Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 22. poglavlje

2. Ljetopisa 22. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 22,1I stanovnici Jerusalema učiniše na mjesto njega kraljem njegova najmlađeg sina Ahaziju, jer sve starije sinove bila je poubijala četa, koja je bila s Arapima prodrla u tabor, i tako postade kralj Ahazija, sin Jorama, kralja Judina.
2. Ljetopisa 22,2Ahazija je imao četrdeset i dvije godine, kad postade kralj. Vladao je godinu dana u Jerusalemu. Njegova se mati zvala Atalija i bila unuka Omrijeva.
2. Ljetopisa 22,3I on je hodio putovima kuće Ahabove; jer ga njegova mati svojim savjetom navede na zla djela.
2. Ljetopisa 22,4Tako je činio, što se nije dopadalo Gospodu, kao kuća Ahabova; jer su mu ovi bili savjetnici po smrti oca njegova, na propast njegovu.
2. Ljetopisa 22,5Po njihovu savjetu pođe s Joramom, sinom Ahabovim, kraljem Izraelovim, u Ramot Gilead na vojsku proti Hazaelu, kralju Sirije. Kad pritom Sirijci raniše Jorama,
2. Ljetopisa 22,6Vrati se on natrag, da se u Jezreelu liječi od rana, što su mu ih bili zadali kod Rame, kad je ratovao proti Hazaelu, kralju Sirije. Ahazija, sin Joramov, kralj Judin, dođe da posjeti u Jezreelu Jorama, sina Ahabova, jer je ovaj ležao bolestan.
2. Ljetopisa 22,7A bilo je od Boga dopušteno na propast Ahazije, da dođe k Joramu. Kad dođe tamo, otide s Joramom protiv Jehua, sina Nimšijeva, kojega je Gospod bio dao pomazati, da istrijebi kuću Ahabovu.
2. Ljetopisa 22,8I kad je Jehu izvršivao kazneni sud na kući Ahabovoj, nađe knezove Judine i sinove Ahazijine, što su bili u službi Ahazijinoj, i dade ih pogubiti.
2. Ljetopisa 22,9Tada dade potražiti Ahaziju. Uhvatiše ga u Samariji, gdje se krio, dovedoše ga k Jehui i pogubiše ga. Onda ga pokopaše; jer pomisliše: Sin je Jošafata, koji je služio Gospodu svim srcem. I tako ne bi nikoga od kuće Ahazijine, koji bi bio mogao preuzeti čast kraljevsku.
2. Ljetopisa 22,10Kad je Atalija, mati Ahazijina, doznala, da je sin njezin mrtav, odluči da pobije svu kraljevsku obitelj kuće Judine.
2. Ljetopisa 22,11Ali Jošabata, kći kraljeva, uze Joaša, sina Ahazijina, ukrade ga između kraljevića, što su imali biti ubijeni, i donese ga s dojkinjom njegovom u ložnicu. Tako ga skrije Jošabata, kći kralja Jorama, žena svećenika Jehojade, - ona je naime bila sestra Ahazijina - od Atalije, tako da ga ne ubi.
2. Ljetopisa 22,12On ostade šest godina skriven kod njih u hramu Božjem, a Atalija je vladala u zemlji.
2. Ljetopisa 22,1 Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlađeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala četa koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.
2. Ljetopisa 22,2Bile su mu četrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kći.
2. Ljetopisa 22,3I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše.
2. Ljetopisa 22,4Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije očeve smrti, na njegovu propast.
2. Ljetopisa 22,5Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama.
2. Ljetopisa 22,6On se vratio da se liječi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio.
2. Ljetopisa 22,7Ali Bog učini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu kuću.
2. Ljetopisa 22,8Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom kućom, Jehu zateče judejske knezove i sinove Ahazjine braće koji su posluživali Ahazju i pobi ih,
2. Ljetopisa 22,9a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuće koji bi imao snage da bude kralj.
2. Ljetopisa 22,10Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena.
2. Ljetopisa 22,11Ali kraljeva kći Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kći kralja Jorama, žena svećenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.
2. Ljetopisa 22,12Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.
2. Kronika 22,1Žitelji Jeruzalema postaviše vladati na njegovom mjestu njegovog najmlađeg sina, Akhaziasa, pošto horda koja je došla s Arabljanima protiv tabora, bijaše sasjekla sve prvorođence. Tako Akhazias postade kraljem, sin Joramov, kralja Jude.
2. Kronika 22,2Akhazias imaše 42 godine kad postade kraljem i vladaše jednu godinu u Jeruzalemu. Atalija bijaše ime njegove majke, on bijaše kćer Omrijeva.
2. Kronika 22,3On također slijediše puteve kuće Akhabove, jer njegova majka mu bijaše savjetnik u bezbožništvu.
2. Kronika 22,4On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM kao i kuća Akhabova, jer ti ljudi bijahu savjetnici njegovi, poslije smrti njegovog oca, za izazvati njegovu propast.
2. Kronika 22,5Tako je on i krenuo po njihovom savjetu s kraljem Izraela Joramom, sinom Akhabovim, za tući se protiv Hazaela, kralja *Arama, u Ramot Galaadski. Ali ljudi Aramovi raniše Jorama,
2. Kronika 22,6i on se vrati u Izrael za izvidati rane koje su mu nanijeli u Rami, dok se borio protiv Hazaela, kralja Aramovog. Tada Akhazias, sin Joramov, kralj Jude, siđe u Izreel za vidjeti Jorama, sina Akhabova, koji bijaše ranjen.
2. Kronika 22,7To od Boga dođe slom Akhaziasov zbog njegove posjete Joramu. Po svom dolasku, on iziđe s Joramom pred Jehua, sina Nimšijeva, kojem GOSPOD bijaše dao kraljevsko *pomazanje za ukloniti kuću Akhabovu.
2. Kronika 22,8Tada, čineći se izvršiteljem pravde nad kućom Akhabovom, Jehu nađe poglavare Jude i sinove braće Akhaziasove, koji bijahu u služđbi kraljevoj, i on ih sasiječe.
2. Kronika 22,9On dade potražiti Akhaziasa, zarobi ga, dok se ovaj skrivaše u Samariji, dovedoše ga k Jehuu i on ga pogubi. Pokopaše ga, jer se govoriše: ” To je sin Jozafatov koji je tražio GOSPODA svim svojim srcem.“ Nitko u kući Akhabovoj ne bijaše u stanju vladati.
2. Kronika 22,10Kad Atalija, majka Akhaziasova, vidje da joj sin bijaše mrtav, ona se zauze uništiti sve kraljevsko potomstvo kuće u Judi.
2. Kronika 22,11Ali Jehošabat, kraljeva kćer, uze Joasa, Akhaziasova sina, podiže ga između kraljevskih sinova koje pogubiše i stavi ga, njega i njegovu dojilju, u dvoranu za ležajeve . Tako Jehošabat, kćer kralja Jorama i žena svećenika Jehojadaa, pošto ona bijaše sestra Akhaziasova, njega ukloni s pogleda Atalijinog, koja ga ne pogubi.
2. Kronika 22,12On ostade skriven s njima u Kući Božjoj tijekom šest godine, dok Atalija vladaše nad zemljom.
2. Dnevnika 22,1A Jerusalimljani zacariše na njegovo mjesto Ohoziju najmlađeg sina njegova, jer starije sve pobi četa koja dođe s Arapima u oko; i tako Ohozija sin Joramov posta car Judin.
2. Dnevnika 22,2Imaše Ohozija četrdeset i dvije godine kad poče carovati, i carova godinu dana u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Gotolija, kći Amrijeva.
2. Dnevnika 22,3I on hođaše putovima doma Ahavova, jer ga mati nagovaraše na zla djela.
2. Dnevnika 22,4I činjaše što je zlo pred Gospodom kao dom Ahavov; jer mu oni bijahu savjetnici po smrti oca njegova na pogibao njegovu.
2. Dnevnika 22,5I po njihovu svjetu hodeći izide s Joramom sinom Ahavovijem carem Izrailjevijem na vojsku na Azaila cara Sirskoga u Ramot Galadski; i ondje Sirci raniše Jorama.
2. Dnevnika 22,6A on se vrati da se liječi u Jezraelu od rana koje mu zadaše u Rami, kad se bijaše s Azailom carem Sirskim. A Azarija sin Joramov car Judin dođe u Jezrael da vidi Jorama sina Ahavova, jer bijaše bolestan.
2. Dnevnika 22,7Ali bijaše od Boga na propast Ohoziji što dođe k Joramu; jer došav otide s Joramom na Juja sina Nimsijina, kojega Gospod pomaza da istrijebi dom Ahavov.
2. Dnevnika 22,8Jer kad Juj izvršivaše osvetu na domu Ahavovu, nađe knezove Judine i sinove braće Ohozijine, koji služahu Ohoziji, i pogubi ih.
2. Dnevnika 22,9Potom potraži Ohoziju, i uhvatiše ga kad se krijaše u Samariji, i dovedavši ga k Juju pogubiše ga, i pogreboše ga; jer rekoše: sin je Josafata koji je tražio Gospoda svijem srcem svojim. I tako ne bi nikoga od doma Ohozijina koji bi mogao biti car.
2. Dnevnika 22,10Zato Gotolija mati Ohozijina vidjevši da joj sin pogibe, usta i pobi sve carsko sjeme doma Judina.
2. Dnevnika 22,11Ali Josaveta kći careva uze Joasa sina Ohozijina i ukrade ga između sinova carevijeh, koje ubijahu; i sakri ga s dojkinjom njegovom u ložnicu. I tako Josaveta kći cara Jorama žena Jodaja sveštenika sakri ga od Gotolije, jer bijaše sestra Ohozijina, te ga ne ubi.
2. Dnevnika 22,12I bijaše s njima sakriven u domu Božijem šest godina; a Gotolija carovaše u zemlji.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje