Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Ivan 6. poglavlje

Ivan 6. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Ivan 6,1Potom otide Isus preko Galilejskoga mora, naime Tiberijadskoga.
Ivan 6,2Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa, koja je činio na bolesnicima.
Ivan 6,3Tada uzađe Isus na goru i sjede ondje s učenicima svojim.
Ivan 6,4A bio je blizu židovski blagdan Pashe.
Ivan 6,5I kad Isus podiže oči i vidje, da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: "Odakle ćemo kupiti kruha, da ovi jedu?"
Ivan 6,6- A ovo reče, da ga kuša; jer je sam znao, što će činiti. -
Ivan 6,7Filip mu odgovori: "Dvjesta denara kruha nije dosta, da svaki od njih samo malo dobije."
Ivan 6,8Jedan od učenika njegovih, Andrija, brat Simona Petra, reče mu:
Ivan 6,9"Ovdje je jedan dječak, koji ima pet kruhova ječmenih i dvije ribe. Ali što je to za tolike?"
Ivan 6,10Isus reče: "Učinite da ljudi posjedaju!" Bilo je naime trave mnogo na onom mjestu. Posadi se dakle muževa na broj oko pet tisuća.
Ivan 6,11A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima, koji su se bili posadili; tako i od riba, koliko htjedoše.
Ivan 6,12Kad su se bili nasitili, reče učenicima svojim: "Skupite komade, što preostaše, da ne propadnu!"
Ivan 6,13Skupiše dakle i napuniše dvanaest košari komada od pet kruhova ječmenih, što preteče iza onih, što su jeli.
Ivan 6,14Kad ljudi vidješe čudo, što ga je bio učinio Isus, rekoše: "Ovo je zaista prorok, koji ima doći na svijet."
Ivan 6,15Isus doznade, da hoće da dođu, te ga silom učine kraljem. Zato otide opet u goru - posve sam.
Ivan 6,16Kad bi uveče, siđoše učenici njegovi na more,
Ivan 6,17Uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se je bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima.
Ivan 6,18Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.
Ivan 6,19Bili su otplovili daleko jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, (potrkališta) kad ugledaše Isusa, gdje ide po moru i približuje se k lađici. Oni se uplašiše.
Ivan 6,20A On im reče: "Ja sam. Ne bojte se!"
Ivan 6,21I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je za čas bila lađica na obali, na koju su išli.
Ivan 6,22Sutradan mnoštvo naroda, što je bilo ostalo preko mora, opazi, da je ondje bila samo još jedna lađica, i da Isus nije bio ušao u lađicu s učenicima svojim, nego da su učenici njegovi bili otišli sami,
Ivan 6,23Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta, gdje je bio Isus rekao zahvalnu molitvu i oni bili jeli kruh.
Ivan 6,24Sad dakle vidje narod, da ondje više nema Isusa ni učenika njegovih, uđoše u lađe i dođoše a Kafarnaum, da traže Isusa.
Ivan 6,25Nađoše ga preko mora i upitaše ga: "Učitelju, kad si došao ovamo?"
Ivan 6,26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam, tražite me, ne što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se.
Ivan 6,27Starajte se ne a jelo, što prolazi, nego za jelo, što ostaje za život vječni, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac."
Ivan 6,28Tada ga upitaše: "Što moramo činiti, da izvršimo djela Božja?"
Ivan 6,29Isus im odgovori: "Ovo je djelo Božje, da vjerujete u onoga, koga on posla."
Ivan 6,30Oni mu odgovoriše: "Koji dakle ti činiš znak, da vidimo i da i vjerujemo? Što radiš?
Ivan 6,31Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: 'Kruh s neba dade im da jedu.'"
Ivan 6,32Isus im reče: "Zaista, zaista, kažem vam: ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam Otac moj daje kruh istiniti s neba.
Ivan 6,33Jer je kruh Božji onaj, koji silazi s neba i daje život svijetu."
Ivan 6,34Tada mu rekoše: "Gospodine, daj nam svagda taj kruh!"
Ivan 6,35Isus im reče: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, neće nikad ožednjeti.
Ivan 6,36Ali vam rekoh: vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.
Ivan 6,37Sve, što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga, koji dolazi k meni, neću istjerati van.
Ivan 6,38Jer siđoh s neba, ne da činim volju svoju, nego volju onoga, koji me posla.
Ivan 6,39A ovo je volja onoga, koji me posla, da od svega, što mi dade, ništa ne izgubim, nego da ih uskrsnem u posljednji dan.
Ivan 6,40A ovo je volja Oca mojega, koji me posla, da svaki, koji vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan."
Ivan 6,41Tada su mrmljali Židovi na njega, što reče: "Ja sam kruh (živi), koji siđe s neba."
Ivan 6,42Rekoše: "Nije li ovo Isus, sin Josipov, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: 'Ja siđoh s neba?'"
Ivan 6,43Isus im reče: "Ne mrmljajte među sobom!
Ivan 6,44Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.
Ivan 6,45U prorocima stoji pisano: "Svi će biti naučeni od Boga. Svaki, koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.
Ivan 6,46Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.
Ivan 6,47Zaista, zaista, kažem vam: "Tko vjeruje u mene, ima život vječni.
Ivan 6,48Ja sam kruh života.
Ivan 6,49Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe.
Ivan 6,50Ovo je kruh, koji silazi s neba, da tko jede od njega, ne umre.
Ivan 6,51Ja sam kruh živi, koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh, koji ću ja dati, tijelo je moje za život svijeta."
Ivan 6,52Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: "Kako nam može ovaj dati tijelo svoje da jedemo?"
Ivan 6,53Isus im reče: "Zaista zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi.
Ivan 6,54Tko jede tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.
Ivan 6,55Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.
Ivan 6,56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.
Ivan 6,57Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj, koji jede mene, živjeti zbog mene.
Ivan 6,58Ovo je kruh, koji siđe s neba, ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka."
Ivan 6,59Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.
Ivan 6,60Mnogi od učenika njegovih, koji su to čuli, rekoše: "Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?"
Ivan 6,61Isus je znao, da učenici njegovi mrmljaju na to, i reče im: "Zar vas ovo sablažnjava?
Ivan 6,62A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore, gdje je prije bio?
Ivan 6,63Duh je ono, što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi, koje vam ja rekoh, jesu duh i život.
Ivan 6,64Ali imaju neki među vama, koji ne vjeruju." - Jer je znao Isus od početka, tko ne vjeruje i tko će ga izdati. -
Ivan 6,65"Zato", nastavi on, "rekoh vam: "Nitko ne može doći k meni, ako mu nije dano od Oca mojega."
Ivan 6,66Otada mnogi od učenika njegovih odstupiše, i nijesu više išli s njim.
Ivan 6,67Tada upita Isus dvanaestoricu: "Hoćete li i vi otići?"
Ivan 6,68Simon Petar odgovori mu: "Gospodine, kojemu ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
Ivan 6,69I mi vjerovasmo i spoznasmo, da si ti Svetac Božji."
Ivan 6,70Isus im reče: "Ne izabrah li ja vas dvanaestoricu? A ipak je jedan od vas đavao!"
Ivan 6,71A govorio je za Judu, sina Simona Iskariota. Ovaj, jedan od dvanaestorice, imao ga je izdati.
Ivan 6,1 Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.
Ivan 6,2Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.
Ivan 6,3A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.
Ivan 6,4Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Ivan 6,5Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?
Ivan 6,6To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.
Ivan 6,7Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije.
Ivan 6,8Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:
Ivan 6,9"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?
Ivan 6,10Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.
Ivan 6,11Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.
Ivan 6,12A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!
Ivan 6,13Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Ivan 6,14Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!
Ivan 6,15Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Ivan 6,16Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,
Ivan 6,17uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.
Ivan 6,18More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.
Ivan 6,19Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,
Ivan 6,20a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!
Ivan 6,21Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.
Ivan 6,22Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.
Ivan 6,23Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.
Ivan 6,24Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.
Ivan 6,25Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?
Ivan 6,26Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.
Ivan 6,27Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati.
Ivan 6,28Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?
Ivan 6,29Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.
Ivan 6,30Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?
Ivan 6,31Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.
Ivan 6,32Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;
Ivan 6,33jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
Ivan 6,34Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.
Ivan 6,35Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.
Ivan 6,36No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
Ivan 6,37Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;
Ivan 6,38jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
Ivan 6,39A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.
Ivan 6,40Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.
Ivan 6,41Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba.
Ivan 6,42Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: `Sišao sam s neba?`
Ivan 6,43Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom!
Ivan 6,44Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Ivan 6,45Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.
Ivan 6,46Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.
Ivan 6,47Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.
Ivan 6,48Ja sam kruh života.
Ivan 6,49Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.
Ivan 6,50Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.
Ivan 6,51Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta.
Ivan 6,52Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?
Ivan 6,53Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
Ivan 6,54Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
Ivan 6,55Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Ivan 6,56Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
Ivan 6,57Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
Ivan 6,58Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.
Ivan 6,59To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.
Ivan 6,60Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?
Ivan 6,61A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava?
Ivan 6,62A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?
Ivan 6,63"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.
Ivan 6,64"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.
Ivan 6,65I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.
Ivan 6,66Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.
Ivan 6,67Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?
Ivan 6,68Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!
Ivan 6,69I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.
Ivan 6,70Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao.
Ivan 6,71Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.
Ivan 6,1Nakon toga Isus pređe na drugu obalu Galilejskog mora, zvanog još Tiberijadino.
Ivan 6,2Jedno ga veliko mnoštvo slijeđaše, jer ljudi bijahu vidjeli *znakove koje je on izveo na bolesnima.
Ivan 6,3Zato je Isus prešao planinu i sjeo sa svojim učenicima.
Ivan 6,4Bijaše to malo prije *Pashe koja je blagdan *Židovima.
Ivan 6,5No, budući podigao oči, Isus vidje jedno veliko mnoštvo koje je dolazilo k njemu. On reče Filipu: ` Gdje ćemo kupiti kruha da bi, oni imali što jesti? `
Ivan 6,6Govoreći tako, on ga stavljaše na kušnju; on je znao, što se tiče njega, što je trebalo činiti.
Ivan 6,7Filip mu odgovori: ` Za 200 denara kruha ne bi dostajalo da svatko primi jedan mali komad. `
Ivan 6,8Jedan od njegovih učenika, Andrija, Šimun-Petrov brat mu reče:
Ivan 6,9` Ima ondje jedan dječak koji ima pet raženih kruhova i dvije male ribe; ali, što je to za toliko ljudi? `
Ivan 6,10Isus reče: ` Posjednite ga. ` Bijaše mnogo trave na tom mjestu. Oni dakle sjedoše; bijaše tu otprilike pet tisuća ljudi.
Ivan 6,11Tada Isus uze kruhove, zahvali i podijeli uzvanicima. On učini isto s ribama: davaše im on koliko su ih željeli.
Ivan 6,12Kad biše nasićeni, Isus reče svojim učenicima: ` Prikupite komade koji su ostali tako da ništa ne bude izgubljeno. `
Ivan 6,13Oni ih sakupiše i napuniše dvanaest košara komadima od pet raženih kruhova koji bijahu ostali onima koji bijahu jeli.
Ivan 6,14Na znak koji su vidjeli da on izvede, ljudi rekoše: ` Ovaj ovdje je zaista Prorok, onaj koji treba doći u svijet. `
Ivan 6,15Ali Isus, znaj ući da će doći uzeti ga da ga učine kraljem, povuče se ponovo, sam, u planinu. ( Mt 14.22-27; Mk 6.45-52)
Ivan 6,16Kad je došla večer, njegovi učenici siđoše do mora.
Ivan 6,17Uspeše se oni u jednu barku i uputiše ka Kafarnaumu, na drugu obalu. Već se bijaše smračilo, a Isus im se još ne pridruži.
Ivan 6,18Jedan veliki vjetar puhaše i more bi valovito.
Ivan 6,19Oni bijahu veslali otprilike 25 do 30 stada, kad vidješe Isusa hodati morem i približavati se barci. Tad njih spopade strah,
Ivan 6,20ali Isus im reče: ` To sam ja, ne bojte se! `
Ivan 6,21Oni ga htjedoše uzeti u barku, ali barka smjesta dotače tlo na mjestu kamo su pošli.
Ivan 6,22Sutradan, mnoštvo ostade na drugoj obali, ustanovivši da je ondje bila samo jedna barka i da Isus ne bijaše praćen od svojih učenika; oni bijahu otišli sami.
Ivan 6,23Ipak, dolazeći iz Tiberijade, druge barke stigoše k mjestu gdje bijahu jeli kruhove nakon što Gospodin bijaše zahvalio.
Ivan 6,24Kad mnoštvo bi ustanovilo da se ni Isus ni njegovi učenici ne nalaziše ondje, ljudi se uspeše u barke i odoše u Kafarnaum, u potrazi za Isusom.
Ivan 6,25I kad ga biše našli na drugoj obali, oni mu rekoše: ` Rabbi, kad si ti došao ovamo? `
Ivan 6,26Isus im odgovori: ` Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije to zato što ste vi vidjeli *znakove, pa me tražite, već zato što ste se dosita najeli kruha.
Ivan 6,27Treba vam se staviti na djelo za dobiti, ne ovu propadivu hranu, već hranu koja ostaje u *vječnom životu, onom kojeg će vam *Sin čovjekov dati, jer on je taj koga Otac, koji je Bog, označio je svojim pečatom `
Ivan 6,28Tad mu oni rekoše: ` Što nam je činiti za raditi na djelu Božjem? `
Ivan 6,29Isus im odgovori: ` Djelo Božje je vjerovati u onoga koga je on poslao. `
Ivan 6,30Oni mu uzvratiše: ` Ali ti, koji znak činiš ti dakle, da bismo vidjeli i vjerovali u tebe? Koje je tvoje djelo?
Ivan 6,31U pustinji, naši su očevi jeli manu, kako je pisano: On je njima dao jesti kruh koji je dolazio s neba.
Ivan 6,32Ali, Isus njima reče: ` Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, nije Mojsije taj koji vam je dao jesti kruh s neba, već je to moj Otac koji vam je dao istinski kruh nebeski.
Ivan 6,33Jer, kruh Božji, to je onaj koji silazi s neba i koji daje *život *svijetu. `
Ivan 6,34Oni tada njemu rekoše: ` Gospodine, daj nam danas taj krug! `
Ivan 6,35Isus im reče: ` Ja sam taj koji je kruh života; onaj koji dođe k meni neće biti gladan; onaj koji vjeruje u mene nikad neće biti žedan.
Ivan 6,36Ali, ja sam vam rekao: vi ste vidjeli, a ipak ne vjerujete.
Ivan 6,37Svi oni što mi ih otac daje doći će k meni, a onaj koji dođe k meni, njega ja neću odbaciti,
Ivan 6,38jer ja sam sišao s neba za vršiti, ne svoju vlastitu volju, već volju onoga koji me je poslao.
Ivan 6,39A volja onoga koji me je poslao, to je da ne izgubim nikoga od onih koje mi je dao, već da ih uskrsnem u *posljednju dan.
Ivan 6,40Takva je, naime, volja Oca mog: da tko god vidi Sina povjeruje u njega, da ima vječni život; a ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan. `
Ivan 6,41Otada, *Židovi stadoše mrmljati protiv njega, jer bijaše on rekao: ` Ja sam kruh koji silazi s neba. `
Ivan 6,42I oni dodaše: ` Nije li ti Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li njegovog oca i njegovu majku? Kako on može izjaviti sada: ja sam sišao s neba? `
Ivan 6,43Isus preuze riječ i reče: ` Prestanite mrmljati između sebe!
Ivan 6,44Nitko ne može doći k meni ako Otac koji me poslao ne privuče njega, a ja ću ga uskrsnuti posljednjeg dana.
Ivan 6,45U *prorocima je pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Tko god je čuo ono što dolazi od Oca i primi njegov nauk dolazi k meni.
Ivan 6,46Nitko nije vidio Oca, ako to nije onaj koji dolazi od Boga On je vidio Oca.
Ivan 6,47Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, onaj koji vjeruje ima vječni život.
Ivan 6,48Ja sam kruh života.
Ivan 6,49U pustinji vaši očevi jeli su manu, i oni su pomrli.
Ivan 6,50Takav je kruh koji silazi s neba, da onaj koji ga jede ne umire.
Ivan 6,51Ja sam kruh živ ući koji silazi s neba. Onaj koji će jesti tog kruha živjet će u vječnosti. A kruh koji ću ja dati, to je moje tijelo, dano da *svijet ima život.
Ivan 6,52Na to, Židovi stadoše žestoko raspravljati protiv njega: ` Kako bi nam ovaj mogao dati svoje tijelo jesti? `
Ivan 6,53Isus im tada reče: ` Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, ako vi ne jedete tijelo Sina čovjekovog i ako vi ne pijete krvi njegove, nećete u sebi imati života.
Ivan 6,54Onaj koji jede tijela mojeg i pije krvi moje ima vječni život, a ja, uskrsnut ću ga u posljednji dan.
Ivan 6,55Jer, moje je tijelo istinska hrana i moja krv istinsko piće.
Ivan 6,56Onaj koji jede moje tijelo i pije moju krv ostaje u meni i ja u njemu.
Ivan 6,57I kao što me je Otac koji je živ poslao i kao što ja živim po Ocu, tako onaj koji će mene jesti živjet će po meni.
Ivan 6,58Takav je kruh koji je sišao s neba: on je različit onome kojeg su vaši očevi jeli; mrtvi su, oni, ali onaj koji će jesti kruha, kojeg evo, živjet će u vječnosti. `
Ivan 6,59Takva biše poučavanja Isusova, u *sinagogi, u Kafarnaumu.
Ivan 6,60Nakon što je to čulo, mnogo njegovih učenika stade govoriti: ` Ova je riječ opasna! Tko to može slušati? `
Ivan 6,61Ali, znaj ući u sebi samom da njegovi učenici mrmljaju o tome: Isus im reče: `Za vas je to dakle uzrok sablazni?
Ivan 6,62A da vi vidite *Sina čovjekovog uspinjati se onamo gdje prije bijaše…
Ivan 6,63Duh je taj koji oživljava, tijelo ne služi ničemu. Riječi koje sam vam ja rekao duh su *života.
Ivan 6,64Ali, ima ih među vama koji ne vjeruju. ` Naime, Isus je znao od početka koji bijahu oni koji ne vjeruju i tko bijaše onaj koji će ga izručiti.
Ivan 6,65On dodade: ` Zato sam vam ja rekao: Nitko ne može doći k meni ako to nije njemu dano po Ocu. `
Ivan 6,66Otada, mnogi se njegovi učenici okrenuše i prestadoše putovati s njim.
Ivan 6,67Tad Isus reče Dvanaestorici: ` A vi, nećete li i vi otići? `
Ivan 6,68Šimun-Petar mu odgovori: ` Gospodine, kome bismo mi otišli? Ti imaš riječi o vječnom životu. `
Ivan 6,69A mi, mi smo povjerovali i mi smo saznali da si ti *Svetac Božji. `
Ivan 6,70Isus im odgovori: ` Nisam li ja taj koji vas je izabrao, vas Dvanaestoricu? a ipak, jedan od vas je *đavao! `
Ivan 6,71On tako označi Judu, sina Šimuna Iskariota; jer on bijaše taj koji će ga izručiti, on, jedan od Dvanaestorice.
Jovan 6,1Potom otide Isus preko mora mora Galilejskoga kod Tiverijade.
Jovan 6,2I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima.
Jovan 6,3A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše sa učenicima svojijem.
Jovan 6,4A bijaše blizu pasha praznik Jevrejski.
Jovan 6,5Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: gdje ćemo kupiti hljeba da ovi jedu?
Jovan 6,6A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.
Jovan 6,7Odgovori mu Filip: dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih pomalo dopadne.
Jovan 6,8Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:
Jovan 6,9Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!
Jovan 6,10A Isus reče: posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.
Jovan 6,11A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko htješe.
Jovan 6,12I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.
Jovan 6,13I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli.
Jovan 6,14A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet.
Jovan 6,15A kad razumije Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.
Jovan 6,16A kad bi uveče siđoše učenici njegovi na more,
Jovan 6,17I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
Jovan 6,18A more se podizaše od velikoga vjetra.
Jovan 6,19Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i uplašiše se.
Jovan 6,20A on im reče: ja sam; ne bojte se.
Jovan 6,21Onda ga s radošću uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
Jovan 6,22Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu nego sami učenici njegovi otidoše,
Jovan 6,23A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
Jovan 6,24Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše u Kapernaum da traže Isusa.
Jovan 6,25I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
Jovan 6,26Isus im odgovori i reče: zaista, zaista vam kažem: ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.
Jovan 6,27Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vas dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
Jovan 6,28A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija?
Jovan 6,29Odgovori Isus i reče im: ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.
Jovan 6,30A oni mu rekoše: kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da vjerujemo? šta radiš ti?
Jovan 6,31Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
Jovan 6,32Tada im reče Isus: zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;
Jovan 6,33Jer je hljeb Božiji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
Jovan 6,34Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.
Jovan 6,35A Isus im reče: ja sam hljeb života: koji meni dolazi neće ogladnjeti, i koji mene vjeruje neće nikad ožednjeti.
Jovan 6,36Nego vam kazah da me i vidjeste i ne vjerujete.
Jovan 6,37Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni neću ga istjerati napolje.
Jovan 6,38Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
Jovan 6,39A ovo je volja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
Jovan 6,40A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
Jovan 6,41Tada vikahu Jevreji na njega što reče: ja sam hljeb koji siđe s neba.
Jovan 6,42I govorahu: nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?
Jovan 6,43Onda Isus odgovori i reče im: ne vičite među sobom.
Jovan 6,44Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
Jovan 6,45U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni.
Jovan 6,46Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.
Jovan 6,47Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene ima život vječni.
Jovan 6,48Ja sam hljeb života.
Jovan 6,49Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
Jovan 6,50Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
Jovan 6,51Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće vavijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta.
Jovan 6,52A Jevreji se prepirahu među sobom govoreći: kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
Jovan 6,53A Isus ime reče: zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi.
Jovan 6,54Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
Jovan 6,55Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.
Jovan 6,56Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
Jovan 6,57Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.
Jovan 6,58Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće vavijek.
Jovan 6,59Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.
Jovan 6,60Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?
Jovan 6,61A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: zar vas ovo sablažnjava?
Jovan 6,62A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?
Jovan 6,63Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
Jovan 6,64Ali imaju neko među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
Jovan 6,65I reče: zato vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.
Jovan 6,66Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.
Jovan 6,67A Isus reče dvanaestorici: da nećete i vi otići?
Jovan 6,68Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
Jovan 6,69I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
Jovan 6,70Isus im odgovori: ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo?
Jovan 6,71A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje