Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 26. poglavlje

2. Ljetopisa 26. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 26,1Potom uze sav narod Judin Uziju, kojemu je istom bilo šesnaest godina, i učini ga kraljem mjesto njegova oca Amazije.
2. Ljetopisa 26,2On utvrdi Elat, što ga je bio povratio Judi, izakako je bio kralj počinuo kod otaca svojih
2. Ljetopisa 26,3Bilo je Uziji šesnaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i dvije godine u Jerusalemu, Njegova mati zvala se je Jekolija, iz Jerusalema.
2. Ljetopisa 26,4On je činio, što se je dopadalo Gospodu, točno onako, kako je bio činio njegov otac Amazija.
2. Ljetopisa 26,5On je pazio na to, da služi vjerno Bogu, dok je živio Zaharija, koji ga je poučavao u strahu Božjemu, i dokle je služio Gospodu, davao mu je Bog uspjeh.
2. Ljetopisa 26,6On pođe u rat proti Filistejima, sruši zidove Gatu, Jabne i Ašdodu i postavi utvrde u području Ašdoda i po ostaloj zemlji filistejskoj.
2. Ljetopisa 26,7I Bog mu je pomogao proti Filistejima i proti Arapima, koji su stanovali u Gur-Baalu, i proti Meunjana.
2. Ljetopisa 26,8I Amonci su plaćali Uziji danak. Njegova je slava dopirala do Egipta, tako je on bio osilio.
2. Ljetopisa 26,9U Jerusalemu sagradi Uzija kule na vratima na uglu, na vratima u dolu i u kutu, i utvrdi ih.
2. Ljetopisa 26,10I u pustinji sagradi kule i dade iskopati mnogo studenaca, jer je imao velika stada u nizini i u ravnici, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmelu. Bio je naime prijatelj poljodjelstva.
2. Ljetopisa 26,11Uzija je imao i vojsku ratnika što je išla u boj, uređena po četama, kako ih je bio izbrojio pisar Jehiel i upravitelj Maaseja pod ravnanjem Hananije, vojskovođe kraljeva.
2. Ljetopisa 26,12Ukupni broj obiteljskih glavara, sve samih hrabrih junaka, bio je dvije tisuće i šest stotina.
2. Ljetopisa 26,13Pod njihovom je zapovijedi stajala bojna sila od tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrih boraca, koji su vojevali za kralja proti neprijateljima.
2. Ljetopisa 26,14Za svu vojsku nabavi Uzija štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
2. Ljetopisa 26,15I dade načiniti u Jerusalemu vješto izmišljene strojeve, to su na kulama i uglovima imali za to služiti, da bacaju strijele i veliko kamenje. Njegova se slava raznese nadaleko, jer mu se je davala čudesna pomoć, tako da postade moćan.
2. Ljetopisa 26,16Ali kad je bio osilio, srce se njegovo ponese, i on se pokvari. Ogriješi se o Gospoda, Boga svojega, jer uđe u hram Gospodnji, da kadi na žrtveniku kadionom.
2. Ljetopisa 26,17Svećenik Azarija i osamdeset svećenika Gospodnjih, plemeniti ljudi, pohitješe za njim,
2. Ljetopisa 26,18Opriješe se kralju Uziji i doviknuše mu: "Nije tvoje, Uzija, kaditi Gospodu, nego samo svećenika, potomaka Aronovih, koji su posvećeni za to, da kade. Izađi iz svetinje! Ti si se ogriješio. To ti nije na čast pred Bogom, Gospodom."
2. Ljetopisa 26,19Tada se razgnjevi Uzija. Ali dok je još držao u ruci kadionicu, što se je upotrebljavala za kađenje, i dok se je vrlo gnjevio na svećenike, izbi mu najednom guba na čelu pred očima svećenika u hramu Gospodnjem kod žrtvenika kadionoga.
2. Ljetopisa 26,20I kad ga veliki svećenik Azarija i svi drugi svećenici izbliže pogledaše, pronađe se, da je doista gubav na čelu. Tada ga brže izvedoše. A i sam pohitje da izađe, jer ga je bio udario Gospod.
2. Ljetopisa 26,21Kralj Uzija osta gubav do smrti svoje i stanovao je kao gubavac odvojen u kući svojoj. I od hrama Gospodnjega bio je isključen. Njegov sin Jotam upravljao je kućom kraljevskom i vladao je nad narodom u zemlji.
2. Ljetopisa 26,22Ostalu povijest Uzijinu, prijašnju i potonju, opisao je prorok Izaija, sin Amosov.
2. Ljetopisa 26,23Kad je Uzija bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga kod otaca njegovih na polju uz grobnicu kraljeva, jer rekoše: "Gubav je." Njegov sin Jotam postade kralj mjesto njega.
2. Ljetopisa 26,1 Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje.
2. Ljetopisa 26,2On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj počinuo kod svojih otaca.
2. Ljetopisa 26,3Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.
2. Ljetopisa 26,4Činio je što je pravo u Jahvinim očima, sasvim kao i njegov otac Amasja.
2. Ljetopisa 26,5Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je učio Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sreću.
2. Ljetopisa 26,6On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji.
2. Ljetopisa 26,7Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana.
2. Ljetopisa 26,8Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio.
2. Ljetopisa 26,9Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio.
2. Ljetopisa 26,10Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo.
2. Ljetopisa 26,11Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u četama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova.
2. Ljetopisa 26,12Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisuće i šest stotina.
2. Ljetopisa 26,13Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisuća i pet stotina boju vičnih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja.
2. Ljetopisa 26,14Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
2. Ljetopisa 26,15Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašašće nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao čudesnu pomoć sve dok se nije osilio.
2. Ljetopisa 26,16Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i počeo prinositi kad na kadionom žrtveniku.
2. Ljetopisa 26,17Ali je za njim ušao svećenik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih svećenika, čestitih ljudi.
2. Ljetopisa 26,18Oni ustadoše na kralja Uziju govoreći: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost svećenika, Aronovih sinova, koji su posvećeni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na čast pred Bogom Jahvom!
2. Ljetopisa 26,19Tada se Uzija rasrdi držeći u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na svećenike, izbi mu guba na čelu pred svećenicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika.
2. Ljetopisa 26,20Kad ga svećenički poglavar Azarja i svi svećenici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na čelu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da iziđe jer ga Jahve bijaše udario.
2. Ljetopisa 26,21Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj kući, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje.
2. Ljetopisa 26,22Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija.
2. Ljetopisa 26,23Uzija je počinuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam.
2. Kronika 26,1Sav puk Judin uze Oziasa, koji imaše šesnaest godina, i postavi ga kraljem, na mjestu njegovog oca Amaziasa.
2. Kronika 26,2On je taj koji ponovo izgradi Eilat i vrati ga Judi, nakon što kralj bi legao sa svojim očevima.
2. Kronika 26,3Ozias imade šesnaest godina kad postade kralje i vladaše 52 godine u Jeruzalemu. Ime njegovoj majci bi Jekolija, iz Jeruzalema.
2. Kronika 26,4On činiše ono što je pravedno u očima GOSPODOVIM, točno onako kako to bijaše činioa Amazias, otac njegov.
2. Kronika 26,5On tražiše Boga za vrijeme života Zekarijahuvljeva, koji ga pouči strahu od Boga, i za to vrijeme kad on ostade vjeran GOSPODU, Bog mu dade napredovati.
2. Kronika 26,6On pođe u rat protiv Filistinaca i razvali opkope u Gatu, Javneu i Ašdodu, potom on podiže gradove u oblasti Ašdoda i kod Filistinaca.
2. Kronika 26,7Bog mu dođe u pomoć protiv Filistinaca, protiv Arapa koji nastanjivaše GurBaal i protiv Meunita .
2. Kronika 26,8Meuniti plaćaše danak Oziasu, čiji ugled dopiraše sve do ulaza u Egipat, jer on bijaše postao krajnje silan.
2. Kronika 26,9Ozias izgradi kule u Jeruzalemu na Ugaonim vratima, na Vratima iz doline i na Redanu, i utvrdi ih.
2. Kronika 26,10Potom on izgradi kule u pustinji i izdubi brojne žusterne, jer imaše brojna stada; on također imaše poljodjelce u *Niziji i u ravnici, vinogradare u brdima i u Karmelu . Naime, on volješe zemlju.
2. Kronika 26,11Ozias imaše jednu vojsku sposobnu za ratovati i poći u vojni pohod, podijeljenu po postrojbama prema broju ostvarenih vovačenja od tajnika Jeiela i službenika Mazejahua; ona bijaše pod zapovjedništvom Hananijahuevljevim, jednim od kraljevih zapovjednika.
2. Kronika 26,12Ukupni broj zapovjednika zadruga za te smione ratnike bijaše 2.600.
2. Kronika 26,13Pod njihovim zapovjedništvom, jedna snažna vojska od 307.500 ljudi sposobnih ratovati, snažno i smjelo, bijaše namijenjena braniti kralja protiv neprijatelja.
2. Kronika 26,14Ozias im pripravljaše za svaki pohod štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za praćke.
2. Kronika 26,15On u Jeruzalemu načini sprave izmišljene za staviti na kule i uglove i za izbacivati strijele i veliko kamenje. Njegov ugled se pronese daleko, jer on bi čudesno ispomagan, tako da postade veoma moćan.
2. Kronika 26,16Zbog svoje moći, njegovo se srce uzoholi sve do vlastite propasti i on postade nevjeran prema GOSPODU, svom Bogu: on uđe u Templ GOSPODOV za nuditi *tamjan na oltaru za mirise.
2. Kronika 26,17Svećenik Azarijahu uđe za njim, praćen od 80 smionih svećenika GOSPODOVIH.
2. Kronika 26,18Oni se digoše prtiv kralja Oziasa i rekoše mu: ” Nije tvoje, Oziase, nuditi tamjan GOSPODU, već svećenika, sinova Aaronovih, posvećenih za tu žrtvu! Izlazi iz *svetišta, jer si bio nevjeran! Voljom GOSPODA Boga to neće za tebe biti čin slave!“
2. Kronika 26,19Ozias se razljuti, dok u rukama držaše kadionicu. Za vrijeme njegove ljutnje protiv svećenika, *lepra se pojavi na njegovom čelu, pred svećenicima, u Kući GOSPODOVOJ. Pokraj oltara za mirise.
2. Kronika 26,20Veliki svećenik Azarijahu i svi svećenici pogledaše prema njemu, a on bijaše leprozan na čelu! Oni ga brzo istjeraše odatle, a i on sam se požuri izići, jer ga GOSPOD bijaše udario.
2. Kronika 26,21Kralj osta *leprozan sve do dana svoje smrti. Kao leprozan, on je morao stanovati zasebno u jednoj kući, jer bijaše držan odstranjen od Kuće GOSPODOVE. Jotam, njegov sin, zapovjednik palače, vladaše pučanstvom zemlje.
2. Kronika 26,22Ostatak djela Oziasovih, od prvih do posljednjih, bilo je zapisano od *proroka Izaije, sina Amosova.
2. Kronika 26,23Ozias leže sa svojim očevima, a ukopaše ga s njegovim očevima na zemljištu kraljevskih grobnica, jer se govorilo: ”To je jedan leproznik!“ Njegov sin Jotam zavlada na njegovom mjestu.
2. Dnevnika 26,1Tada sav narod Judin uze Oziju, kome bijaše šesnaest godina, i zacariše ga na mjesto oca njegova Amasije.
2. Dnevnika 26,2On sazida Elot povrativ ga Judi pošto car počinu kod otaca svojih.
2. Dnevnika 26,3Oziji bješe šesnaest godina kad se zacari, i carova pedeset i dvije godine u Jerusalimu. Materi mu bješe ime Jeholija iz Jerusalima.
2. Dnevnika 26,4On činjaše što je pravo pred Gospodom sasvijem kako je činio Amasija otac njegov.
2. Dnevnika 26,5I tražaše Boga dokle živ bijaše Zaharija koji razumijevaše utvare Božije; i dokle god tražaše Gospoda, davaše mu sreću Bog.
2. Dnevnika 26,6Jer izašav vojevaše s Filistejima, i obori zidove Gatu i zidove Javni i zidove Azotu; i sazida gradove u zemlji Azotskoj i po Filistejima.
2. Dnevnika 26,7I Bog mu pomože protiv Filisteja i protiv Arapa, koji življahu u Gurvalu, i protiv Amonaca.
2. Dnevnika 26,8I Amonci davahu darove Oziji, i raznese se ime njegovo do Misira, jer osili veoma.
2. Dnevnika 26,9I sazida Ozija kule u Jerusalimu na vratima na uglu, i na vratima u dolu, i na uglu, i utvrdi ih.
2. Dnevnika 26,10Sazida i u pustinji kule, i iskopa mnogo studenaca, jer imaše mnogo stoke u dolinama i u ravnicama, i ratara i vinogradara po brdima i na Karmilu, jer mu mila bješe poljska radnja.
2. Dnevnika 26,11I imaše Ozija ubojitu vojsku, koja iđaše u rat u četama brojem, kako ih izbroji Jeilo pisar i Masija upravitelj, pod upravom Ananije vojvode careva.
2. Dnevnika 26,12Svega na broj bijaše glavara domova otačkih hrabrijeh junaka dvije tisuće i šest stotina,
2. Dnevnika 26,13A pod njihovom rukom vojske tri stotine i sedam tisuća i pet stotina hrabrijeh vojnika, da pomažu caru protiv neprijatelja.
2. Dnevnika 26,14I načini Ozija svoj vojsci štitove i koplja i šljemove i oklope i lukove i kamenje za praće.
2. Dnevnika 26,15I načini u Jerusalimu bojne sprave vrlo vješto izmišljene da stoje na kulama i na uglovima da meću strijele i veliko kamenje; i raznese se ime njegovo daleko, jer mu se divno pomagaše dokle osili.
2. Dnevnika 26,16Ali kad osili, ponese se srce njegovo, te se pokvari, i sagriješi Gospodu Bogu svojemu, jer uđe u crkvu Gospodnju da kadi na oltaru kadionom:
2. Dnevnika 26,17A za njim uđe Azarija sveštenik i s njim osamdeset sveštenika Gospodnjih hrabrijeh ljudi;
2. Dnevnika 26,18I opriješe se caru Oziji govoreći: nije tvoje, Ozija, kaditi Gospodu, nego sveštenika sinova Aronovijeh koji su posvećeni da kade; izidi iz svetinje, jer si zgriješio, i neće ti biti na čast pred Gospodom Bogom.
2. Dnevnika 26,19Tada se razgnjevi Ozija držeći u ruci kadionicu da kadi; i kad se gnjevljaše na sveštenike, izide mu guba na čelu pred svijem sveštenicima u domu Gospodnjem kod oltara kadionog.
2. Dnevnika 26,20I pogleda ga Azarija poglavar sveštenički i svi sveštenici, a on gubav na čelu; i brže ga izvedoše napolje, a i sam pohitje da izide, jer ga Gospod udari.
2. Dnevnika 26,21I osta car Ozija gubav do smrti svoje, i sjeđaše u odvojenom domu gubav, jer bi odlučen od doma Gospodnjega; a Jotam sin njegov upravljaše domom carevijem i suđaše narodu u zemlji.
2. Dnevnika 26,22A ostala djela Ozijina prva i pošljedna napisao je prorok Isaija sin Amosov.
2. Dnevnika 26,23I počinu Ozija kod otaca svojih, i pogreboše ga kod otaca njegovijeh u grobnom polju carskom, jer rekoše: gubav je. I zacari se na njegovo mjesto Jotam sin njegov.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje