Tražilica


Poslušajte audio snimku ovog poglavlja:

Izaija 63. poglavlje

Izaija 63. poglavlje

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje

Ivan Šarić Jeruzalemska Biblija Tomislav Dretar Daničić-Karadžić
Izaija 63,1Tko je ono što dolazi iz Edoma, u crvenim haljinama iz Bosre? Sjajan je u svojoj odjeći, ponosno koračajući u silnoj snazi svojoj. "Ja sam, koji govorim pravednost, koji imam moć da spasim."
Izaija 63,2Zašto je crvena odjeća tvoja, haljine tvoje kao u onoga koji gazi grožđe u kaci?
Izaija 63,3U kaci sam ja sam gazio. Od naroda nije nitko bio sa mnom, u gnjevu sam ih svojemu izgazio. Krv mi je njihova poprskala haljine i tako sam iskaljao svu odjeću svoju.
Izaija 63,4Jer je dan osvete bio u srcu mojem, i bila je došla godina otkupljenja mojega.
Izaija 63,5Pogledao sam, a nije bilo pomoćnika. Gledao sam začuđen naokolo, ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Tada mi je pomogla mišica moja, i jarost mi je moja pomogla.
Izaija 63,6Tako sam izgazio narode u gnjevu svojem, opojio sam ih u jarosti svojoj i prolio na zemlju krv njihovu.
Izaija 63,7Slavit ću milost Gospodnju, slavit djela Gospodnja, nakon svega, Što nam je učinio Gospod, i veliku dobrotu prema kući Izraelovoj, što ju je njoj iskazao po milosrđu svojem i po velikoj milosti svojoj.
Izaija 63,8Jer je on rekao: "Doista su moj narod, sinovi, koji neće iznevjeriti nikada." Tako im je postao spasitelj.
Izaija 63,9U svakoj žalosti njihovoj osjećao se i on tužan, ali ih je spasio anđeo lica njegova. U svojoj ljubavi i milosti on ih je otkupio, podigao ih i nosio ih sve dane u davno doba.
Izaija 63,10Ali su oni bili nepokorni i žalostili sveti duh njegov. Tada im je on postao neprijatelj, i on je sam ratovao na njih.
Izaija 63,11Onda se je narod njegov spomenuo starih vremena, Mojsija: "Gdje je onaj, koji je pastire stada svojega izveo iz vode Nila? Gdje je onaj, koji mu je dao u srce sveti duh svoj?
Izaija 63,12Koji je silnom mišicom svojom išao uz desnicu Mojsijevu? Koji je pred njima razdvojio vode, da steče sebi vječno ime?
Izaija 63,13Koji ih je vodio preko vodenih bezdana kao konja preko tratine, tako da se nijesu spotakli?"
Izaija 63,14Kao kad stoka silazi u dolinu, tako ih je duh Gospodnji vodio uvijek na počivališta. Tako si vodio svoj narod, da stečeš sebi slavno ime.
Izaija 63,15Pogledaj dolje s neba! Vidi iz svojega svetog i sjajnog stana! Gdje je revnost tvoja i moć tvoja? Ganuće srca tvojega i milosrđe tvoje zar prestadoše prema meni!
Izaija 63,16Jer ti si otac naš! Abraham ne zna za nas, i Izrael nas ne pozna. Ti si, Gospode, otac nas. "Otkupitelj naš od davnine" ime je tvoje.
Izaija 63,17Zašto si nas pustio da zađemo s putova tvojih, Gospode, da otvrdne srce naše, tako da te se više ne boji Daj zbog sluga svojih da se vrate plemena, što su svojina tvoja!
Izaija 63,18Jesu li oni samo na kratko vrijeme vladali nad svetim narodom tvojim, jesu li protivnici naši pogazili svetište tvoje?
Izaija 63,19Tako je, kao da nijesi nikada od davnine vladao nad nama, kao da se mi nijesmo zvali po svetom imenu tvojem.
Izaija 63,1 Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veličanstveno odjenut pun snage korača? - Ja sam to koji naučavam pravdu, velik kad spasavam!
Izaija 63,2- Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?
Izaija 63,3- U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnječih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju.
Izaija 63,4Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja.
Izaija 63,5Ogledah se, al` ne bješe pomoćnika! Začudih se, al` ne bješe potpore. Tada mi je moja mišica pomogla i moja me srdžba poduprla.
Izaija 63,6U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom!
Izaija 63,7Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.
Izaija 63,8Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama.
Izaija 63,9Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.
Izaija 63,10Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio.
Izaija 63,11Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti?
Izaija 63,12Koji je Mojsijevu desnicu vodio veličanstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i steče sebi ime vječno;
Izaija 63,13koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali?
Izaija 63,14Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih počivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao.
Izaija 63,15Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganuće tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
Izaija 63,16jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek.
Izaija 63,17Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa što su tvoja baština!
Izaija 63,18Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju?
Izaija 63,19Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,
Izaija 63,1Tko je dakle onaj koji dolazi iz Edoma, iz Bosre, s grimizom na habitima, nadimajući grudi ispod odjeće svoje, nadut snagom svoje sile? Ja sam taj koji govori o pravdi, koji grdi za spasiti .
Izaija 63,2Zašto ima crvenog na tvojoj odjeći, zašto su tvoji habiti kao oni u valjača u tijesku ?
Izaija 63,3U kaci, gnječio sam sam, između naroda, nitko ne bijaše sa mnom; tad sam ih zgazio, u svojem gnjevu, gazio sam ih, u svojoj srdžbi; njihov je sok prskao po mojim habitima i ja sam zamrljao svoju odjeću.
Izaija 63,4U svom srcu, u stvari, to bijaše dan osvete, godina mojeg iskupljivanja . bijaše došla.
Izaija 63,5Ja sam pogledao: nikakve pomoći! Ražalostio sam se: nikakve potpore! Tad me moja ruka spasila, a moj gnjev je bio moja potpora.
Izaija 63,6Ja sam skršio narode, u svojoj srdžbi, opio sam ih, u svojoj ljutnji: njihov ugled, bacio sam na zemlju!
Izaija 63,7Podsjetit ću na dobročinstva GOSPODOVA, pohvalnice koje slave GOSPODA, prema svemu što je GOSPOD ostvario za nas, da, njegova velika dobrota za dom Izraelov, koja je on ostvario prema svojoj nježnosti, velikodušan u dobročinstvima.
Izaija 63,8On bijaše rekao: ” Uistinu, oni su moj narod, sinovi koji ne varaju“, i on bi za njih Spasitelj
Izaija 63,9u svim njihovim nevoljama. To nije jedan izaslanik ni jedan glasonoša, to je on, osobno, koji njih spasi: u svojoj ljubavi i u svojoj sućuti, to je on sam koji njih iskupi. On ih podiže, on ih nosi sve vrijeme od prije.
Izaija 63,10Ali oni se pobunjuju, oni opterećuju njegov sveti Duh. Tad se on protiv njih okrenu kao neprijatelj im, on sam se stavi u rat protiv njih.
Izaija 63,11Njegov se tad narod sjeti dana iz vremena Mojsijevog: ” Gdje je Onaj koji je dao da se s mora uspne pastir stada njegovog?
Izaija 63,2Onaj koji učini napredovati, desno od Mojsija, njegovoj ruci blistavoj? Onaj koji razdvoji vode pred njima da si napravi jedno vječno ime?
Izaija 63,13Ona koji učini napredovati u : *ponorima? Kao kakav konj u pustinji oni ne posrtaše,
Izaija 63,14kao sitna stoka koja s spušta u dolinu Duh GOSPODOV ih vodiše k spokoju.“ Tako si to vodio svoj narod, za načiniti si jedno sjajno ime.
Izaija 63,15Gledaj i vidi, s neba, iz tvoje svete i blistave palače: Gdje su dakle tvoja ljubomora i srčanost, uzbuđenje tvoje utrobe . Tvoje nježnosti za mene jesu li im bile sadržajem?
Izaija 63,16To što je naš Otac, to si ti! Abraham u stvari nas ne poznaje, Izrael nas ne priznaje više; ti si taj GOSPOD, koji je naš Otac, naš Iskupitelj oduvijek, tu je tvoje ime.
Izaija 63,17Zašto si nas bacio u lutanje, GOSPODE, daleko od tvojih putova, i ukrutio nam srca koja su daleko od straha prema tebi? Vrati se, radi svojih slugu, plemena iz tvoje baštine .
Izaija 63,18Za kratko vrijeme tvoj je *sveti narod ušao u njegovu baštinu; naši su ga napadači srušili, tvoje svetište!
Izaija 63,19Dugo vremena mi smo oni nad kojima ti ne vršiš svoju vlast, oni nad kojima tvoje ime nije više zazivano. Ah, da ti razdereš nebesa i i da siđeš, tako da planine budu potresene pred tobom,
Isaija 63,1Ko je ono što ide iz Edoma, iz Vosora, u crvenijem haljinama? krasno odjeven, koračajući u veličini sile svoje? Ja sam, koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti.
Isaija 63,2Zašto ti je crveno odijelo i haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci?
Isaija 63,3Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne bješe sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih u ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljine i iskaljah sve odijelo svoje.
Isaija 63,4Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe.
Isaija 63,5Pogledah, a nikoga ne bješe da pomože, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre; ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me.
Isaija 63,6I izgazih narode u gnjevu svom, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu.
Isaija 63,7Pominjaću dobrotu Gospodnju, hvalu Gospodnju za sve što nam je učinio Gospod, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj.
Isaija 63,8Jer reče: doista su moj narod, sinovi, koji neće iznevjeriti. I bi im spasitelj.
Isaija 63,9U svakoj tuzi njihovoj on bješe tužan, i anđeo, koji je pred njim, spase ih. Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi, i podiže ih i nosi ih sve vrijeme.
Isaija 63,10Ali se odmetaše i žalostiše sveti duh njegov; zato im posta neprijatelj, i ratova na njih.
Isaija 63,11Ali se opomenu starijeh vremena, Mojsija, naroda svojega: gdje je onaj koji ih izvede iz mora s pastirem stada svojega? gdje je onaj što metnu usred njih sveti duh svoj?
Isaija 63,12Koji ih vodi slavnom mišicom svojom za desnicu Mojsijevu? koji razdvoji vodu pred njima, da steče sebi vječno ime?
Isaija 63,13Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše?
Isaija 63,14Duh Gospodnji vodi ih tiho, kao kad stoka slazi u dolinu; tako si vodio svoj narod da stečeš sebi slavno ime.
Isaija 63,15Pogledaj s neba, i vidi iz stana svetinje svoje i slave svoje, gdje je revnost tvoja i sila tvoja, mnoštvo milosrđa tvojega i milosti tvoje? eda li će se meni ustegnuti?
Isaija 63,16Ti si zaista otac naš, ako i ne zna Avram za nas, i Izrailj nas ne poznaje; ti si, Gospode, otac naš, ime ti je otkako je vijeka izbavitelj naš.
Isaija 63,17Zašto si nam dao da zađemo, Gospode, s putova tvojih? da nam otvrdne srce da te se ne bojimo? Vrati se radi sluga svojih, radi plemena našljedstva svojega.
Isaija 63,18Zamalo naslijedi narod svetosti tvoje; neprijatelji naši pogaziše svetinju tvoju.
Isaija 63,19Postasmo kao oni kojima nijesi nigda vladao niti je prizivano ime tvoje nad njima.

Prethodno poglavlje | Sadržaj | Sljedeće poglavlje