Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Habakuk 3. poglavlje

Habakuk 3. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Habakuk 3,1Molitva proroka Habakuka. Po načinu "Šigionot".
Habakuk 3,2Gospode, čuo sam glas tvoj. Strah me hvata. Gospode, djelo svoje - izvedi ga usred godina! Objavi ga usred godina! Ipak se u gnjevu sjeti milosrđa!
Habakuk 3,3Bog dolazi od Temana, Svetac s gore! Parana. Veličanstvo njegovo pokriva nebesa. Hvale njegove puna je zemlja.
Habakuk 3,4Sjaj je njegov kao svjetlost sunca: "zrake su mu po strani, tu se krije moć njegova.
Habakuk 3,5Pred njim ide kuga, korake njegove slijedi pomor.
Habakuk 3,6Kad se pojavi, izmjeri zemlju, kad pogleda, učini da zadršću narodi. Vječne gore rasprsnu se. Pradavni humovi slegnu se. To su putovi njegovi od vječnosti.
Habakuk 3,7Šatore Kušana vidim u nevolji. Šatorske zavjese Midjana dršću.
Habakuk 3,8Je li proti rijekama planuo Gospod, je li pada na vode gnjev tvoj? Ide li proti moru jarost tvoja, kada jezdiš net konjima svojim, na pobijenim kolima svojim?
Habakuk 3,9Podižeš luk svoj, zakletve, šibe riječi svoje. Razdireš zemlju, da provale rijeke.
Habakuk 3,10Vide te gore i tresu se. Povodanj navaljuje. Bezdana pušta da zatutnji tutanj njezin, u vis podiže ruke svoje.
Habakuk 3,11U šatoru svome ostaju sunce i mjesec kod iskrenja strijela tvojih, kod sijevanja blistavih koplja tvojih.
Habakuk 3,12Koračaš u gnjevu po zemlji, u jarosti gaziš narode.
Habakuk 3,13Izlaziš da pomogneš narodu svojemu, da spasiš pomazanika svojega. Razbijaš sljeme kući bezbožnikovoj, otkrivaš temelj do u dno.
Habakuk 3,14Njihovim kopljima probijaš glavu njegovih ratnika, koji navaljuju, da me smrskaju, koji podižu radosnu viku, kao da bi htjeli proždrijeti siromaha u potaji.
Habakuk 3,15Sa svojim konjima gaziš more, gomilu mnogih voda.
Habakuk 3,16Čuo sam to; tada je uzdrhtalo tijelo moje. Na taj glas zadrhtale su usne moje. Truhle su postale kosti moje, koljena su moja klecala, kako da bih čekao dan tjeskobe, kad uzađe narod, što nas napada.
Habakuk 3,17Jer smokva ne donosi više ploda. Nema roda na lozi vinovoj. Ljetina je masline loša. Njiva ne daje hrane. Ovaca nema u torovima. Goveda nema u štalama.
Habakuk 3,18Ali ću se ja radovati u Gospodu, veselit ću se u Bogu spasenja svojega
Habakuk 3,19Svemogući Gospod meni je snaga. On mi daje noge kao u košute. On mi daje da hodim po visinama svojim. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.
Habakuk 3,1 Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice.
Habakuk 3,2Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti!
Habakuk 3,3Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave.
Habakuk 3,4Sjaj mu je k`o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.
Habakuk 3,5Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati.
Habakuk 3,6On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti.
Habakuk 3,7Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj.
Habakuk 3,8Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima?
Habakuk 3,9Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo,
Habakuk 3,10planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas.
Habakuk 3,11Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga.
Habakuk 3,12Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode.
Habakuk 3,13Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene.
Habakuk 3,14Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet` ubogoga.
Habakuk 3,15Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda!
Habakuk 3,16Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada.
Habakuk 3,17Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda.
Habakuk 3,18Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju.
Habakuk 3,19Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.
Habakuk 3,1Molitva proroka Habakuka. Na način tužaljki .
Habakuk 3,2GOSPODE, ja sam čuo ono što si ti najavio, ja sam obuzet strahom od tebe. GOSPODE, živjela tvoja djela u tijeku godina! U tijeku godina, daj ih prepoznati, ali u preokretu sjeti se biti milosrdan!
Habakuk 3,3Bog dolazi iz Temana, *Svetac brda Paran . *Stanka Njegovo veličanstvo ispunjava nebo, njegova slava ispunjava zemlju.
Habakuk 3,4Svjetlost postaje blještava. Dvije zrake izlaze iz njegove vlastite ruke: to je ondje tajna njegove sile.
Habakuk 3,5Pred njim ide kuga, i groznica stavlja svoje stope u njegove.
Habakuk 3,6On se zaustavio, uzeo je mjeru zemlje. On je pogledao i potaknuo poskočiti narode. Vječne planine su se razmjestile, drevna brda su se srušila. Njegovi starodrevni putovi !
Habakuk 3,7Ja sam vidio šatore Kušanove uništene; zakloni zemlje Medijan su isprevrtani .
Habakuk 3,8Da li se GOSPOD razjario protiv rijeka? Tvoja srdžba da li se obraća : rijekama, tvoj gnjev moru, kad se ti uspneš na svoje konje, na tvoja pobjednička kola?
Habakuk 3,9Tvoj je luk ogoljen, tvoje riječi prisege su sulice . Ti razdireš zemlju potocima.
Habakuk 3,10Planine su te vidjele: one drhte. Vodeni je vrtlog prošao, *Ponor se oglasio, ispružio je svoje ruke prema gore.
Habakuk 3,11Sunce i mjesec su se zaustavili u svojem boravištu u svjetlosti tvojih strijela koje polaze, u sjaju blještavom tvojeg koplja.
Habakuk 3,12Ti krstariš zemljom u svojoj jarosti, ti gaziš nogama narode u svojem gnjevu.
Habakuk 3,13Ti si izišao za spas svojeg naroda, za spas svojeg *poslanika. Ti si obezglavio kuću opakome: mjesto čisto do razine temelja! :
Habakuk 3,14Ti si probio njihovim vlastitim sulicama glavu njegovih poglavara, dok oni stizaše u tutnju da veselo raščetvore, kao da, u zasjedi, već požderaše poraženog.
Habakuk 3,15Ti si prokrčio put tvojim konjima u moru, u ključanju silovitih voda.
Habakuk 3,16Ja sam čuo i duboko sam uznemiren. Na tu buku, moje usne mucaju, ja sam sav rastvoren. Ja ostajem na mjestu, rastrojen. Jer ne mičući ja moram dočekati dan užasa, za uspeti se k narodu koji nas napada .
Habakuk 3,17Da, smokva ne cvjeta, vinogradi ne donose ništa, nasada maslinika iznevjeruje očekivanja, polja ne daju ništa za jesti, sitna stoka nestaje iz torova, nema više krupne stoke u stajama.
Habakuk 3,18Ja, bit ću u radosti zbog GOSPODA, ja ću klicati zbog Boga koji me spašava. GOSPOD je moj gospodin,
Habakuk 3,19on je moja snaga, on moje korake čini kao oni što su u košuta i daje mi hoditi mojim žičanim glazbalima visovima. Ravnatelju zbora. Sa žičanim : glazbalima
Avakum 3,1Molitva proroka Avakuma; za pjevanje.
Avakum 3,2Gospode, čuh riječ tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti.
Avakum 3,3Bog dođe od Temana i svetac s gore Farana; slava njegova pokri nebesa i zemlja se napuni hvale njegove.
Avakum 3,4Svjetlost mu bijaše kao sunce, zraci izlažahu mu iz ruku, i ondje bješe sakrivena sila njegova.
Avakum 3,5Pred njim iđaše pomor, i živo ugljevlje iđaše ispod nogu njegovijeh.
Avakum 3,6Stade, i izmjeri zemlju, pogleda i razmetnu narode, raspadoše se vječne gore, slegoše se humovi vječni; putovi su mu vječni.
Avakum 3,7Vidjeh šatore Etiopske u muci, ustreptaše zavjesi zemlji Madijanskoj.
Avakum 3,8Eda li se na rijeke razgnjevi Gospod? eda li se na rijeke raspali gnjev tvoj? na more jarost tvoja, kad si pojezdio na konjma svojim i na kolima svojim za spasenje?
Avakum 3,9Pomoli se luk tvoj kao što si se zakleo plemenima; razdro si zemlju za rijeke.
Avakum 3,10Vidješe te gore i uzdrktaše, povodanj navali; bezdana pusti glas svoj, uvis podiže ruke svoje.
Avakum 3,11Sunce i mjesec stadoše u stanu svom, idoše prema svjetlosti tvoje strijele, prema sijevanju sjajnoga koplja tvojega.
Avakum 3,12Srdito si išao po zemlji, gnjevno si gazio narode.
Avakum 3,13Izašao si na spasenje narodu svojemu, na spasenje s pomazanikom svojim; razmrskao si glavu kući bezbožničkoj do vrata otkrivši temelj.
Avakum 3,14Njegovijem kopljima probio si glavu selima njegovijem kad navaljivahu kao vihor da me razaspu, radovahu se kao da će proždrijeti siromaha u potaji.
Avakum 3,15Išao si po moru na konjma svojim, po gomili mnoge vode.
Avakum 3,16Čuh, i utroba se moja uskoleba, usne mi uzdrktaše na glas, u kosti mi uđe truhlež, i ustresoh se na mjestu svom; kako ću počivati u dan nevolje, kad dođe na narod koji će ga opustošiti.
Avakum 3,17Jer smokva neće cvasti, niti će biti roda na lozi vinovoj; rod će maslinov prevariti, i njive neće dati hrane, ovaca će nestati iz tora, i goveda neće biti u oboru.
Avakum 3,18Ali ću se ja radovati u Gospodu, veseliću se u Bogu spasenja svojega.
Avakum 3,19Gospod je Gospod sila moja, i daće mi noge kao u košute, i vodiće me po visinama mojim. Načelniku pjevačkom uz žice moje.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje