Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Izaija 37. poglavlje

Izaija 37. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 37,1Kad je to čuo kralj Ezekija, razdrije haljine svoje, obuče pokorničku odjeću i ode u hram Gospodnji.
Izaija 37,2Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šebnu i starješine svećenstva posla, isto tako obučene u pokorničku odjeću, k proroku Izaiji sinu Amosovu.
Izaija 37,3Oni su mu imali reći: "Ovako veli Ezekija: "'Dan nevolje, kazne i pogrde današnji je dan, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
Izaija 37,4Možda čuje Gospod, Bog tvoj, riječi vrhovnoga peharnika, kojega je gospodar njegov, kralj asirski, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu, te ga kazni zbog riječi, što ih je čuo Gospod, Bog tvoj. Pomoli se stoga za ostatak, koji se još nalazi!"
Izaija 37,5I kad poslanici kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
Izaija 37,6Odgovori im Izaija: "Javite ovo gospodaru svojemu: 'Ovako veli Gospod: Ne plaši se od riječi, što si ih čuo, kad su mi se narugale sluge kralja asirskoga!
Izaija 37,7Evo, ja ću mu udahnuti namisao, da se vrati u svoju zemlju, kad čuje jednu vijest. A vi njegovoj ću zemlji učiniti, da pogine od mača.'"
Izaija 37,8Na povratku nađe vrhovni peharnika kralja asirskoga gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo, da je ovaj otišao od Lakiša,
Izaija 37,9Jer mu je bilo došlo do ušiju, da je Tirhaka, kralj etiopski, izašao u boj proti njemu. Na ovu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom:
Izaija 37,10"Odnesite ovu vijest Ezekiji, kralju Judinu: 'Nemoj da te zavara Bog tvoj, u kojega se uzdaš misleći, da neće Jerusalem pasti u ruke kralju asirskomu.
Izaija 37,11Sam si čuo, što su učinili kraljevi asirski svima zemljama potrvši ih sasvim, a ti da se izbaviš?
Izaija 37,12Jesu li možda bogovi naroda, koje satrše oci moji, njih izbavili, Gozance, Harance, Resefce i Edence u Telasaru?
Izaija 37,13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?"
Izaija 37,14Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio pročitao, otide u hram Gospodnji i tamo ga Ezekija razvi pred Gospodom.
Izaija 37,15Tada se pomoli Ezekija pred Gospodom ovako:
Izaija 37,16"Gospode nad vojskama, Bože Izraelov, koji imaš prijestolje nad kerubinima! Ti si jedino Bog nad svima kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju.
Izaija 37,17Prigni, Gospode, uho svoje i čuj! Otvori, Gospode, oči svoje i vidi! Pripazi na sve riječi Senaheribove, koji posla da se naruga Bogu živomu.
Izaija 37,18Istina je, Gospode, opustošili su kraljevi asirski sve narode i zemlju njihovu
Izaija 37,19I pobacali su bogove njihove u oganj, ali to nijesu bili bogovi, nego djelo ruke čovječje, drvo i kamen, zato ih se je moglo uništiti.
Izaija 37,20A sad, Gospode, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva na zemlji, da si ti jedino Gospod!"
Izaija 37,21Tada posla Izaija, sin Amosov, k Ezekiji ovu vijest: "Ovako veli Gospod, Bog Izraelov, kojemu si se molio zbog Senaheriba, kralja asirskoga.
Izaija 37,22Ovu riječ izreče Gospod za njega: "Smije ti se, rugati djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jerusalema.
Izaija 37,23Koga si pogrdio i pohulio, proti kojemu si glas podigao i gore bacio oholi pogled? Proti Svecu Izraelovu!
Izaija 37,24Pogrdio si preko sluga svojih Gospoda. Ovako si mislio: "Silom kola svojih popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona, srušio sam visoke cedre, najljepše čemprese, prodro sam do najvišeg vrhunca, u šume najbogatije njegove.
Izaija 37,25Bunareve iskopao sam i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam stopama svojim sve rijeke egipatske.
Izaija 37,26Zar nijesi još jednako čuo? - : "Odavno sam to spremio, od iskona sam to zasnovao, - sad puštam da se to zbude: "Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruševine.
Izaija 37,27Nemoćni zadrhtaše stanovnici njihovi i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno, što se osuši, prije nego dozori.
Izaija 37,28Znam počivanje tvoje, hodanje tvoje i dolaženje tvoje, i kako sada bjesniš na me.
Izaija 37,29Jer sada bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa te zatjerati natrag putem, kojim si došao.
Izaija 37,30A tebi neka ovo bude znak: "Ove će se godine jesti, što samo od sebe naraste, i druge godine, što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte plodove njihove!
Izaija 37,31Štogod tada preostane od kuće Judine, potjerat će opet žile ozdo i donijeti plod ozgo.
Izaija 37,32Jer će iz Jerusalema izaći ostatak, četa, što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospoda nad vojskama to će proizvesti."
Izaija 37,33Zato ovako veli Gospod za kralja asirskoga: "Neće provaliti u ovaj grad i neće ubaciti ovamo strijelu. Neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
Izaija 37,34Vratit će se putem, kojim je došao, neće provaliti u ovaj grad! Tako glasi riječ Gospodnja.
Izaija 37,35"Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida."
Izaija 37,36Tada izađe anđeo Gospodnji i pobi u taboru asirskom sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše sve samo mrtva trupla.
Izaija 37,37Odmah se podiže Senaherib, kralj asirski, i otide kući, i ostade u Ninivi.
Izaija 37,38Kad se je jedanput klanjao u hramu svojega boga Nisroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Esar-Hadon postade kralj mjesto njega.
Izaija 37,1 Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin.
Izaija 37,2Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i svećeničke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.
Izaija 37,3Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: `Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
Izaija 37,4Možda je Jahve, Bog tvoj, čuo riječi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda će Jahve, Bog tvoj, kazniti riječi koje je čuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!`
Izaija 37,5Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,
Izaija 37,6on im reče: "Kažite svome gospodaru: `Ovako veli Jahve: Ne boj se riječi koje si čuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.
Izaija 37,7Udahnut ću u njega duh, i kad čuje jednu vijest, vratit će se u svoju zemlju. I učinit ću da u svojoj zemlji pogine od mača.`
Izaija 37,8Veliki peharnik vrati se i nađe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše čuo da je kralj otišao iz Lakiša.
Izaija 37,9Dočuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:
Izaija 37,10"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: `Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreći ti: Jeruzalem neće pasti u ruke asirskog kralja.
Izaija 37,11Ti znaš što su kraljevi asirski učinili svim zemljama izručivši ih prokletstvu! A ti, ti li ćeš se spasiti?
Izaija 37,12Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru?
Izaija 37,13Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?`
Izaija 37,14Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pročita ga. Zatim uđe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.
Izaija 37,15I pomoli se Ezekija Jahvi ovako:
Izaija 37,16"Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
Izaija 37,17Prikloni uho, Jahve, i počuj! Otvori oči, Jahve, i vidi! Sanheribove čujder riječi koje poruči da izruga Boga živoga.
Izaija 37,18Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove;
Izaija 37,19pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, već djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše.
Izaija 37,20Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!
Izaija 37,21Tad Izaija, sin Amosov, poruči Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: `Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.`
Izaija 37,22Evo riječi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kći sionska; za tobom maše glavom kći jeruzalemska.
Izaija 37,23Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!
Izaija 37,24Po slugama si svojim vrijeđao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i čemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti.
Izaija 37,25Kopao sam i pio sam vode tuđe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.
Izaija 37,26Čuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline;
Izaija 37,27stanovnici njini, nemoćni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istočnim.
Izaija 37,28Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš.
Izaija 37,29Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provući kroz nozdrve, uzde stavit` u žvale, vratit ću te putem kojim si došao!
Izaija 37,30A znak nek` ti bude ovo: ove će se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.
Izaija 37,31Preživjeli iz kuće Judine, žilje će pustit` u dubinu, plodom rodit` u visinu.
Izaija 37,32Jer će iz Jeruzalema izaći Ostatak. Sačuvani s gore Siona. Sve će to učinit` ljubomora Jahve nad Vojskama.
Izaija 37,33Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.
Izaija 37,34Vratit će se putem kojim je i došao, u grad ovaj neće ući - riječ je Jahvina.
Izaija 37,35Grad ću ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida.
Izaija 37,36Tad iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.
Izaija 37,37Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.
Izaija 37,38Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše mačem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.
Izaija 37,1Kad kralj Ezekias njih sasluša, on *rastrga odjeću, ogrnu *kostrijet i nađe se u Kući GOSPODOVOJ.
Izaija 37,2Potom on posla upravitelja palače Eliakima, tajnika šebnu i više starih svećenika, svi ogrnuti kostrijetima, k *proroku Izaiji, sinu Amosovu
Izaija 37,3za reći mu: Ovaj je dan jedan dan žalosti, kazne i srama! Sinovi se predstavljaju na izlazu iz krila materinskog, ali nema snage za rađanje.
Izaija 37,4Možda GOSPOD, tvoj Bog je čuo riječi pobočnikove koje njegov gospodar kralj Asirije je uputio za uvrijediti živog Boga i kaznit će ga za riječi koje Gospod tvoj Bog bude čuo. Uputi prema njemu jednu molitvu u prilog ostatka koji odolijeva.“
Izaija 37,5Sluge kralja Ezekijasa stigoše kod Izaije
Izaija 37,6koji im reče: ” Ovako ćete dakle govoriti svojem gospodaru: Ovako kaže GOSPOD: Ne bojte se riječi koje si ti čuo i kojima su me sluge kralja Asirije uvrijedile.
Izaija 37,7Evo što ću mu ja udahnuti: na jednu novost koju će doznati, on će se vratiti u svoju zemlju. Ja ću ga oboriti mačem u njegovoj vlastitoj zemlji. “
Izaija 37,8Pobočnik se vrati pronaći kralja Asirije koji se boriše protiv Libne . On bijaše doznao, u stvari, da kralj bijaše otišao iz Lakiša
Izaija 37,9pošto je primio ovu novost o Tirhaku, kralju Nubije : ”On je krenuo u pohod da tebe napadne.“ (usp. 2Krlj 19.9-13) Po toj novosti, kralj Asirije bijaše poslao glasonoše Ezekijasu govoreći im:
Izaija 37,10” Vi ćete ovako govoriti Ezekijasu, kralju Jude: Nek te tvoj Bog u kojeg se ti pouzdaješ ne prevari govoreći: Jeruzalem neće biti oslobođen iz ruku kralja Asirije.
Izaija 37,11Ti sam, ti si doznao što je kralj Asirije učinio svim zemljama koje je on bio posvetio zabrani a ti, ti da budeš oslobođen!
Izaija 37,12Bogovi naroda koje su moji očevi uništili, jesu li oslobodili Gozan, Haran, Recef i sinove Edena koji bijahu u Telasaru ?
Izaija 37,13Gdje su kralj Hamat, kralja Arpada, kralj Laira, Sefervaima, Hena i Iva ?“ (usp. 2Krlj 19.14-19)
Izaija 37,14Ezekijas uze pismo iz ruku glasonoše, pročita ga, pope se u Kuću GOSPODOVU i razmota pismo pred GOSPODOM.
Izaija 37,15On uzmoli GOSPODA govoreći:
Izaija 37,16”GOSPODE svemogući, Bože Izraelov, ti koji sjediš na *kerubinima, ti si jedini Bog svih kraljevstava zemlje?
Izaija 37,17Napregni uši, GOSPODE i slušaj! Otvori oči, GOSPODE, i gledaj! Saslušaj riječi Senakeriba koji je poslao vrijeđati Boga živoga.
Izaija 37,18Istina je, GOSPODE, da kraljevi Asirije su opustošili sve narode s njihovim zemljama.
Izaija 37,19Oni su izručili vatri njihove bogove ali, ti bogovi ne bijahu Bog; oni bijahu djelo ljudskih ruku, od drveta i kamena i kraljevi Asirije su ih uništili.
Izaija 37,20Ali ti, GOSPODE naš Bože, spasi nas iz njegovih ruku i sva kraljevstva zemaljska znat će da samo ti sam, ti si GOSPOD. (usp. 2Krlj 19.20-34)
Izaija 37,21Izaija, sin Amosov, posla reći Ezekijasu: ” Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov kojem si ti uputio molitvu glede Senakeriba, kralja Asirije:
Izaija 37,22Evo riječi koju GOSPOD izgovori protiv njega: Ona te prezire, ona se ruga s tobom, djevica, kćer Siona. Ona klima glavom iza tvojih leđa, kćer Jeruzalema .
Izaija 37,23Koga si ti uvrijedio i osramotio? Protiv koga si ti podigao glas i uzdigao tako visoko poglede svoje? Protiv Sveca Izraelovog.
Izaija 37,24Po svojim glasonošama, ti si uvrijedio GOSPODA. Ti si rekao: S mnoštvom mojih kola, ja sam uzišao na vrh planina, na strane nepristupačne Libana, za posjeći gorostasna stabla njegovih cedrova, najljepše od njegovih čempresa i dosegnuti njegov najviši zaklon, njegov šumski perivoj.
Izaija 37,25Ja sam dubio i ja sam pio vodu, ja sam osušio, pod potplatom mojih stopala, sve kanale Egipta.
Izaija 37,26Ne znaš li ti da od prije dugo vremena ja stvaram ovaj naum, da od starih vremena ja sam ga načinio? A sada, ja ga ostvarujem: Pripada ti uništiti u hrpu kamenja utvrđene gradove.
Izaija 37,27Njihovi stanovnici imaju kratku ruku, oni su zaprepašteni, smeteni, oni su kao trava poljska i zelen travnjaka, kao biljke koje se izmetnu po krovovima, i u poljima, prije sazrijevanja.
Izaija 37,28Kad ti sjediš, kad ti izlaziš, kad ti ulaziš, ja to znam i također kad drhtiš od bijesa protiv mene.
Izaija 37,29Zato što se drhtao od bijesa protiv mene i što je tvoja osornost doprla do mojih ušiju, ja ću staviti jedan obruč u tvoj nos i jedne žvale u tvoje usne: ja ću te odvesti putem kojim si došao.
Izaija 37,30Ovo će ti služiti za znak : ove godine, jest će se otava, iduće godine ono što samo bude niknulo, ali treće godine, zasijavajte, žanjite, sadite loze, i jedite im plodove.
Izaija 37,31Ono koje je izmaklo kući Judinoj, ono koje je bilo ostavljeno, izniknut će ponovo korijenje u dubini a, u visini, dat će plodove,
Izaija 37,32jer iz Jeruzalema izići će jedan ostatak, i iz planine Sion, preživjeli. žestina GOSPODA, svemogućeg, učinit će to.
Izaija 37,33To je zašto tako govori GOSPOD glede kralja Asirije: On neće ući u ovaj grad, on tu neće bacati strijele, on ga neće napasti sa štitovima, on neće podizati bedema opsadnih protiv njega.
Izaija 37,34Putem kojim je došao, njime će se vratiti, u ovaj grad on neće ući
Izaija 37,35Ja ću zaštititi ovaj grad i ja ću ga spasiti zbog sebe i zbog sluge svog Davida.“ (usp. 2KRLJ 19.35-37)
Izaija 37,36*Anđeo GOSPODOV iziđe u udari u taboru Asirijaca 185.000 ljudi. Ujutro, kad se ustade, sve to bijahu lješevi, mrtvaci!
Izaija 37,37Senakerib, kralj Asirije, napusti tabor: on se vrati u Ninivu gdje i ostade.
Izaija 37,38Jer, kako se on pokloni u hramu Nisrokovom, njagovog boga, njegovi sinovi Adramelek i Sarecer ga udariše mačem i pobjegoše u zemlju Ararat . Njegov sin Azarhadon zavlada na njegovom mjestu. (usp. 2Krlj 20.1-11)
Isaija 37,1A kad to ču car Jezekija, razdrije haljine svoje i veza oko sebe kostrijet, pa otide u dom Gospodnji.
Isaija 37,2I posla Elijakima, koji bijaše nad dvorom, i Somnu pisara i najstarije sveštenike obučene u kostrijet k Isaiji proroku sinu Amosovu.
Isaija 37,3I rekoše mu: ovako veli Jezekija: ovo je dan nevolje i kara i ruga, jer prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode.
Isaija 37,4Da ako je čuo Gospod Bog tvoj što reče Ravsak, kojega posla car Asirski gospodar njegov da ruži Boga živoga i da ga vrijeđa riječima koje je čuo Gospod Bog tvoj, pomoli se za ostatak koji se nalazi.
Isaija 37,5I dođoše k Isaiji sluge cara Jezekije.
Isaija 37,6I reče im Isaija: ovako recite gospodaru svojemu: ovako veli Gospod: ne plaši se od riječi koje si čuo, kojima huliše na me sluge cara Asirskoga.
Isaija 37,7Evo, ja ću pustiti na nj duh, te će čuti glas i vratiti se u svoju zemlju, i učiniću da pogine od mača u svojoj zemlji.
Isaija 37,8I tako vrativši se Ravsak nađe cara Asirskoga gdje bije Livnu, jer bješe čuo da je otišao od Lahisa.
Isaija 37,9A on ču za Tiraku cara Huskoga gdje kazaše: ide da se bije s tobom. I čuvši posla poslanike k Jezekiji govoreći:
Isaija 37,10Ovako recite Jezekiji caru Judinu: nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: neće se dati Jerusalim u ruke caru Asirskom.
Isaija 37,11Eto, čuo si šta su učinili carevi Asirski svijem zemljama potrvši ih sasvijem; a ti li ćeš se izbaviti?
Isaija 37,12Jesu li narode koje satrše oci moji izbavili bogovi njihovi, Gosance, Harance, Resefe i sinove Edenove koji bijahu u Telasaru?
Isaija 37,13Gdje je car Ematski i car Arfadski i car od grada Sefarvima, od Ene i Ave?
Isaija 37,14A kad Jezekija primi knjigu iz ruku poslanika i pročita je, otide u dom Gospodnji, i razvi je Jezekija pred Gospodom.
Isaija 37,15I pomoli se Jezekija Gospodu govoreći:
Isaija 37,16Gospode nad vojskama, Bože Izrailjev, koji sjediš na heruvimima, ti si sam Bog svijem carstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju.
Isaija 37,17Prigni, Gospode, uho svoje i čuj; otvori, Gospode, oči svoje i vidi; čuj sve riječi Senahirima, koji posla da ruži Boga živoga.
Isaija 37,18Istina je, opustošili su carevi Asirski sve one narode i zemlje njihove,
Isaija 37,19I pobacali su bogove njihove u oganj, jer ne bijahu bogovi, nego djelo ruku čovječijih, drvo i kamen, zato ih potrše.
Isaija 37,20I zato, Gospode Bože naš, izbavi nas iz ruku njegovijeh, da poznadu sva carstva na zemlji da si ti sam Gospod.
Isaija 37,21Tada posla Isaija sin Amosov k Jezekiji i poruči mu: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: uslišio sam za što si mi se molio radi Senahirima cara Asirskoga.
Isaija 37,22Ovo je riječ koju izreče Gospod za nj: ruga ti se i potsmijeva ti se djevojka, kći Sionska, za tobom maše glavom kći Jerusalimska.
Isaija 37,23Koga si ružio i hulio? i na koga si podigao glas? i podigao uvis oči svoje? Na sveca Izrailjeva.
Isaija 37,24Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doći ću na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila.
Isaija 37,25Ja sam kopao, i pio vodu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima.
Isaija 37,26Nijesi li čuo da ja to odavna činim i od iskona da sam tako uredio? sada puštam to, da prevratiš tvrde gradove u puste gomile.
Isaija 37,27Zato koji u njima žive iznemogoše, uplašiše se i smetoše se, postaše kao trava poljska, kao zelena travica, kao trava na krovovima, koja se suši prije nego sazri.
Isaija 37,28Znam sjeđenje tvoje i polaženje tvoje i dolaženje tvoje i kako bjesniš na me.
Isaija 37,29Jer bjesniš na me, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, zato ću metnuti brnjicu svoju na nozdrve tvoje, i uzdu svoju u gubicu tvoju, pa ću te odvesti natrag putem kojim si došao.
Isaija 37,30A tebi ovo neka bude znak: ješćete ove godine što samo od sebe rodi, a druge godine što opet samo od sebe rodi; a treće godine sijte i žanjite i sadite vinograde i jedite rod iz njih.
Isaija 37,31Jer ostatak doma Judina, što ostane, opet će pustiti žile ozdo i roditi ozgo.
Isaija 37,32Jer će iz Jerusalima izaći ostatak, i iz gore Siona, koji se sačuvaju. Revnost Gospoda nad vojskama učiniće to.
Isaija 37,33Zato ovako veli Gospod za cara Asirskoga: neće ući u ovaj grad, niti će baciti amo strijele, neće se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkopa oko njega.
Isaija 37,34Vratiće se putem kojim je došao, a u grad ovaj neće ući, veli Gospod.
Isaija 37,35Jer ću braniti taj grad i sačuvaću ga sebe radi i radi Davida sluge svojega.
Isaija 37,36Tada izide anđeo Gospodnji i pobi u okolu Asirskom sto i osamdeset i pet tisuća; i kad ustaše ujutru, a to sve sami mrtvaci.
Isaija 37,37Te se podiže Senahirim car Asirski, i otide, i vrativši se osta u Nineviji.
Isaija 37,38I kad se klanjaše u domu Nisroka boga svojega, Adrameleh i Sarasar sinovi njegovi ubiše ga mačem, a sami pobjegoše u zemlju Araratsku, i na njegovo se mjesto zacari Esaradon sin njegov.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje