzvisini otkud se nadgledalo pustinju, on se okrenu prema mnoštvu: kad evo to bijahu lješevi ležeći po zemlji bez ijednog preživjelog.
2. Kronika 20,25Jozafat i njegov puk dođoše pljačkati njih, a nađe se tu stoke u velikom broju, bogatstava, odjeće i dragocijenih predmeta. Oni tro uzeše za sebe toliko da ne mogoše ponijeti i oni tri dana pljačkaše plijen, jer on bijaše obilan.
2. Kronika 20,26Četvrtog dana, oni se sakupiše u dolini Blagoslova, jer ondje oni blagosloviše GOSPODA tako je tom mjestu dano ime "dolina Blagoslova", sve do ovog dana.
2. Kronika 20,27Svi Judini i Jeruzalemovi ljudi, s Jozafatom na čelu, vratiše se u Jeruzalem u radosti, jer GOSPOD ih bijaše obradovao na račun njihovih neprijatelja.
2. Kronika 20,28Oni uđoše u Jeruzalem uz zvon harfi, kitara i truba sve do Kuće GOSPODOVE.
2. Kronika 20,29I strah od GOSPODA bi nad svim kraljevstvima zemlje, kad doznaše da GOSPOD bijaše vojevao protiv neprijatelja Izraelovih.
2. Kronika 20,30Vladavina Jozafatova bi mirna, a njegov mu Bog dade mir sa svih strana.
2. Kronika 20,31Jozafat, sin Azavljev, zavlada nad Judom; on bijaše u dobi od 35 godina kad postade kraljem i vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Azuva, kćer Šilhijeva.
2. Kronika 20,32On slijediše put svojeg oca Azaa i ne zastrani s njega, čineći ono što je pravedno u očima GOSPODOVIM.
2. Kronika 20,33Međutim *visoka mjesta ne nestadoše i narod ne bijaše opet prionuo svojim *srcem Bogu svojih otaca .
2. Kronika 20,34Ostatak djela Jozafatovih, od prvih do posljednjih, evo ih zapisanih u Djelima Jehuvljevim, sina Hananijeva, koji bi uključen u knjigu kraljeva Izraelovih.
2. Kronika 20,35Prema tome, kralj Jude Jozafat združi se s kraljem Izraela Akhaziasom, čije ponašanje bi krivično.
2. Kronika 20,36On se združi s njim za načiniti lađe koje će ići u Tarsis. Oni načiniše lađe u EsionGeveru .
2. Kronika 20,37Eliezer, sin Dodavahuvljev, iz Mareša, *proreče protiv *Jozafata govoreći: ” Budući da si se ti združio s Akhaziasom, GOSPOD je uništio tvoja djela.“ I lađe se razbiše, a da nisu mogle ići u Tarzis.
2. Dnevnika 20,1A poslije toga sinovi Moavovi i sinovi Amonovi i s njima koji žive među sinovima Amonovijem, dođoše da vojuju na Josafata.
2. Dnevnika 20,2I dođoše te javiše Josafatu govoreći: ide na te veliko mnoštvo ispreko mora, iz Sirije; i eno ih u Asason-Tamaru, a to je En-Gad.
2. Dnevnika 20,3A Josafat se uplaši, i obrati lice svoje da traži Gospoda, i oglasi post po svoj zemlji Judinoj.
2. Dnevnika 20,4I skupiše se svi sinovi Judini da traže Gospoda, i iz svijeh gradova Judinijeh dođoše da traže Gospoda.
2. Dnevnika 20,5Tada stade Josafat u zboru Judinu i Jerusalimskom u domu Gospodnjem pred trijemom novijem,
2. Dnevnika 20,6I reče: Gospode Bože otaca naših! nijesi li ti Bog na nebu i vladaš svijem carstvima narodnijem? Nije li u tvojoj ruci moć i sila da ti niko ne može odoljeti?
2. Dnevnika 20,7Nijesi li ti, Bože naš, odagnao stanovnike ove zemlje ispred naroda svojega Izrailja, i dao je navijek sjemenu Avrama prijatelja svojega?
2. Dnevnika 20,8Te se naseliše u njoj, i sagradiše ti u njoj svetinju za ime tvoje govoreći:
2. Dnevnika 20,9Kad nas zadesi kako zlo, mač osvetni ili pomor ili glad, staćemo pred ovijem domom i pred tobom, jer je ime tvoje u ovom domu, i vapićemo tebi u nevolji svojoj, usliši i izbavi.
2. Dnevnika 20,10A sad evo, sinovi Amonovi i Moavovi i oni iz gore Sira, kroz koje nijesi dao sinovima Izrailjevijem proći kad iđahu iz zemlje Misirske, nego ih obidoše i ne istrijebiše;
2. Dnevnika 20,11A evo, oni nam vraćaju došavši da nas istjeraju iz našljedstva tvojega, koje si nam predao.
2. Dnevnika 20,12Bože naš, zar im nećeš suditi? jer u nama nema snage da se opremo tome mnoštvu velikom, koje ide na nas, niti znamo što bismo činili, nego su oči naše uprte u te.
2. Dnevnika 20,13A svi sinovi Judini stajahu pred Gospodom i djeca njihova, žene njihove i sinovi njihovi.
2. Dnevnika 20,14Tada siđe duh Gospodnji usred zbora na Jazila sina Zaharije sina Venaje sina Jeila sina Matanijina, Levita između sinova Asafovijeh,
2. Dnevnika 20,15I reče: slušajte, svi sinovi Judini i Jerusalimljani, i ti care Josafate, ovako vam veli Gospod: ne bojte se i ne plašite se toga mnoštva velikoga, jer nije vaš rat nego Božji.
2. Dnevnika 20,16Sjutra izidite na njih; oni će poći uz brdo Zis, i naći ćete ih nakraj potoka prema pustinji Jeruilu.
2. Dnevnika 20,17Ne treba vi da se bijete u ovom boju; postavite se, stojte pa gledajte kako će vas izbaviti Gospod, Judo i Jerusalime! ne bojte se i ne plašite se, sjutra izidite pred njih, i Gospod će biti s vama.
2. Dnevnika 20,18Tada se Josafat savi licem k zemlji, i svi Judejci i Jerusalimljani padoše pred Gospodom, i pokloniše se Gospodu.
2. Dnevnika 20,19A Leviti od sinova Katovijeh i sinova Korejevih ustaše, te hvališe Gospoda Boga Izrailjeva glasom veoma visokim.
2. Dnevnika 20,20A ujutru ustavši rano izidoše u pustinju Tekujsku; a kad izlažahu, stade Josafat i reče: čujte me, Judejci i Jerusalimljani: vjerujte Gospodu Bogu svojemu i bićete jaki, vjerujte prorocima njegovijem i bićete srećni.
2. Dnevnika 20,21I tako dogovoriv se s narodom postavi pjevače Gospodnje da hvale svetu krasotu idući pred vojskom i govoreći: hvalite Gospoda, jer je dovijeka milost njegova.
2. Dnevnika 20,22A kad počeše pjesmu i hvalu, obrati Gospod zasjedu na sinove Amonove i sinove Moavove i na one iz gore Sira, koji izidoše na Judu, te se razbiše.
2. Dnevnika 20,23Jer sinovi Amonovi i sinovi Moavovi ustaše na one iz gore Sira da ih pobiju i potru; i kad pobiše one iz gore Sira, udariše jedni na druge, te se potrše.
2. Dnevnika 20,24A kad Juda dođe do stražare prema pustinji, i pogleda na mnoštvo, a to mrtva tjelesa leže po zemlji, i nijedan ne bješe ostao živ.
2. Dnevnika 20,25Zato dođe Josafat sa narodom svojim da pokupi plijen; i nađoše kod njih mnogo blaga i dragocjenijeh nakita na mrtvacima, i naplijeniše da već ne mogoše nositi; tri dana kupiše plijen, jer ga bješe mnogo.
2. Dnevnika 20,26A četvrti dan skupiše se u dolini blagoslovnoj, jer ondje blagosloviše Gospoda; zato se prozva mjesto Dolina Blagoslovna do danas.
2. Dnevnika 20,27Potom okrenuše svi Judejci i Jerusalimljani i Josafat pred njima da se vrate u Jerusalim s veseljem, jer ih oveseli Gospod neprijateljima njihovijem.
2. Dnevnika 20,28I dođoše u Jerusalim sa psaltirima i guslama i trubama u dom Gospodnji.
2. Dnevnika 20,29I strah Božji dođe na sva carstva zemaljska kad čuše da je Gospod vojevao na neprijatelje Izrailjeve.
2. Dnevnika 20,30I tako se smiri carstvo Josafatovo, jer mu Bog njegov dade mir otsvuda.
2. Dnevnika 20,31I carovaše Josafat nad Judom; trideset i pet godina bijaše mu kad poče carovati; i carova dvadeset i pet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Azuva, kći Silejeva.
2. Dnevnika 20,32I hođaše putem oca svojega Ase, niti zađe s njega, čineći što je pravo pred Gospodom.
2. Dnevnika 20,33Ali visine ne biše oborene, jer još ne bješe narod upravio srca svojega k Bogu otaca svojih.
2. Dnevnika 20,34A ostala djela Josafatova prva i pošljednja, eno zapisana su u knjizi Juja sina Ananijeva, koja je stavljena u knjigu o carevima Izrailjevijem.
2. Dnevnika 20,35Potom združi se Josafat car Judin s Ohozijom carem Izrailjevijem, koji činjaše bezakonje.
2. Dnevnika 20,36A združi se s njim zato da načine lađe da idu u Tarsis; i načiniše lađe u Esion-Gaveru.
2. Dnevnika 20,37Tada prorokova Elijezer sin Dodavin iz Marise za Josafata govoreći: što si se združio s Ohozijom, zato Gospod razmetnu djela tvoja. I razbiše se lađe i ne mogoše ići u Tarsis.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje