Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 33. poglavlje

2. Ljetopisa 33. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 33,1Manasehu je bilo dvanaest godina, kad postade kralj, i vladao je pedeset i pet godina u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 33,2Činio je, što se nije dopadalo Gospodu, kad je nasljedovao grdobe naroda, koje je Gospod bio protjerao ispred sinova Izraelovih.
2. Ljetopisa 33,3Uzvisine, što ih je bio srušio njegov otac Ezekija, načini on opet, podiže žrtvenike baalima, dade postaviti aštarte, klanjao se je svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj i njoj je služio.
2. Ljetopisa 33,4Dapače u hramu Gospodnjem, o kojem je bio objavio Gospod: "U Jerusalemu dat ću da stanuje ime moje u sva vremena", sagradi žrtvenike.
2. Ljetopisa 33,5Svoj zvjezdanoj vojsci nebeskoj podiže žrtvenike u obadva trijema hrama Gospodnjega.
2. Ljetopisa 33,6Svoje vlastite sinove pusti da idu kroz Oganj u dolu sina Hinomova, vračao je, gatao je i čarao je, i namjesti zaklinjače mrtvaca i gataoce. Tako je činio mnogo, što se nije dopadalo Gospodu, i dražio ga tako na gnjev.
2. Ljetopisa 33,7I lik rezani, što ga je bio dao načiniti, postavi u hramu, za koji je bio Bog obećao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "Ovaj hram i Jerusalem, koji izabrah između svih plemena Izraelovih, učinit ću zauvijek stanom imena svojega.
2. Ljetopisa 33,8Neću više dati da se noge Izraelove maknu iz zemlje, koju dadoh ocima vašim, ako samo budu pazili na to, da vjerno čine onako, kako sam im zapovjedio, i to točno po zakonu, pravilima i odredbama, koje im je naložio Mojsije"
2. Ljetopisa 33,9Ali Manaseh zavede Judu i stanovnike Jerusalema, te su činili još gore nego narodi, što ih je bio Gospod uništio ispred sinova Izraelovih.
2. Ljetopisa 33,10Gospod je doduše opominjao Manaseha i narod njegov, ali se oni nijesu osvrtali na to.
2. Ljetopisa 33,11I pusti Gospod da dođu proti njima vojskovođe kralja asirskoga. Oni uhvatiše Manaseha kukama, svezaše ga gvozdenim verigama i odvedoše ga u Babilon.
2. Ljetopisa 33,12I kad je bio tako u nevolji, molio se je Gospodu, Bogu svojemu, za milosrđe i duboko se je ponizio pred Bogom otaca svojih.
2. Ljetopisa 33,13Kad mu se je molio, sasluša ga, usliši molitvu njegovu i povrati ga opet kao kralja u Jerusalem. Tada upozna Manaseh, da je Gospod pravi Bog.
2. Ljetopisa 33,14Poslije toga podiže vanjski zid uz Davidov grad na zapadnoj strani prema Gihonu u dolu i do ulaza na riblja vrata, tako da opkoli Ofel. Izvede ga vrlo visoko. U sve tvrde gradove Judine postavi vojne zapovjednike.
2. Ljetopisa 33,15Tada odstrani tuđe bogove i rezani lik iz hrama Gospodnjega, tako isto žrtvenike, što ih je bio podigao na gori, gdje je stajao hram Gospodnji, i u Jerusalemu, i baci ih pred grad.
2. Ljetopisa 33,16A žrtvenik Gospodnji uspostavi opet i prinese na njemu žrtve mirotvorne i zahvalne. Zapovjedi i Judejcima da štuju Gospoda, Boga Izraelova.
2. Ljetopisa 33,17Ali je narod još uvijek žrtvovao na visinama, dakako samo Gospodu, Bogu svojemu.
2. Ljetopisa 33,18Ostala povijest Manasehova i molitva njegova Bogu njegovu i govori vidjelaca, koji su mu govorili u ime Gospoda, Boga Izraelova, stoje u povijesti kraljeva Izraelovih.
2. Ljetopisa 33,19Molitva njegova i kako je bio uslišen, svi grijehi njegovi i nevjernost njegova, nadalje mjesta, na kojima je prije poniženja svojega podigao žrtvene uzvisine i postavio aštarte i likove rezane, to je zapisano u Riječima Hozajevim,
2. Ljetopisa 33,20Kad je Manaseh bio počinuo kod otaca svojih, pokopaše ga u palači njegovoj. Njegov sin Amon postade kralj mjesto njega.
2. Ljetopisa 33,21Dvadeset i dvije godine imao je Amon, kad postade kralj, i vladao je dvije godine u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 33,22On je činio, što se nije dopadalo Gospodu, kao što je bio činio njegov otac Manaseh. Svima likovima rezanim, što ih je bio dao načiniti njegov otac Manaseh, prinosio je Amon mnoge žrtve i štovao ih.
2. Ljetopisa 33,23Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se je bio ponizio njegov otac Manaseh, dapače naprti Amon na sebe veliku krivnju.
2. Ljetopisa 33,24Sluge njegove urotiše se proti njemu i ubiše ga u palači njegovoj.
2. Ljetopisa 33,25A narod pobi sve, koji su se bili urotili proti kralju Amonu. Njegova sina Josiju podiže narod za kralja na njegovo mjesto.
2. Ljetopisa 33,1 Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 33,2Činio je što je zlo u Jahvinim očima, povodeći se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim.
2. Ljetopisa 33,3Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, načinio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj.
2. Ljetopisa 33,4Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu će prebivati Ime moje zauvijek.
2. Ljetopisa 33,5Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina.
2. Ljetopisa 33,6I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vračao je, gatao, čarao, stvorio bajače i opsjenare i uopće učinio premnogo zla u Jahvinim očima razjarujući ga.
2. Ljetopisa 33,7Načinio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao među svim izraelskim plemenima, postavit ću Ime svoje zauvijek.
2. Ljetopisa 33,8Neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim očevima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i običaje dane preko Mojsija.
2. Ljetopisa 33,9Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim.
2. Ljetopisa 33,10Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali.
2. Ljetopisa 33,11Stoga je Jahve doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon.
2. Ljetopisa 33,12Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca.
2. Ljetopisa 33,13Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog.
2. Ljetopisa 33,14Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi.
2. Ljetopisa 33,15Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada.
2. Ljetopisa 33,16Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pričesnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu.
2. Ljetopisa 33,17Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu.
2. Ljetopisa 33,18Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, riječi koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva.
2. Ljetopisa 33,19Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj.
2. Ljetopisa 33,20Tada Manaše počinu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon.
2. Ljetopisa 33,21Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 33,22Činio je što je zlo u Jahvinim očima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše načinio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im.
2. Ljetopisa 33,23Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu.
2. Ljetopisa 33,24Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru.
2. Ljetopisa 33,25Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju.
2. Kronika 33,1Manase imaše dvanaest godina kad postade kraljem i vladaše 55 godina u Jeruzalemu.
2. Kronika 33,2On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, oponašajući gnusnosti naroda koje GOSPOD bijaše izvlastio pred sinovima Izraelovim .
2. Kronika 33,3On ponovo izgradi *visoka mjesta koja bijaše uništio njegov otac Ezekias, on podiže *oltare *Baalima, on uspravi svete stubove, on se klanjaše pred pred svom vojskom nebeskom i on joj činiše bogoslužje.
2. Kronika 33,4On izgradi oltare u Kući GOSPODOVOJ za koju GOSPOD bijaše rekao : ” U Jeruzalemu bit će moje *ime zauvijek. “
2. Kronika 33,5On izgradi oltare svoj vojsci nebesa u dva *trijema Kuće GOSPODOVE .
2. Kronika 33,6On sam dade provesti sinove svoje kroz vatru u dolini Ben-Hinom; on vršiše gatanje, vračanje i čaranje; on postavi vračeve i gatare; on jako uvrijedi GOSPODA čineći što je zlo u njegovim očima.
2. Kronika 33,7On postavi u Kući Božjoj izdjelani idol koji bijaše načinio; međutim Bog bijaše rekao Davidu i njegovom sinu Solomonu: ” U ovoj Kući, kao i u Jeruzalemu, koje sam ja izabrao između svih plemena Izraelovih, ja ću staviti ime svoje zauvijek.
2. Kronika 33,8Tako ja neću dati više Izraelu udaljiti korak daleko od zemlje koju sam dao očevima njihovim, pod uvjetom da oni postupaju prema svemu što sam ja njima propisao, po posredništvu Mojsijevom: sav Zakon, propise i odluke .“
2. Kronika 33,9Manase zavede Judu i stanovnike Jeruzalema, da čine gore nego svi narodi istrijebljeni od GOSPODA pred sinovima Izraelovim.
2. Kronika 33,10Tada GOSPOD govoriše Manaseju i svom narodu, ali oni tome ne pridadoše pažnje.
2. Kronika 33,11GOSPOD dade doći protiv njih zapovjednike vojske kralja Asirije: oni zarobiše Manasea čakljama, zavezaše ga jednim dvostrukim lancem od bronce i odvedoše u Babiloniju.
2. Kronika 33,12Kad on bi u nevolji, on umiri lice GOSPODA svog Boga, on se duboko ponizi pred Bogom svojih otaca
2. Kronika 33,13i preklinjaše ga. On se dopusti umiriti, sasluša njegovu molbu i dade ga dovesti u Jeruzalem za nastaviti svoju vladavinu. Tada Manase priznade, da GOSPOD jest Bog.
2. Kronika 33,14Nakon toga, on izgradi izvan *Grada Davidova jedan bedem koji je prolazio k zapadu od Gihona, u dolini, koji je išao sve do Ribljih vrata i koji okruživaše Ofel; on mu dade veoma veliku visinu. On također postavi vojne zapovjednike u svim utvrđenim gradovima Jude.
2. Kronika 33,15On povuče iz Kuće GOSPODOVE tuđinske bogove i idole, i baci izvan grada sve oltare koje bijaše izgradio na brdu Kuće GOSPODOVE i u Jeruzalemu.
2. Kronika 33,16On popravi oltar GOSPODOV, na njemu ponudi *žrtve mira i zahvalnicei propisa Judi služiti GOSPODA, Boga Izraelovog.
2. Kronika 33,17Ipak narod opet žrtvovaše na visokim mjestima, ali samo u čast GOSPODA svog Boga.
2. Kronika 33,18Ostatak djela Manasejevih, njegova molitva svom Bogu i riječi vidovnjaka koji mu govoriše u ime GOSPODA Boga Izraelovog, nalaze se među djelima kraljeva Izraelovi.
2. Kronika 33,19Njegova molitva i njegov povrataku milost, sav njegov grijeh i njegova nevjernost, s mjestima gdje, prije svojeg poniženja, bijaše izgradio visoka mjesta i postavio svete stubove i kipove, zapisano je u Djelima Hozajevim .
2. Kronika 33,20Manase leže s očevima svojim i bi pokopan u svojoj kući . Njegov sin Amon zavlada na njegovom mjestu.
2. Kronika 33,21Amon imaše 22 godina kad postade kraljem i vladaše dvije godine u Jedruzalemu.
2. Kronika 33,22On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, kao i Manase, njegov otac. Amon nudiše žrtve i ustanovi bogoslužje svim kipovima i kao što njegov otac bijaše činio.
2. Kronika 33,23Ali, on se ne ponizi pred GOSPODOM kao što njegov otac bijaše činio; naprotiv, Amon, on, počini još više grijehova.
2. Kronika 33,24Sluge Amonove urotiše se protiv njega i pogubiše u njegovoj kući.
2. Kronika 33,25Pučanstvo zemlje pobi sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i postavi za kralja, na njegovo mjesto, njegovog sina Joziasa. :
2. Dnevnika 33,1Dvanaest godina bješe Manasiji kad poče carovati, i carova pedeset i pet godina u Jerusalimu.
2. Dnevnika 33,2A činjaše što je zlo pred Gospodom po gadnijem djelima onijeh naroda koje odagna Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
2. Dnevnika 33,3Jer opet pogradi visine, koje bješe raskopao Jezekija otac njegov, i podiže oltare Valima, i načini lugove, i klanjaše se svoj vojsci nebeskoj i služaše joj.
2. Dnevnika 33,4Načini oltare i u domu Gospodnjem, za koji bješe rekao Gospod: u Jerusalimu će biti ime moje dovijeka.
2. Dnevnika 33,5Načini oltare svoj vojsci nebeskoj u dva trijema doma Gospodnjega.
2. Dnevnika 33,6I provodi sinove svoje kroz oganj u dolini sina Enomova, i gledaše na vremena i gataše i vračaše, i uredi one što se dogovaraju s duhovima i vračare, i činjaše vrlo mnogo što je zlo pred Gospodom gnjeveći ga.
2. Dnevnika 33,7I postavi lik rezan koji načini u domu Božijem, za koji bješe rekao Bog Davidu i Solomunu sinu njegovu: u ovom domu i u Jerusalimu, koji izabrah između svijeh plemena Izrailjevijeh, namjestiću ime svoje dovijeka.
2. Dnevnika 33,8I neću više krenuti noge sinovima Izrailjevijem iz zemlje koju sam odredio ocima vašim, ako samo uzdrže i ustvore sve što sam im zapovjedio preko Mojsija, sav zakon i uredbe i sudove.
2. Dnevnika 33,9Ali Manasija zavede Judu i Jerusalim, te činiše gore nego narodi koje istrijebi Gospod ispred sinova Izrailjevijeh.
2. Dnevnika 33,10I Gospod govoraše Manasiji i narodu njegovu, ali ne htješe slušati.
2. Dnevnika 33,11Zato dovede Gospod na njih glavare od vojske cara Asirskoga, i uhvatiše Manasiju u trnju, i svezavši ga u dvoje verige mjedene odvedoše ga u Vavilon.
2. Dnevnika 33,12I kad bijaše u nevolji, moljaše se Gospodu Bogu svojemu, i ponizi se veoma pred Bogom otaca svojih.
2. Dnevnika 33,13I moleći se umoli mu se, te usliši molitvu njegovu i povrati ga u Jerusalim na carstvo njegovo. Tada pozna Manasija da je Gospod Bog.
2. Dnevnika 33,14A poslije toga ozida zid iza grada Davidova sa zapada Gionu, od samoga potoka pa do ribljih vrata i oko Ofila, i izvede ga vrlo visoko; i postavi vojvode po svijem tvrdijem gradovima Judinijem.
2. Dnevnika 33,15I iznese iz doma Gospodnjega bogove tuđe i lik i sve oltare koje bješe načinio na gori doma Gospodnjega i u Jerusalimu, i baci iza grada.
2. Dnevnika 33,16Pa opravi oltar Gospodnji i prinese na njemu žrtve zahvalne i u slavu, i zapovjedi Judejcima da služe Gospodu Bogu Izrailjevu.
2. Dnevnika 33,17Ali narod još prinošaše žrtve na visinama, ali samo Gospodu Bogu svojemu.
2. Dnevnika 33,18A ostala djela Manasijina i molitva njegova Bogu njegovu i riječi koje mu govoriše vidioci u ime Gospoda Boga Izrailjeva, to je sve u knjizi o carevima Izrailjevijem.
2. Dnevnika 33,19A molitva njegova i kako se umolio, i svi grijesi njegovi i prijestupi, i mjesta gdje je pogradio visine i podigao lugove i likove rezane prije nego se ponizi, to je sve zapisano u knjigama proročkim.
2. Dnevnika 33,20I počinu Manasija kod otaca svojih, i pogreboše ga u domu njegovu. A na njegovo se mjesto zacari Amon sin njegov.
2. Dnevnika 33,21Dvadeset i dvije godine imaše Amon kad poče carovati, i carova dvije godine u Jerusalimu.
2. Dnevnika 33,22I činjaše što je zlo pred Gospodom kao što je činio Manasija otac mu; jer svijem likovima rezanijem, koje načini Manasija otac njegov, prinošaše Amon žrtve i služaše im.
2. Dnevnika 33,23Ali se ne ponizi pred Gospodom, kao što se ponizi Manasija otac njegov; nego isti Amon još više griješaše.
2. Dnevnika 33,24I pobuniše se na nj sluge njegove, i ubiše ga u kući njegovoj.
2. Dnevnika 33,25Tada pobi narod zemaljski sve koji se bijahu pobunili na cara Amona, i zacari narod zemaljski Josiju sina njegova na njegovo mjesto.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje