Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 25. poglavlje

2. Ljetopisa 25. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 25,1Bilo je Amaziji dvadeset i pet godina, kad postade kralj. Vladao je dvadeset i devet godina u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Joadana, iz Jerusalema.
2. Ljetopisa 25,2On je činio, što se je dopadalo Gospodu, ali ne u punoj vjernosti.
2. Ljetopisa 25,3Čim je imao čvrsto u rukama vlast kraljevsku, dade poubijati dvorane, koji su bili ubili njegova kraljevskoga oca.
2. Ljetopisa 25,4Sinova ne dade ipak ubiti po zapovijedi, što stoji zapisana u knjizi zakona Mojsijeva, gdje zapovijeda Gospod: "Oci neka se ne pogube zbog djece svoje, niti djeca zbog otaca svojih, nego svaki neka se pogubi samo zbog svojega vlastitoga prekršaja!"
2. Ljetopisa 25,5Iza toga podiže Amazija Judejce i dade da se od svega Jude i Benjamina postave poredani po obiteljima, tisućnicima i stotnicima. Kad ih izbroji od dvadeset godina i više, nađe, da ih je bilo trista tisuća izabranih ratnika, koji su nosili koplje i štit.
2. Ljetopisa 25,6Još najmi iz Izraela sto tisuća valjanih ratnika za što talenata srebra.
2. Ljetopisa 25,7Ali mu dođe jedan čovjek Božji i reče: "Kralju, neka ne ide s tobom vojska izraelska, jer Gospod nije s Izraelom niti sa sinovima Efraimovim.
2. Ljetopisa 25,8Idi sam odvažno i hrabro u boj! Inače mogao bi te Bog srušiti pred neprijateljem, jer Bog ima moć da dadne pomoć i da sruši."
2. Ljetopisa 25,9Amazija upita čovjeka Božjega: "A što će onda biti od sto talenata, što sam ih dao vojsci izraelskoj?" Čovjek Božji odgovori: "Gospod ti može puno više dati od toga."
2. Ljetopisa 25,10I Amazija odvoji četu sinova Efraimovih od svoje vojske, da bi se vratili kući. Oni se vrlo rasrdiše na Judejce i vratiše se kući s velikim gnjevom.
2. Ljetopisa 25,11A Amazija povede hrabro narod svoj u boj i otide u slanu dolinu. Ovdje pobi deset tisuća sinova Seirovih.
2. Ljetopisa 25,12A deset tisuća drugih zarobiše Judejci žive. Odvedoše ih navrh jedne hridine i pobacaše ih sa vrh hridine, tako da se svi raspadoše.
2. Ljetopisa 25,13A vojnici, što ih je Amazija poslao natrag, i što nijesu smjeli poći s njim u boj, upadoše od Samarije do Bet-Horona u gradove Judine, pobiše u njima tri tisuće ljudi i zaplijeniše velik plijen.
2. Ljetopisa 25,14Kad se je Amazija iza pobjede nad Edomcima bio vratio kući, donese sa sobom idolske likove sinova Seirovih, postavi ih sebi za bogove, i klanjao im se i prinosio im žrtve.
2. Ljetopisa 25,15Tada se raspali gnjev Gospodnji na Amaziju, i on posla proroka k njemu, koji mu reče: "Zašto služiš bogovima toga naroda, koji ne mogoše izbaviti svojega vlastitog naroda iz tvoje ruke?"
2. Ljetopisa 25,16Kad je on tako govorio njemu, odgovori mu ovaj: "Jesmo li te postavili kralju za savjetnika Prestani! Zar da te se isprebija?" Prorok prestade, ali reče još: "Sad znam, da te je Bog naumio upropastiti, jer si tako radio i nećeš da poslušaš savjet moj."
2. Ljetopisa 25,17Pošto se je Amazija, kralj Judin, bio posvjetovao, posla poslanike k Joašu, sinu Joahazovu, unuku Jehuovu, kralju Izraelovu, i pozva: "Dođi, da se ogledamo!"
2. Ljetopisa 25,18A Joaš, kralj Izraelov, dade Amaziji, kralju Judinu, odgovoriti: "Trn na Libanonu posla jedanput k cedru na Libanonu i zatraži: "Daj svoju kćer sinu mojemu za ženu! Ali zvijer na Libanonu pretrča preko trna i zgazi ga.
2. Ljetopisa 25,19Tako radiš ti, jer si pobio Edomce, postao si obijestan i žeđaš slave. Ostani ipak kod kuće! Zašto da izaživaš nesreću i da padneš, ti i Juda s tobom?
2. Ljetopisa 25,20Kako ne htjede Amazija poslušati, - jer je bilo od Boga tako dopušteno, da ih da u ruke neprijatelju, budući da su služili bogovima edomskim, -
2. Ljetopisa 25,21Podiže se Joaš, kralj Izraelov, i ogledaše se on i kralj Judin Amazija kod Bet-Šemeša Judina.
2. Ljetopisa 25,22Izrael razbi Judu, te pobjegoše svi k svojoj kući.
2. Ljetopisa 25,23A Amaziju, kralja Judina, sina Joašova, unuka Joahazova, uhvati Joaš, kralj Izraelov, kod Bet-Šemeša i odvede ga u Jerusalem. Tada sruši zid jerusalemski od vrata Efraimovih do vrata na uglu u prostoru od četiri stotine lakata.
2. Ljetopisa 25,24Uze sve zlato i srebro i sve posuđe, što se nađe u hramu Božjem kod Obed-Edoma, i ako palače kraljevske, usto taoce, pa se vrati u Samariju.
2. Ljetopisa 25,25Amazija, sin Joašov, kralj Judin, živio je iza smrti Joaša, sina Joahazova, kralja Izraelova, još petnaest godina.
2. Ljetopisa 25,26Ostala povijest Amazijina, prijašnja i potonja, stoji zapisana u knjizi povijesti kraljeva Judinih i Izraelovih.
2. Ljetopisa 25,27Od vremena, kad je Amazija bio otpao od Gospoda, postojala je u Jerusalemu urota proti njemu. Kad pobježe u Lakiš, poslaše za njim ljude i dadoše ga tamo ubiti.
2. Ljetopisa 25,28Prenesoše ga na konjima i pokopaše ga u gradu Judinu kod otaca njegovih
2. Ljetopisa 25,1 Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema.
2. Ljetopisa 25,2Činio je što je pravo u Jahvinim očima, ali ne svim srcem.
2. Ljetopisa 25,3Kad je učvrstio kraljevstvo, pogubio je časnike koji su ubili kralja, njegova oca.
2. Ljetopisa 25,4Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se očevi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za očeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh.
2. Ljetopisa 25,5Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisućnicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, nađe trista tisuća izabranih momaka za vojsku, vičnih koplju i štitu.
2. Ljetopisa 25,6Među Izraelcima najmi sto tisuća hrabrih junaka za sto srebrnih talenata.
2. Ljetopisa 25,7Ali k njemu dođe čovjek Božji i reče: "Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima,
2. Ljetopisa 25,8nego idi ti sam, ponesi se junački u boju; inače će te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomoći i oboriti.
2. Ljetopisa 25,9Tada Amasja upita čovjeka Božjeg: "A što će biti od sto talenata koje sam dao izraelskim četama?" Božji čovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga.
2. Ljetopisa 25,10Tada Amasja odvoji čete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamteći od srdžbe.
2. Ljetopisa 25,11A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisuća seirskih sinova.
2. Ljetopisa 25,12Judini su sinovi zarobili deset tisuća živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše.
2. Ljetopisa 25,13Četa koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisuće ljudi i naplijenila silan plijen.
2. Ljetopisa 25,14Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i počeo im se klanjati i kaditi im.
2. Ljetopisa 25,15Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: "Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?
2. Ljetopisa 25,16Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odlučio uništiti kad to činiš a ne slušaš mojega savjeta.
2. Ljetopisa 25,17Tada judejski kralj Amasja smisli i poruči izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: "Dođi da se ogledamo!
2. Ljetopisa 25,18A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru i poručio: `Daj kćer mome sinu za ženu`, ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile.
2. Ljetopisa 25,19Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod kuće. Zašto izazivaš zlo i hoćeš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?
2. Ljetopisa 25,20Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove.
2. Ljetopisa 25,21Izađe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji.
2. Ljetopisa 25,22Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator.
2. Ljetopisa 25,23Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od četiri stotine lakata.
2. Ljetopisa 25,24Uzevši sve zlato, srebro i posuđe što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.
2. Ljetopisa 25,25Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina.
2. Ljetopisa 25,26Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima.
2. Ljetopisa 25,27Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše.
2. Ljetopisa 25,28Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu.
2. Kronika 25,1Amazias postade kralj kad imaše 25 godina i vladaše 29 godina u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bijaše Jehoadan, iz Jeruzalema.
2. Kronika 25,2On činiše što je ispravno u očima GOSPODOVIM, ne ipak sasvim poštenog srca.
2. Kronika 25,3Nakon što kraljevstvo bi učvrščeno u njegovoj moći, on ukloni svoje sluge koji bijahu ubile njegovog oca kralja.
2. Kronika 25,4Ali on ne pogubi njihovih sinova, prema onome što je pisano u Zakonu u Mojsijevoj knjizi, gdje je GOSPOD dao ovu zapovijed: ” Očevi neće umirati za svoje sinove; sinovi neće umirati za svoje očeve, svatko će za svoj vlastiti grijeh umirati .“
2. Kronika 25,5Amazias sakupi Judu i ustanovi, prema obiteljskim zadrugama, tisućnike i stotnike za svu Judu i benjamin. On popisa one koji imaše dob od dvadeset i više godina, i nađe 300.000 probranih ljudi sposobnih za poći u vojni pohod, rukovati kopljem i štitom.
2. Kronika 25,6Potom on unovači u Izraelu 100.000 smionih bojovnika, za stotinu talenata srebra .
2. Kronika 25,7Ali jedan Božji čovjek dođe k njemu reći: ” O kralju! Nek vojska Izraelova ne dolazi s tobom, jer GOSPOD nije s Izraelom, niti sasvim tim sinovima Efraimovim!
2. Kronika 25,8Naime, ako ona dođe, bit će ti beskorisno, tebi, biti jak u boju, Bog će ti učiniti da posrneš prred svojim neprijateljima, jer Boga jer taj koji ima silu da spašava ili čini da se posreće.“
2. Kronika 25,9Amazias reće čovjeku Božjem: ” I što učiniti sa sto talenata koje sam ja dao postrojbama Izraelovim?“ Božji čovjek odgovori: ” GOSPOD ima od čega tebi dati mnogo više od toga.“
2. Kronika 25,10I Amazias otpusti postrojbe koje bijahu došle iz Efraima, da se vrate kućama svojim. Ali gnjev tih ljudi rasplamsa se veoma snažno protiv Jude i oni se vratiše kući raspaljeni od gnjeva.
2. Kronika 25,11Kad Amazias bi dovoljno snažan, on odvede svoj narod u dolinu Soli i pobi 10.000 ljudi, iz Seira .
2. Kronika 25,12Sinovi Judini zarobiše 10.000 živih ljudi, odvedoše ih na vrh jedne stijene i sunovratiše ih s vrha stijene: oni svi bijahu smrvljeni.
2. Kronika 25,13Ljudi iz postrojbe koju Amazias bijaše spriječio da dođu k njemu za zapodjenuti boj baciše se na Judine gradove, od Samarije sve do BetHorona, i pobiše 3.000 ljudi i odnesoše jedan pozamašan plijen .
2. Kronika 25,14Kad dođe na njega red, poslije svoje pobjede nad Edomitima, Amazias donese bogove sinova Seirovih, uze ih za svoje bogove, pokloni se pred njima i ponudi im *tamjan.
2. Kronika 25,15Tad se gnjev GOSPODOV zapali protiv Amaziasa i on posla k njemu jednog *proroka za reći mu: ” Zašto si ti uzpoštovao bogove ovog naroda koji nisu mogli osloboditi ga iz tvoje ruke?“
2. Kronika 25,16Kako on to njemu reče, Amazias mu odgovori: ” Jesam li te postavio za davati savjete kralju ? Ne ustrajavaj! Treba li te ubiti?“ Prorok ne ustraja, ali reče: ” Ja znam da je Bog mišljenja da te ukloni, budući da si ti učinio sve ovo i što nisi poslušao moj glas.“
2. Kronika 25,17Kralj Jude Amazias primi upozorenje i posla reći kralju Izraela Joasu, sinu Jokhazovu, sinu Jehuvljevu: ” Dođi se sukobiti sa mnom!“
2. Kronika 25,18Joas, kralj Izraela, posla reći Amaziasu, kralju Jude: ” Čkalj Libana poslao je reći cedru libanskom: ” Daj svoju kćer za ženu mojem sinu, ali divlja zvijer iz Libana je došla i zgazila čkalj .
2. Kronika 25,19Sigurno, ti si pobijedio Edom. Tvoje je srce ponosno. Proslavi se, ali ostani na svom! Zašto bi zametao jedan nesretan rat i i propao, i ti i Juda s tobomđ “
2. Kronika 25,20Ali, Amazias ga ne posluša jer to dolaziše od Boga koji ih je htio predati njima u ruke, jer bijahu obožavali bogove Edomove. Joas, kralj Izraela, uspe se i oni se sukobiše, on i Amazias, kralj Jude, u Bet-Šemešu u Judi.
2. Kronika 25,22Juda bi potučena pred Izraelom i svatko pobježe pod svoj šator .
2. Kronika 25,23Joas, kralj Izraela, učini Amaziasa, kralja Jude, sina Joasova, sina Akhaziasova, zatvorenikom u Bet-Šemešu, i odvede ga u Jeruzalem. On razvali 400 lakata u zidu Jeruzalema, počev od vrata Efraimovih sve do vrata Ugla.
2. Kronika 25,24On uze svo zlato i srebro, sve predmete koji se nalaziše u Kući Božjoj pod nadzorom Obed-Edomovim, i u riznicama kraljeve kuće, kao i taoce, i vrati se u Samariju.
2. Kronika 25,25Amazias, sin Joasov, kralj Jude, poživje petnaest godina poslije smrti Joasa, kralja Izraela.
2. Kronika 25,26Ostatak djela Amaziasovih, od prvih do posljednjih, nije li to zapisano u knjizi kraljeva Jude i Izraela, od vremena kad Amazias prestade slijediti GOSPODA?
2. Kronika 25,27Protiv njega skovaše jednu zavjeru u Jeruzalemu i on pobježe u Lakiš2. Poslaše ljude koji ga progoniše u Lakiš, gdje bi pogubljen.
2. Kronika 25,28Odnesoše ga na konjima i bi pokopan sa svojim očevima u jednom gradu u Judi .
2. Dnevnika 25,1Bijaše Amasiji dvadeset i pet godina kad poče carovati, i carova dvadeset i devet godina u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Joadana iz Jerusalima.
2. Dnevnika 25,2On činjaše što je pravo pred Gospodom, ali ne cijelijem srcem.
2. Dnevnika 25,3I kad se utvrdi u carstvu, pobi sluge svoje koji ubiše cara oca njegova.
2. Dnevnika 25,4Ali sinova njihovijeh ne pogubi, nego učini kako piše u zakonu, u knjizi Mojsijevoj, gdje je zapovjedio Gospod govoreći: ocevi da ne ginu za sinove, ni sinovi za oceve, nego svaki za svoj grijeh neka gine.
2. Dnevnika 25,5Iza toga skupi Amasija narod Judin, i postavi po domovima otačkim tisućnike i stotinike po svoj zemlji Judinoj i Venijaminovoj, i izbroji ih od dvadeset godina i više, i nađe ih trista tisuća vojnika izbranijeh, koji nošahu koplje i štit.
2. Dnevnika 25,6I jošte najmi između Izrailjaca sto tisuća hrabrijeh ljudi za sto talanata srebra.
2. Dnevnika 25,7Ali dođe mu čovjek Božji i reče: care, da ne ide s tobom vojska Izrailjska, jer Gospod nije s Izrailjcima niti sa sinovima Jefremovijem.
2. Dnevnika 25,8Nego idi ti, i budi hrabar u boju; inače će te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može i pomoći i oboriti.
2. Dnevnika 25,9Tada reče Amasija čovjeku Božijemu: a što će biti od sto talanata što sam dao vojsci Izrailjevoj? A čovjek Božji reče: ima Gospod da ti da više od toga.
2. Dnevnika 25,10I tako odvoji Amasija vojsku što mu bješe došla od Jefrema da otidu u svoje mjesto; a oni se vrlo rasrdiše na Judu, i vratiše se u svoje mjesto s velikim gnjevom.
2. Dnevnika 25,11A Amasija oslobodivši se povede narod svoj i otide u slanu dolinu, i pobi deset tisuća sinova Sirovijeh;
2. Dnevnika 25,12I deset tisuća živijeh zarobiše Judejci, i odvedoše ih na vrh stijene, i pobacaše ih sa vrh stijene da se svi raspadoše.
2. Dnevnika 25,13A vojnici koje Amasija posla natrag da ne idu s njim u boj, navališe na gradove Judine od Samarije do Vet-Orona, i pobiše po njima tri tisuće, i zaplijeniše velik plijen.
2. Dnevnika 25,14A kad se vrati Amasija razbivši Idumeje, donese bogove sinova Sirovijeh, i postavi ih sebi za bogove, i klanjaše im se i kađaše im.
2. Dnevnika 25,15Tada se razgnjevi Gospod na Amasiju, i posla k njemu proroka, koji mu reče: zašto tražiš bogove toga naroda, koji ne izbaviše svojega naroda iz tvoje ruke?
2. Dnevnika 25,16I kad govoraše caru, on mu reče: jesi li postavljen caru za savjetnika? prestani; zašto da pogineš? I tako presta prorok, ali reče: znam da te je Bog naumio istrijebiti kad to radiš a ne slušaš svjeta mojega.
2. Dnevnika 25,17Tada smisli Amasija car Judin, i posla k Joasu sina Joahaza sina Jujeva, caru Izrailjevu, i poruči: hodi da se ogledamo.
2. Dnevnika 25,18A joas car Izrailjev posla k Amasiji caru Judinu i poruči mu: trn na Livanu posla ka kedru na Livanu, i poruči: daj svoju kćer sinu mojemu za ženu. Ali naiđe zvijerje Livansko i izgazi trn.
2. Dnevnika 25,19Veliš, pobio si Edomce, pa se ponese srce tvoje, i tražiš slave; sjedi kod kuće svoje; zašto bi se zapletao u zlo da padneš i ti i Juda s tobom?
2. Dnevnika 25,20Ali ne posluša Amasija, jer od Gospoda to bi da ih da u ruke neprijatelju, što tražiše bogove Edomske.
2. Dnevnika 25,21I otide Joas car Izrailjev, i ogledaše se, on i Amasija car Judin, u Vet-Semesu Judinu.
2. Dnevnika 25,22Ali Judu razbi Izrailj, te pobjegoše svaki ka svojemu šatoru.
2. Dnevnika 25,23A Amasiju cara Judina sina Joasa sina Joahazova uhvati Joas car Izrailjev u Vet-Semesu, i odvede ga u Jerusalim; i obori zid Jerusalimski od vrata Jefremovijeh do vrata na uglu, četiri stotine lakata.
2. Dnevnika 25,24I uze sve zlato i srebro i sve posuđe što se nađe u domu Božijem u Ovid-Edoma i u riznici doma carskoga, i taoce, pa se vrati u Samariju.
2. Dnevnika 25,25I poživje Amasija sin Joasov car Judin po smrti Joasa sina Joahaza cara Izrailjeva petnaest godina.
2. Dnevnika 25,26A ostala djela Amasijina prva i pošljednja, eto nijesu li zapisana u knjizi o carevima Judinijem i Izrailjevijem?
2. Dnevnika 25,27I pošto Amasija otstupi od Gospoda, digoše bunu na nj u Jerusalimu, a on pobježe u Lahis. Ali poslaše za njim u Lahis, i ubiše ga ondje.
2. Dnevnika 25,28I donesoše ga na konjma i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u gradu Judinu.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje