Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Ezra 9. poglavlje

Ezra 9. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ezra 9,1Kad se je bilo to svršilo, pristupiše k meni predstojnici i rekoše: "Narod Izraelov, svećenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih unatoč njihovim gadovima, naime od Kanaanaca, Hiteja, Perizeja, Jebuseja, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amoreja.
Ezra 9,2Oni dapače uzeše kćeri njihove za žene sebi i sinovima svojim. Tako se pomiješa sveti rod sa stanovnicima zemlje. Knezovi i predstojnici bili su prvi u toj opačini."
Ezra 9,3Kad sam to čuo, razdrijeh donju haljinu svoju i gornju odjeću svoju, raščupah sebi kosu na glavi svojoj i na bradi svojoj i sjedoh duboko potresen.
Ezra 9,4Tada se skupiše oko mene svi, koji su se bojali zapovijedi Boga Izraelova zbog opačine onih, koji se vratiše iz ropstva. A ja ostadoh sjedeći duboko potresen do večernje žrtve.
Ezra 9,5O večernjoj žrtvi ustadoh duboko tužan, razdrijeh opet donju haljinu svoju i gornju odjeću svoju, padoh ničice na koljena svoja, raširih ruke svoje Gospodu, Bogu svojemu,
Ezra 9,6I pomolih se: "Bože moj, stidim se i bojim se podignuti lice svoje k tebi, Bože moj, jer zlodjela naša narastoše nam preko glave, i krivnja je naša doprla do neba.
Ezra 9,7Od vremena otaca svojih do danas mi smo u velikoj krivnji, i zbog zlodjela naših bili smo mi, naši kraljevi i svećenici, predani kraljevima zemaljskim pod mač, u ropstvo, u grabež i u javnu sramotu, kao što je slučaj danas.
Ezra 9,8Sada nam doduše dođe za čas milosrđe od Gospoda, Boga našega, stim, da nam još ostavi ostatak i dade nam dom na svetom mjestu svojemu, da bi Bog naš opet prosvijetlio oči naše i dao nam malo nove životne snage u ropstvu našemu.
Ezra 9,9Doduše mi smo još uvijek robovi, ali nas Bog naš nije ostavio u ropstvu našemu, nego nam dade da nađemo milost pred kraljevima perzijskim, tako da su nam oni dali toliko životne slobode, te smo mogli hram Boga svojega opet podignuti i učiniti, da nanovo ustane iz ruševina svojih. Dade nam obranu u Judeji i Jerusalemu.
Ezra 9,10A što da sada, Bože, kažemo poslije takvih događaja? Jer ostavismo zapovijedi tvoje,
Ezra 9,11Koje si nam dao preko sluga svojih, proroka, kad si zapovjedio: "zemlja, u koju idete, da je zauzmete, okaljana je nečistoćom naroda zemaljskih zbog gadova, kojima je napuniše od jednoga kraja do drugoga u nečistoći svojoj.
Ezra 9,12Ne dajite zato nikada kćeri svojih za sinove njihove, niti uzimajte kćeri njihove za sinove svoje! Ne tražite nikada i nigdje njihova dobra i njihove koristi, da budete jaki i da možete uživati dobra zemlje i djecu svoju imati za baštinike dovijeka!
Ezra 9,13Poslije svega toga, što dođe na nas zbog zlih djela naših i velike krivnje naše - premda si nas, Bože naš, više štedio, nego što su to opačine naše zaslužile, i ostavio si nam ovaj ostatak -
Ezra 9,14Zar ćemo nanovo prestupati zapovijedi tvoje i sprijateljiti se s ovim gadnim narodima? Ne bi li nas morao kazniti sve do uništenja, tako da više ne preostane ni jedan ostatak?
Ezra 9,15Ali ti si, Gospode, Bože Izraelov, dobrostiv, jer mi danas ostasmo kao spašeni. Evo, mi stojimo pred tobom s takvom krivnjom svojom, da ne može za to stajati ni jedan pred tobom."
Ezra 9,1 Pošto je sve to uređeno, dođoše mi glavari govoreći: "Izraelski narod, svećenici i leviti nisu se odvojili od naroda zemlje, okorjelih u njihovim gnusobama: nisu se odijelili od Kanaanaca, Hetita, Perižana, Jebusejaca, Amonaca, Moabaca, Egipćana i Amorejaca,
Ezra 9,2nego su za sebe i za sinove svoje uzimali za žene njihove kćeri: sveti rod pomiješao se s narodima zemlje; glavari i savjetnici prvi su počinili tu nevjernost.
Ezra 9,3Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju i sjedoh utučen.
Ezra 9,4Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve.
Ezra 9,5A o večernjoj žrtvi trgnuh se iz svoga jada i, razderane odjeće i ogrtača, padoh na koljena, raširih ruke prema Jahvi, Bogu svome,
Ezra 9,6i rekoh: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave i grijesi su se naši nagomilali do neba.
Ezra 9,7Od vremena otaca svojih pa do danas u krivnji smo velikoj i zbog zlodjela svojih bijasmo predani u ruke zemaljskih kraljeva: mi, kraljevi naši i svećenici naši - pod mač, u sužanjstvo, u plijen i na sramotu, kao što je to i danas.
Ezra 9,8Ali sada, za kratko vrijeme, učinio nam je Jahve, Bog naš, milost i ostavi nam Ostatak i dade nam utočište u svome svetom mjestu: tako nam je Bog naš prosvijetlio oči i dao nam malo života u robovanju našem.
Ezra 9,9Jer mi smo robovi, ali nas u ropstvu našem nije nikada ostavio Bog naš: nego nam dade te nađosmo milost u perzijskih kraljeva, dade nam snage da podignemo Dom Boga našega i da obnovimo njegove ruševine i pribavi nam utočište u Judeji i Jeruzalemu.
Ezra 9,10Ali sada, što možemo reći, Bože moj, kad smo poslije svega toga odnemarili zapovijedi tvoje
Ezra 9,11koje si zapovjedio preko svojih slugu proroka ovim riječima: `Zemlja u koju ulazite da je zaposjednete nečista je zemlja od nečistoće naroda zemlje, od gnusoba njihovih kojima su se napunili od jednoga kraja do drugoga.
Ezra 9,12Stoga ne dajite kćeri svojih za njihove sinove i ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne želite nikakav njihov mir i sreću njihovu, da biste postali snažni i jeli najbolje plodove zemlje i ostavili je zauvijek u nasljedstvo sinovima svojim.`
Ezra 9,13I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice, dobro je, o Bože naš, što si naša zlodjela smatrao manjima nego što je zloća njihova i što si nam ostavio ovaj Ostatak!
Ezra 9,14Zar možemo i dalje kršiti naredbe tvoje i vezivati se s ovim gnusnim narodima? Ne bi li se ti razgnjevio i satro nas da ni Ostatka ni ikoga spašena više ne bi bilo?
Ezra 9,15Jahve, Bože Izraelov, po pravednosti tvojoj mi ostadosmo Ostatak, kao što smo danas: evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom!
Ezdra 9,1Kad to bi završeno, poglavari se primaknuše da mi kažu: ` Narod Izraelov, svećenici i *leviti nisu odijeljeni od domaćih ljudi . U skladu s gnusnostima ovih posljednjih onih u Kanaanaca, Hitita, Perizita, Jebuzita, Ammonita, Moabita, Egipćana i *Amorita,
Ezdra 9,2oni i njihovi sinovi, i sveta loza su se pomiješali s domaćim ljudima. Poglavari i plemenitaši su bili prvi koji su umiješali ruku u taj slučaj nevjernosti.`
Ezdra 9,3Kad ja to saslušah, *rastrgah svoju odjeću i svoj ogrtač, počupah si kose s glave i dlake iz brade i sjedoh satrven.
Ezdra 9,4Svi oni kojçi drhatše na riječi Boga Izraelova sastadoše se kod mene zbog te nevjernosti izgnanika a ja, ja ostadoh sjedjeti, sve do večernjeg žrtvovanja .
Ezdra 9,5S večernjim žrtvovanjem, ja iziđoh iz svoje malaksalosti i, rastrgane odjeće i ogrtača, pružih ruke svoje prema GOSPODU mom Bogu
Ezdra 9,6i rekoh njemu: ` Moj Bože, ja se jako stidim i zbunjen sam za podignuti lice svoje prema tebi, moj Bože, jer naše grješke su se mnogostručile iznad naših glava i naša uvreda narasla je do nebesa.
Ezdra 9,7Od dana naših otaca sve do ovog dana, velika je uvrjeda s naše strane; zbog naših grijeha, mi, naši kraljevi i nasiđ svećenici, izručeni smo kralju zemlje, maču, zarobljeništvu, pljački i sramoti, kao što je to danas.
Ezdra 9,8A sada, od prije malo vremena milost GOSPODA našeg Boga nam je ostavila jedan ostatak preživjelih i dala nam jedno mjesto u svom svetom mjestu; tako je naš Bog osvijetlio naše oči i vratio nam malo života u naše sužanjstvo.
Ezdra 9,9Jer mi smo robovi, ali u našem sužanjstvu naš nas Bog nije napustio; pred kraljevima Perzije, on se priklonio k nama u svojoj vjernosti da nam dade život da bi podigli ponovo Kuću našeg Boga, popravili njene ruševine i dao nam jedan zid u Judi i u Jeruzalemu.
Ezdra 9,10A sada, naš Bože, što reći nakon togađ Jer mi smo napustili tvoje zapovijedi
Ezdra 9,11koje, putem tvojih slugu *proroka, ti si propisao ovim riječima: Zemlja gdje ulazite da ju uzmete u posjed je jedna zaprljana zemlja, zaprljana domaćim ljudima i gnusnostima kojima su ju oni ispunili s jednog na drugi kraj u svojoj nečistoći.
Ezdra 9,12A sada, ne dajite svoje kćeri njihovim sinovima, ne uzimajte njihovih kćeri za svoje sinove, ne tražite nikada imati mir i blagostanje koji su njihovi, da biste postali jaki, jeli dobra zemlje i ostavljali ih u posjed svojim sinovima, zauvijek.
Ezdra 9,13A, nakon svega onog što nam se dogodilo po našim lošim djelima i našoj velikoj krivici premda ti, naš Bog, ti si ostavio po strani neke od naših grješaka i sačuvao nas ostatak preživjelih kojih evo
Ezdra 9,14možemo li mi ponovo početi kršiti tvoje zapovijedi i vezivati se ženidbom s tim gnusnim ljudima ? Nećeš li se ti razgnjeviti protiv nas sve dok nas ne uništiš ne ostavivši ostatak preživjelih ?
Ezdra 9,15GOSPODE, Bože Izraelov, ti si pravedan: u ovaj isti dan, mi opstajemo kao jedan ostatak preživjelih. Evo nas pred tobom s našim uvrjedama dok, u tim uvjetima, ništa ne može opstati pred tobom.
Jezdra 9,1A kad se to svrši, pristupiše k meni knezovi govoreći: narod Izrailjev i sveštenici i Leviti nijesu se odvojili od naroda zemaljskih radi gadova njihovijeh, od Hananeja, Heteja, Ferezeja, Jevuseja, Amonaca, Moavaca, Misiraca i Amoreja.
Jezdra 9,2Jer uzeše kćeri njihove sebi i sinovima svojim, te se pomiješa sveto sjeme s narodima zemaljskim; i ruka sveštenička i glavarska bješe prva u tom prijestupu.
Jezdra 9,3I kad čuh to, razdrijeh haljinu svoju i plašt svoj, i skuboh kosu s glave svoje i bradu svoju, i sjedoh tužan.
Jezdra 9,4I skupiše se k meni svi koji se bojahu riječi Boga Izrailjeva za prijestup onijeh koji dođoše iz ropstva, a ja sjeđah tužan do večernje žrtve.
Jezdra 9,5A o večernjoj žrtvi ustah od jada svojega u razdrtoj haljini i plaštu, klekavši na koljena svoja raširih ruke svoje ka Gospodu Bogu svojemu,
Jezdra 9,6I rekoh: Bože moj! stidim se i sramim se podignuti oči svoje k tebi, Bože moj; jer bezakonja naša namnožiše se svrh glave i krivice naše narastoše do neba.
Jezdra 9,7Od vremena otaca svojih do danas pod krivicom smo velikom, i za bezakonja svoja bismo predani mi i carevi naši i sveštenici naši u ruke carevima zemaljski pod mač, u ropstvo, u grabež i u sramotu, kao što se vidi danas.
Jezdra 9,8A sada začas dođe nam milost od Gospoda Boga našega, te nam ostavi ostatak i dade nam klin u svetom mjestu svom da bi prosvijetlio oči naše Bog naš i dao nam da malo odahnemo u ropstvu svojem.
Jezdra 9,9Jer roblje smo, ali u ropstvu našem nije nas ostavio Bog naš, nego nam dade te nađosmo milost pred carevima Persijskim davši nam da odahnemo da podignemo dom Boga svojega i opravimo pustoline njegove, i davši nam ogradu u Judeji u Jerusalimu.
Jezdra 9,10Sada dakle šta da kažemo, Bože naš, poslije toga? Jer ostavismo zapovijesti tvoje,
Jezdra 9,11Koje si zapovjedio preko sluga svojih proroka govoreći: zemlja u koju idete da je naslijedite zemlja je nečista od nečistote naroda zemaljskih, s gadova njihovijeh, kojima je napuniše od kraja do kraja u nečistoti svojoj.
Jezdra 9,12I zato kćeri svojih ne dajite za sinove njihove, i kćeri njihovijeh ne uzimajte za sinove svoje, i ne tražite mira njihova ni dobra njihova dovijeka da biste se okrijepili jeli dobra one zemlje i ostavili je u našljedstvo sinovima svojim dovijeka.
Jezdra 9,13I poslije svega što dođe na nas za zla djela naša i za veliku krivicu našu, jer si nas, Bože naš, pokarao manje nego što grijesi naši zaslužuju, i dao si nam ostatak ovaki,
Jezdra 9,14Eda li ćemo opet prestupati zapovijesti tvoje i prijateljiti se s ovijem gadnijem narodima? Ne bi li se razgnjevio na nas dokle nas ne bi potro da ni jedan ne ostane i ne izbavi se?
Jezdra 9,15Gospode Bože Izrailjev! ti si pravedan, jer ostasmo ostatak, kao što sa vidi danas. Evo mi smo pred tobom s krivicom svojom, premda se ne može stajati pred tobom za to.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje