Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Ljetopisa 34. poglavlje

2. Ljetopisa 34. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Ljetopisa 34,1Josiji je bilo osam godina, kad postade kralj. Vladao je trideset i jednu godinu u Jerusalemu.
2. Ljetopisa 34,2Činio je, što se je dopadalo Gospodu, i hodio je putovima svojega djeda Davida. Ne odstupi od toga ni nalijevo ni nadesno.
2. Ljetopisa 34,3U osmoj godini vladanja svojega, kad je još bio veoma mlad, poče vjerno služiti Bogu svojega djeda Davida. U dvanaestoj godini poče čistiti zemlju Judinu i Jerusalem od žrtvenih visina, od aštarta, od likova rezanih i livenih.
2. Ljetopisa 34,4Pred očima njegovima raskopaše žrtvenike baalove. Stupove sunčane, što su bili gore na njima, dade sasjeći, aštarte, likove rezane i spomenike dade srušiti i satrti i prah od njih dade razasuti po grobovima onih, koji su im bili žrtvovali.
2. Ljetopisa 34,5Kosti svećenika dade spaliti na žrtvenicima njihovim i tako očisti zemlju Judinu i Jerusalem.
2. Ljetopisa 34,6I u gradovima od Manaseha i Efraima, od Simeona do Naftalija - u ruševinama njihovim unaokolo -
2. Ljetopisa 34,7Dade porušiti žrtvenike, aštarte i likove rezane izlomiti i satrti i po svoj zemlji Izraelovoj sve stupove sunčane sasjeći. Tada se vrati u Jerusalem.
2. Ljetopisa 34,8l osamnaestoj godini vladanja njegova, pošto je bio očistio zemlju i hram, posla Šafana, sina Asalijahina, zapovjednika gradskoga Maaseja i pečatnika Joaha, sina Joahazova, da se popravi hram Gospoda, Boga njegova.
2. Ljetopisa 34,9Kad oni dođoše k velikomu svećeniku Hilkiji, predadoše novce, što su bili doneseni u hram Božji, i što su ga bili nakupili Leviti, čuvari pragova, od Manaseha i Efraima i od svih ostalih sinova Izraelovih i od svega Jude i Benjamina i od stanovnika Jerusalema.
2. Ljetopisa 34,10Oni ih uručiše poslovođama, koji su bili postavljeni kod hrama Gospodnjega. Ovi su isplaćivali poslenike, koji su bili zaposleni oko hrama Gospodnjega obnavljajući popravljajući hram.
2. Ljetopisa 34,11Oni su davali drvodjeljama i zidarima, da se kupuje kamenje otesano i drvo za grede i da se pobrvnaju zgrade, što su ih bili porušili kraljevi Judini.
2. Ljetopisa 34,12Ljudi su radili svoj posao vjerno i točno. Nad njima su bili postavljeni za nadzor Leviti Jahat i Obadija od sinova Merarijevih i Zaharija i Mešulam od sinova Kohatovih. Leviti, ukoliko su se razumjeli u glazbala.
2. Ljetopisa 34,13Bili su postavljeni nad nosioce, i također bilo im je povjereno nadziranje svih drugih radnika kod njihova službovanja. Gdjekoji Leviti bili su pisari, upravitelji i vratari.
2. Ljetopisa 34,14Kad su vadili novce, što su bili ušli za hram Gospodnji, nađe svećenik Hilkija zakonik Gospodnji od Mojsija.
2. Ljetopisa 34,15Hilkija javi pisaru Šafanu: "Nađoh zakonik u hramu Gospodnjem." Hilkija predade tada knjigu Šafanu.
2. Ljetopisa 34,16Šafan odnese knjigu kralju i podnese kralju ovaj izvještaj: "Sve, što je bilo naloženo slugama tvojim, izveli su.
2. Ljetopisa 34,17Oni su novce, što se nađoše u hramu Gospodnjem, pokupili i uručili poslovođama, što su namješteni za nadzor."
2. Ljetopisa 34,18Ujedno javi pisar Šafan kralju: "Svećenik Hilkija dade mi knjigu", i Šafan je pročita kralju.
2. Ljetopisa 34,19Kad je kralj čuo sadržaj zakona, razdrije haljine svoje.
2. Ljetopisa 34,20Tada kralj dade ovaj naputak Hilkiji i Ahikamu, sinu Šafanovu, i Abdonu, sinu Mikinu, pisaru Šafanu i Asaji, slugi kraljevu:
2. Ljetopisa 34,21"Idite, upitajte Gospoda za me, za narod i za one, koji su još preostali u Izraelu i Judi, o sadržaju ove knjige, što se je našla, jer je velik gnjev Gospodnji, koji se je raspalio proti nama zato, što oci naši nijesu slušali propise Gospodnje, da čine sve to, što stoji napisano u ovoj knjizi."
2. Ljetopisa 34,22I tako otide svećenik Hilkija s onima, koje je bio označio kralj, k proročici Huldi, ženi Šaluma, sina Tokhatova, unuka Hasre, koja je stanovala u drugom kraju grada u Jerusalemu, i upitaše je o tome.
2. Ljetopisa 34,23Ona im dade ovaj odgovor: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov: "Kažite čovjeku, koji vas posla k meni:
2. Ljetopisa 34,24Ovako veli Gospod: Pustit ću zlo na ovo mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve, što stoje napisane u knjizi, koju su pročitali kralju Judinu.
2. Ljetopisa 34,25Zato, jer su me ostavili i prinosili kad drugim bogovima, da me draže svim tim lošim djelom ruku svojih, moj će se gnjev raspaliti proti tome mjestu i neće se ugasiti.
2. Ljetopisa 34,26A kralju Judinu, koji vas posla, da upitate Gospoda, javite ovo: Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, za sve riječi, koje si čuo:
2. Ljetopisa 34,27Jer je srce tvoje bilo ponizno i ti si se prignuo pred Bogom, kad si čuo, što je zaprijetio tomu mjestu i stanovnicima njegovim, i jer si se ponizio preda mnom i razderao haljine svoje i plakao preda mnom, zato sam i ja uslišio tebe, govori Gospod.
2. Ljetopisa 34,28Zato ćeš, kad te priberem k ocima tvojim, u miru biti položen u grob svoj. Oči tvoje neće gledati svu tu nesreću, koju ću pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove." Tako rekoše kralju.
2. Ljetopisa 34,29Tada posla kralj glasnike, i oni skupiše kod njega sve starješine Judine i jerusalemske.
2. Ljetopisa 34,30Kralj otide u hram Gospodnji i s njim svi ljudi iz zemlje Judine i stanovnici Jerusalema, i svećenici i Leviti, sav narod, veliko i malo. Tamo im pročita sav sadržaj knjige zavjetne, koja je bila i nađena u hramu Gospodnjem.
2. Ljetopisa 34,31Potom stupi kralj na sjedište svoje i učini zavjet pred Gospodom, da će oni ići za Gospodom i držati njegove zapovijedi, njegove naredbe i ustanove svim srcem i svom dušom, da tako udovolje propisima ovoga zavjeta, što su bili napisani u ovoj knjizi.
2. Ljetopisa 34,32Tada dade da svi, koji su li u Jerusalemu i u plemenu Benjaminovu, stupe u ovaj zavjet, i stanovnici Jerusalema radili su tako, kako je odgovaralo zavjetu Boga, Boga otaca njihovih.
2. Ljetopisa 34,33Tako odstrani Josija sve grdobe idolske iz svih krajeva sinova Izraelovih i obveza sve u Izraelu da služe Gospodu, Bogu svojemu. Dok je on živio, ne odstupiše oni od toga, da idu za Gospodom, Bogom otaca svojih.
2. Ljetopisa 34,1 Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu.
2. Ljetopisa 34,2Činio je što je pravo u Jahvinim očima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skrećući ni desno ni lijevo.
2. Ljetopisa 34,3Osme godine kraljevanja, dok još bijaše dječak, počeo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao čistiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova.
2. Ljetopisa 34,4Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sunčane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve.
2. Ljetopisa 34,5Svećeničke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako očistio Judeju i Jeruzalem.
2. Ljetopisa 34,6Isto je učinio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo.
2. Ljetopisa 34,7Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sunčane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem.
2. Ljetopisa 34,8Osamnaeste godine kraljevanja, očistivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga.
2. Ljetopisa 34,9Oni su došli k velikom svećeniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, čuvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika.
2. Ljetopisa 34,10Dali su to na ruku poslovođama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljajući što je bilo trošno i obnavljajući Hram.
2. Ljetopisa 34,11Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju kuće koje bijahu porušili judejski kraljevi.
2. Ljetopisa 34,12Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vični glazbalima.
2. Ljetopisa 34,13Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari.
2. Ljetopisa 34,14Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je svećenik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija.
2. Ljetopisa 34,15I, progovorivši, Hilkija reče tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu.
2. Ljetopisa 34,16Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo.
2. Ljetopisa 34,17Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovođama i poslenicima.
2. Ljetopisa 34,18Tada tajnik Šafan javi kralju: "Svećenik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je poče čitati pred kraljem.
2. Ljetopisa 34,19Čuvši riječi Zakona, kralj razdrije haljine svoje.
2. Ljetopisa 34,20I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji:
2. Ljetopisa 34,21"Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je nađena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši očevi nisu čuvali Jahvine riječi, nisu vršili što je pisano u knjizi.
2. Ljetopisa 34,22Hilkija s kraljevim ljudima ode proročici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, čuvara odjeće; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše,
2. Ljetopisa 34,23ona im reče: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
2. Ljetopisa 34,24Ovako veli Jahve: Evo, dovest ću nesreću na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ću sve kletve napisane u knjizi što je pročitaše pred judejskim kraljem.
2. Ljetopisa 34,25Jer su me ostavili i kadili tuđim bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut će jarost moja na to mjesto i neće se ugasiti.
2. Ljetopisa 34,26A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Riječi si čuo.
2. Ljetopisa 34,27Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom čuvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - riječ je Jahvina!
2. Ljetopisa 34,28Evo, sjedinit ću te s ocima tvojim i s mirom ćeš leći u grob da ne vidiš svu nesreću koju ću svaliti na ovo mjesto i njegove stanovnike.`" Oni odnesoše taj odgovor kralju.
2. Ljetopisa 34,29Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine.
2. Ljetopisa 34,30Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, svećenicima, levitima i sa svim narodom, od najvećega do najmanjeg. I pročita im sve riječi Knjige Saveza što je nađena u Domu Jahvinu.
2. Ljetopisa 34,31Kralj, stojeći na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da će slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi.
2. Ljetopisa 34,32I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca.
2. Ljetopisa 34,33Tada Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i učini te svi koji su se našli u Izraelu počeše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca.
2. Kronika 34,1Jozias imade osam godina kad postade kraljem i on vladaše 31 godinu u Jeruzalemu.
2. Kronika 34,2On činiše što je pravo u očima GOSPODOVIM i slijediše točno putove Davida, svog oca, ne skrećući ni desno ni lijevo.
2. Kronika 34,3U osmoj godini svoje vladavine, tada dok još bijaše mlad čovjek, on poče tražiti oga svojeg oca Davida i, u dvanaestoj godini, on poče *očišćenje Jude i Jeruzalema od *visokih mjesta, svetih stubova, isklesanih ili izlivenih kipova.
2. Kronika 34,4Uništi se u njegovoj nazočnosti *oltare *Baalova; on pobara palionice mirisa koje bijahu iznad, polomi svete stubove i klesana i izlivene idole; on ih smrvi i rasprši ponad grobova okoji im bijahu nudili žrtve;
2. Kronika 34,5on spali kosti svećenika na njihovim oltarima.
2. Kronika 34,6U gradovima Manaseja, Efraima, Simeona i čak Neftalija, i u svim susjednim područjima
2. Kronika 34,7on poruši oltare, posiječe svete stubove i idole za smrviti ih u prah, on poobara sve palionice u svoj zemlji Izraelovoj. Potom on se vrati u Jeruzalem.
2. Kronika 34,8Osamnaeste godine svoje vladavine, nakon *čišćenja zemlje i Kuće, Jozias posla Šafana, sina Asalijahuvljeva, poglavara grada Mazejahua i kancelara Joahaza, za popraviti Kuću GOSPODA, svog Boga.
2. Kronika 34,9Ovi dođoše naći velikog svećenika Hilkijahua i dadoše mu novac donesen u Kuću GOSPODOVU i što su *leviti čvari praga pobrali iz ruku Manasea, Efraima, sveg ostalog Izraela, sve Jude i Benjamina i stanovnika Jeruzalema.
2. Kronika 34,10Oni ga predadoše u ruke onima koji obavljaše posao, koji bijahu odgovorni Kuće GOSPODOVE; Ovi, koji radiše u Kući GOSPODOVOJ, upotrijebiše ga za popraviti i obnoviti tu Kuću.
2. Kronika 34,11Tako ga oni predadoše u ruke tesarima i zidarima za kupovati kamen za klesanje i drvo za tesanje i za poduprijeti građevine koje kraljevi Jude bijahu prepustili urušavanju.
2. Kronika 34,12Ljudi radiše savjesno posao; iznad njih leviti Jahat i Obadijahu, sinovi Merarijevi, i Zekarija i Mešulam, sinovi Kehatovi, bijahu zaduženi za upravljanje. Leviti, svi vješti u sviranju glazbalima,
2. Kronika 34,13ravnaše nosačima i upravljaše svim radnicima, svakim prema njegovom zanimanju. Između levita, drugi bijahu pisari, službenici, ili vratari.
2. Kronika 34,14Za vrijeme dok se koristiše novac donesen u Kuću GOSPODOVU, svećenik Hilkijahu nađe knjigu Zakona GOSPODOVOG danu po Mojsiju.
2. Kronika 34,15Hilkijahu se obrati tajniku Šafanu za reći mu: ”Ja sam našao knjigu Zakona u Kući GOSPODOVOJ! “ Hilkijahu dade knjigu Šafanu.
2. Kronika 34,16Ovaj odnese knjigu kralju i osim toga izvjesti ga ovim riječima: ” Sve što biješe povjereno tvojim slugama, one su u toku njegovog izvršavanja: One su izručile novac nađen u Kući i predali ga u ruke poduzetnicima radova, odgovornima i onima kojiobavljaju posao. “
2. Kronika 34,18Potom, tajnik Šafan objavi kralju: ” Svećenik Hilkijahu mi je predao jednu knjigu.“ Šafan ju pročita pred kraljem.
2. Kronika 34,19Kad kralj bi saslušao riječi knjige Zakona, on *rastrga odjeću svoju,
2. Kronika 34,20potom on izdade ovu zapovijed svećeniku Hilkijahuu, Ahikamu, sinu Šafanovu, Abdonu, sinu Mikavljevu, tajniku Šafanu, kao i Azajau, sluzi kraljevu:
2. Kronika 34,21” Idite pitati za savjet GOSPODA za mene i za ostatak Jude i Izraela glede riječi knjige koja bijaše nađena; jer velik je gnjev GOSPODOV koji se sručio na nas, jer naši očevi nisu pazili riječi GOSPODOVE i nisu postupali prema svemu što je zapisano u knjizi. “
2. Kronika 34,22Hilkijahu i oni koje bijaše označio kralj odoše pronaći proročicu *Proročicu, ženu čuvara odjeće Šaluma, sina Tokatova, sina Hasraova. Ova stanovaše u Jeruzalemu, u novoj četvrti. Oni joj govoriše primjereno,
2. Kronika 34,23a ona im odgovori: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov! Recite čovjeku koji vas je poslao k meni:
2. Kronika 34,24Ovako govori GOSPOD: Ja ću vam dovesti jednu nesreću na ovo mjesto i na njegove žitelje, ispunjavajući sva prokletstva upisana u knjizi koju je pročitana pred kraljem Jude.
2. Kronika 34,25Pošto su me oni napustili i što su spaljivali *tamjan drugim bogovima tako da mene uvrijede ovim djelima svojih ruku, moj gnjev će se sručiti na ovo mjesto i neće se ugasiti.
2. Kronika 34,26Ali kralju Jude koji vas je poslao pitat za savjet GOSPODA vi recite ovako: Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: Ti si dobro čuo,
2. Kronika 34,27pošto se naime, tvoje srce pustilo dirnuti; pošto si se ti ponizio pred GOSPODOM kad si čuo riječi njegove protiv ovog mjesta i njegovih žitelja, pošto si se ti ponizio preda mnom, i što si rastrgao svoju odjeću i što si plakao preda mnom; eh dobro, ja sam također čuo proročanstvo GOSPODOVO.
2. Kronika 34,28zbog svega toga, ja ćåu tebe spojiti s tvojim očevima; ti ćeš im se u miru pridružiti u grobu. Tvoje oči neće vidjeti ništa od nesreće koju ću ja dovesti na ovo mjesto i na njegove žitelje. “ Izaslanici prenesoše kralju odgovor.
2. Kronika 34,29Kralj posla reći svim *starješinama Jude i Jeruzalema da se sastanu.
2. Kronika 34,30Potom se on uspe u Kuću GOSPODOVU, imajući oko sebe sve ljude Jude i sve žitelje Jeruzalema, svećenike, *proroke i sav puk, od najvećeg do najmanjeg. On im obavi čitanje svih riječi knjige *saveza nađene u Kući GOSPODOVOJ.
2. Kronika 34,31Kralj, uspravljen na svom mjestu, zaključi pred GOSPODOM savez koji ga obveza slijediti GOSPODA, čuvati svim svojim srcem i svom svojom dušom njegove zapovijedi, njegove odredbe i njegove propise, ispunjavajući riječi saveza koje su napisane u ovoj knjizi.
2. Kronika 34,32On učini da se obvežu svi oni koji se nalaziše u Jeruzalemu i u Benjaminu, tako svi stanovnici Jeruzalema postupiše prema savezu Božjem, Boga svojih otaca .
2. Kronika 34,33Potom Jozias ukloni sve gnusnosti u svoj zemlji koja je pripadala sinovima Izraelovim i obveza sve one koji se nalaziše u Izraelu služiti GOSPODA svog Boga. Tijekom cijelog svog života, on se ne okrenu od GOSPODA, Boga svojih otaca.
2. Dnevnika 34,1Osam godina bješe Josiji kad poče carovati, i carova trideset i jednu godinu u Jerusalimu.
2. Dnevnika 34,2On činjaše što je pravo pred Gospodom i hođaše putovima Davida oca svojega i ne otstupaše ni nadesno ni nalijevo.
2. Dnevnika 34,3Jer osme godine carovanja svojega, dok još bješe dijete, poče tražiti Boga Davida oca svojega; a dvanaeste godine poče čistiti Judeju i Jerusalim od visina i od lugova i od likova rezanijeh i livenijeh.
2. Dnevnika 34,4Jer pred njim raskopaše oltare Valima, i likove sunčane koji bijahu na njima isiječe, i gajeve, i likove rezane i livene izlomi i satr, i razasu po grobovima onijeh koji im prinosiše žrtve;
2. Dnevnika 34,5A kosti svešteničke sažeže na oltarima njihovijem; i očisti Judeju i Jerusalim;
2. Dnevnika 34,6Tako i gradove Manasijine i Jefremove i Simeunove i do Neftalima, i pustoši njihove unaokolo.
2. Dnevnika 34,7I tako obori oltare i gajeve, i likove izlomi i satr, i sve likove sunčane isiječe po svoj zemlji Izrailjevoj; potom se vrati u Jerusalim.
2. Dnevnika 34,8A osamnaeste godine carovanja svojega pošto očisti zemlju i dom, posla Safana sina Azalijina i Masiju zapovjednika gradskoga i Joaha sina Joahazova, pametara, da se opravi dom Gospoda Boga njegova.
2. Dnevnika 34,9I oni otidoše ka Helkiji poglavaru svešteničkom, i predaše novce donesene u dom Božji, koje skupiše Leviti vratari od sinova Manasijinih i Jefremovijeh i od svega ostatka Izrailjeva, i od svega Jude i Venijamina, pa se vratiše u Jerusalim;
2. Dnevnika 34,10I dadoše nastojnicima nad poslom, koji bijahu nad domom Gospodnjim, a oni ih davahu poslenicima koji rađahu u domu Gospodnjem opravljajući što je trošno i utvrđujući dom;
2. Dnevnika 34,11Davahu drvodjeljama i kamenarima da se kupuje kamenje tesano i drvo za grede i da se pobrvnaju kuće koje bijahu razvalili carevi Judini.
2. Dnevnika 34,12A ti ljudi rađahu vjerno posao; i nad njima bijahu postavljeni Jat i Ovadija Leviti od sinova Merarijevih, i Zaharija i Mesulam od sinova Katovijeh da nastoje oko posla; i ti Leviti svi umijahu udarati u sprave muzičke.
2. Dnevnika 34,13I bijahu nad nosiocima i nad svijem poslenicima u svakoj službi, i pisari i upravitelji i vratari bijahu Leviti.
2. Dnevnika 34,14I kad iznošahu novce donesene u dom Gospodnji, nađe Helkija sveštenik knjigu zakona Gospodnjega danoga preko Mojsija.
2. Dnevnika 34,15I kaza Helkija Safanu pisaru i reče: nađoh zakonik u domu Gospodnjem. I dade Helkija knjigu Safanu.
2. Dnevnika 34,16A Safan odnese knjigu caru i javi mu govoreći: sluge tvoje rade sve što im je zapovjeđeno.
2. Dnevnika 34,17Jer pokupivši novce što se nađoše u domu Gospodnjem, dadoše ih nastojnicima i poslenicima.
2. Dnevnika 34,18I još kaza Safan pisar caru govoreći: knjigu mi dade Helkija sveštenik. I pročita je Safan caru.
2. Dnevnika 34,19A kad car ču šta govori zakon, razdrije haljine svoje.
2. Dnevnika 34,20I zapovjedi car Helkiji i Ahikamu sinu Safanovu i Avdonu sinu Mihejinu i Safanu pisaru i Asaji sluzi carevu, govoreći:
2. Dnevnika 34,21Idite upitajte Gospoda za me i za ostatak u Izrailju i Judi radi riječi knjige ove što se nađe, jer je velik gnjev Gospodnji koji se izlio na nas zato što oci naši ne držaše riječi Gospodnje da čine sve onako kako je napisano u ovoj knjizi.
2. Dnevnika 34,22I tako otide Helkija i ljudi carevi k Oldi proročici, ženi Saluma sina Tekuja sina Asre rizničara, a ona sjeđaše u Jerusalimu u drugom kraju, i govoriše s njom o tom.
2. Dnevnika 34,23A ona im reče: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kažite čovjeku koji vas je poslao k meni:
2. Dnevnika 34,24Ovako veli Gospod: evo pustiću zlo na to mjesto i na stanovnike njegove, sve kletve napisane u knjizi, koju su pročitali caru Judinu.
2. Dnevnika 34,25Zato što me ostaviše i kadiše drugim bogovima da bi me gnjevili svijem djelima ruku svojih, zato će se izliti gnjev moj na to mjesto i neće s ugasiti.
2. Dnevnika 34,26A caru Judinu koji vas je poslao da upitate Gospoda, ovako mu recite: ovako veli Gospod Bog Izrailjev za riječi koje si čuo:
2. Dnevnika 34,27Što je odmeknulo srce tvoje i ponizio si se pred Bogom kad si čuo što je rekao za to mjesto i za stanovnike njegove, i ponizivši se preda mnom razdro si haljine svoje i plakao preda mnom, zato i ja usliših tebe, veli Gospod.
2. Dnevnika 34,28Evo, ja ću te pribrati k ocima tvojim, i na miru ćeš biti pribran u grob svoj, i nećeš vidjeti svojim očima zla koje ću pustiti na to mjesto i na stanovnike njegove. I kazaše to caru.
2. Dnevnika 34,29Tada posla car te skupi sve starješine Judine i Jerusalimske.
2. Dnevnika 34,30I otide car u dom Gospodnji i svi ljudi iz zemlje Judine i Jerusalimljani, i sveštenici i Leviti i vas narod, malo i veliko, i pročita im sve riječi knjige zavjetne, koja se nađe u domu Gospodnjem.
2. Dnevnika 34,31I car stojeći na svom mjestu zadade vjeru pred Gospodom da će ići za Gospodom i držati zapovijesti njegove i svjedočanstva njegova i uredbe njegove svijem srcem i svom dušom svojom vršeći riječi toga zavjeta napisane u toj knjizi.
2. Dnevnika 34,32I kaza, te pristaše svi koji se nađoše u Jerusalimu i u plemenu Venijaminovu; i činjahu Jerusalimljani po zavjetu Boga Boga otaca svojih.
2. Dnevnika 34,33I ukide Josija sve gadove po svijem krajevima sinova Izrailjevih, i učini, te svi koji bijahu u Izrailju služahu Gospodu Bogu svojemu. Svega vijeka njegova ne otstupiše od Gospoda Boga otaca svojih.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje