Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 21. poglavlje

2. Ljetopisa 21. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 21,1Kad je Jošafat bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih u gradu Davidovu. Mjesto njega postade kralj njegov sin Joram.
2. Ljetopisa 21,2Ovaj je imao kao braću sinove Jošafatove Azariju, Jehiela, Zahariju, Mihaela i Šefatiju. Svi ovi bili su sinovi Jošafata, kralja Izraelova.
2. Ljetopisa 21,3Otac njihov bio im je dao bogate darove u srebru, zlatu i dragocjenostima uz tvrde gradove u Judi. Kraljevsku čast dade Joramu, jer je bio prvorođenac.
2. Ljetopisa 21,4Kad je Joram bio uzeo vladati kraljevstvom svojega oca i kad se je bio utvrdio, dade poubijati svu braću svoju i neke ugledne Izraelce.
2. Ljetopisa 21,5Joram je imao trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 21,6Hodio je putem kraljeva Izraelovih, kao što je bila činila kuća Ahabova, jer je on imao kćer Ahabovu za ženu. Tako je činio, što se nije dopadalo Gospodu.
2. Ljetopisa 21,7Ipak ne htjede Gospod uništiti kuću Davidovu radi zavjeta, što ga je učinio s Davidom, i jer je bio obećao, da će njemu i sinovima njegovim vazda davati svjetionicu.
2. Ljetopisa 21,8Pod njegovim vladanjem otpadoše Edomci od Jude i postaviše sebi vlastitoga kralja.
2. Ljetopisa 21,9Joram otide tamo sa svojim vojskovođama i sa svim ratnim kolima. Kad je navalio jedne noći, razbi Edomce, koji su ga bili opkolili, zajedno sa zapovjednicima ratnih kola.
2. Ljetopisa 21,10Ali Edomci ostadoše nezavisni od Jude do današnjega dana. Tada u isto vrijeme otpade i Libna od vrhovne vlasti njegove, jer je on bio otpao od Gospoda, Boga otaca svojih.
2. Ljetopisa 21,11Također načini on žrtvene uzvisine po brdima Judinim, navede stanovnike Jerusalema na službu idolsku i otuđi Judu.
2. Ljetopisa 21,12Tada mu stiže pismo od proroka Ilije, što je glasilo ovako: "Ovako veli Gospod, Bog tvojega djeda Davida: Za kaznu, što ne ideš putovima svojega oca Jošafata i putovima Ase, kralja Judina,
2. Ljetopisa 21,13Nego hodiš putem kraljeva Izraelovih i navodiš Judu i stanovnike Jerusalema na službu idolsku, kao što je činila kuća Ahabova, osim toga dao si poubijati i braću svoju, kuću oca svojega, a bili su bolji od tebe,
2. Ljetopisa 21,14Evo, zato će Gospod pustiti da dođe teška kazna na tvoj narod, na tvoje sinove, na tvoje žene i na sve tvoje imanje.
2. Ljetopisa 21,15A ti ćeš pasti u tešku bolest, u bolest crijevnu, dok ti dan po dan ne ispadnu crijeva od te bolesti."
2. Ljetopisa 21,16I tako podiže Gospod proti Joramu duh Filistejima i Arapima, koji stanuju do Etiopljana.
2. Ljetopisa 21,17Oni izađoše proti zemlji Judinoj, poharaše je i odvukoše sve imanje i blago, što se nađe u palači kraljevskoj, usto i njegove sinove i žene. Ne osta mu više niti jedan sin osim Joahaza, najmlađega sina njegova.
2. Ljetopisa 21,18Poslije svega toga udari ga Gospod neizlječivom bolešću u crijevima.
2. Ljetopisa 21,19Dan po dan napokon mu svršetkom druge godine ispadoše crijeva od bolesti njegove, i on umrije uz teške bolove. Narod njegov ne priredi mu pokopa paljenjem mirisa, kao što se je to činilo ocima njegovim.
2. Ljetopisa 21,20Imao je trideset i dvije godine, kad postade kralj, i vladao je osam godina u Jerusalemu. Preminu, a da nitko ne požali za njim. Pokopaše ga u gradu Davidovu, ali ne u grobovima kraljeva.
2. Ljetopisa 21,1 Jošafat počinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.
2. Ljetopisa 21,2Joram je imao šestoricu braće, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata.
2. Ljetopisa 21,3Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvrđenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac.
2. Ljetopisa 21,4Stupivši na očevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braću mačem, pa i neke izraelske knezove.
2. Ljetopisa 21,5Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 21,6Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kći Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim očima.
2. Ljetopisa 21,7Ipak Jahve ne htjede razoriti kuće Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obeća da će dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek.
2. Ljetopisa 21,8U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja.
2. Ljetopisa 21,9Zato Joram pođe sa svojim vojskovođama i sa svim bojnim kolima. Diže se noću i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola.
2. Ljetopisa 21,10Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašću, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca.
2. Ljetopisa 21,11Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce.
2. Ljetopisa 21,12Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: `Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase,
2. Ljetopisa 21,13nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je učinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braću, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe:
2. Ljetopisa 21,14evo, Jahve će svaliti veliku nesreću na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje.
2. Ljetopisa 21,15Oboljet ćeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da će ti crijeva izaći od bolesti koja će trajati dane i dane.`
2. Ljetopisa 21,16Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana.
2. Ljetopisa 21,17Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlađega sina, Joahaza.
2. Ljetopisa 21,18Poslije svega toga udari ga Jahve neizlječivom crijevnom bolešću.
2. Ljetopisa 21,19Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešću te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima.
2. Ljetopisa 21,20Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.
2. Kronika 21,1Jozafat leže sa svojim očevima i bi pokopan sa svojim očevima u *gradu Davidovu. Njhegov sin Joram zavlada na njegovom mjestu.
2. Kronika 21,2On imaše braću, sinove Jozafatove: Azarijaa, Jehiela, Zekarijahua, Azarijahua, Mikaela i Šefatijahua: svi oni bijahu sinovi Jozafatovi, kralja Izraela.
2. Kronika 21,3Njihov im otac bijaše dao brojne poklone u srebru, u zlatu i u dragocijenim predmetima, kao i utvrđene gradove u Judi; ali on bijaše dao kraljevstvo Joramu, jer bijaše prvorođeni.
2. Kronika 21,4Joram se smjesti na kraljevstvu svog oca i učvrsti se; potom on mačem pobi svu svcoju braću i čak neke poglavare Izraelove.
2. Kronika 21,5Joram imaše 32 godine kad postade kralj i on vladaše osam godina u Jeruzalemu.
2. Kronika 21,6On slijediše put kraljeva Izraela, kao što bijahu činili ljudi iz kuće Akhabove, jer on imade za ženu jednu kćer Akhabovu i on činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM.
2. Kronika 21,7Ali GOSPOD ne htjede uništiti kuće Davidove zbog saveza koji bijaše sklopio s Davidom jer on bijaše rekao da će dati Davidu kao i njegovim sinovima jednu svjetiljku za uvijek.
2. Kronika 21,8Od svog vremena, Edom se pobuni protiv vlasti Jude i postavi sebi jednog kralja.
2. Kronika 21,9Joram pođe sa svim svojim časnicima i svim svojim kolima. Budući se digao noću, on potuče Edomite, koji ga okruživahu, kao i zapovjednike njihovih kola.
2. Kronika 21,10Ipak Edom ostade pobunjen protiv vlasti Jude sve do ovog dana. Tada, u ono vrijeme, Livna pobuni se također protiv njegove vlasti, jer on bijaše napustio GOSPODA, Boga svojih otaca .
2. Kronika 21,11On sam, on načini *visoka mjesta na planinama Jude, on pobudi žitelje Jeruzalema na prostituciju i Judu na razvrat.
2. Kronika 21,12Jedan spis njemu dođe od *proroka Elija govoreći: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Davida, oca tvoga: Budući dano da ti nisi hodio putovima svog oca Jozafata i putovima Azavljevim, kralja Jude,
2. Kronika 21,13već si ti hodio putovima kraljeva Izraelovih, da si ti naveo na prostituciju Judu i žitelje Jeruzalema, po primjeru kuće Akhabove, i što si pobio svoju braću, kuću tvog oca, koji valjaše više no ti,
2. Kronika 21,14evo GOSPOD će udariti snažnim udarcem po tvom narodu, po tvojim sinovima, po tvojim ženama i po svim tvojim dobrima.
2. Kronika 21,15A ti, ti ćeš biti dosegnut ozbiljnim bolestima, jednom bolesti utrobe, tako da će ti crijeva izići pod utjecajem bolesti, koji će se pogoršavati iz dana u dan. “
2. Kronika 21,16Tada GOSPOD pobudi protiv Jorama mržnju Filistinaca i Arabljana, koji su u kušitskim krajevima .
2. Kronika 21,17Oni se uspeše protiv Jude, prodriješe u nju i zarobiše sva dobra koja se nalaziše u kući kraljevoj, čak i njegove sinove i njegove žene, i ne ostade njemu drugi sin do najmlađi, Jokahaz.
2. Kronika 21,18Nakon svega toga, GOSPOD ga udari u utrobu, jednom neizlječivom bolešću.
2. Kronika 21,19Dani prođoše i, u vrijeme razdoblja kad se navršavaše druga godina, njegova crijeva iziđoše pod utjecajem bolesti, na takav način da on umrije u groznim mukama. Njegov narod ne zapali vatre za njim kao što bi zapalio za očeve njegove.
2. Kronika 21,20On imade 32 godine kad postade kraljem i vladaše on osam godina u Jeruzalemu. On ode a da ne bi ožaljen i ukopa se u *Gradu Davidovu, ali ne u kraljevskim grobnicama.
2. Dnevnika 21,1Potom počinu Josafat kod otaca svojih, i bi pogreben kod otaca svojih u gradu Davidovu; a na njegovo se mjesto zacari Joram sin njegov.
2. Dnevnika 21,2A braća mu, sinovi Josafatovi, bijahu: Azarija i Jehilo i Zaharija i Azarija i Mihailo i Sefatija; ti svi bijahu sinovi Josafata cara Izrailjeva.
2. Dnevnika 21,3I otac im dade velike darove, srebra i zlata i zaklada s tvrdijem gradovima u zemlji Judinoj; carstvo pak dade Joramu, jer bješe prvenac.
2. Dnevnika 21,4A Joram stupiv na carstvo oca svojega i utvrdiv se, pobi svu braću svoju mačem i neke knezove Izrailjeve.
2. Dnevnika 21,5Imaše Joram trideset i dvije godine kad se zacari, i carova osam godina u Jerusalimu.
2. Dnevnika 21,6I hođaše putem careva Izrailjevih, kao što činjaše dom Ahavov, jer se oženi kćerju Ahavovom; i činjaše što je zlo pred Gospodom.
2. Dnevnika 21,7Ali Gospod ne htje zatrti doma Davidova radi zavjeta koji učini s Davidom i što mu bješe rekao da će dati vidjelo njemu i sinovima njegovim uvijek.
2. Dnevnika 21,8Za njegova vremena odvrže se Edom da ne bude pod Judom, i postaviše sebi cara.
2. Dnevnika 21,9Zato otide Joram s vojvodama svojim i sa svijem kolima svojim; i usta noću, te pobi Edomce koji ga bijahu opkolili, i zapovjednike od kola.
2. Dnevnika 21,10Ipak se odvrgoše Edomci da ne budu pod Judom do danas. U isto vrijeme odvrže se Livna da ne bude pod njim, jer ostavi Gospoda Boga otaca svojih.
2. Dnevnika 21,11Još i visine načini po brdima Judinijem, i navede na preljubu Jerusalimljane i prelasti Judu.
2. Dnevnika 21,12Tada mu dođe knjiga od Ilije proroka, gdje mu govoraše: ovako veli Gospod Bog Davida oca tvojega: što nijesi hodio putovima Josafata oca svojega i putovima Ase cara Judina,
2. Dnevnika 21,13Nego si hodio putem careva Izrailjevijeh i i naveo si na preljubu Judu i Jerusalimljane, kao što je dom Ahavov naveo na preljubu Izrailja, i još si pobio braću svoju, dom oca svojega, bolje od sebe,
2. Dnevnika 21,14Evo, Gospod će udariti velikim zlom narod tvoj i sinove tvoje i žene tvoje i sve što imaš.
2. Dnevnika 21,15I ti ćeš bolovati teško, od bolesti u crijevima, da će ti crijeva izaći od bolesti, koja će trajati dvije godine.
2. Dnevnika 21,16I tako podiže Gospod na Jorama duh Filistejima i Arapima koji žive od Etiopljana.
2. Dnevnika 21,17I oni došavši na zemlju Judinu prodriješe u nju, i odnesoše sve blago što se nađe u domu carevu, i sinove njegove i žene njegove, da mu ne osta nijedan sin osim Joahaza najmlađega sina njegova.
2. Dnevnika 21,18I poslije svega toga udari ga Gospod bolešću u crijevima, kojoj ne bješe lijeka.
2. Dnevnika 21,19I dan po dan prolažaše, i kad se navršiše dvije godine, izidoše mu crijeva s bolešću i umrije od teških bolova, i narod mu ne pali mirisa kao što je činio ocima njegovijem.
2. Dnevnika 21,20Imaše trideset i dvije godine kad poče carovati, i carova osam godina u Jerusalimu, i preminu da niko ne zažali za njim; i pogreboše ga u gradu Davidovu, ali ne u grobu carskom.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje