Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

2. Samuelova 19. poglavlje

2. Samuelova 19. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
2. Samuelova 19,1Javiše Joabu, da kralj plače i jadikuje za Absalomom.
2. Samuelova 19,2Tako se pretvori pobjeda onoga dana u žalost za svu vojsku, jer narod saznade u onaj dan, da kralj tuguje za sinom svojim.
2. Samuelova 19,3Zato vojska uđe u grad kradom, kao što se iskrade vojska, koja se stidi, jer je pobjegla iz bitke.
2. Samuelova 19,4Kralj pokri lice svoje. "Sine moj Absalome," jadikovao je iza glasa, "sine moj Absalome, sine moj!"
2. Samuelova 19,5Tada dođe Joab kralju u kuću i reče: "Izgrdio si danas sve sluge svoje, a one danas spasiše život tebi, tvojim sinovima i kćerima, tvojim ženama i inočama.
2. Samuelova 19,6Iskazao si ljubav onima, koji te mrze, a mržnju onima, koji te ljube, jer pokazuješ eto danas, da tebi ništa nijesu vojskovođe i ljudi. Jest, sada znam, da bi ti bilo pravo, kad bi Absalom još bio živ, a mi drugi svi kad bismo pali danas.
2. Samuelova 19,7Ali ustani sada, izađi van i progovori prijazno ljudima svojim, jer kunem ti se Gospodom: "Ako ne izađeš, neće ni jedan ostati kod tebe ovu noć. To će biti gore po te, negoli sva zla, što su te snalazila od mladosti tvoje do sada."
2. Samuelova 19,8Tada ustade kralj i sjede na vratima. Kad javiše vojsci: "Evo, sjedi kralj na vratima," dođoše svi ljudi pred kralja. A Izraelci su bili pobjegli, svaki k svojoj kući.
2. Samuelova 19,9I sav se narod stade svađati. Po svim plemenima Izraelovim govorilo se: "Kralj nas je oslobodio iz ruku neprijatelja naših i izbavio nas iz ruku filistejskih; a ipak je morao bježati iz zemlje pred Absalomom.
2. Samuelova 19,10A Absalom, kojega smo bili pomazali za kralja, pade u boju. Zašto još oklijevate, te ne dovedete natrag kralja?"
2. Samuelova 19,11Nato kralj David posla k svećenicima Sadoku i Abiataru i poruči im: "Upitajte starješine Judine: "Zašto vi da budete posljednji, koji će kralja natrag dovesti u kuću njegovu?" - Što se je govorilo po svemu Izraelu, bilo je naime došlo do kralja u kuću njegovu. -
2. Samuelova 19,12"Vi ste moja braća, vi ste od mojega mesa i kosti. Zašto da budete posljednji, koji će natrag dovesti kralja?
2. Samuelova 19,13Recite Amasi: "Ti si ipak od mojega mesa i kosti. Tako i tako neka mi učini Bog, ako mi ne budeš vrhovni vojskovođa dok si živ na mjesto Joaba!"
2. Samuelova 19,14Tako predobi srca svih ljudi od roda Judina, tako da jednodušno zamoliše kralja: "Vrati se sa svim ljudima svojim!"
2. Samuelova 19,15I tako se kralj vrati i stiže na Jordan. Judejci bili su došli u Gilgalu kralju u susret, da prevedu kralja preko Jordana.
2. Samuelova 19,16I Benjaminovac Šimej, sin Gerin, iz Bahurima, bio je pohitio s Judejcima kralju Davidu u susret.
2. Samuelova 19,17I s njim tisuća ljudi iz roda Benjaminova. I Siba, upravitelj kuće Saulove, bio je došao kralju na Jordan s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih.
2. Samuelova 19,18Kad se preveze lađa, da prevede kraljevsku obitelj i da mu stoji na službu, baci se Šimej, sin Gerin, pred kraljem ničice, kad je ovaj htio da prijeđe preko Jordana,
2. Samuelova 19,19On zamoli kralja: "Neka mi gospodar moj ne upiše u krivnju i neka se više ne spominje zlodjela, koju je počinio sluga tvoj u onaj dan, kad je moj gospodar, kralj, izlazio iz Jerusalema, Neka mi kralj ne pamti to!
2. Samuelova 19,20Jer sluga tvoj zna, da se je ogriješio. Ali, kako vidiš, danas sam prvi iz sve kuće Josipove došao u susret svojemu gospodaru, kralju."
2. Samuelova 19,21Tada povika Abišaj, sin Serujin: "Šimej neka umre, jer je psovao pomazanika Gospodnjega!"
2. Samuelova 19,22A David reče: "Što ja imam s vama, sinovi Serujini? Vi ste mi danas napasnici. Zar da pogine danas tko u Izraelu, kad znam, da sam danas opet kralj nad Izraelom?"
2. Samuelova 19,23Tada reče kralj Šimeju: "Nećeš poginuti!" I zakle mu se kralj.
2. Samuelova 19,24I Mefibošet, unuk Saulov, dođe kralju u susret. On nije bio svojih nogu njegovao, nije svoje brade uređivao, niti je svoje haljine prao od onoga dana, kad je bio otišao kralj, sve do dana, kad se je opet vratio zdrav.
2. Samuelova 19,25I kad on dođe u Jerusalem kralju u susret, upita ga kralj: "Mefibošete, zašto ne pođe s menom?"
2. Samuelova 19,26On odgovori Moj gospodaru i kralju! Prevari me sluga moj, jer sluga tvoj bio je sebi preduzeo da dadne osedlati magarca, da odjaše tamo i pođe s kraljem, jer je hrom sluga tvoj.
2. Samuelova 19,27Ali on opade slugu tvojega kod mojega gospodara, kralja. Ali je moj gospodar, kralj, kao anđeo Božji. Zato čini, što ti se čini dobro!
2. Samuelova 19,28Premda sva kuća oca mojega nije imala ništa drugo očekivati od mojega gospodara i kralja nego smrt, ipak si ti uzeo slugu svojega među svoje drugove za stolom. Pa kakvo imam još pravo i kakav zahtjev kod kralja?"
2. Samuelova 19,29Kralj mu odgovori: "Čemu tolike riječi? Određujem: Ti i Siba podijelite imanje!"
2. Samuelova 19,30A Mefibošet reče kralju: "Neka uzme sve, kad se je moj gospodar i kralj vratio kući čitav i zdrav!"
2. Samuelova 19,31I Barzilaj od Gileada bio je došao iz Rogelima i pošao s kraljem na Jordan, da ga prati preko Jordana.
2. Samuelova 19,32Barzilaj bio je vrlo star, čovjek od osamdeset godina. On je bio kralja hranio za njegova boravka u Mahanaimu, jer je bio vrlo imućan.
2. Samuelova 19,33I kralj reče Barzilaju: "Hajde s menom! Ja ću se u Jerusalemu kod sebe brinuti za tvoje uzdržavanje.
2. Samuelova 19,34Ali Barzilaj odgovori kralju: "Kako ću dugo još živjeti da idem s kraljem u Jerusalem?
2. Samuelova 19,35Ima mi sada osamdeset godina. Pa mogu li još razlikovati dobro i zlo? Ima li sluga tvoj još okusa na onom, što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto da bih sluga tvoj pao još na teret svojemu gospodaru i kralju?
2. Samuelova 19,36Samo komadićak htio bi sluga tvoj proći s kraljem preko Jordana. Zašto će mi kralj odmah tako naplatiti?
2. Samuelova 19,37Pusti ipak, da se sluga tvoj vrati kući, da umrem u svojem rodnom gradu kod groba oca svojega i matere svoje! Ali evo, tu je sluga tvoj Kimham; on neka ide s mojim gospodarom, kraljem! Učini njemu, što držiš za dobro!"
2. Samuelova 19,38Kralj odgovori: "Neka ide s menom Kimham! Ja ću mu učiniti, što bude tebi drago, i tebi ću ispuniti svaku želju."
2. Samuelova 19,39Potom prijeđe sav narod preko Jordana. I kralj prijeđe. Kralj onda poljubi Barzilaja i rastade se s njim. Nato se on vrati u svoje mjesto.
2. Samuelova 19,40Kralj otide dalje u Gilgalu, i Kimham ga je pratio. Sva vojska Judina i polovina ratnika Izraelovih bila je dopratila kralja.
2. Samuelova 19,41I dođoše svi Izraelci kralju i upitaše kralja: "Zašto te odvedoše braća naša, Judejci, i prevedoše preko Jordana kralja s njegovom obitelji i s cijelom okolinom Davidovom?"
2. Samuelova 19,42Svi Judejci odgovoriše Izraelcima: "Kralj je ipak u srodstvu s nama. Zašto se tako srdite radi toga? Jesmo li možda živjeli o trošku kraljevu? Pa je li bio ugrabljen od nas?"
2. Samuelova 19,43Ali Izraelci odgovoriše Judejcima: "Mi imamo deset dijelova na kralju. I mi smo prema vama prvorođenci. Zašto nas zapostaviste? Nije li najprije na našoj strani izjavljena želja, da natrag dovedemo kralja svojega?" Ali odgovor Judejaca bio je još žešći negoli govor Izraelaca.
2. Samuelova 19,1 Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecajući govoraše ovako: "Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!
2. Samuelova 19,2I javiše Joabu: "Eno kralj plače i tuguje za Abšalomom.
2. Samuelova 19,3Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska čula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom.
2. Samuelova 19,4I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježeći iz boja.
2. Samuelova 19,5A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!
2. Samuelova 19,6Tada Joab dođe kralju u kuću i reče mu: "Postiđuješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim kćerima, život tvojim ženama i život inočama tvojim,
2. Samuelova 19,7jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli.
2. Samuelova 19,8Zato sada ustani, iziđi i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne iziđeš, nijedan čovjek neće ostati noćas s tobom, i to će ti biti veća nesreća od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada.
2. Samuelova 19,9Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govoreći: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod dođe pred kralja. A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator.
2. Samuelova 19,10I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govoreći: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobjeći iz zemlje ispred Abšaloma.
2. Samuelova 19,11A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?
2. Samuelova 19,12Te riječi svega Izraela dopru do kralja u njegovu kuću. Zato kralj David poruči svećenicima Sadoku i Ebjataru: "Recite starješinama judejskim ovako: `Zašto da vi budete posljednji koji će kralja dovesti u njegovu kuću?
2. Samuelova 19,13Vi ste moja braća, vi ste od moga mesa i od mojih kosti. Zašto biste, dakle, bili posljednji koji će dovesti kralja natrag?`
2. Samuelova 19,14Recite i Amasi: `Nisi li ti od mojih kosti i od moga mesa? Neka mi Bog učini zlo i neka mi doda drugo ako mi ne budeš zauvijek vojvoda nad mojom vojskom namjesto Joaba!`
2. Samuelova 19,15Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan čovjek i poručiše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!
2. Samuelova 19,16I tako se kralj vrati i dođe do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolazeći u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana.
2. Samuelova 19,17Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu.
2. Samuelova 19,18Imao je sa sobom tisuću ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, dođe do Jordana pred kralja.
2. Samuelova 19,19Dovezli su splav da prevezu kraljevu čeljad i da učine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prijeći preko Jordana;
2. Samuelova 19,20i reče kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je učinio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu!
2. Samuelova 19,21Tvoj sluga uviđa da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da siđem u susret svome gospodaru i kralju.
2. Samuelova 19,22Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i reče: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?
2. Samuelova 19,23A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? Ta sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom.
2. Samuelova 19,24Tada kralj reče Šimeju: "Nećeš poginuti!" I kralj mu se zakle.
2. Samuelova 19,25I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije uređivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru.
2. Samuelova 19,26Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?
2. Samuelova 19,27A on odgovori: "Kralju gospodaru! Moj me sluga prevario. Tvoj mu je sluga rekao: `Osamari mi magaricu da je uzjašem i pođem s kraljem!` Jer tvoj je sluga hrom.
2. Samuelova 19,28On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji anđeo: zato čini što je dobro u tvojim očima.
2. Samuelova 19,29Jer sav moj očinski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?
2. Samuelova 19,30A kralj mu odgovori: "Čemu da još duljiš svoj govor? Određujem: ti i Siba podijelite njive!
2. Samuelova 19,31Meribaal reče kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!
2. Samuelova 19,32I Barzilaj Gileađanin dođe iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana.
2. Samuelova 19,33Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imućan čovjek.
2. Samuelova 19,34Kralj reče Barzilaju: "Pođi sa mnom, ja ću te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu.
2. Samuelova 19,35A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem?
2. Samuelova 19,36Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju?
2. Samuelova 19,37Tvoj će sluga još samo prijeći preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu?
2. Samuelova 19,38Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu učini što je dobro u tvojim očima!
2. Samuelova 19,39Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja ću mu učiniti što bude tebi drago i što god me zamoliš sve ću mu učiniti za tebe.
2. Samuelova 19,40Kad je sav narod prešao preko Jordana, prijeđe i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto.
2. Samuelova 19,41Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham iđaše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova.
2. Samuelova 19,42Uto svi Izraelci dođu pred kralja i upitaju ga: "Zašto te naša braća Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?
2. Samuelova 19,43A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev račun? Ili sam si što prigrabio?
2. Samuelova 19,44Tada Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvorođenac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja riječ bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvrđi od govora Izraelova.
2. Samuelova 19,1Kralj zadrhta. On se pope u sobu iznad vrata i zaplaka. On govoriše hodajući: ” Moj sine Absalome, moj sine Absalome, moj sine Absalome, zašto ja nisam umro umjesto tebe! Absalome, sine moj, sine moj!
2. Samuelova 19,2Obavijestiše Joaba: ” Evo, rekoše, kako kralj plače i oplakuje Absaloma. “
2. Samuelova 19,3Pobjeda, tog dana, pretvori se u zalost za sav narod, jer narod bijaše čuo govoriti, onog dana: ” Kralj je vrlo uzbuđen radi svog sina. “
2. Samuelova 19,4Narod, tog dana, kradomice se vrati u grad, kao što čini jedna narod koji je pobjegao iz boja.
2. Samuelova 19,5Kralj, on, bijaše zastro svoje lice. Kralj kričaše na glas: ” Sine moj Absalome, Absalome, sine moj, sine moj! “
2. Samuelova 19,6Joab dođe pronaći kralja u unutrasnjosti kuće. On reče: ” Ti danas sramom pokrivas lice slugama svojim koji su ti danas spasili život, kao i svojim sinovima i svojim kćerima, svojim žena ma i svojim suložnicama .
2. Samuelova 19,7Ti voliš one koji te mrze, a mrziš one koji te vole. Ti si danas proglasio da zapovjednici i sluge nisu ništa za tebe. Eh dobro, danas, ja znam to, da Absalom bijaše živ, a mi svi mrtvi, danas, eh dobro, ti bi to našao za normalno.
2. Samuelova 19,8Sada, digni se, i idi govoriti *iz srca svojim slugama, jer, ja ti prisežem GOSPODOM, ako li ti ne odeš nitko neće ovu provesti s tobom, i to će za tebe biti gora nesreća no sve nesreće koje su te zadesile od tvoje mladosti pa do sada. “
2. Samuelova 19,9Tada, kralj se diže i ode sjesti k vratima, i objavi se svem narodu: ” Evo kralj sjedi pokraj vrata! “ I sav puk dođe u nazočnost kralju. Izrael se bijaše razbježao, svatko k svojim šatorima .
2. Samuelova 19,10U svim plemenima Izraelovim, sav puk se raspravljase. govoriše se: "Kralj nas je istrgao iz ruku neprijateljevih, on nas je oslobodio od ruke Filistinaca i, sada, on je morao pobjeći iz zemlje da bi izmakao Absalomu.
2. Samuelova 19,11Što se tiče Absaloma, kojeg mi bijasmo *pomazali za biti nasom glavom, on je umro u ratu. što čekate vi sada za vratiti kralja? “
2. Samuelova 19,12Kralj David, sa svoje strane, posla reći svećenicima Sadoku i Abiataru: ”Govorite *starješinama Judinim i recite im: Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući, dok to što kaže sav Izrael je došlo do kralja?
2. Samuelova 19,13Vi ste moja braća. Vi ste moja kost i meso . Zašto biste vi bili posljednji za vratiti kralja kući?
2. Samuelova 19,14A vi kažite Amazu: Nisi li ti moja kost i meso? Nek Bog mi učini to i opet tako, ako ti ne zamijeniš Joaba kao stalni zapovjednik moje vojske! “
2. Samuelova 19,15David primijeni mnijenje svim ljudima Jude, kao jednom čuvjeku. Oni poslaše reći kralju: ” Vrati se, ti i sluge tvoje! “
2. Samuelova 19,16Kralj se vrati i stiže dakle k Jordanu. Juda bijaše došao u Gilgal za poći u susret kralju, za učiniti da kralj prijeđe Jordan.
2. Samuelova 19,17Šimej, sin Gerov, Benjaminit iz Bahurima, pohiti sići s Judinim ljudima u susret kralju Davidu;
2. Samuelova 19,18bijaše s njim tisuću ljudi Benjaminovih, kao i Siva, sluga kuće Saulove, sa svojih petnaest sinova i svojih dvadeset slugu. Oni se moraše baciti u Jordan pred kraljem,
2. Samuelova 19,19dok ga splav prelažaše, za prevesti kuću kraljevu i izvršiti ono što se smatralo dobrim. Šimej, sin Geravljev, budući se bacio pred noge kralju dok ovaj prelažaše Jordan,
2. Samuelova 19,20reče kralju: ” Nek mi moj gospodin kralj ne upisuje na račun grijeh. Ne sjećaj se grješke koju tvoj sluga bijaše počinio u dan kad moj gospodin kralj napuštaše Jeruzalem. Nek ju kralj ne uzme k srcu!
2. Samuelova 19,21Jer tvoj sluga zna ovo: ja sam zgriješio. Ali, danas, ja sam došao prethodeći svu kuću Jozefovu, za sići u susret mom gospodinu kralju. “
2. Samuelova 19,22Abišaj, sin Serujavljev, umiješa se i reče: ” Je li to jedan razlog za ne pogubiti Šimeja, dok je on proklinjao mesiju GOSPODOVOG? “
2. Samuelova 19,23David reče: ”Što ima između mene i vas, sinovi Serujavljevi, da vi postupate prema meni danas kao optužitelji? Zar se danas netko u Izraelu pogubljuje? Nisam li ja danas siguran biti kraljem Izraela?
2. Samuelova 19,24Kralj reče Šimeju: ” Ti nećeš umrijeti. “ I kralj mu to prisegnu.
2. Samuelova 19,25Mefibošet, sin Saulov, siđe u susret kralju. Nije vodio brigu ni o svojim nogama ni o svojim brkovima, on nije oprao ni svoje odjeće, od dana kad kralj bijaše otišao sve do ovog dana kad se on vraćase živ i zdrav.
2. Samuelova 19,26A, kad on stiže u Jeruzalem u susret kralju, kralj mu reče: ”Zašto ti nisi pošao sa mnom, Mefibošete? “
2. Samuelova 19,27On reče: ” Moj gospodine kralju, moj me sluga prevario. Jer, tvoj si sluga bijaše rekao : Ja ću osedlati svoju magaricu za pojahati i otići s kraljem jer tvoj je sluga hrom.
2. Samuelova 19,28On je oklevetao tvog slugu kod mog gospodina kralja. Ali, moj gospodin kralj je kao *anđeo Božji. učini dakle što ti se čini dobrim.
2. Samuelova 19,29U stvari, za mog gospodina kralja, sva kuća mojeg oca nema drugih ljudi no onih koji zaslužuju smrt, a ipak ti si prihvatio svog slugu među one koji jedu za tvojim stolom. Imam li ja još prava? što ja još mogu iskati u kralja? “
2. Samuelova 19,30Kralj mu reče: ” Zašto još besjediti? Ja izjavljujem: Ti i Siva, vi će te si podijetili zemlje. “
2. Samuelova 19,31Mefibošet reče kralju: ” Nek uzme čak sve, od casa kad se moj gospodin kralj vratio svojoj kući živ i zdrav. “
2. Samuelova 19,32Barzilaj Galadit bijaše sišao u Roguelim. On prijeđe Jordan s kraljem, uzimajući dopust kod Jordana.
2. Samuelova 19,33Barzilaj bijaše vrlo star, on imaše 80 godina. On se bijaše pobrinuo o opskrbi kralja kad se ovaj bijaše povukao u Mahanaim, jer Barzilaj bijaše jedna ugledna osoba.
2. Samuelova 19,34Kralj reče Barzilaju: ” Ti, nastavi sa mnom i ja ću opskrbljivati tvoje potrebe kod sebe u Jeruzalemu. “
2. Samuelova 19,35Barzilaj reče kralju: ” Koliko mi je još godina za živjeti ostalo da bih se ja uspeo s kraljem u Jeruzalem?
2. Samuelova 19,36Danas ja imam 80 godina. Mogu li ja razlikovati ono što je dobro od onoga što je zlo. Tvoj sluga može li cijeniti ono što jede i ono što pije ? Mogu li ja još čuti glas pjevača i pjevačica? Zašto bi dakle tvoj sluga bio još jedan teret za mog gospodina kralja?
2. Samuelova 19,37Sve je to točno za toliko da tvoj sluga prijeđe Jordan s kraljem. Zašto dakle bi mi kralj doznačivao jednu toliku naknadu?
2. Samuelova 19,38Dopusti da se tvoj sluga vrati i da ja umrem u svom gradu pokraj groba mojeg oca i moje majke.Već evo tvojeg sluge Kimama. Nek on nastavi s mojim gospodinom kraljem i učini za njega što ti se bude dopadalo. “
2. Samuelova 19,39Kralj reče: ” Nek Kimam nastavi sa mnom, a ja ću učiniti za njega ono što će mu goditi, i sve što ćeš ti izabrati da mi išćeš, ja ću to učiniti za tebe. “
2. Samuelova 19,40Sav narod prijeđe Jordan, i kralj ga prijeđe. Potom kralj zagrli Barzilaja i blagoslovi ga. Ovaj se vrati k domu svom.
2. Samuelova 19,41Kralj nastavi prema Gilgalu, a Kimam nastavi s njim. Sav narod Jude, kao i polovica puka Izraelovog, bijahu preveli kralja.
2. Samuelova 19,42stižući kod kralja, ljudi Izraelovi izjaviše kralju: ” Zašto naša braća, Judini ljudi, su te prigrabili za prevesti preko Jordana kralja i njegovu kuću, dok svi ljudi Davidovi bijahu pokraj njega? “
2. Samuelova 19,43Svi ljudi Judini odgovoriše ljudima Izraelovim: ” To je zato što mi je kralj bliži; I zašto te to razdražuje? Jemo li mi pojeli nešto što potječe od kralja? Je li nam nešto plaćeno za to?
2. Samuelova 19,44Ljudi Izraelovi odgovoriše ljudima Judinim: ” Ja imam deset puta više prava nego ti na kralja i isto na Davida. Zašto si me ti dakle podcijenio? Nisam li ja dakle prvi govorio da se vrati kralj?“ Ali, govor Judinih ljudi bi čvršći no onaj ljudi Izraelovih.
2. Samuilova 19,1I javiše Joavu: evo car plače i tuži za Avesalomom.
2. Samuilova 19,2I pobjeda onoga dana pretvori se u žalost svemu narodu, jer narod ču u onaj dan gdje govore: žali car sina svojega.
2. Samuilova 19,3I narod se u onaj dan krijaše ulazeći u grad kao što se krije narod koji se stidi kad pobjegne iz boja.
2. Samuilova 19,4A car pokri lice svoje; i vikaše iza glasa: sine moj Avesalome! Avesalome sine moj, sine moj!
2. Samuilova 19,5Tada uđe Joav k caru u kuću, i reče: posramio si danas sve sluge svoje, koje ti danas dušu sačuvaše, i sinovima tvojim i kćerima tvojim i ženama tvojim i inočama tvojim.
2. Samuilova 19,6Jer ljubiš one koji mrze na te, a mrziš na one koji te ljube; jer si pokazao danas da ne mariš za vojvode i za sluge; i vidim danas da bi ti milo bilo da je Avesalom ¾iv a mi svi da smo izginuli.
2. Samuilova 19,7Zato ustani sada, i izidi i progovori lijepo slugama svojim; jer zaklinjem se Gospodom, ako ne izideš, neće nijedan ostati kod tebe ovu noć, i to će biti gore po te negoli sva zla koja su te snalazila od mladosti tvoje do sada.
2. Samuilova 19,8Tada usta car, i sjede na vratima; i kazaše svemu narodu govoreći: evo, sjedi car na vratima. I dođe sav narod pred cara. Ali Izrailjci bjehu pobjegli, svak u svoj šator.
2. Samuilova 19,9I sav se narod svađaše među sobom po svijem plemenima Izrailjevim govoreći: car nas je izbavio iz ruku neprijatelja naših, i izbavio nas je iz ruku Filistejskih; a sada je pobjegao iz zemlje od Avesaloma.
2. Samuilova 19,10Avesalom pak, kojega pomazasmo za cara nad sobom, pogibe u boju. Sada dakle zašto oklijevate te ne dovedete natrag cara?
2. Samuilova 19,11Zato car David posla k Sadoku i Avijataru sveštenicima i poruči: govorite starješinama Judinijem i recite: zašto vi da budete pošljednji koji će cara natrag dovesti u kuću njegovu? Jer govor svega Izrailja dođe do cara u kuću njegovu.
2. Samuilova 19,12Vi ste moja braća, vi ste kost moja i tijelo moje. Zašto biste dakle bili pošljednji koji će natrag dovesti cara?
2. Samuilova 19,13Recite i Amasi: nijesi li kost moja i tijelo moje? Bog neka mi učini tako i tako neka doda, ako mi ne budeš vojvoda dok si živ namjesto Joava.
2. Samuilova 19,14I skloni srca svijeh ljudi od roda Judina kao jednoga čovjeka, te poslaše k caru govoreći: vrati se sa svijem slugama svojim.
2. Samuilova 19,15I tako se car vrati, i dođe do Jordana; a Juda dođe do Galgala da srete cara i da ga prevede preko Jordana.
2. Samuilova 19,16Pohitje i Simej sin Girin od Venijamina, koji bijaše iz Vaurima, i siđe s ljudima roda Judina na susret caru Davidu;
2. Samuilova 19,17I tisuća ljudi bješe s njim od roda Venijaminova; također i Siva sluga doma Saulova s petnaest sinova svojih i dvadeset sluga svojih; i prijeđoše preko Jordana pred cara.
2. Samuilova 19,18Preturiše i lađu da prevezu čeljad carevu i da učine što bi mu bilo ugodno. A Simej sin Girin pade pred carem, kad šćaše da prijeđe preko Jordana,
2. Samuilova 19,19I reče caru: ne primi mi bezakonja, gospodaru moj, i ne pominji pakosti koju je učinio sluga tvoj u onaj dan kad je car gospodar moj izašao iz Jerusalima; neka car ne misli o tom.
2. Samuilova 19,20Jer sluga tvoj vidi da je zgriješio; i evo došao sam danas prvi iz svega doma Josifova da sretem cara gospodara svojega.
2. Samuilova 19,21Ali odgovori Avisaj sin Serujin i reče: eda li toga radi neće poginuti Simej što je psovao pomazanika Gospodnjega?
2. Samuilova 19,22A David reče: šta je vama do mene, sinovi Serujini, te ste mi danas protivnici? zar će danas ko poginuti u Izrailju, jer zar ne znam da sam danas postao car nad Izrailjem?
2. Samuilova 19,23I reče car Simeju: nećeš poginuti. I zakle mu se car.
2. Samuilova 19,24Tako i Mefivostej sin Saulov dođe caru na susret; on pak ne opra nogu svojih, niti brade svoje očešlja, ni opra haljine svoje od onoga dana kad otide car do dana kad se vrati s mirom.
2. Samuilova 19,25I srete cara kad se vraćaše u Jerusalim; i reče mu car: zašto ne pođe sa mnom, Mefivosteju?
2. Samuilova 19,26A on reče: caru gospodaru moj, prevari me sluga moj; jer sluga tvoj reče: osedlaću sebi magarca i uzjahaću ga i poći ću s carem; jer je hrom sluga tvoj.
2. Samuilova 19,27I on opade slugu tvojega kod gospodara mojega cara; ali je car gospodar moj kao anđeo Božji; zato čini što ti je drago.
2. Samuilova 19,28Jer sav dom oca mojega bijahu ljudi koji zaslužiše smrt pred carem gospodarom mojim, a ti posadi slugu svojega među one koji jedu za stolom tvojim, pa kako imaš još pravo, i kako se mogu još tužiti caru?
2. Samuilova 19,29A car mu reče: šta bi mi više govorio? kazao sam: ti i Siva podijelite njivu.
2. Samuilova 19,30A Mefivostej reče caru: neka uzme sve, kad se car gospodar moj vratio na miru u dom svoj.
2. Samuilova 19,31I Varzelaj od Galada dođe iz Rogelima, i pođe s carem preko Jordana da ga prati preko Jordana.
2. Samuilova 19,32A bješe Varzelaj vrlo star, bješe mu osamdeset godina, i hranjaše cara dok bijaše u Mahanajimu, jer bješe vrlo bogat čovjek.
2. Samuilova 19,33I reče car Varzelaju: hajde sa mnom; ja ću te hraniti kod sebe u Jerusalimu.
2. Samuilova 19,34Ali Varzelaj reče caru: koliko ima vijeka mojega, da idem s carem u Jerusalim?
2. Samuilova 19,35Ima mi danas osamdeset godina; mogu li raspoznavati dobro i zlo? može li sluga tvoj kusom razlikovati što će jesti i što će piti? mogu li jošte slušati glas pjevačima i pjevačicama? i zašto bi sluga tvoj još bio na tegotu caru gospodaru mojemu?
2. Samuilova 19,36Malo će proći sluga tvoj preko Jordana s carem; a zašto bi mi car tako naplatio?
2. Samuilova 19,37Neka se sluga tvoj vrati, da umrem u svom gradu kod groba oca svojega i matere svoje. Nego evo, sluga tvoj Himam neka ide s carem gospodarem mojim, i učini njemu što ti bude drago.
2. Samuilova 19,38A car reče: neka ide sa mnom Himam; ja ću mu učiniti što bude tebi drago, i što god zaišteš u mene, sve ću ti učiniti.
2. Samuilova 19,39I kad prijeđe sav narod preko Jordana i car prijeđe, cjelova car Varzelaja i blagoslovi ga, i on se vrati u mjesto svoje.
2. Samuilova 19,40Otuda car otide u Galgal, i Himam otide s njim. I tako sav narod Judin doprati cara, i polovina naroda Izrailjeva.
2. Samuilova 19,41A gle, svi ljudi Izrailjci dođoše k caru i rekoše mu: zašto te ukradoše braća naša, ljudi Judini, i prevedoše preko Jordana cara i dom njegov i sve ljude Davidove s njim?
2. Samuilova 19,42A svi ljudi od Jude odgovoriše ljudima od Izrailja: jer je car nama rod; pa što se srdite toga radi? jesmo li što pojeli caru? je li nas darom darivao?
2. Samuilova 19,43Tada odgovoriše ljudi od Izrailja ljudima od Jude, i rekoše: mi imamo deset dijelova u cara, i Davidu smo više nego vi; zašto dakle ne mariste za nas? nijesmo li mi prvi govorili da dovedemo natrag cara svojega? Ali besjeda ljudi od Jude bješe tvrđa od besjede ljudi od Izrailja.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje