Tražilica


Izaija 37. poglavlje

Prethodno poglavlje| Sadržaj | Sljedeće poglavlje
Izaija 37,1Kad je to čuo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obuče pokorničku odjeću i ode u hram Gospodnji.
Izaija 37,2Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šebnu i starješine svećenstva posla, isto tako obučene u pokorničku odjeću, k proroku Izaiji sinu Amosovu.
Izaija 37,3Oni su mu imali reći: "Ovako veli Ezekija: "'Dan nevolje, kazne i pogrde današnji je dan, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
Izaija 37,4Možda čuje Gospod, Bog tvoj, riječi vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu, te ga kazni zbog riječi, što ih je čuo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se još nalazi!"
Izaija 37,5I kad poslanici kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
Izaija 37,6Odgovori im Izaija: "Javite ovo gospodaru svojemu: 'Ovako veli Gospod: Ne plaši se od riječi, što si ih čuo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga!
Izaija 37,7Evo, ja ću mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad čuje jednu vijest. A vi njegovoj ću zemlji učiniti, da pogine od mača.'"
Izaija 37,8Na povratku nađe vrhovni peharnika kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo, da je ovaj otišao od Lakiša,
Izaija 37,9Jer mu je bilo došlo do ušiju, da je Tirhaka, kralj etiopski, izašao u boj proti njemu. Na ovu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom:
Izaija 37,10"Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: 'Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega se uzdaš misleći, da neće Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu.
Izaija 37,11Sam si čuo, što su učinili kraljevi asirski svima zemljama potrvši ih sasvim, a ti da se izbaviš?
Izaija 37,12Jesu li možda bogovi naroda, koje satrše oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance, Resefce i Edence u Telasaru?
Izaija 37,13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?"
Izaija 37,14Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio pročitao, otide u hram Gospodnji i tamo ga Ezekija razvi pred Gospodom.
Izaija 37,15Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako:
Izaija 37,16"Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, koji imaš prijestolje nad kerubinima! Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju.
Izaija 37,17Prigni, Gospode, uho svoje i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi! Pripazi na sve riječi Senaheribove, koji posla da se naruga Bogu živomu.
Izaija 37,18Istina je, Gospode, opustošili su kraljevi asirski sve narode i zemlju njihovu
Izaija 37,19I pobacali su bogove njihove u oganj, ali to nijesu bili bogovi, nego djelo ruke čovječje, drvo i kamen, zato ih se je moglo uništiti.
Izaija 37,20A sad, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji, da si ti jedino Gospod!"
Izaija 37,21Tada posla Izaija, sin Amosov, k Ezekiji ovu vijest: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, kojemu si se molio zbog Senaheriba, kralja asirskoga.
Izaija 37,22Ovu riječ izreče Gospod za njega: "Smije ti se, rugati djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jerusalema.
Izaija 37,23Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu!
Izaija 37,24Pogrdio si preko sluga svojih Gospoda. Ovako si mislio: "Silom kola svojih popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona, srušio sam visoke cedre, najljepše čemprese, prodro sam do najvišeg vrhunca, u šume najbogatije njegove.
Izaija 37,25Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam stopama svojim sve rijeke egipatske.
Izaija 37,26Zar nijesi još jednako čuo? - : "Odavno sam to spremio, od iskona sam to zasnovao, - sad puštam da se to zbude: "Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruševine.
Izaija 37,27Nemoćni zadrhtaše stanovnici njihovi i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, što se osuši, prije nego dozori.
Izaija 37,28Znam počivanje tvoje, hodanje tvoje i dolaženje tvoje, i kako sada bjesniš na me.
Izaija 37,29Jer sada bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si došao.
Izaija 37,30A tebi neka ovo bude znak: "Ove će se godine jesti, što samo od sebe naraste, i druge godine, što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte plodove njihove!
Izaija 37,31Štogod tada preostane od kuće Judine, potjerat će opet žile ozdo i donijeti plod ozgo.
Izaija 37,32Jer će iz Jerusalema izaći ostatak, četa, što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospoda nad vojskama to će proizvesti."
Izaija 37,33Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: "Neće provaliti u ovaj grad i neće ubaciti ovamo strijelu. Neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
Izaija 37,34Vratit će se putem, kojim je došao, neće provaliti u ovaj grad! Tako glasi riječ Gospodnja.
Izaija 37,35"Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
Izaija 37,36Tada izađe anđeo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše sve samo mrtva trupla.
Izaija 37,37Odmah se podiže Senaherib, kralj asirski, i otide kući, i ostade u Ninivi.
Izaija 37,38Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Esar-Hadon postade kralj mjesto njega.
Prethodno poglavlje | | Sadržaj | Sljedeće poglavlje