| Djela apostolska 19,1 | A dogodi se, kad je bio Apolon u Korintu, da je Pavao, prošavši gornje krajeve, došao u Efez i našao neke učenike; |
| Djela apostolska 19,2 | I reče im: "Jeste li primili Duha Svetoga, kad ste postali vjernici?" A oni mu rekoše: "Nijesmo ni čuli, da ima Duh Sveti." |
| Djela apostolska 19,3 | A on reče: "Koje krštenje primiste?" I oni rekoše: "Krštenje Ivanovo," |
| Djela apostolska 19,4 | A Pavao reče: "Ivan je krstio krštenjem pokajanja govoreći narodu, da vjeruju u onoga, koji će za njim doći, to jest u Isusa." |
| Djela apostolska 19,5 | Čuvši to krstiše se u ime Gospodina Isusa. |
| Djela apostolska 19,6 | I kad Pavao položi ruke na njih, dođe Duh Sveti na njih, i govorili su jezicima i proricali. |
| Djela apostolska 19,7 | A bilo je ljudi svega oko dvanaest. |
| Djela apostolska 19,8 | I ušavši u sinagogu govorio je odvažno tri mjeseca, raspravljajući i uvjeravajući za kraljevstvo Božje. |
| Djela apostolska 19,9 | Kad su neki bili otvrdnuli, i nijesu vjerovali, i proklinjali put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odijeli učenike, pa je raspravljao svaki dan u školi nekoga Tirana, |
| Djela apostolska 19,10 | I ovo je bivalo dvije godine, tako da su svi, koji su stanovali u Aziji, Židovi i neznabošci, čuli riječ Gospodnju. |
| Djela apostolska 19,11 | I Bog je činio ne mala čudesa po rukama Pavlovim, |
| Djela apostolska 19,12 | Tako da bi i rupce za znoj i pojase od tijela njegova nosili na bolesnike, i ostavljale su ih bolesti, i zli su dusi izlazili iz njih. |
| Djela apostolska 19,13 | Kušali su i neki od Židova, koji su naokolo obilazili i zaklinjali đavle, zazivati nad opsjednutima ime Gospodina Isusa govoreći: "Zaklinjem vas Isusom, koga propovijeda Pavao." |
| Djela apostolska 19,14 | A bilo je sedam sinova Skeve Židova, poglavara svećeničkoga, koji su to činili. |
| Djela apostolska 19,15 | A zao im duh odgovori: "Isusa poznajem, i Pavla znam, ali vi tko ste?" |
| Djela apostolska 19,16 | I skočivši na njih čovjek, u kojemu je bio zao duh, nadvlada njih dvojicu, i pritište ih tako, da su goli i izranjeni utekli iz one kuće. |
| Djela apostolska 19,17 | I ovo doznadoše svi Židovi i neznabošci, koji su stanovali u Efezu, i uđe strah u sve njih, i veličalo se je ime Gospodina Isusa. |
| Djela apostolska 19,18 | I mnogi od onih, što vjerovaše, dolazili su ispovijedajući i govoreći djela svoja. |
| Djela apostolska 19,19 | A mnogi od onih, koji su se bavili čarolijama, skupiše knjige i spališe ih pred svima; i proračunaše, i nađoše, da su vrijedne pedeset tisuća srebrnjaka. |
| Djela apostolska 19,20 | Tako je silno rasla riječ Gospodnja, i utvrđivala se. |
| Djela apostolska 19,21 | I kad se ovo svršilo, namisli Pavao u Duhu da prođe preko Makedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalem govoreći: "Pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti." |
| Djela apostolska 19,22 | I posla u Makedoniju dvojicu svojih pomoćnika, Timoteja i Erasta, a sam ostade neko vrijeme u Aziji. |
| Djela apostolska 19,23 | A u ono vrijeme podiže se ne mala buna zbog puta Gospodnjega. |
| Djela apostolska 19,24 | Neki naime srebrnar, po imenu Demetrije, koji je pravio srebrne hramiće Dijanine, pribavljao je zanatlijama ne malu zaradu. |
| Djela apostolska 19,25 | On skupi ove i drugih ovakvih stvari majstore, i reče: "Ljudi, vi znate, da od ovoga posla imamo mi zaradu. |
| Djela apostolska 19,26 | A vidite i čujete, da ne samo u Efezu, nego gotovo po svoj Aziji taj Pavao nagovara i odvraća narod mnogi, govoreći, da to nijesu bogovi, što se prave rukama. |
| Djela apostolska 19,27 | I ne samo što će ta nesreća doći na naš zanat da ne prolazi, nego se neće mariti ni za hram velike božice Dijane, i propadat će veličanstvo one, koju poštuje sva Azija i čitav svijet." |
| Djela apostolska 19,28 | Kad oni ovo čuše, napuniše se gnjeva i stadoše vikati: "Velika je Dijana Efeška!" |
| Djela apostolska 19,29 | I sav se grad napuni pobune, i navalivši jednodušno na kazalište uhvatiše Gaja i Aristarha Makedonce, drugove Pavlove. |
| Djela apostolska 19,30 | A kad je Pavao htio da ide među narod, ne dadoše mu učenici. |
| Djela apostolska 19,31 | A neki i od azijskih poglavara, koji su mu bili prijatelji, poslaše k njemu moleći ga, da ne ide u kazalište. |
| Djela apostolska 19,32 | A jedni su vikali jedno, a drugi drugo; jer je bila skupština smetena, i najviše ih nije znalo, zašto su se skupili. |
| Djela apostolska 19,33 | A jedni iz mnoštva izvukoše Aleksandra, kad su ga Židovi gurali naprijed. A Aleksandar, mahnuvši rukom, htjede da progovori narodu zbog obrane. |
| Djela apostolska 19,34 | Ali kad ga upoznaše, da je Židov, povikaše svi u glas, i vikali su oko dva sata: "Velika je Dijana Efeška!" |
| Djela apostolska 19,35 | A gradski tajnik, utišavši narod, reče: "Ljudi Efežani! Tko je taj čovjek, koji ne zna, da grad Efez ne časti veliku Dijanu i njezin kip što je pao s neba? |
| Djela apostolska 19,36 | Kad dakle to ne može nitko poreći, valja da budete mirni, i da ništa ne činite nepromišljeno. |
| Djela apostolska 19,37 | Jer dovedoste ove ljude, koji niti su hram pokrali, niti hule na vašu božicu. |
| Djela apostolska 19,38 | A Demetrije i umjetnici, koji su s njim, ako imaju kakvu tužbu protiv koga, imaju sudovi, i imaju namjesnici, pa neka tuže jedan drugoga! |
| Djela apostolska 19,39 | Ako li što drugo tražite, neka se riješi na zakonitoj skupštini! |
| Djela apostolska 19,40 | Jer prijeti opasnost, da budemo tuženi za današnju bunu, a nema nikakva razloga, kojim bismo se mogli opravdati za ovu pobunu." I kad reče ovo, raspusti skupštinu. |
