Tražilica


Izaija 24. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 24,1Gle, Gospod ispražnjuje zemlju, pustoši je, nagrđuje lice njezino, raspršuje stanovnike njezine.
Izaija 24,2Svećeniku je kao narodu, gospodaru kao slugi njegovu, gospodarici kao sluškinji njezinoj prodavcu kao kupcu, uzajmitelju kao zajmoprimcu, vjerovniku kao dužniku.
Izaija 24,3Zemlja će se sasvim isprazniti i potpuno oplijeniti, jer je Gospod rekao ovu prijetnju.
Izaija 24,4Zemlja tuguje, vene. Svijet čitav gine, vene. Nebo i zemlja ginu.
Izaija 24,5Oskvrnjena je zemlja po stanovnicima svojim; jer su prestupili zapovijedi, zakon prekoračili, zavjet staroga doba poništili.
Izaija 24,6Zato prokletstvo proždire na zemlji i stanovnici njezini ispaštavaju. Zato izgaraju stanovnici zemlje, i od smrtnika ostaje ih samo malo.
Izaija 24,7Tuguje vino, loza vinova izumire, uzdišu svi, koji su bili veseli.
Izaija 24,8Prestalo je veselje uz bubnje, nestalo je graje onih, koji se vesele i umuknula je citara vesela.
Izaija 24,9Ne pije se više vino uz pjevanje, gorko je piće pijancima.
Izaija 24,10U ruševinama leži pusti grad, sve su kuće pozatvarane.
Izaija 24,11Glasna tužnjava po ulicama zbog vina, prošlo je svako veselje, otišla radost na zemlji.
Izaija 24,12Ostala je u gradu samo pustoš rata su se ruševina.
Izaija 24,13Jer je tako na zemlji među narodima, kao kad se tuku masline, kao kad se paljetkuje poslije jeseni.
Izaija 24,14Oni provaljuju u glasno veselje. Pjevaju na zapadu o veličanstvu Gospodnjem:
Izaija 24,15"Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka, na obalama morskim, ime Gospoda, Boga Izraelova!
Izaija 24,16Čuli smo pjesme s kraja zemlje: Slava pravednome!" A ja povikah: "Zator je nada mnom, nada mnom je zator! Teško meni! Nevjernici rade nevjerno, nevjeru čine nevjernici nevjerno."
Izaija 24,17Strahota, jama i mreža dolaze la te, stanovniče zemlje!
Izaija 24,18Tko uteče od strahote, pada u jamu. Tko izađe iz jame, uhvati se u mrežu, jer su ustave u visini otvorene i tresu se temelji zemlji.
Izaija 24,19Zemlja se razbija, raspada, zemlja se razdire, lomi, zemlja se trese tamo, miče se ovamo.
Izaija 24,20Kao pijan čovjek ljulja se zemlja, kao viseća postelja njiha se tamo i ovamo. Teško je tišti bezakonje njezino, da pada i više se ne diže.
Izaija 24,21U onaj će dan pohoditi Gospod vojsku gore na visini i kraljeve zemaljske na zemlji.
Izaija 24,22Bit će zatvoreni u tamnicu kao sužnji, iza ključanice i prijevornice moraju dugo vremena ispaštavati.
Izaija 24,23Zacrvenjet će se mjesec i zastidjet će se sunce, jer će zakraljevati Gospod nad vojskama na gori Sionu i u Jerusalemu. Pred starješinama svojim sja on u veličanstvu.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje