| Djela apostolska 20,1 | A pošto se stišala buna, dozva Pavao učenike i opomenuvši ih oprosti se, i zaputi, da ide u Makedoniju. |
| Djela apostolska 20,2 | I kad je prošao one krajeve i opominjao ih mnogim riječima, dođe u Grčku. |
| Djela apostolska 20,3 | Proboravio je tamo tri mjeseca. Kad je htio da otplovi u Siriju, stadoše mu Židovi raditi o glavi, te namisli da se vrati preko Makedonije. |
| Djela apostolska 20,4 | A pratio ga je Sopater Pirov iz Bereje, Aristarh, i Sekund IZ Soluna, i Gaj iz Derbe, i Timotej i Tihik, i Trofim iz Azije. |
| Djela apostolska 20,5 | Ovi odoše naprijed i čekali su nas u Troadi. |
| Djela apostolska 20,6 | A mi otplovismo poslije dana beskvasnih kruhova iz Filipa, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostadosmo sedam dana. |
| Djela apostolska 20,7 | A u prvi dan sedmice, kad se skupismo da lomimo kruh, govorio im je Pavao, jer je htio sutradan da otputuje, i produljio je govor do ponoći. |
| Djela apostolska 20,8 | I bile su mnoge svjetiljke u gornjoj sobi, gdje smo se bili skupili. |
| Djela apostolska 20,9 | A sjedio je na prozoru jedan mladić po imenu Eutih, nadvladan od tvrdoga sna; i kad je Pavao govorio dugo, nagnu se u snu i pade dolje s trećega kata, i digoše ga mrtva. |
| Djela apostolska 20,10 | A Pavao sišavši pade na njega, i zagrlivši ga reče: "Ne uznemirujte se, jer je duša njegova u njemu!" |
| Djela apostolska 20,11 | Onda uzađe, i prelomivši kruh okusi i govorio je još dugo sve do zore, i onda je otputovao. |
| Djela apostolska 20,12 | A mladića dovedoše živa, i utješiše se ne malo. |
| Djela apostolska 20,13 | A mi ušavši u lađu otplovismo u Asos, da odanle uzmemo Pavla, jer je bio tako odredio, hoteći sam da ide kopnom. |
| Djela apostolska 20,14 | I kad se sastade s nama u Asosu, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu. |
| Djela apostolska 20,15 | I odanle otplovivši dođosmo sutradan prema Hiosu, a drugi dan pristadosmo u Samosu i sutradan dođosmo u Milet, |
| Djela apostolska 20,16 | Jer je bio Pavao odlučio, da prođemo mimo Efez, da se ne bi zadržao u Aziji; jer je htio, ako mu bude moguće, da bude na Duhove u Jerusalemu. |
| Djela apostolska 20,17 | A iz Mileta posla u Efez i dozva starješine crkve. |
| Djela apostolska 20,18 | I kad dođoše k njemu, i kad su bili skupa, reče im: "Vi znate, od pravoga dana, kad dođoh u Aziju, kako sam bio s vama jednako, |
| Djela apostolska 20,19 | Služeći Gospodinu sa svom poniznosti i sa suzama i kušnjama, koje me snađoše od zasjeda židovskih; |
| Djela apostolska 20,20 | Kako nijesam ništa propustio reći, što je korisno, nego sam javno i po kućama učio, |
| Djela apostolska 20,21 | Zaklinjući Židove i neznabošce, da se obrate k Bogu i vjeruju u Gospodina našeg Isusa Krista. |
| Djela apostolska 20,22 | I sada evo sili me duh, da idem u Jerusalem, ne znajući što će mi se u njemu dogoditi, |
| Djela apostolska 20,23 | Osim da mi Duh Sveti po svim gradovima svjedoči, da me u Jerusalemu čekaju okovi i nevolje. |
| Djela apostolska 20,24 | Ali ja svega se toga ne bojim i ne marim za svoj život, samo da svršim trku svoju i službu, koju primih od Gospodina Isusa, da posvjedočim evanđelje milosti Božje. |
| Djela apostolska 20,25 | I evo sad znam, da više nećete vidjeti mojega lica vi svi, kroz koje sam prolazio propovijedajući kraljevstvo Božje. |
| Djela apostolska 20,26 | Zato vam svjedočim na današnji dan, da sam čist od krvi sviju; |
| Djela apostolska 20,27 | Jer nijesam propustio da vam javim svu odluku Božju. |
| Djela apostolska 20,28 | Pazite na sebe i na sve stado, u kojem vas Duh Sveti postavi predstojnicima, da upravljate crkvom Božjom, koju je stekao krvlju svojom. |
| Djela apostolska 20,29 | Ja znam, da će poslije odlaska mojega ući među vas vuci grabežljivi, koji neće štedjeti stada. |
| Djela apostolska 20,30 | I između vas samih ustat će ljudi, koji će govoriti iskrivljenu nauku, da povuku učenike za sobom. |
| Djela apostolska 20,31 | Zato bdijte sjećajući se, da tri godine noć i dan nijesam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas. |
| Djela apostolska 20,32 | I sad vas preporučujem Gospodinu i riječi milosti njegove, koji može izgraditi i dati baštinu među svima posvećenima. |
| Djela apostolska 20,33 | Srebra i zlata ili ruha nijesam poželio ni od koga. |
| Djela apostolska 20,34 | Sami znate, što je trebalo meni i onima, koji su bili sa mnom da su priskrbile ove ruke. |
| Djela apostolska 20,35 | Sve vam pokazah, da se tako valja truditi i zauzimati za nemoćne i sjećati se riječi Gospodina Isus, jer on reče: 'Mnogo je više blagoslovljeno davati, negoli primati.' |
| Djela apostolska 20,36 | I kad je ovo rekao, klekne na koljena svoja i pomoli se sa svima njima. |
| Djela apostolska 20,37 | A sviju stade velik plač; i pali su oko vrata Pavlova i cjelivali ga. |
| Djela apostolska 20,38 | Žalosni najviše za riječ, koju reče, da više neće vidjeti lica njegova, I otpratiše ga do na lađu. |
