Tražilica


Ivan 4. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Ivan 4,1Gospodin je bio doznao, da je farizejima bilo dočuli, da on, Isus, dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.
Ivan 4,2- Uostalom Isus sam nije krstio, nego učenici njegovi. -
Ivan 4,3Zato ostavi Judeju i otide opet u Galileju.
Ivan 4,4A morao je proći kroz Samariju.
Ivan 4,5Tako dođe u grad samarijski, koji se zove Sihar, blizu zemljišta, što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.
Ivan 4,6Ondje je bio studenac Jakovljev. Umoran od puta sjeo je Isus kraj studenca. Bilo je oko šeste ure.
Ivan 4,7Tada dođe žena iz Samarije I da zahvati vode. Isus je zamoli: "Daj mi da se napijem!"
Ivan 4,8Učenici njegovi naime bili su otišli u grad da kupe jela.
Ivan 4,9Žena mu Samarijanka odgovori "Kako? Ti, Židov, možeš iskati od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?" - Židovi naime nijesu družili sa Samarijancima.
Ivan 4,10Isus joj odgovori: "Kad bi ti znala dar Božji i onoga, koji ti govori: 'Daj mi da se napijem', ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu."
Ivan 4,11žena mu odgovori: "Gospodine, ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živa?
Ivan 4,12Jesi li ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i sinovi njegovi, i stoka njegova?"
Ivan 4,13Isus joj odgovori: "Svaki, koji pije od ove vode, opet će ožednjeti.
Ivan 4,14A koji pije od vode, koju ću mu ja dati, neće ožednjeti dovijeka. Nego voda, što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode, što teče u život vječni."
Ivan 4,15Tada ga zamoli žena: "Gospodine, daj mi te vode, da ne žednim više i da ne dolazim ovamo po vodu."
Ivan 4,16Isus još reče: "Idi, zovni muža svojega i dođi onda opet ovamo!"
Ivan 4,17Žena odgovori: "Nemam muža." Isus joj reče: "Pravo si rekla: 'Nemam muža.'
Ivan 4,18Jer si imala pet muževa, i sad koga imaš, nije ti muž. To si pravo rekla."
Ivan 4,19Reče mu žena: "Gospodine, vidim, da si ti prorok.
Ivan 4,20Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete, da je u Jerusalemu mjesto, gdje se mora klanjati Bogu."
Ivan 4,21Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas, kad se nećete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jerusalemu.
Ivan 4,22Vi ne znate, čemu se klanjate; mi znamo, čemu se klanjamo jer spasenje dolazi od Židova.
Ivan 4,23Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjaoce traži Otac.
Ivan 4,24Bog je duh, i koji mu se klanjaju, moraju mu se klanjati u duhu i u istini."
Ivan 4,25Žena mu odgovori: "Znam, da dolazi Krist - to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam reći."
Ivan 4,26Tada joj reče Isus: "Ja, koji govorim s tobom, sam On."
Ivan 4,27U taj čas dođoše učenici njegovi. Oni su se čudili, što je govorio sa ženom. Ali ni jedan ne upita: "što tražiš od nje?" ili: "Što govoriš s njom?"
Ivan 4,28Žena ostavi svoj krčag, otide u grad i reče ljudima:
Ivan 4,29"Dođite! Vidite čovjeka, koji mi reče sve, što sam učinila! Da nije to Krist?"
Ivan 4,30Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.
Ivan 4,31Uto su ga molili učenici: "Učitelju, jedi!"
Ivan 4,32A on im reče: "Ja imam da jedem jelo, za koje vi ne znate."
Ivan 4,33Tada učenici rekoše jedan drugome: "Da mu tko nije donio da jede?"
Ivan 4,34Isus im reče: "Jelo i moje, da činim volju onoga, koji me je poslao, i da izvršim djelo njegovo.
Ivan 4,35Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca, i dolazi žetva?' Eto, velim vam, podignite oči svoje i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.
Ivan 4,36I koji žanje, prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se raduju zajedno koji sije i koji žanje.
Ivan 4,37Jer ovdje pristaje poslovica: 'Jedan sije, drugi žanje.'
Ivan 4,38Ja vas poslah da žanjete, gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste."
Ivan 4,39Mnogi Samarijanci iz onoga grada vjerovaše u njega, jer je svjedočila žena: "On mi reče sve, što sam učinila."
Ivan 4,40Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga, da ostane kod njih. Tako osta ondje dva dana.
Ivan 4,41I mnogo ih više vjerova zbog nauke njegove.
Ivan 4,42Oni rekoše ženi:, "Sad ne vjerujemo više zbog izjave tvoje; jer sami čusmo i znamo: "Ovaj je zaista Spasitelj svijeta."
Ivan 4,43Poslije dva dana otide odatle u Galileju.
Ivan 4,44Jer je sam Isus posvjedočio, da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.
Ivan 4,45A kad dođe u Galileju, primiše ga radosno Galilejci, jer su bili vidjeli sve, što je bio učinio na blagdan u Jerusalemu, jer su i oni bili došli na blagdan.
Ivan 4,46Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik, čiji je sin bolovao u Kafarnaumu.
Ivan 4,47Kad je on čuo, da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otide k njemu i zamoli ga, neka bi sišao i sina mu iscijelio; jer je ležao na umoru.
Ivan 4,48Isus mu reče: "Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.
Ivan 4,49Reče mu kraljevski činovnik: "Gospodine, siđi, dok nije umrlo dijete moje!"
Ivan 4,50Isus mu reče: "Idi! Sin tvoj živi," Vjerova čovjek riječi, koju mu reče Isus, i ode.
Ivan 4,51A već na putu dođoše mu u susret sluge njegove i javiše, da njegov sin živi.
Ivan 4,52Upita ih za uru, u koju mu je bilo lakše. Rekoše mu: "Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica."
Ivan 4,53Tada razumje otac, da je to bila ona ura, u koju mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I vjerova on i sva kuća njegova.
Ivan 4,54To je bilo drugo čudo, koje učini Isus iza svojega povratka iz Judeje u Galileju. Iscjeljenje bolesnika kod kupelji. Isus pravi Sin Božji.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje