| Ivan 11,1 | A bio je jedan bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. |
| Ivan 11,2 | - A Marija, kojoj je brat Lazar bolovao, bila je ona, što pomaza Gospodina pomašću i otrla noge njegove svojom kosom. - |
| Ivan 11,3 | Tada mu poručiše sestre njegove: "Gospodine, evo, koga ljubiš, bolestan je." |
| Ivan 11,4 | Kad je to čuo Isus reče: "Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." |
| Ivan 11,5 | A Isus je ljubio Martu i sestru njezinu Mariju i Lazara. |
| Ivan 11,6 | Kad je dakle čuo, da je bolestan, tada ostade još dva dana na mjestu, gdje je bio. |
| Ivan 11,7 | Istom tada reče učenicima svojim: "Hajdemo opet u Judeju!" |
| Ivan 11,8 | Učenici mu odgovoriše: "Učitelju, sad su Židovi gledali da te kamenuju, pa opet hoćeš da ideš onamo?" |
| Ivan 11,9 | Isus reče: "Nije li dvanaest sati u danu? Tko danju ide, ne spotiče se, jer vidi svjetlost ovoga svijeta. |
| Ivan 11,10 | A tko ide noću, spotiče se, jer mu fali svjetlost." |
| Ivan 11,11 | Tako reče. Onda nastavi: "Lazar, naš prijatelj, spava. Ali idem da ga probudim od sna." |
| Ivan 11,12 | Učenici mu odgovoriše: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." |
| Ivan 11,13 | A Isus im reče za smrt njegovu; a oni su mislili, da govori za spavanje sna. |
| Ivan 11,14 | Tada im Isus reče otvorene: "Lazar je umro, |
| Ivan 11,15 | I radujem se zbog vas, što nijesam bio ondje, da vjerujete. Nego hajdemo k njemu!" |
| Ivan 11,16 | Onda Toma, koji se zove Didim, (znači blizanac) reče suučenicima: "Hajdemo i mi, da umremo s njim!" |
| Ivan 11,17 | Kad dođe Isus, nađe ga, da je već četiri dana u grobu. |
| Ivan 11,18 | Betanija je bila blizu Jerusalema, jedno petnaest stadija, (potrkališta) udaljena od njega. |
| Ivan 11,19 | I mnogi od Židova bili su došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovim. |
| Ivan 11,20 | Kad je Marta čula, da dolazi Isus, izađe mu u susret. A Marija je sjedila kod kuće. |
| Ivan 11,21 | Onda reče Marta Isusu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat. |
| Ivan 11,22 | Ali i sad znam, da štogod zaišteš od Boga, dat će li Bog." |
| Ivan 11,23 | Isus joj reče: "Brat će tvoj uskrsnuti." |
| Ivan 11,24 | Marta mu odgovori: "Znam, da će uskrsnuti o uskrsnuću u posljednji dan." |
| Ivan 11,25 | Isus joj reče: "Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. |
| Ivan 11,26 | I ni jedan, koji živi i vjeruje u mene, neće umrijeti dovijeka. Vjeruješ li to?" |
| Ivan 11,27 | Ona mu odgovori: "Da, Gospodine, ja vjerujem, da si ti Krist, Sin Božji, koji je imao doći na ovaj svijet." |
| Ivan 11,28 | I kad to reče, otide, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj tiho: "Učitelj je ovdje i zove te." |
| Ivan 11,29 | Jedva je ona bila to čula, ustade brzo i ode k njenu. |
| Ivan 11,30 | Isus naime nije još, bio došao u selo, nego se je još nalazio na onom mjestu, gdje ga je bila susrela Marta. |
| Ivan 11,31 | Kad Židovi, što su bili kod nje u kući, vidješe, gdje Marija brzo ustade i izađe, pođoše za njom; jer su mislili, da ide na grob, da plaće ondje. |
| Ivan 11,32 | "Čim Marija dođe na mjesto, gdje je bio Isus i kad ga vidje, pade k njegovim nogama i reče mu: "Gospodine, da si ti bio ovdje, ne bi bio umro moj brat." |
| Ivan 11,33 | Kad Isus vidje, gdje ona plače i gdje plaču Židovi, što su bili došli s njom, u duhu se potrese i uzbudi se. |
| Ivan 11,34 | I upita: "Gdje ga metnuste?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i vidi!" |
| Ivan 11,35 | Udariše suze Isusu. |
| Ivan 11,36 | Tada rekoše Židovi "Vidite, kako ga ljubio!" |
| Ivan 11,37 | A neki od njih rekoše: "Zar nije mogao on, koji otvori oči slijepcu, učiniti, da onaj ne umre?" |
| Ivan 11,38 | Opet duboko potresen dođe Isus na grob. Bila je pećina, i kamen ležao na njoj. |
| Ivan 11,39 | Isus zapovjedi: "Odvaljajte kamen!" Marta, sestra pokojnoga, odgovori mu: "Gospodine, već zaudara, jer već leži četiri dana." |
| Ivan 11,40 | Isus joj reče: "Ne rekoh li ti: "Ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božju?" |
| Ivan 11,41 | Tada odvaljaše kamen. Isus podiže oči gore i reče: "Oče, zahvaljujem ti, što si me uslišio. |
| Ivan 11,42 | Ja sam, istina, znao, da me svagda uslišiš. Ali rekoh zbog naroda, koji ovdje stoji, da vjeruju, da si me ti poslao." |
| Ivan 11,43 | Iza ovih riječi povika iza glasa: "Lazare, izađi van!" |
| Ivan 11,44 | I odmah izađe pokojni, obavit povojima po rukama, nogama i lice mu povezano ručnikom. Isus im reče: "Razvežite ga i pustite da ide!" |
| Ivan 11,45 | Mnogi zidovi, što su bili došli k Mariji i Marti i vidjeli što učini Isus, vjerovaše u njega. |
| Ivan 11,46 | A neki od njih otidoše k farizejima i rekoše im, što učini Isus, |
| Ivan 11,47 | Tada glavari svećenički i farizej sazvaše visoko vijeće i rekoše: "Što da činimo, jer čovjek ovaj čini mnoga čudesa? |
| Ivan 11,48 | Ako ga ostavimo tako, svi će vjerovati u njega, i doći će Rimljani i uzet će nam zemlju i narod." |
| Ivan 11,49 | A jedan od njih, Kaifa, koji je one godine bio veliki svećenik, odgovori im: "Vi ne znate ništa, |
| Ivan 11,50 | I ne mislite, da je bolje za vas, da jedan čovjek umre za narod, negoli da narod sav propadne." |
| Ivan 11,51 | A ovo ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine proreče, da Isusu valja umrijeti za narod. |
| Ivan 11,52 | I ne samo za narod, nego da i razasutu djecu Božju skupi u i jedno. |
| Ivan 11,53 | Od toga dakle dana bili su nakanili da ga ubiju. |
| Ivan 11,54 | Zato se Isus nije više kretao javno među Židovima, nego odanle otide u kraj blizu pustinje, u grad po imenu Efraim. Ondje je boravio s učenicima svojim. |
| Ivan 11,55 | A bio je blizu židovski blagdan Pashe. Mnogi iz onoga kraja uzađoše u Jerusalem prije blagdana Pashe, da se posvete. |
| Ivan 11,56 | Tada su tražili Isusa, i dok su zajedno stajali u hramu, govorili su među sobom: "Što mislite, neće li doći na blagdan?" |
| Ivan 11,57 | A glavari svećenički i farizeji bili su izdali zapovijed, ako tko dozna, gdje je, da javi, da ga uhvate. |
