| Ivan 11,1 | Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. |
| Ivan 11,2 | Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomašću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. |
| Ivan 11,3 | Sestre stoga poručiše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je. |
| Ivan 11,4 | Čuvši to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji. |
| Ivan 11,5 | A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. |
| Ivan 11,6 | Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. |
| Ivan 11,7 | Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju! |
| Ivan 11,8 | Kažu mu učenici: "Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo? |
| Ivan 11,9 | Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. |
| Ivan 11,10 | Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu. |
| Ivan 11,11 | To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga. |
| Ivan 11,12 | Rekoše mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će. |
| Ivan 11,13 | No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. |
| Ivan 11,14 | Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. |
| Ivan 11,15 | Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu! |
| Ivan 11,16 | Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime! |
| Ivan 11,17 | Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. |
| Ivan 11,18 | Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. |
| Ivan 11,19 | A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. |
| Ivan 11,20 | Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. |
| Ivan 11,21 | Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. |
| Ivan 11,22 | Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti. |
| Ivan 11,23 | Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj! |
| Ivan 11,24 | A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan. |
| Ivan 11,25 | Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. |
| Ivan 11,26 | I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo? |
| Ivan 11,27 | Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet! |
| Ivan 11,28 | Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: "Učitelj je ovdje i zove te. |
| Ivan 11,29 | A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. |
| Ivan 11,30 | Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. |
| Ivan 11,31 | Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. |
| Ivan 11,32 | A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro. |
| Ivan 11,33 | Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen |
| Ivan 11,34 | upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj! |
| Ivan 11,35 | I zaplaka Isus. |
| Ivan 11,36 | Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio! |
| Ivan 11,37 | A neki između njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre? |
| Ivan 11,38 | Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. |
| Ivan 11,39 | Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan. |
| Ivan 11,40 | Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju? |
| Ivan 11,41 | Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: "Oče, hvala ti što si me uslišao. |
| Ivan 11,42 | Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao. |
| Ivan 11,43 | Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi! |
| Ivan 11,44 | I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odriješite ga i pustite neka ide! |
| Ivan 11,45 | Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. |
| Ivan 11,46 | A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. |
| Ivan 11,47 | Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. |
| Ivan 11,48 | Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod! |
| Ivan 11,49 | A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi ništa ne znate. |
| Ivan 11,50 | I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne! |
| Ivan 11,51 | To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; |
| Ivan 11,52 | ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. |
| Ivan 11,53 | Toga dana dakle odluče da ga ubiju. |
| Ivan 11,54 | Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima. |
| Ivan 11,55 | Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. |
| Ivan 11,56 | Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan? |
| Ivan 11,57 | A glavari svećenički i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. |
