Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Samuelova 18. poglavlje

2. Samuelova 18. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Samuelova 18,1Potom pregleda David vojsku, što je bila s njim, i postavi vođe nad tisućom i nad stotinom.
2. Samuelova 18,2Trećinu vojske postavi pod zapovijed Joabovu, trećinu pod Abišaja, sina Serujina i brata Joabova, i trećinu pod Itaja Gitejina, Kad kralj priopći ljudima: "I ja ću ići s vama",
2. Samuelova 18,3Odgovoriše ljudi: "Ti ne smiješ ići, jer kad mi bježimo, neće mariti za nas. Kad bi i pola nas palo, ne bi marili za nas. A ti si sam kao nas deset tisuća. I bolje je, da nam ti pomažeš iz grada,"
2. Samuelova 18,4Kralj im odgovori: "Što vam se čini da je dobro, učinit ću." Nato kralj stade kod vrata, i sva je vojska izlazila po sto i po tisuću.
2. Samuelova 18,5Joabu, Abišaju i Itaju zapovjedi kralj. "Čuvajte mi mladog Absaloma!" Sva je vojska bila svjedok, kako kralj zapovjedi svim vođama za Absaloma.
2. Samuelova 18,6Tako izađe vojska u polje proti Izraelu. U šumi Efraimovoj zametnu se bitka.
2. Samuelova 18,7Tamo Izraelci budu potučeni od ljudi Davidovih i pretrpješe u onaj dan težak poraz izgubivši dvadeset tisuća ljudi.
2. Samuelova 18,8Boj se raširi po svoj tamo okolini. Šuma više proždrije ljudi, nego što u onaj dan proždrije mač.
2. Samuelova 18,9Slučajno dođe Absalom ljudima Davidovim na oči, Absalom je jahao na mazgi. Kad mazga naiđe pod granje velikog hrasta, osta on glavom viseći o hrastu i ledbio je između neba i zemlje, izakako je bila mazga otrčala ispod njega.
2. Samuelova 18,10Jedan čovjek vidje to i javi Joabu: "Vidio sam Absaloma gdje visi o hrastu."
2. Samuelova 18,11Joab reče čovjeku, koji mu je bio donio tu vijest: "Pa kad si ga vidio, zašto ga nijesi odmah srušio na tlo? Bio bih ti rado dao deset srebrnjaka i jedan pojas."
2. Samuelova 18,12A čovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi se izbrojilo tisuću srebrnjaka, ne bih digao ruke svoje na sina kraljeva, jer smo čuli na svoje uši, kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju: Čuvajte mi mladog Absaloma!
2. Samuelova 18,13Da sam napao na njega, ne bi se moglo od kralja skriti, a ti bi se držao po strani."
2. Samuelova 18,14Joab reče: "Neću ja dangubiti s tobom." Pa uze tri koplja u ruku i zabode ih u prsa Absalomu, Kako je još živ visio o hrastu,
2. Samuelova 18,15Pristupiše deset momaka, što su nosili oružje Joabu, i ubiše Absaloma.
2. Samuelova 18,16Nato dade Joab zatrubiti u trubu, i ljudi prestadoše goniti Izraele, jer je Joab bio ljudima zapovjedio da stanu.
2. Samuelova 18,17I uzeše Absaloma, baciše ga u šumi u veliku jamu i nabacaše na njega vrlo veliku gomilu kamenja. A sav Izrael pobježe, svaki k svojoj kući.
2. Samuelova 18,18Absalom je bio sebi podigao spomenik za života svojega u dolini kraljevoj. Mislio je naime: "Nemam sina, koji bi mogao držati u spomenu moje ime." Tako je bio nazvao onaj spomenik svojim imenom. Zove se do današnjega dana "Spomenik Absalomov".
2. Samuelova 18,19Ahimaas, sin Sadokov, reče: "Otrčat ću i odnijet ću kralju glas, da mu je Gospod udijelio pobjedu nad neprijateljima njegovim.
2. Samuelova 18,20A Joab mu reče: "Nemoj danas biti glasnik! U koji drugi dan možeš biti glasnik; ali danas ne smiješ biti, jer je sin kraljev mrtav."
2. Samuelova 18,21Joab zapovjedi Kušitu: "Idi, javi kralju, što si vidio!. Kušit se baci pred Joaba ničice i otrča.
2. Samuelova 18,22A Ahimaas, sin Sadokov, još jedanput reče Joabu: "Neka bude što hoće! Ja ću ipak trčati za Kušitom!" Joab reče: "Pa što ćeš trčati, moj sine, Kad nećeš dobiti nagrade."
2. Samuelova 18,23On odgovori: "Neka bude što hoće, trčat ću!" Tada mu reče: "Pa trči!" Ahimaas udari ravnicom Jordana i preteče Kušita.
2. Samuelova 18,24David je upravo sjedio među dvojim vratima. Stražar je bio uzašao na krov od vrata na zidu. Kad on podiže oči svoje i pogleda, vidje jednoga čovjeka, gdje trči sam.
2. Samuelova 18,25Stražar povika i javi kralju. Kralj reče: "Kad je sam, onda nosi dobar glas." I dok je onaj dolazio sve bliže,
2. Samuelova 18,26Vidje stražar još drugoga čovjeka, gdje trči. I povika stražar vrataru: "Vidim još jednoga čovjeka, gdje trči sam." Kralj reče: "I on nosi dobar glas."
2. Samuelova 18,27Stražar povika dalje: "Prvi trči, koliko vidim, upravo kao Ahimaas, sin Sadokov." Kralj odgovori: "To je dobar čovjek. Taj dolazi s dobrim glasom."
2. Samuelova 18,28Tada Ahimaas povika kralju: "Pobjeda!", baci se tada pred kraljem licem sve do zemlje i reče: "Neka je blagoslovljen Gospod, Bog tvoj, koji predade ljude, koji podigoše ruku svoju na mojega gospodara, kralja!"
2. Samuelova 18,29Kralj upita: Je li dobro mladom Absalomu?" Ahimaas odgovori "Vidio sam veliku vrevu, kad kraljev sluga Joab posla slugu tvojega. Ali ne znam, što je bilo."
2. Samuelova 18,30Kralj reče: "Ukloni se, stani tamo!" On se ukloni i stade.
2. Samuelova 18,31Tada dođe Kušit. Kušit povika: "Moj gospodar i kralj neka dopusti, da mu se javi dobra vijest: "Gospod ti je danas udijelio pobjedu nad svima, koji se pobuniše proti tebi."
2. Samuelova 18,32A kralj zapita Kušita; "Je li dobro mladom Absalomu?" Kušit odgovori: "Kao mladi čovjek, tako neka prođu neprijatelji mojega gospodara, kralja, i svi, koji ustaju na te u zloj namjeri!"
2. Samuelova 18,33Kralj zadrhta i ode plačući u gornju sobu nad vratima. Idući jadikovao je: "Sine moj Absalome! Sine moj! Sine moj Absalome! Ah, da sam ja umro mjesto tebe! O Absalome, sine moj, sine moj!"
2. Samuelova 18,1 Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisućnike i stotnike.
2. Samuelova 18,2Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu trećinu predade Joabu, drugu trećinu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a treću trećinu Itaju iz Gata. Tada David reče narodu: "I ja ću s vama u rat.
2. Samuelova 18,3Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti ići. Jer ako mi i pobjegnemo, neće nitko na to obraćati pažnju, ili ako nas i pola izgine, neće se na to obraćati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisuća. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš.
2. Samuelova 18,4A kralj im odgovori: "Učinit ću sve što vam se čini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisućama.
2. Samuelova 18,5A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "Čuvajte mi mladića Abšaloma!" I sav je narod čuo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma.
2. Samuelova 18,6Tako vojska iziđe za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi.
2. Samuelova 18,7Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisuća mrtvih.
2. Samuelova 18,8Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego mač.
2. Samuelova 18,9Abšalom slučajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje.
2. Samuelova 18,10Vidje to neki čovjek i javi Joabu govoreći: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu.
2. Samuelova 18,11A Joab odvrati čovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!
2. Samuelova 18,12Ali čovjek odgovori Joabu: "I kad bi mi na dlan izbrojio tisuću srebrnih šekela, ne bih digao ruku na kraljeva sina! Čuli smo na svoje uši kako je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju govoreći: `Čuvajte mi mladića Abšaloma!`
2. Samuelova 18,13Da sam podmuklo napao na njega izlažući opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani.
2. Samuelova 18,14A Joab odvrati: "Neću ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ viseći o hrastu.
2. Samuelova 18,15Nato priđe deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše.
2. Samuelova 18,16Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku.
2. Samuelova 18,17Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru.
2. Samuelova 18,18Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi sačuvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik".
2. Samuelova 18,19Ahimaas, Sadokov sin, reče Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja.
2. Samuelova 18,20Ali mu Joab reče: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ćeš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin.
2. Samuelova 18,21Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otrča.
2. Samuelova 18,22A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otrčim i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi trčao, sine moj, kad ti ta vesela vijest neće pribaviti nagrade?
2. Samuelova 18,23A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, trčat ću!" A Joab mu odvrati: "Trči!" I Ahimaas otrča putem kroz ravnicu i preteče Etiopljanina.
2. Samuelova 18,24David je upravo sjedio među dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši oči, stražar ugleda čovjeka kako trči sam.
2. Samuelova 18,25Stražar povika i javi kralju, a kralj mu reče: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." Čovjek je dolazio sve bliže.
2. Samuelova 18,26Uto stražar ugleda drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga čovjeka koji trči sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas.
2. Samuelova 18,27Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga čovjeka: trči kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar čovjek, dolazi s dobrim glasom.
2. Samuelova 18,28Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!
2. Samuelova 18,29A kralj upita: "Je li spašen mladić Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo.
2. Samuelova 18,30Kralj mu reče: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade.
2. Samuelova 18,31Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe.
2. Samuelova 18,32A kralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladić Abšalom?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - prođu kao taj mladić!
2. Samuelova 18,1David pregleda narod koji bijaše s njim i postavi im na celo zapovjednike tisuća i zapovjednike stotina.
2. Samuelova 18,2Potom David dade puku znak za polazak; jedna trećina bijaše povjerena Joabu, jedna trećina Abišaju, sinu Serujavljevu, bratu Joabovu, jednu trećinu Itaju Gititu. Kralj reče narodu: ”Meni je također stalo izići, s vama.“
2. Samuelova 18,3Puk reče: ” Ti ne trebaš izići. Ako, u stvari, mi počnemo bježati, neće se obratiti pažnja na nas; čak i ako pomre polovica od nas, neće se pokloniti pažnja nama; ali sada, radi se od 10.000 kao mi . Dakle, bolje je da ti možeš nas spasiti počev od grada. “
2. Samuelova 18,4Kralj im reče: ” Ja ću učiniti ono što se vama sviđa. “ Kralj stajaše pokraj vrata, dok narod izlažase po stotinama i tisućama.
2. Samuelova 18,5Kralj dade ovu zapovijed Joabu, Abišaju i Itaju: ” Radi mene, polako, s mladim Absalomom! “ Sav je puk čuo kralja davati ovu zapovijed zapovjednicima glede Absaloma.
2. Samuelova 18,6Puk iziđe u polje u susret Izraelu i bitka se odigra u sumi Efraimovoj .
2. Samuelova 18,7Ondje, narod Izraelov bi potučen pred slugama Davidovim. Bijaše mnogo gubitaka tog dana, 20.000 ljudi.
2. Samuelova 18,8Boj se razvio po svem zemljinom širu. Tog dana šuma proguta više ljudi među narodom no što ih poždera mač.
2. Samuelova 18,9Absalom se slučajno nađe licem prema slugama Davidovim. Absalom jahaše jednu mulu, a mula se zapetlja u granje jedne velike smrdljike. Glava Absalomovljeva se uplete u smrdljiku i on se nađe između neba i zemlje, dok mula koja bijaše pod njim prođe dalje.
2. Samuelova 18,10Jedan ga čovjek vidje i dođe reći Joabu: ”Vidio sam Absaloma obješenog o jednu smrdljiku. “
2. Samuelova 18,11Joab reče svom izvjestitelju: ” Tako si ga vidio! Ali, zašto ga nisi udario i pogubio na mjestu? Ja bih ti dugovao tada deset sikala srebra i jedan pojas. “
2. Samuelova 18,12Čovjek reče Joabu: ” Taman da ja sad odmjeravam u svojim rukama i tisuću sikala srebra, ja ne bih ponio ruke na kraljevog sina, jer na naše uši kralj ti je izdao ovu zapovijed, kao i Abišaju i Itaju: Pazite da nitko ne dotakne mladog Absaloma.
2. Samuelova 18,13Uostalom, da sam ja počinio to zlodjelo protiv njegovog život a, ništa ne bi izmaklo kralju, a ti sam, i ti bi se držao po strani. “
2. Samuelova 18,14Joab reče: ” Ja neću tako čekati pred tobom! “ On dakle uze u ruku tri sulice i zabode ih u srce Absalomu, još živom u sred smrdljike.
2. Samuelova 18,15Potom deset mladih ljudi, štitonoše Joabove, okružiše Absaloma i smrtno ga udariše.
2. Samuelova 18,16Joab zasvira u rog i puk prestade progoniti Izrael, jer Joab zadrža narod.
2. Samuelova 18,17Uzeše Absaloma i baciše ga u šumu, u jednu veliku jamu, i nabacaše odozgo ogromnu gomilu kamenja. Sav Izrael bijaše pobjegao, svatko k svom šatoru .
2. Samuelova 18,18A Absalom bijaše poduzeo podići za svog života stelu koja se nalazi u Kraljevoj dolini, jer si bijaše on rekao: ” Ja nemam sina za nastaviti moje ime. “ On dakle dade svoje ime steli. I danas ju se još zove spomenikom Absalomljevim.
2. Samuelova 18,19Ahimas, sin Sadokov, reče: ”Dopusti mi otrčati odnijeti dobru vijest kralju da je GOSPOD učinio pravdu izvlačeći ga iz ruku njegovih neprijatelja.“
2. Samuelova 18,20Joab mu reče: ”Ti ne bi bio donositelj jedne dobre vijesti u ovaj dan. Ti ćeš ju odnijeti jedan drugi dan, ali danas, ti ne bi odnio dobru vijest, jer se radi o smrti kraljevog sina.“
2. Samuelova 18,21I Joab reče jednom Kušitu : ”Idi izvijestiti kralja o onom što si vidio.“ Kušit se pokloni pred Joabom i ode trčeći.
2. Samuelova 18,22Ponovo, Ahimas, sin Sadokov, reče Joabu: ” Nek bude što će biti! Ja ću trčati!. “ On mu reče: ” Trči! “ Ahimas, uze trčeći put ravnicom Jordana i preteče Kušita.
2. Samuelova 18,23David bijaše sjedio između dvojih vrata . Pozornik se nalaziše na terasi pred vratima, na bedemu. On podiže oči i vidje jednog čovjeka kako trči sam.
2. Samuelova 18,25Pozornik povika da obavijesti kralja. Kralj reče: ” Ako je sam, to je zato što ima dobru vijest za javiti. “ Dok se čovjek približavaše,
2. Samuelova 18,26pozornik vidje jednog drugog trčati. On zavika vrataru: ” Evo jednog čovjeka koji trči sam. “ Kralj reče: ” Taj tamo također donosi jednu dobru vijest. “
2. Samuelova 18,27Osmatrač reče: ”Ja prepoznajem način trčanja prvog: to ja onaj Ahimasov, sina Sadokovog.“ Kralj reče: ” To je jedan dobar čovjek. On dolazi za jednu veoma dobru vijest. “
2. Samuelova 18,28Ahimas povika i reče kralju: ” Sve je dobro; On se pokloni licem prema zemlji pred kraljem i reče: ” Blagoslovljen budi GOSPOD, Bog tvoj, koji je izručio ljude koji se bijahu digli protiv mog gospodara kralja! “
2. Samuelova 18,29Kralj reče: ” je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Ahimas reče: ” Ja sam vidio da se mnogo komeša kad Joab posla jednog slugu kralju i tvog slugu, ali ja ne zanm zašto.“
2. Samuelova 18,30Kralj reče: ” Odstrani se i ostani ondje. “ On se odstrani u ostade po strani.
2. Samuelova 18,31Tad Kušit stiže. Kušit reče: ” Nek moj gospodin kralj sazna dobru vijest : Gospod ti je učinio pravdu danas izvlačeći te iz ruku tvojih neprijatelja. “
2. Samuelova 18,32Kralj reče Kušitu ” Je li sve dobro s mladim Absalomom? “ Kušit odgovori: ” Nek imaju sudbinu tog mladića, neprijatelji mog gospodara kralja i svi neprijatelji koji hoće tvoju nesreću. “
2. Samuilova 18,1I prebroji David narod što bijaše s njim, i postavi im tisućnike i stotinike.
2. Samuilova 18,2I predade David trećinu naroda Joavu, i trećinu Avisaju sinu Serujinu bratu Joavovu, i trećinu Itaju Getejinu. Pa onda reče car narodu: i ja ću ići s vama.
2. Samuilova 18,3Ali narod reče: nemoj ti ići; jer i da pobjegnemo, neće mariti za to; ili da nas pola izgine, neće mariti za to; jer si ti sam kao nas deset tisuća, zato je bolje da nam iz grada pomažeš.
2. Samuilova 18,4A car im reče: što vam se čini da je dobro učiniću. I car stade kod vrata, i sav narod izlažaše po sto i po tisuću.
2. Samuilova 18,5I zapovjedi car Joavu i Avisaju i Itaju, i reče: čuvajte mi dijete Avesaloma. I sav narod ču kako car zapovjedi svijem vojvodama za Avesaloma.
2. Samuilova 18,6I tako izide narod u polje pred Izrailja, i zametnu se boj u šumi Jefremovoj.
2. Samuilova 18,7Ondje razbiše narod Izrailjev sluge Davidove, i mnogo izgibe ondje u onaj dan, dvadeset tisuća.
2. Samuilova 18,8Jer se boj raširi po svoj zemlji, i više proždrije naroda u onaj dan šuma nego što proždrije mač.
2. Samuilova 18,9A Avesalom se sukobi sa slugama Davidovijem, i Avesalom jahaše na mazgi, i mazga naiđe pod granat veliki hrast, te on zape glavom za hrast i osta viseći između neba i zemlje, a mazga ispod njega otrča.
2. Samuilova 18,10Vidjevši to jedan čovjek javi Joavu, i reče: gle, vidjeh Avesaloma gdje visi o hrastu.
2. Samuilova 18,11A Joav reče čovjeku koji mu to kaza: gle, vidje, pa zašto ga ne ubi i ne svali ga na zemlju? Ja bih ti dao deset sikala srebra i jedan pojas.
2. Samuilova 18,12A čovjek reče Joavu: da mi je u rukama izmjereno tisuća sikala srebra, ne bih digao ruke svoje na sina careva; jer smo čuli kako je car zapovjedio tebi i Avisaju i Itaju govoreći: čuvajte mi svi dijete Avesaloma.
2. Samuilova 18,13Ili da sam učinio nevjeru na svoju dušu, ništa se ne može od cara zatajiti, i ti bi sam ustao na me.
2. Samuilova 18,14A Joav reče: neću ja dangubiti s tobom. Pa uzev tri strijele u ruku, zastrijeli ih u srce Avesalomu, jošte živu o hrastu.
2. Samuilova 18,15Potom opkoliše Avesaloma deset momaka, koji nošahu oružje Joavu, i biše ga i ubiše.
2. Samuilova 18,16Tada Joav zatrubi u trubu, i narod presta goniti Izrailja, jer Joav ustavi narod.
2. Samuilova 18,17I uzeše Avesaloma i baciše u šumi u veliku jamu, i nabacaše na nj vrlo veliku gomilu kamenja; a Izrailjci svi pobjegoše svaki k svome šatoru.
2. Samuilova 18,18Avesalom pak bješe podigao sebi spomenik za života u dolini carskoj; jer govoraše: nemam sina, da se sačuva spomen imenu mojemu. I nazva onaj spomenik svojim imenom, koji se zove mjesto Avesalomovo do današnjega dana.
2. Samuilova 18,19Tada reče Ahimas sin Sadokov: da otrčim da odnesem glas caru, da ga je Gospod izbavio iz ruku neprijatelja njegovijeh.
2. Samuilova 18,20A Joav mu reče: nemoj danas biti glasnik, nego ćeš javiti drugi dan; a danas nemoj nositi glasa, jer je sin carev poginuo.
2. Samuilova 18,21Zatijem reče Joav Husiju: idi, javi caru što si vidio. I pokloni se Husije Joavu, i otrča.
2. Samuilova 18,22A Ahimas sin Sadokov opet reče Joavu: što mu drago, da trčim i ja za Husijem. Reče Joav: što bi trčao, sine, kad nemaš dobra glasa?
2. Samuilova 18,23Opet reče: što mu drago, da trčim. Odgovori mu: a ti trči. I otrča Ahimas prečim putem, i preteče Husija.
2. Samuilova 18,24A David sjeđaše među dvojim vratima, i stražar izide na krov od vrata, na zid, i podigavši oči svoje ugleda, a to jedan čovjek trči.
2. Samuilova 18,25Pa povika stražar i javi caru. A car reče: ako je jedan, glas nosi. I onaj iđaše sve bliže.
2. Samuilova 18,26Potom ugleda stražar drugoga čovjeka gdje trči. I povika stražar k vrataru i reče: evo još jedan, trči sam. A car reče: i on nosi glas.
2. Samuilova 18,27I reče stražar: trk prvoga čini mi se kao da je trk Ahimasa sina Sadokova. Reče car: dobar je čovjek, i ide s dobrijem glasom.
2. Samuilova 18,28Tada povika Ahimas i reče caru: sretno! I pokloni se caru licem do zemlje, i reče: da je blagosloven Gospod Bog tvoj, koji predade ljude koji podigoše ruke svoje na cara gospodara mojega.
2. Samuilova 18,29A car mu reče: je li zdravo dijete Avesalom? Odgovori Ahimas: vidio sam veliku vrevu, kad Joav posla slugu careva i mene slugu tvojega, ali ne znam šta bješe.
2. Samuilova 18,30A car mu reče: ukloni se, i stani tamo. I on se ukloni, i stade.
2. Samuilova 18,31Tada, gle, dođe Husije i reče: glas caru i gospodaru mojemu da te je Gospod izbavio danas iz ruku svijeh koji ustaše na te.
2. Samuilova 18,32A car reče Husiju: je li zdravo dijete Avesalom? A Husije reče: neka neprijatelji gospodara mojega cara i koji god ustaju na te zla radi, neka prođu kao to dijete.
2. Samuilova 18,33Tada se car sneveseli, i pope se u gornju klijet nad vratima, i stade plakati, a idući govoraše: sine moj Avesalome, sine moj, sine moj Avesalome! kamo da sam ja umro mjesto tebe! Avesalome sine moj, sine moj!

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje