Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Ezekiel 31. poglavlje

Ezekiel 31. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ezekiel 31,1U jedanaestoj godini, u trećem mjesecu, prvi dan toga mjeseca dođe mi riječ Gospodnja ovako govoreći:
Ezekiel 31,2"Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: 'Na što si nalik u veličini svojoj?
Ezekiel 31,3Eto, Asiriji je bio kao cedar na Libanonu, lijepih grana, sjenasta lišća, visoka rasta. Vrh mu je dopirao do u oblake.
Ezekiel 31,4Voda ga je učinila velikim, bezdana ga je uzvisila. Rijeke su njezine tekle oko njegova stabla, i puštala je potoke svoje k svim drvetima poljskim.
Ezekiel 31,5Zato je rast njegov nadvisio sva drveta poljska. Umnožili se ogranci njegovi, produljile se grane njegove zbog obilne vode, rastao je u širinu.
Ezekiel 31,6Na granama su njegovim vijale gnijezda svakojake ptice nebeske. Pod ograncima su njegovim svakojake životinje poljske legle mlade svoje.
Ezekiel 31,7Bio je lijep veličinom svojom s dugim granjem svojim, jer je korijen njegov imao vodu obilnu.
Ezekiel 31,8Cedri vrtu Božjem uti ga mogli zakloniti. Čempresi sa svojim granama nijesu mu se mogli izjednačiti. Makljeni nijesu imali takve grane kao on. U vrtu Božjem nije se moglo nijedno drvo mjeriti s njim u ljepoti.
Ezekiel 31,9Učinio sam ga lijepa mnoštvom grana njegovih. Zavidjela su mu sva drveta edenska u vrtu Božjem.
Ezekiel 31,10Zato ovako veli svemogući Gospod: 'Jer je bio visoka rasta i pružio vrh svoj do u oblake i ohol postao zbog veličine svoje,
Ezekiel 31,11Zato sam ga dao u ruke najjačemu među narodima Taj će učiniti s njim po mjeri zloće njegove. Odbacio sam ga.
Ezekiel 31,12Tada su ga posjekli tuđinci, najljući između naroda, i ostavili ga. Na gore i u doline sve popadale su grane njegove. Ogranci su njegovi ležali polomljeni po svim gudurama u zemlji. Svi narodi zemaljski otidoše iz sjene njegove i pustiše ga da leži.
Ezekiel 31,13Na njemu porušenom nastanile se svakojake ptice nebeske. Na granama njegovim stanovale su svakojake životinje poljske.
Ezekiel 31,14Nijedno drvo kraj vode da se više ne bi dizalo previsoko u svojemu rastu i vrha svojega da ne bi pružalo do u oblake! Od silnika, što piju vodu, da se više ne bi ni jedan oholio visinom svojom, jer su svi posvećeni smrti, moraju dolje u podzemni svijet, dolje k ljudima, što su sišli u jamu.'
Ezekiel 31,15Ovako veli svemogući Gospod: 'U lan, kada je sišao u svijet mrtvih, učinio sam da tuguje nad njim bezdana, zaustavio sam rijeke njezine. Silne su vode stale. Zbog njega zaogrnuo sam Libanon u odjeću žalosti. Sva su drveta poljska povenula za njim.
Ezekiel 31,16Tutnjavom pada njegova stresao sam narode, kad sam ga srušio u svijet mrtvih, k onima, koji su sišli u jamu. Tada su se utješila u svijetu mrtvih sva drveta edenska, najizabranija i najbolja na Libanonu, sva, što su pila vodu.
Ezekiel 31,17I oni su sišli s njim dolje u svijet mrtvih, k onima, što su pobijeni mačem, i pomoćnici njegovi, što su stanovali u sjeni njegovoj među narodima.
Ezekiel 31,18S kojim između drveta edenskih mogao si se prispodobiti sjajem i veličinom? A ipak ćeš biti srušen s drvetima edenskim u podzemni svijet. Ležat ćeš usred neobrezanih, s onima, što su pobijeni mačem. To je faraon i sve mnoštvo njegovo; govori svemogući Gospod.
Ezekiel 31,1 Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina:
Ezekiel 31,2"Sine čovječji, kaži faraonu, kralju egipatskom, i mnoštvu njegovu: `Na koga naličiš veličinom svojom?
Ezekiel 31,3Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lišća i debla visoka: vrh mu do oblaka seže.
Ezekiel 31,4Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drveću poljskom.
Ezekiel 31,5I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše;
Ezekiel 31,6ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu.
Ezekiel 31,7Lijep on bijaše veličinom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše!
Ezekiel 31,8Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno.
Ezekiel 31,9Ukrasih ga mnoštvom grana, i zaviđaše mu sve edensko drveće u vrtu Božjem.`
Ezekiel 31,10Stoga ovako govori Jahve Gospod: `Jer se s rasta uzoholio što mu vrh do oblaka sezaše i srce mu visina zanese,
Ezekiel 31,11predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga.
Ezekiel 31,12Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga!
Ezekiel 31,13Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše!
Ezekiel 31,14Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode više ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima što slaze u jamu!`
Ezekiel 31,15Ovako govori Jahve Gospod: `U dan kad on siđe u Podzemlje, u znak žalosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnuše te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osuši!
Ezekiel 31,16Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu siđoše! I u podzemnom se kraju utješi sve drveće edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo.
Ezekiel 31,17I ono, mišica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoše s njim u Podzemlje, k onima što mačem bijahu probodeni.
Ezekiel 31,18Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naličiš svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima ležiš među onima što mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnoštvo` - riječ je Jahve Gospoda.
Ezekiel 31,1Jedanaeste godine, trećeg mjeseca, prvog u mjesecu, bi jedna riječ GOSPODOVA za mene:
Ezekiel 31,2” Sine čovjekov, reci *faraonu, kralju Egipta, i njegovom mnoštvu: Kome sličiš ti, ti koji si tako velik?
Ezekiel 31,3 Jednom čempresu, jednom cedru iz Libana koji imaše lijepe grane, stvarajući jednu sjenovitu šumu i jednog rasta tako visokog da njegov vrh bijaše među oblacima?
Ezekiel 31,4Vode su mu učinile da naraste *bezdan koji ga uzraste dade teći njegovim rijekama uokolo mjesta gdje je on posađen. i šalje svoje kanale prema svim drvetima poljskim.
Ezekiel 31,5Takav dakle njegov rast bijaše izdignutiji nego onaj u svih drveta poljskih, njegove grane se bijahu umnožile, njegove se grane bijahu izdužile pod utjecajem velikih voda kad su ispuštali svoje izdanke.
Ezekiel 31,6 Sve ptice nebeske svijale su svoja gnijezda u njegovim granama, sve divlje zvijeri kotile su se pod njegovim granama i sva množina naroda stanovaše u njegovoj sjeni.
Ezekiel 31,7On bijaše lijep svojom veličinom, obiljem svojih grana; njegovo se korijenje pružaše sve do velikih voda.
Ezekiel 31,8 Cedrovi iz vrta Božjeg ne izravnavahu se s njim, čempresi ne bijahu usporedivi s granjem njegovim ni platane njegovim granama; ni jedno drvo iz vrta Božjeg ne bijaše njemu usporedivo u ljepoti.
Ezekiel 31,9 Ja ga učinih lijepim obiljem njegove krošnje, sva drveta Edena koja bijahu u vrtu Božjem zavidješe mu.
Ezekiel 31,10To je zašto, ovako govori Gospodin BOG: Jer si ti uzdigao svoj stas, jer je on uzdigao svoj vrh među oblake, što se digao s gordošću,
Ezekiel 31,11ja ga izručujem u ruke poglavara pogana koji će s njim postupiti prema opakosti svojoj. Ja sam ga potjerao.
Ezekiel 31,12Stranci, najokrutniji od pogana, njega su oborili, po tome napustili. Njegovo granje je palo po planinama i po svim velikim dolinama, njegove grane su bile polomljene u svim potocima zemlje, s vi narodi svijeta su napustili njegovu sjenu, potom ga napustili.
Ezekiel 31,13Sve ptice nebeske spustile su se na njegove ostatke, sve divlje zvijeri legoše u njegove grane.
Ezekiel 31,14To je da se nikakvo dobro orošeno drvo ne uzdigne se, tako da njegov vrh probije oblake, to je da se nikakvo dobro napojeno drvo podigne oholo iznad drugih. Jer svi, oni si izručeni smrti, zemlji dubina, u sred sinova ljudskih, kod onih koji silaze u jamu .
Ezekiel 31,15Ovako govori Gospodin BOG: Dan kad je cedar sišao u *boravište mrtvih, ja sam primorao *Ponor da ga ožali: ja sam ga prekrio, zaustavio sam njegove rijeke i velike vodesu bile zaustavljene, što sam mu ja zamračio Liban i učinio propasti sva drveta poljska zbog njega.
Ezekiel 31,16Ja sam učinio da se potresu narodi u buci pada njegova, kad ga spustih u boravište mrtvih s onima koji silaze u jamu. Sva drveta iz Edena vratiše milo za drago u zemlji dubina: drveta izabrana, najbolja u Libanu, sva ona koja su napojena vodom.
Ezekiel 31,17Ona tamo također su sišla s njim u boravište mrtvih, k onima koji su bili probijeni mačem. oni bijahu njegova ruka i stanovahu u njegovoj sjeni u sred naroda.
Ezekiel 31,18Kome si ti sličan, u slavi, u veličini, među drvetima Edena? Dalo ti se sići s drvetima Edena u zemlju dubina, ti ćeš biti položen u sred neobrezanih, s onima koji su bili osakaćeni mačem. Takav bi će *Faraon i svo njegovo mnoštvo proročanstvo Gospodina BOGA.“
Jezekilj 31,1A jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći:
Jezekilj 31,2Sine čovječji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u veličini svojoj?
Jezekilj 31,3Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepih grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu među gustijem granama.
Jezekilj 31,4Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim.
Jezekilj 31,5Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše.
Jezekilj 31,6Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi.
Jezekilj 31,7I bijaše lijep veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode.
Jezekilj 31,8Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on.
Jezekilj 31,9Učinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem.
Jezekilj 31,10Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom,
Jezekilj 31,11Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu među narodima da čini s njim što hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu.
Jezekilj 31,12I tuđinci, najljući između naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga.
Jezekilj 31,13Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske,
Jezekilj 31,14Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega među guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu.
Jezekilj 31,15Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim.
Jezekilj 31,16Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu.
Jezekilj 31,17I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji sjeđahu u hladu njegovu među narodima.
Jezekilj 31,18Na koje si među drvetima Edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje